Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-934/1997 od 17. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-934/1997 od

1. veljače
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-934/1997 od
3. veljače
4. NN 26/2000 (3.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-934/1997 od
5. veljače
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 527 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, sastavljenom od dopredsjednika dr. sc. Petra Klarića, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Jurice Malčića, mr. sc. Ivana Matije, Emilije Rajić i Milana Vukovića, dr. iur., kao članova Vijeća, odlučujući u postupku povodom ustavne tužbe N. Š. iz S., zastupane po V. V., odvjetnici iz S., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. veljače
8. godine, jednoglasno je donio sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6005/1995-7 od
9. veljače
10. godine i predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazloženje N. Š. iz S. podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske navedene u izreci odluke, kojom je odbijena njezina tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/94-05/1352, ur. broj: 531-05/2-95-2 od
11. svibnja
12. Tim je rješenjem poništeno, po žalbi Ministarstva obrane Republike Hrvatske (nastavno: MORH), zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, rješenje prvog stupnja, kojeg je donijela Županija s-d., Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša S., klasa: UP/I-371-03/94-01/16, urbroj: 2181-08-06-03-94-8 od
13. lipnja
14. Ovim je rješenjem podnositeljica priznata nositeljicom stanarskog prava na stanu u S., u vlasništvu Republike Hrvatske kojim upravlja MORH, i njime zamijenjena odluka vlasnika stana o priznanju stanarskog prava. Priznanje je uslijedilo na temelju odredaba čl.
15. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), nakon što je dotadašnji nositelj stanarskog prava, suprug podnositeljice, otišavši u C. G., napustio predmetni stan. Upravno tijelo, odlučujući u prvom stupnju, provelo je dokaze saslušanjem podnositeljice, dvaju svjedoka, uvidom u uvjerenje Općinskog suda u S., broj Kr-II-2309/94 i Kr-II-9565/93 od
16. ožujka
17. godine, u ugovor o korištenju stana, u dopis podnositeljice Ministarstvu obrane, u Izvod iz matične knjige vjenčanih, potvrdu kućnog savjeta zgrade, u uvjerenja o prebivalištu i domovnicu za podnositeljicu, Izvod iz matične knjige rođenih, izjavu o neposjedovanju nekretnina, izvještaj Poštanske štedionice, te otpusno pismo Psihijatrijske bolnice u Š. Tijelo prvog stupnja zauzelo je stajalište da je činjenica trajnog napuštanja stana od strane nositelja stanarskog prava dokazana. Suprotno je stajalište upravnog tijela drugog stupnja koje smatra da činjenica trajnog napuštanja stana nije dokazana. Nepotpuno, pa i pogrešno navodeći dokaze koji su u prvostupanjskom postupku provedeni, to tijelo iznosi stajalište kako podaci razmatrani pred prvostupanjskim tijelom imaju samo značaj indicija, dok u konkretnom slučaju ne postoji i dokaz koji bi, u smislu čl.
18. stavka
19. Zakona o stambenim odnosima, dokazivao da je stanar trajno prestao koristiti stan. Stoga ovo tijelo samo rješava stvar - odbijajući zahtjev podnositeljice kao neosnovan. Upravni sud Republike Hrvatske smatra takvo rješenje zakonitim, kao i da podnositeljica, uz prilaganje izjave o trajnom napuštanju predmetnog stana koju je nositelj stanarskog prava dao i ovjerio kod nadležnog diplomatskog predstavništva, a koju je priložila tek uz tužbu Upravnom sudu, može bez zapreka ponovo podnijeti zahtjev nadležnom upravnom tijelu prvog stupnja. Ovo stoga što, kako stoji u obrazloženju osporavane presude, Upravni sud u pravilu, sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), ne utvrđuje činjenice. Podnositeljica, nezadovoljna rješenjem drugog stupnja i presudom Upravnog suda, tvrdi da je ona u upravnom postupku dokazala da je njezin suprug trajno napustio stan i da je ona nastavila kontinuirano koristiti taj stan, te da je njezino pravo neosporno, što da se niti osporavanom presudom ne dovodi u pitanje, ali da Upravni sud sudi šturo i formalistički, ne vodeći računa o njezinoj situaciji. Time da su povrijeđene ustavne odredbe iz čl.
20. (jednakost svih ljudi i građana u pravima i slobodama; jednakost svih pred zakonom), te čl.
