← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/2000 od 28. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/2000 od
  3. veljače
  4. NN 26/2000 (3.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-168/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 528 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama sastavljenom od dr. sc. Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća i sudaca Marijana Hranjskog dr. iur., Ivana Mrkonjića dr. iur., dr. sc. Jasne Omejec i Vice Vukojevića dr. iur., kao članova Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I. B. iz G., kojeg zastupa F. B., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio sljedeću ODLUKU Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: - rješenje Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 (Kv-7/00) od
  9. veljače
  10. godine i - rješenje istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od
  11. siječnja
  12. godine. Obrazloženje Podnositelj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu rješenja Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 (Kv-7/00) od
  13. veljače
  14. godine. Tim je rješenjem odbijena žalba protiv rješenja istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od
  15. siječnja
  16. godine, kojim je podnositelju određen pritvor. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješidbama povrijeđena ustavna načela iz članaka 3.,
  17. i
  18. stavak
  19. Ustava i ustavno pravo iz članka
  20. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj smatra da je prvostupanjsko rješenje o određivanju pritvora nezakonito iz razloga jer je doneseno prije nego je doneseno rješenje o provođenju istrage, a koju se je nezakonitost, prema njegovu mišljenju, pokušalo ispraviti u drugostupanjskom rješenju, tumačenjem da je riječ o očitoj greški i da je zapravo riječ o rješenju kojim se određuje zadržavanje uhićenika. Nadalje, podnositelj ističe da drugostupanjsko rješenje negira postojanje rješenja o određivanju pritvora, te postavlja pitanje na temelju kojeg osnova je onda on zadržan u pritvoru, jer u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, zadržavanje je moguće samo u trajanju od 48 sati. Ustavna tužba je osnovana. Iz predmeta spisa razvidno je da je rješenjem istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kir-15/00 od
  21. siječnja
  22. godine, određen pritvor protiv podnositelja kao okrivljenika, iz osnova članka
  23. stavka
  24. točke
  25. i
  26. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, nastavno: ZKP), s time da se pritvor računa od
  27. siječnja
  28. godine. Rješavajući o žalbi izvanraspravno vijeće Županijskog suda u G., dana
  29. veljače
  30. godine, odbilo je žalbu podnositelja kao neosnovanu, jer nije počinjena povreda iz članka
  31. ZKP o kojoj sud pazi po službenoj dužnosti. U obrazloženju tog rješenja navodi se kako je vijeće mišljenja da je u prvostupanjskom rješenju greškom određen pritvor, jer da se u konkretnom slučaju radi o zadržavanju uhićenika u smislu propisa članka
  32. ZKP, s time da je zadržavanje određeno s danom
  33. siječnja
  34. godine u 19,30 sati, a istražni zahtjev je izjavljen tome sudu
  35. siječnja u 7,00 sati, pa je očito da je državni odvjetnik u roku od 48 sati podnio istražni zahtjev po donošenju rješenja o zadržavanju uhićenika što je u skladu s odredbom stavka
  36. članka
  37. ZKP. Stoga nalazi nema povrede odredbi ZKP. Prema rješenju istražnog suca Županijskog suda u G., broj: Kio-8/00 od
  38. veljače
  39. godine, protiv podnositelja je određeno provođenje istrage. U izreci navedenog rješenja navodi se da je podnositelj u pritvoru od
  40. siječnja
  41. godine. Odredbom članka
  42. stavka
  43. ZKP propisano je da istražni sudac može po službenoj dužnosti ili na prijedlog državnog odvjetnika odrediti da se uhićenik koji mu je doveden zadrži do četrdeset i osam sati u slučaju kad smatra da postoji osnovana sumnja da je uhićenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da postoje razlozi za određivanje pritvora iz članka
  44. stavka
  45. i stavka
  46. tog Zakona, ako državni odvjetnik protiv uhićenika nije podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog. U skladu s odredbom stavka
  47. članka
