Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1203/1999 od 3. veljače 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1203/1999 od

1. veljače
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1203/1999 od
3. veljače
4. NN 20/2000 (16.2.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1203/1999 od
5. veljače
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 287 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., u povodu prijedloga Talijanske unije Rijeka, zastupane po Rudolfu Frančuli, odvjetniku iz Pule, za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, na sjednici održanoj
7. veljače
8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka
9. stavka
10. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (»Narodne novine«, broj 116/99). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Talijanska unija Rijeka podnijela je po punomoćniku Rudolfu Frančuli, odvjetniku iz Pule, prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka
11. stavka
12. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (»Narodne novine«, broj 116/99) - dalje: Zakon o izborima, jer smatra da je suprotna ustavnim jamstvima iz članaka
13. i
14. Ustava, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 65/91) - dalje: Ustavni zakon, te Ugovoru o pravima manjina sklopljenom između Republike Hrvatske i Talijanske Republike (»Narodne novine«, broj 15/97, Međunarodni ugovori) - dalje: Međunarodni ugovor, kada se treba tumačiti pojam stečenih prava u smislu načina glasovanja pripadnika manjine - što će pobliže biti opisano u nastavku. Navode da je osporena odredba u suprotnosti s navedenim odredbama Ustava, jer onemogućava pripadnicima autohtonih nacionalnih manjina pravo na dva glasa, što da im je bilo omogućeno dosadašnjim propisima, a da to pravo proizlazi iz naznačenih ustavnih odredbi Ustavnog zakona i Međunarodnog ugovora. Ističu da je raniji Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske (od
15. god.), pripadnicima autohtonih manjina omogućavao da glasuju i kao građani Republike Hrvatske i kao pripadnici nacionalne manjine, što znači da im je bila zajamčena tzv. pozitivna diskriminacija, tj. imali su pravo na dva glasa, jedan za kandidata - zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina, a drugi za kandidata sa stranačkih ili nezavisnih lista. Smatraju da su kroz tzv. »pozitivnu diskriminaciju« jedino mogli ostvarivati svoja biračka prava kao pripadnika manjina, kao i opće pravo glasa kao hrvatskih državljana. Podnositelji prijedloga smatraju da time moraju birati između civilnog i političkog prava na glasovanje i manjinskog ili nacionalnog prava na zastupljenost u Hrvatskom državnom saboru, čime su onemogućeni da izraze svoje političko stajalište i etničku pripadnost. Nadalje smatraju da Ustav Republike Hrvatske kroz odredbe članaka
16. i
17. jamči pravo na dva glasa pripadnicima autohtonih nacionalnih manjina. U prilog te tvrdnje ističu Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 65/91), koji da sadrži upravo navedena prava. Podnositelji smatraju da imaju pravo na dva glasa i temeljem stečenih prava, jer im je to pravo dano u Izbornom zakonu koji više nije na snazi, te da je to pravo i konstituirano na temelju Ustava, navedenog Ustavnog zakona kao i međunarodnih ugovora, pa se novim zakonom nije moglo izostaviti. Prijedlog nije osnovan. Osporavana odredba članka
18. stavka
19. glasi: »Sukladno ustavnom načelu jednakosti biračkog prava pripadnici autohtonih nacionalnih manjina mogu birati ili zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina koji se bira u posebnim izbornim jedinicama ili sudjelovati u izboru na temelju lista u izbornim jedinicama.« Odredba članka
20. Ustava glasi: »U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.« Odredba članka
21. stavka
22. Ustava glasi: »Biračko pravo, opće i jednako, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.« Navedeni Ustavni zakon kao i Međunarodni ugovor nemaju odredbi u kojima bi bio naveden način ostvarivanja biračkog prava pripadnika autohtonih manjina u cilju ostvarivanja zaštite njihovih manjinskih interesa. Suprotno navodu predlagatelja, osporavana odredba članka
23. stavka
24. Zakona o izborima nije neustavna, jer se temelji na članku
25. stavku
26. Ustava u kojem se svim hrvatskim državljanima s navršenih 18 godina, uz ostalo, jamči jednako biračko pravo. To znači da zakonodavac treba kroz odgovarajući izborni sustav osigurati da svi hrvatski državljani s biračkim pravom imaju jedan glas ili više glasova, ovisno o volji zakonodavca i prihvaćenom izbornom sustavu, ali to uvijek mora biti jednak broj glasova za sve hrvatske državljane. Navedeno pravilo rezultat je ustavne koncepcije prema kojoj je Republika Hrvatska višestranačka parlamentarna demokratska država temeljena na načelima narodne suverenosti i predstavničke vladavine (članak
