← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II-448/1999 od 16. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II-448/1999 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II-448/1999 od
  3. veljače
  4. NN 27/2000 (8.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-II-448/1999 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 570 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući povodom prijedloga Hrvatske zajednice pučkih otvorenih učilišta iz Zagreba, zastupane po predsjedniku Damiru Matkoviću, za ocjenu zakonitosti pojedinih odredaba Pravilnika o izobrazbi odraslih (»Narodne novine«, br. 21/98), na sjednici održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Pokreće se postupak i ukidaju se odredbe: članka
  9. stavka
  10. i stavka
  11. podstavka 2., članka 10., članka
  12. stavka 3., članka 12., te dijelovi odredbi članka
  13. točke 2., koji glase: »u stalnom radnom odnosu« i dijelovi odredbe članka
  14. točke 1., koji glase: »izvedbenim programima i«, kao i članka
  15. stavka
  16. točke
  17. Pravilnika o izobrazbi odraslih (»Narodne novine«, br. 21/98). i RJEŠENJE II. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene zakonitosti članka 3., članka
  18. u dijelu koji nije ukinut, članka
  19. stavka 2., članaka
  20. i
  21. Pravilnika o izobrazbi odraslih (»Narodne novine«, br. 21/98). Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti Pravilnika o izobrazbi odraslih u cijelosti. Obrazloženje Hrvatska zajednica pučkih otvorenih učilišta iz Zagreba, po svojem predsjedniku Damiru Matkoviću (nastavno: predlagatelj), podnijela je prijedlog za ocjenu zakonitosti članaka 3.,
  22. stavka 4., 10., 11., 12.,
  23. točke 2.,
  24. točke 1., 15., 16.,
  25. i
  26. Pravilnika o izobrazbi odraslih (»Narodne novine«, br. 21/98, nastavno: Pravilnik). U tijeku ustavnosudskog postupka, a temeljem članka
  27. stavka
  28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), zatražen je odgovor na prijedlog od tijela koje je donijelo osporeni Pravilnik - ministra prosvjete i športa. Ministar prosvjete i športa nije dao odgovor Ustavnom sudu na podnijeti prijedlog.
  29. Odredbe osporavanog članka
  30. glase. »Programi za izobrazbu odraslih ostvaruju se na osnovi posebnih nastavnih planova i programa odnosno redovitih nastavnih planova i programa prilagođenih uvjetima i svrsi stjecanja naobrazbe. Posebne nastavne planove i programe donosi ministar prosvjete i športa u skladu s potrebama izobrazbe odraslih.« Po ocjeni predlagatelja, osporenim člankom
  31. je ministar prosvjete i športa sebe ovlastio za donošenje posebnih nastavnih planova i programa u skladu s potrebama izobrazbe odraslih. Pri tome da nije sasvim jasno definirano što se smatra posebnim nastavnim planovima i programima u skladu s potrebama izobrazbe odraslih. Navodi da, prema odredbi članka
  32. stavka
  33. Zakona o srednjem školstvu (»Narodne novine«, br. 19/92, 27/93, 50/95), programi osposobljavanja i usavršavanja nisu posebni nastavni planovi i programi, a po njima se ostvaruje izobrazba odraslih, i da ih ne donosi ministar već ih samostalno donose škole i druge pravne osobe. Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka
  34. stavka
  35. Zakona o srednjem školstvu (»Narodne novine«, br. 19/92, 27/93 i 50/95, nastavno: Zakon), određeno je što sve obuhvaća obrazovanje odraslih. Između ostalog to su: - programi za stjecanje školske ili stručne spreme, koji se izvode prema posebnim nastavnim planovima i programima; - programi prekvalifikacije; - programi osposobljavanja i usavršavanja. Stavkom
  36. istog članka određeno je da uvjete i način izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih te posebne nastavne planove i programe iz stavka
  37. alineje
  38. ovog članka propisuje ministar prosvjete. Neutemeljen je, stoga, navod predlagatelja da je ministar sam sebe ovlastio za donošenje posebnih nastavnih planova i programa kada mu je ovlaštenje za takvo postupanje izrijekom sadržano u naprijed navedenom stavku članka
