← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-523/1996 od 16. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-523/1996 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-523/1996 od
  3. veljače
  4. NN 24/2000 (28.2.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-523/1996 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 435 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući u povodu ustavne tužbe J.P. iz S., F. V. 1, na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Općinskog suda u O., broj: ID-45/
  9. od
  10. lipnja 1996., u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe. III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovu imenovanju za suca Općinskog suda u O., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, klasa: 700-04/95-01/900, urbroj: 514-05-01-96-5 od
  11. ožujka
  12. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, objavljenim u »Narodnim novinama«, br. 104/
  13. Obrazloženje J. P. iz S. podnio je ustavnu tužbu smatrajući da su odlukom Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV) broj: ID-45/1996 od
  14. lipnja
  15. godine, u dijelu u kojem se odnosi na imenovanje sudaca Općinskog suda. u O., povrijeđena temeljna načela iz članaka
  16. i
  17. Ustava Republike Hrvatske, ustavna prava iz članaka 14.,
  18. i
  19. i odredbe članaka
  20. i
  21. Ustava. Istodobno podnositelj navodi da su osporenom odlukom povrijeđene odredbe članka
  22. i članaka
  23. do
  24. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 3/94, 110/96, 115/97 i 131/97). Navedene povrede podnositelj obrazlaže time što DSV nije prilikom odlučivanja o imenovanju sudaca Općinskog suda u O. u dostatnoj mjeri sagledalo i ocijenilo njegove stručne, moralne i druge odlike kroz čitav radni vijek u kojem je obnašao dužnost suca tog suda. Smatra da DSV nije odlučivalo na temelju objektivnih kriterija za donošenje odluke o imenovanju, već na temelju izvanzakonskih kriterija koje je kreiralo tzv. Malo sudbeno vijeće. Tijekom postupka, sukladno tada važećim odredbama članka
  25. t.
  26. i
  27. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 29/94), od DSV-a je zatražena dostava spisa predmeta i izjašnjenje o navodima ustavne tužbe. Nakon opetovanog traženja i upozorenja predsjedniku DSV-a na odredbu članka
  28. stavka
  29. Ustava Republike Hrvatske i odredbu članka
  30. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 13/91), nakon što je o nastaloj situaciji, sukladno članku
  31. stavku
  32. tog Ustavnog zakona, izviještena Vlada Republike Hrvatske, DSV je dostavilo spis predmeta. Izjašnjenje na navode ustavne tužbe DSV nije dostavilo, uz obrazloženje da je isto zametnuto u Ministarstvu pravosuđa prilikom administrativno-tehničke pripreme za dostavljanje spisa u Sud, s tim što je navelo da ostaje kod načelnog stava datog u ranijim izjašnjenjima i predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe i očitovanje DSV-a dato na ranije ustavne tužbe, te je izvršen uvid u isprave spisa DSV-a u dijelu koji se odnosi na postupak imenovanja sudaca Općinskog suda u O. Ustavna tužba je osnovana. U okvirima ustavne ovlasti iz članka
  33. al.
  34. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), Ustavni sud, temeljem članka
  35. stavka
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99 - nastavno: Ustavni zakon), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava. DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako Odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, tek kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja. Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti i sastavljenog od istaknutih pravnika s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak
  37. stavak
  38. Ustava, članak
  39. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika. Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak
  40. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka. U konkretnom slučaju, podnositelj ustavne tužbe je zajedno s ostalim kandidatima bio sudionik u postupku imenovanja sudaca Općinskog suda u O. Uvidom u spise DSV-a utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od
  41. ožujka
  42. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Općinskog suda u O. (red. br.
  43. liste), zatim da je priloženo pozitivno mišljenje predsjednika tog suda od
  44. veljače
  45. o stručnosti i uspješnosti u radu za podnositelja s prijedlogom da ga se imenuje za suca, te pozitivno mišljenje predsjednika Županijskog suda u S. U zapisniku o vijećanju i glasovanju DSV-a od
  46. lipnja
  47. zabilježeno je da su sjednici prisustvovali predsjednici spomenutih sudova i da su usmeno ponovili dana mišljenja, da je otvorena rasprava o podnositelju ustavne tužbe, te da se nitko nije javio za riječ (što znači da rasprave nije bilo - stranica
  48. zapisnika). Na kraju ukupne rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potreban broj glasova za imenovanje, odnosno za njegovo imenovaje glasovala su samo dva člana DSV-a (stranica
  49. zapisnika). Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji obnaša sudačku dužnost od 1986.) nije ponovno imenovan sucem. Štoviše, odluka je u suprotnosti s jedino relevantnim razlozima koji su izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pisanih mišljenja predsjednika spomenutih sudova, koja pisana mišljenja su zakonom propisane podloge za odlučivanje DSV-a. Ustavni sud je u svojoj odluci, broj: U-III-188/1995 od
  50. ožujka 1995., zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No, to - u skladu s prethodno izloženim - pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta. Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka
  51. i
  52. Zakona o sudovima). Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina, kao i civilizacijskim tekovinama pravne države, da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obnašao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući efikasno izjavljivanje pravnog lijeka. Osim toga, osporena odluka u suprotnosti je sa stajalištem Ustavnog suda izraženim u citiranoj odluci. Takvom odlukom podnositelju su povrijeđena ustavna prava iz članka
  53. (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu), članka
  54. (zakonitosti pojedinačnih akata), a time i članka
  55. (pravo na dostupnost javnih službi pod jednakim uvjetima) Ustava Republike Hrvatske. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka
  56. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-523/1996 Zagreb,
  57. veljače
  58. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 24/2000-435 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 24/2000 Broj dokumenta u izdanju: 435 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 28.2.
  59. ELI: /eli/sluzbeni/2000/24/435 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  60. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.