  48. ZKP zadržani uhićenik se ima odmah pustiti na slobodu ako je povodom njegove žalbe rješenje o zadržavanju bilo ukinuto ili su istekli rokovi iz članka
  49. stavka
  50. i 2., osim ako je kao državni odvjetnik u istražnom zahtjevu, neposrednoj optužnici ili optužnom prijedlogu zatražio određivanje pritvora. Ako je državni odvjetnik podnio istražni zahtjev, neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog izvijestit će odmah istražnog suca koji je odredio zadržavanje, koji će uhićenika zadržati do isteka prvog sljedećeg radnog dana do kada nadležna sudbena vlast mora odlučiti o istražnom zahtjevu i o potrebi određivanja pritvora, odnosno o potrebi pritvora nakon podignute neposredne optužnice ili optužnog prijedloga. Ako nadležna sudbena vlast ne odredi pritvor do isteka prvog sljedećeg radnog dana od kada je istekao rok iz članka
  51. stavka
  52. i
  53. Zakona na koji je zadržavanje određeno, uhićenik se mora pustiti na slobodu. Prema odredbi članka
  54. ZKP tijekom istrage pritvor određuje i ukida istražni sudac, koji o prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi pritvor mora odlučiti najkasnije u roku od 24 sata. Analizom navoda ustavne tužbe, osporenih odluka i spisa predmeta, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju rješenje o određivanju pritvora protiv podnositelja ustavne tužbe, broj: Kir-15/00 od
  55. siječnja
  56. godine, donijeto suprotno odredbi članka
  57. ZKP čime je podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  58. Ustava, kojim se jamči nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti. Što se tiče povreda slobode i vladavine prava, kao najviših vrednota ustavnog poretka iz članka
  59. Ustava, koje povrede podnositelj također ističe u svojoj tužbi, Ustavni sud utvrđuje da se na odredbi članka
  60. Ustava, ne može temeljiti nikakvo pojedinačno ustavno pravo. Naime, u toj odredbi Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice onima kojima se jamče slobode i pravo čovjeka i građanina. Ta odredba Ustava služi kao osnovica za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima. Dakle, ta odredba ne pruža jamstva pojedincu niti uređuje njihova prava, pa nije ni valjana osnova za ustavnu tužbu. Nadalje, ni odredba članka
  61. Ustava ne ustanovljuje nikakva ustavna prava za pojedinačnog građanina. U toj je odredbi utvrđen temeljni sadržaj načela ustavnosti i zakonitosti, koji se sastoji u općoj ustavnoj obvezi da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, kao i u općoj dužnosti svakoga da se drži Ustava i zakona i poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Konačno, odredba članka
  62. stavka
  63. Ustava propisuje načelo ustavnosti i zakonitosti u djelovanju sudbene vlasti. Ta odredba proklamira opće ustavno načelo za djelovanje sudstva u Republici Hrvatskoj. Budući da propisuje temeljne smjernice i dužnosti sudova da postupaju i djeluju na temelju Ustava i zakona, članak
  64. stavak
  65. Ustava očigledno nije usmjeren prema neposrednoj zaštiti pojedinačnih prava građana. Sukladno tome, odredbe članka
  66. i članka
  67. stavka
  68. Ustava moraju se razumjeti samo kao opća ustavna načela, tj. kao Ustavom proklamiran mehanizam za postizanje željene discipline javne vlasti i svih društvenih subjekata (članak 5.), odnosno sudbene vlasti (članak
  69. stavak 3.). Budući da se spomenute odredbe Ustava očigledno ne odnose na pojedinačna prava čovjeka, kako se to navodi u ustavnoj tužbi, ovaj Sud utvrđuje da podnositelju u konkretnom slučaju nisu i ne mogu biti povrijeđena njegova ustavna prava i slobode čovjeka i građanina, jer se članci 3.,
  70. i
  71. stavak
  72. Ustava na njih niti ne odnose. Kako je Ustavni sud utvrdio povredu gore navedenog ustavnog prava, na temelju članka
  73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučio je kao u izreci. Pritvor određen temeljem ukinutih rješenja prestaje od dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Broj: U-III-168/2000 Zagreb,
  74. veljače
  75. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 26/2000-528 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 26/2000 Broj dokumenta u izdanju: 528 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.3.
  76. ELI: /eli/sluzbeni/2000/26/528 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  77. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.