← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-638/1998 od 3. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-638/1998 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-638/1998 od
  3. veljače
  4. NN 20/2000 (16.2.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-638/1998 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 285 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević, dr. iur. i Milan Vuković, dr. iur., odlučujući o prijedlogu Hrvatskog sindikata kontrolora letenja za pokretanje postupka ocjene članka
  7. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe (»Narodne novine«, broj 19/98) s Ustavom Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana
  8. veljače
  9. godine, donio je ODLUKU I. Ukidaju se odredbe članka
  10. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe (»Narodne novine«, broj 19/98). II. Ukinute odredbe Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe prestaju važiti u roku od 60 dana od objave ove odluke u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Na sjednici održanoj
  11. veljače 1999., Ustavni sud Republike Hrvatske donio je rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti odredaba članka
  12. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe (»Narodne novine«, broj 19/98) s Ustavom Republike Hrvatske. Navedeno rješenje objavljeno je u »Narodnim novinama«, broj 25/
  13. Hrvatski sindikat kontrolora letenja, kojega zastupa predsjednik Mladen Hochberger podnio je prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članka
  14. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe u kojem je propisano: »Ministar ovlašten za poslove zračnog prometa ovlašćuje se da u slučaju štrajka u Društvu, odlukom utvrdi najnužnije odvijanje zračnog prometa, radi zaštite posebnih interesa Republike Hrvatske, drugih pravnih osoba ili građana na određenom području. Radnici koji obavljaju poslove i zadaće u provedbi odluke iz stavka
  15. ovoga članka, dužni su za vrijeme štrajka provoditi naloge koje daje direktor. Radniku koji ne provede naloge direktora, prestaje radni odnos.« Predlagatelj smatra da su navedene odredbe u nesuglasju s člankom
  16. Ustava Republike Hrvatske koji glasi: »Jamči se pravo na štrajk. U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.« Osim toga navode da su navedene odredbe u nesuglasju s člankom
  17. stavkom
  18. Ustava koja odredba glasi: »Svi su pred zakonom jednaki«. Predlagatelj smatra da je donošenjem novog Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe ista osnovana kao društvo s ograničenom odgovornošću za obavljanje poslova kontrole zračne plovidbe u Republici Hrvatskoj. Navodi da se na društvo primjenjuju propisi koji vrijede za društvo s ograničenom odgovornošću te da niti jednom odredbom tog Zakona nije utvrđeno da je riječ o javnoj službi pa se ne može ograničiti pravo na štrajk. Povredu članka
  19. Ustava predlagatelj drži razvidnom i iz činjenice da ničim nije ograničeno pravo ministra u određivanju najnužnijeg odvijanja zračnog prometa, tako da je moguće da on svojom odlukom ne samo ograniči već i potpuno onemogući provedbu prava na štrajk. Ističu da su navedene odredbe u nesuglasju s člankom
  20. stavkom
  21. Ustava Republike Hrvatske kojim je zajamčena jednakost svih pred zakonom, jer situaciju prema kojoj se pravo na štrajk ograničava posebnim propisima koju uređuju posebne djelatnosti, dovodi u različiti pravni položaj zaposlenike tih društava, ali i sindikata koji djeluju u tim društvima. Njihov neravnopravni položaj očituje se i u odnosu na zaposlenike nekih drugih poduzeća u vlasništvu države, čije je djelovanje uređeno posebnim zakonom, a da im istodobno nije ograničeno pravo na štrajk. Napominje da su navedene odredbe protivne Konvencijama br.