  39. Zakona.
  40. Odredba osporavanog članka
  41. stavka
  42. glasi: »Programi usavršavanja namijenjeni su stručnjacima sa završenom srednjom naobrazbom koji proširuju stručno znanje u skladu s potrebama na tržištu rada i razvojem novih tehnologija.« Predlagatelj smatra da je odredbom članka
  43. stavka
  44. osporenog Pravilnika ministar prosvjete i športa prekoračio zakonske ovlasti. Ističe, naime, da se osporenim Pravilnikom mogu urediti uvjeti i način izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih, ali ne i oblici obrazovanja nakon stečenog srednjoškolskog obrazovanja. Prijedlog je osnovan. Odredbom članka
  45. Zakona o srednjem školstvu određeno je da je srednje školstvo djelatnost kojom se nakon završetka osnovnog školovanja omogućava stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja. Odredbom članka
  46. stavka
  47. istog Zakona određeno je što obuhvaća srednjoškolsko obrazovanje odraslih, o čemu je naprijed bilo više riječi, dok je člankom
  48. određeno tko sve izvodi srednjoškolsko obrazovanje pa je navedeno da su to srednje škole, organizacije za obrazovanje odraslih (otvorena i pučka sveučilišta) i druge pravne osobe pod uvjetima iz članka
  49. stavka
  50. tog Zakona. Tim je člankom Zakona, koji ujedno čini i pravni temelj za donošenje osporenog Pravilnika, određeno da uvjete i način izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih te posebne nastavne planove i programe propisuje ministar prosvjete. Iz navedenih zakonskih odredaba nedvojbeno proizlazi da je naglasak svim naprijed navedenim zakonskim odredbama stavljen na srednjoškolsko obrazovanje, a ne neki viši stupanj obrazovanja nakon njega. Osporenom odredbom Pravilnika upravo je učinjeno suprotno, budući je upis u programe usavršavanja namijenjen stručnjacima sa završenom srednjom naobrazbom. Iz navedenog slijedi da bi se osporenom odredbom Pravilnika uređivao neki viši stupanj obrazovanja od srednjeg, što je u direktnoj suprotnosti s naprijed navedenim zakonskim odredbama, kao i zakonom u cjelini. Iz istih razloga ovaj Sud nalazi da ni odredba podstavka
  51. stavka
  52. članka
  53. osporenog Pravilnika koja glasi: » - programi višega stupnja naobrazbe (produženo srednje stručno obrazovanje) koji završavaju specijalističkim ispitom (ispitom za zanimanje poslovođe, majstora ili specijaliziranog djelatnika)« nije u suglasju s navedenim zakonskim odredbama pa je i nju Ustavni sud, kao nesuglasnu zakonu ukinuo.
  54. Odredba osporavanog članka
  55. glasi: »Ministar prosvjete i športa utvrđuje listu poslova odnosno zanimanja za koja se naobrazba stječe osposobljavanjem odnosno usavršavanjem. Lista poslova odnosno zanimanja iz stavka
  56. ovoga članka može se dopunjavati na temelju prijedloga škole ili druge pravne osobe.« Predlagatelj smatra da je odredbom članka
  57. Pravilnika ministar sebe ovlastio za ono za što ga nije ovlastio zakon. Po shvaćanju predlagatelja ministar ne može sebe ovlastiti za propisivanje liste poslova, odnosno zanimanja za koja se naobrazba stječe osposobljavanjem ili usavršavanjem. Ovo iz razloga što je odredbom članka
  58. Zakona o srednjem školstvu za donošenje programa osposobljavanja ili usavršavanja ovlaštena pravna osoba koja ih izvodi. Prijedlog je osnovan. Shodno odredbama članaka
  59. i
  60. Zakona o srednjem školstvu, programi osposobljavanja i usavršavanja mogu se provoditi za svako zanimanje. Slijedom toga Ustavni sud je stajališta da ministar prosvjete i športa ne može ograničavati programe osposobljavanja i usavršavanja na način da utvrđuje listu poslova, odnosno zanimanja za koja se naobrazba stječe osposobljavanjem, odnosno usavršavanjem. Naime, Pravilnikom kao podzakonskim aktom ne mogu se mijenjati odredbe Zakona i propisivati ovlasti ministru različite od ovlasti koje su mu propisane zakonom. Naprijed navedenim odredbama Zakona o srednjem školstvu upravo je drugačije propisano.