21. Ustava Republike Hrvatske (jamstvo štovanja i pravne zaštite dostojanstva). Podnositeljica navodi još i povredu »prava na otkup stana«. Stoga traži da se osporavana presuda preinači na način da se poništi rješenje tijela drugog stupnja, tj. na pogrešan način punomoćnica podnositeljice traži da se ukine osporavana presuda i rješenje drugog stupnja. Ustavna tužba je osnovana. Na temelju analize dokumentacije u spisu predmeta, osporavanih odluka, navoda i razloga ustavne tužbe, te relevantnih zakonskih odredaba, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u konkretnom slučaju osporavane odluke nisu donesene sukladno važećim postupovnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) i Zakona o upravnim sporovima. Naime, čl.
22. Zakona o općem upravnom postupku propisao je način postupanja upravnog tijela drugog stupnja po žalbi, pa je iz tih odredaba razvidno da tijelu drugog stupnja, u slučaju kada u prvostupanjskom postupku ili odluci utvrdi postojanje nepravilnosti koje se tiču, između ostalog, činjeničnog stanja, stoji na raspolaganju mogućnost da prvostupanjsku odluku poništi i predmet vrati tijelu prvog stupnja s uputom da te nepravilnosti otkloni, ili mogućnost da, uz poništenje prvostupanjske odluke, a na temelju rezultata upotpunjenog postupka, novo rješenje donese samo. Kako je u konkretnom slučaju tijelo drugog stupnja stalo na stajalište da su u prvostupanjskom postupku izvođeni dokazi koji se ne mogu smatrati relevantnim, to proizlazi da je tijelo drugog stupnja, postupajući na zakonit način, trebalo ili vratiti predmet prvostupanjskom tijelu s uputom putem kojih dokaza će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, ili je samo trebalo provesti taj dokaz i meritorno odlučiti o pravu podnositeljice. Nasuprot tome, ovo je tijelo bez nadopune postupka zahtjev podnositeljice odbilo kao neosnovan. Presuda Upravnog suda osnažuje ovakvo postupanje drugostupanjskog tijela, te se u njoj također izlaže stajalište da dokazi izvedeni u prvostupanjskom postupku nisu dostatni za pravilno i potpuno utvrđenje relevantnih činjenica. Podnositeljici se, unatoč tome što je u tijeku upravnog spora priložila u spis Upravnog suda dokaz kojeg i taj Sud smatra isključivo relevantnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja (ovjerenu izjavu nositelja stanarskog prava da je trajno napustio i prestao koristiti predmetni stan), i unatoč činjenici da taj sud prema mjerodavnom Zakonu ima mogućnost i u vlastitoj nadležnosti sanirati nedostatke prethodno provedenog postupka, daje uputa o načinu ostvarivanja njezinih prava putem pokretanja obnove postupka pred tijekom prvog stupnja. Čl.
23. Zakona o upravnim sporovima propisao je da Upravni sud Republike Hrvatske rješava sporove, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku (stavak 1.). Od tog pravila, međutim, postoje izuzeci propisani stavcima
24. i
25. istog članka, u kojim će slučajevima sud ili osporeni akt poništiti presudom i dati nadležnom upravnom tijelu odgovarajuću uputu za donošenje novog upravnog akta, ili može i sam utvrditi činjenično stanje i donijeti odgovarajuću presudu odnosno rješenje. Pravilno i potpuno utvrđenje činjenica izravno bi utjecalo na ostvarenje podnositeljičnih ustavnih prava, pa čak i bez obzira na okolnost da joj put pravne zaštite nije definitivno zatvoren, s obzirom na pravo pokretanja obnove postupka. Stranke u postupku imaju, naime, određena zakonom zajamčena procesna prava, koja u konkretnom slučaju nisu poštivana. Tako je podnositeljici povrijeđeno pravo na jednakost u postupku pred nadležnim tijelom, tj. njezino pravo ne samo da iznosi činjenice i dokaze, nego da o tim činjenicama i dokazima nadležno tijelo zauzme određeno stajalište. Potrebno je, međutim, u kontekstu ustavnih prava na čiju povredu podnositeljica ukazuje istaknuti da Ustavni sud Republike Hrvatske nalazi neosnovanim navode podnositeljice o povredi »prava na otkup stana«, budući da takvo pravo ne postoji na razini ustavnih prava, dok do povrede ustavnog jamstva štovanja i pravne zaštite dostojanstva iz čl.
26. Ustava Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nije moglo niti doći, budući da stvarni smisao i sadržaj te odredbe nisu sukladni shvaćanju podnositeljice o sadržaju tog ustavnog jamstva. Slijedom svega prethodno iznesenog, ovaj je Sud utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredaba čl.
27. Ustava Republike Hrvatske, pa je stoga, a na temelju odredaba čl.
28. i
29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donesena odluka kao u izreci. Broj: U-III-934/1997 Zagreb,
30. veljače
31. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 26/2000-527 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 26/2000 Broj dokumenta u izdanju: 527 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.3.
32. ELI: /eli/sluzbeni/2000/26/527 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
33. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.