  22. i
  23. Međunarodne organizacije rada i to iz dva razloga. Prvo, što prema stajalištu Komiteta stručnjaka Međunarodne organizacije rada »zabrana štrajka javnih službenika mora biti ograničena samo na one osobe koje djeluju u ime javnih vlasti, a zabrana štrajka u javnim službama mora se ograničiti samo na one službe prekid obavljanja kojih, može ugroziti život, osobnu sigurnost ili zdravlje ukupnog stanovništva ili jednog njegovog dijela. Ako je pravo na štrajk ograničeno ili zabranjeno u javnim ili nužnim službama, osobama zaposlenim u takvim službama potrebno je pružiti odgovarajuća jamstva kojima će se nadomjestiti uskrata tako bitnog sredstva ostvarivanja profesionalnih interesa kao što je pravo na štrajk.« Navode da zaposlenicima Hrvatske kontrole zračne plovidbe d.o.o. nije priznat status javnih službenika, a niti su im data posebna jamstva koja predviđa Konvencija. Drugo, navodi da je odbor Međunarodne organizacije rada za primjenu narečenih Konvencija u svezi žalbe koju je uputio Sindikat Hrvatskih željeznica u svezi iste odredbe Zakona o Hrvatskim željeznicama donio sljedeći zaključak: »Odbor zahtijeva od Vlade da izmijeni i dopuni Zakon o Hrvatskim željeznicama, kako bi osigurali da minimum usluga zadržan za vrijeme štrajka bude ograničen na operacije koje su neophodno potrebne da bi se izbjeglo dovođenje u opasnost života ili normalnih životnih uvjeta cijele ili dijela populacije i da relevantne radničke i poslodavačke organizacije budu uključene zajedno s javnim vlastima u definiranju minimuma usluga. Tamo gdje postoji nesporazum s obzirom na minimum usluga koje treba zadržati, zakonodavstvo bi trebalo osigurati uspostavljanje nezavisnog tijela.« Stoga predlažu da Ustavni sud pokrene postupak i nakon provedenog postupka poništi članak
  24. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Prije pokretanja postupka Sud je dostavio prijedlog na odgovor Hrvatskom državnom saboru, Ministarstvu pomorstva, prometa i veza i Ministarstvu rada i socijalne skrbi. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora izvijestio je Sud da je prijedlog uputio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, koji na prijedlog nije odgovorio. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, Uprava civilnog zrakoplovstva u odgovoru u bitnome ističe da oblast zračnog prometa i zračne plovidbe ulazi u pojam javne službe u smislu članka
  25. Ustava, s obzirom na to da je djelatnost koju će obavljati Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. od interesa Republike Hrvatske, dakle od posebnog društvenog interesa, što je i propisano člankom
  26. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Navodi da je osnivač i jedini član navedenog društva Republika Hrvatska, te da je financiranje budućeg društva predviđeno i iz državnog proračuna. Ističu da sam oblik organiziranja društva kao trgovačkog društva nije odlučan, već je odlučan sadržaj djelatnosti koje to društvo obavlja. Navodi da je ministar ograničen u donošenju svoje odluke i to utvrđivanjem najnužnijeg odvijanja zračnog prometa radi zaštite vitalnih interesa države, a i potrebe pravnih osoba ili građana. Predlaže prijedlog odbiti. Ministarstvo rada i socijalne skrbi u svom odgovoru u bitnome navodi da je Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. nedvojbeno javna služba. Navodi da se ne može osporiti tvrdnja iz prijedloga da ničim nije ograničeno pravo ministra u određivanju najnužnijeg odvijanja zračnog prometa te smatra da bi osporena odredba članka
  27. trebala sadržavati odredbe o tome koji su to poslovi potrebni za najnužnije odvijanje zračnog prometa, zatim o tome u kojem se roku mora donijeti odluka o poslovima koje se mora obavljati za vrijeme štrajka te o tome da je ministar dužan prije donošenja odluke o najnužnijem odvijanju zračnog prometa zatražiti mišljenje svih onih kojih se tiče npr. sindikata, Ministarstva vanjskih poslova, Hrvatske vojske, Ministarstva unutarnjih poslova te uprave zračnih luka i hrvatskih avioprijevoznika. Prijedlog je osnovan. Razmatranjem prijedloga i osporenih odredaba članka
  28. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe, ovaj Sud nije našao spornim da je Hrvatska kontrola zračne plovidbe javna služba u smislu članka
  29. stavka
  30. Ustava Republike Hrvatske, u kojem je propisano da se u javnim službama pravo na štrajk može ograničiti zakonom. Međutim, Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe takva ograničenja definira kao zaštitu posebnih interesa Republike Hrvatske, drugih pravnih osoba ili građana na određenom području, a ovlaštenje za određivanje obima zračnog prometa potrebnog za ostvarivanje te zaštite i osiguranje najnužnijeg funkcioniranja odvijanja zračnog prometa daje ministru ovlaštenom za poslove zračnog prometa. Iz navedenog bi trebalo slijediti da je ministar ograničen u svojoj odluci, ali to samo na način da utvrdi poslove koji su najnužniji za odvijanje zračnog prometa radi zaštite posebnih interesa države, drugih pravnih osoba ili građana na određenom području. No, istovremeno se u navedenom Zakonu ne određuje ni okvirno ni primjerice koji bi to