27. Ustava). Prema načelu narodne suverenosti - koje je prihvaćeno u svim demokratskim ustavima, pa i u hrvatskom - sva vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Narod je, u ustavnopravnom smislu, ukupnost ili zajednica svih slobodnih i ravnopravnih državljana, neovisno o nacionalnim, etničkim i drugim razlikama. Narod kao zajednica državljana ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika na temelju općeg i jednakog biračkog prava. Stoga se izabrani predstavnik naroda smatra zastupnikom svih državljana Republike Hrvatske, a ne samo birača koji su ga izabrali. Takva ustavna koncepcija ne priječi zakonodavca da organskim zakonom (u konkretnom slučaju, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina) propiše pravo manjina da u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora imaju pravo na određeni broj zastupničkih mjesta. Radi se, dakle, o koncepciji tzv. unaprijed rezerviranih zastupničkih mjesta. Ona sadrži zahtjev da se pripadnicima manjina unaprijed osigura njihova posebna zastupljenost u nacionalnom parlamentu, jer manjine u pravilu ne mogu izabrati svoje predstavnike na redovitim izborima, te se njihov izbor mora izdvojiti iz općeg izbornog sustava. To je nužno da bi se tzv. pozitivnom diskriminacijom omogućilo da manjine, neovisno o broju pripadnika, štite svoje manjinske interese u procesima političkog odlučivanja i sudjeluju u političkoj vlasti posredstvom svojih posebnih predstavnika. U donošenju odluke o neprihvaćanju prijedloga za ocjenu ustavnosti osporavane odredbe Zakona, Sud je pošao od utvrđenja da se posebno predstavljanje manjina u parlamentu nikada ne može ostvariti općim i jednakim biračkim pravom, nego uvijek samo posebnim i nejednakim biračkim pravom pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, budući da Ustav izrijekom propisuje obvezu ostvarenja općeg i jednakog biračkog prava za sve hrvatske državljane i ne priznaje manjinama pravo na veći broj glasova, to se načelo pozitivne diskriminacije u hrvatskom pravnom sustavu mora zadržati u okvirima zadanim Ustavom. Glede navoda predlagatelja da je Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske iz
28. godine pripadnicima nacionalnih manjina omogućavao da glasuju i kao građani Republike Hrvatske i kao pripadnici nacionalne manjine, dotično da su imali pravo na dva glasa činjenice su sljedeće: Pripadnici nacionalnih manjina prema tom Zakonu imali su pravo na dva glasa ali to pravo su zbog tada primijenjenog mješovitog izbornog sustava (relativno većinskog i razmjernog izbornog sustava) imali i svi drugi hrvatski birači. Hrvatski birači koji se nisu izjasnili kao pripadnici neke od nacionalnih manjina, koje su imale pravo na izbor zastupnika, imali su jedan glas birajući neke od predloženih državnih lista razmjernim sustavom i drugi glas birajući u izbornoj jedinici prema njihovom prebivalištu, jednog zastupnika relativnom većinom. Pripadnici nacionalnih manjina imali su također pravo na dva glasa, jedan za neku od predloženih državnih lista, a drugi za predloženog kandidata za zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina. Prema tome, činjenica što su prema Zakonu o izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
29. godine kao i
30. godine pripadnici nacionalnih manjina imali izvedbeno dva glasa, uopće nije bila temeljena na načelu tzv. pozitivne diskriminacije, već je proizlazila iz obilježja mješovitog izbornog sustava prema kojem su i svi drugi hrvatski birači imali izvedbeno dva glasa u izborima za Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora. Valja zaključiti da je sukladno naprijed iznesenom, navod predlagatelja o tome da se osporavanim člankom
31. stavkom
32. Izbornog zakona krše stečena prava nacionalnih manjina je neutemeljen. Ustavni sud Republike Hrvatske je na temelju iznijetog ocijenio da osporavana odredba nije suprotna naznačenim odredbama Ustava, Ustavnog zakona i Međunarodnog ugovora te je stoga riješeno, u smislu članka
33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), kao u izreci. Objava ovog rješenja temelji se na članku
34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-1203/1999 Zagreb,
35. veljače
36. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Ostalo, NN 20/2000-287 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Ostalo Izdanje: NN 20/2000 Broj dokumenta u izdanju: 287 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.2.
37. ELI: /eli/sluzbeni/2000/20/287 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
38. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.