posebni interesi države, drugih pravnih osoba ili građana određenog područja mogli biti. Također, pri donošenju odluke ministar se ni s kim ne mora savjetovati, dakle u donošenju svoje odluke potpuno je autonoman te sam određuje posebne interese države i obim poslova i prometa potrebnog za zaštitu tih interesa. Osim toga, protiv odluke ministra nije izrijekom propisan nikakav pravni lijek, niti se može zaključiti da bi protiv te odluke i zbog prirode stvari (kratkoće vremena) mogao učinkovito biti upotrijebljen neki pravni lijek o kojem bi bilo moguće odlučiti prije početka najavljenog štrajka. Konačno, u postupak donošenja odluke nisu uključeni ni poslodavac, ni sindikati dakle, u potpunosti je otklonjena mogućnost njihovog utjecaja na ocjenu o potrebnom obimu najnužnijeg funkcioniranja odvijanja zračnog prometa radi zaštite posebnih interesa države i drugih u smislu članka
  31. stavak
  32. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95). Na takav način propisano ovlaštenje ministra prema ocjeni suda, nije u skladu s odredbom članka
  33. stavka
  34. Ustava, u kojem je određeno da se štrajk u javnim službama može ograničiti zakonom. Zakonom bi se trebali propisati uvjeti za ograničenje prava na štrajk, ali ti uvjeti ni u kojem slučaju ne bi smjeli značajno ograničiti ili čak potpuno onemogućiti pravo. Pravo na štrajk je ustavno pravo i ono se može zakonom ograničiti samo na način i u mjeri u kojoj se mogu ograničiti i druga ustavna prava, zbog čega i granicu tog ograničavanja treba potražiti u Ustavu, i to upravo u njegovom članku
  35. koji propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Stoga ovlaštenje ministra iz članka
  36. Zakona nije u suglasnosti ni s odredbom članka
  37. Ustava. Navedeno ovlaštenje ministra iz članka
  38. Zakona nije u suglasnosti s člankom
  39. stavkom
  40. Ustava kojom odredbom se jamči jednakost svih pred zakonom jer se samo zakonom može ograničiti pravo na štrajk u javnim službama, ali uvjeti za ograničenje prava na štrajk trebali bi biti točno propisani zakonom i ta ograničenja bi mogla biti samo sukladna naprijed citiranoj odredbi članka
  41. Ustava, a ne takva da bi mogla dovesti do nejednakog položaja pred zakonom zaposlenike i sindikate u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe u odnosu na druge zaposlenike i sindikate u drugim javnim službama. Osim toga osporene odredbe članka
  42. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole nisu u skladu s odredbama članka
  43. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koje glase: »
  44. Države ugovornice ovog Pakta obvezuju se osigurati:… d) pravo na štrajk uz uvjet da bude vršeno u skladu sa zakonom odnosne zemlje.
  45. Ovaj članak ne sprječava da se nametnu zakonska ograničenja vršenja tih prava od strane članova oružanih snaga, redarstva ili državne uprave.
  46. Ništa u ovom članku ne ovlašćuje države ugovornice Konvencije Međunarodne organizacije rada od
  47. godine o slobodi sindikalnog udruživanja i zaštiti prava na udruživanje da poduzmu zakonodavne mjere koje bi bile na štetu jamstva iz te Konvencije ili da primijene zakone na način koji bi bio na štetu jamstva iz te Konvencije ili da primijene zakone na način koji bi bio na štetu tih jamstava.« Spomenute odredbe međunarodnog prava dio su unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj su pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe članka
  48. Ustava. Iz njihovog sadržaja, u bitnome proizlazi da se sindikalna prava, pa i pravo na štrajk, mogu ograničiti samo zakonom radi interesa državne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih, uz istovremenu nemogućnost da se poduzimaju i zakonodavne mjere koje bi bile na štetu jamstva iz Konvencije Međunarodne organizacije rada iz
  49. (Konvencija br. 87.), o slobodi sindikalnog udruživanja i zaštiti prava na udruživanja te Konvencije Međunarodne organizacije rada iz
  50. (Konvencija br. 98.) o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnih pregovora, a potrebno je osigurati ostvarivanje prava na štrajk u skladu sa zakonima uz mogućnost zakonskog ograničenja za oružane snage, redarstvo i državnu upravu. Nesuglasnost odredaba članka
  51. Zakona o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe s navedenim odredbama međunarodnog prava, predstavlja povredu načela vladavine prava iz članka
  52. Ustava, kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zbog svega navedenog osporena odredba članka
  53. citiranog Zakona nije u skladu s odredbama članaka 3., 14., 16 i
  54. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je temeljem odredbe članka
  55. stavka
  56. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) odlučeno kao u izreci. Broj: U-I-638/1998 Zagreb,
  57. veljače
  58. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 20/2000-285 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 20/2000 Broj dokumenta u izdanju: 285 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.2.
  59. ELI: /eli/sluzbeni/2000/20/285 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  60. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.