  61. Odredba osporavanog članka
  62. stavka
  63. glasi: »Godišnji plan i program rada sadrži izvedbene programe po nastavnim područjima odnosno nastavnim predmetima, oblike izvođenja programa, sadržaje i trajanje dopunskih i razlikovnih ispita te završnih provjera i specijalističkih ispita, podatke o kadrovskim, didaktičkim, materijalno-tehničkim i drugim uvjetima rada.« Osporavajući citiranu odredbu članka 11., a s njom u svezi i odredbu članka
  64. točke 1., koja glasi: »
  65. godišnji plan i program rada s izvedbenim programima i podacima utvrđenim u skladu s odredbama ovog pravilnika« predlagatelj ističe da Zakon o srednjem školstvu ne poznaje izvedbene programe te da je neprijeporno da ih ne može utvrđivati ni provedbeni propis koji je donijet na temelju tog Zakona. Navodi da u Zakonu o srednjem školstvu nema okvirnih i izvedbenih programa, nego postoje samo nastavni planovi i programi koji se izvode kako su doneseni, odnosno neposredno. Prijedlog je osnovan. Po shvaćanju ovog Suda, nema zakonskog utemeljenja za sadržaj članka
  66. stavka
  67. Pravilnika da se uz nastavni plan i program još mora donijeti izvedbeni program. Drugim riječima i članak
  68. stavak
  69. i dijelovi odredbe sadržane u članku
  70. točki
  71. »izvedbenim programima i« suprotni su odredbama članaka od
  72. do
  73. Zakona o srednjem školstvu pa ih je kao takve valjalo ukinuti.
  74. Odredba osporavanog članka
  75. glasi: »Program za stjecanje školske ili stručne spreme izvođenjem redovite nastave traje najkraće kao i redovito školovanje, u skladu s posebnim nastavnim planom i programom. Izvođenje programa prekvalifikacije ne može trajati kraće od 6 mjeseci (razlikovni ispit), a može trajati najduže polovicu od trajanja redovite realizacije nastavnoga plana i programa za određeno zanimanje. Izvođenje programa osposobljavanja može trajati najduže godinu dana, ali ne kraće od 120 nastavnih sati, osim, iznimno, kad se radi o osposobljavanju za jednu ili manji broj radnih organizacija koje se stječu pretežito individualnim nastavnim radom, ali ne kraće od 60 sati. Izvođenje programa usavršavanja traje različito, ovisno o vrsti programa, i to: - programa za obnavljanje i dopunjavanje prethodno stečenih znanja i stjecanje novih znanja u struci može trajati do 6 mjeseci, ali ne kraće od 150 nastavnih sati. - programa višeg stupnja složenosti koji završavaju specijalističkim ispitom (ispitom za zanimanje poslovođe, specijaliziranog radnika ili majstora) može trajati najduže godinu dana, ali ne kraće od 500 nastavnih sati, uz obvezno prethodno radno iskustvo od najmanje 1 godine za programe četverogodišnjeg (tehničari i slično), a 2 godine za programe trogodišnjega trajanja (industrijska i obrtnička zanimanja). Dopušteno opterećenje zaposlenih polaznika iznosi najviše 4 nastavna sata na dan.« Predlagatelj navodi da su i ovom odredbom Pravilnika prekoračene ovlasti ministra koje mu je dao članak
  76. Zakona o srednjem školstvu. Naime, predlagatelj polazi od činjenice da je pravna osoba kod donošenja programa osposobljavanja i usavršavanja samostalna, što uostalom da proizlazi iz odredbe članka
  77. Zakona o srednjem školstvu pa slijedom toga ministar ne može, po shvaćanju predlagatelja, propisati trajanje tuđeg obrazovnog programa. Prijedlog je osnovan. Naime, odredbom članka
  78. stavka
  79. Zakona o srednjem školstvu određeno je da programe prekvalifikacije i programe osposobljavanja i usavršavanja donose organizacije koje ih izvode, dok je odredbom članka
  80. istog Zakona određeno da se programi usavršavanja i osposobljavanja izvode na osnovi nastavnog plana i programa u trajanju do jedne godine. Slijedom tih zakonskih odredaba ne može ministar podzakonskim aktom propisati trajanje njegova izvođenja kada se obrazovnim programom, kao nastavnim planom i programom osposobljavanja i usavršavanja, propisuju uvjeti za njegovo izvođenje. Osim toga, obrazovni program osposobljavanja i usavršavanja, kao nastavni plan i program, mora biti donesen u skladu s člankom
  81. stavkom
  82. Zakona o srednjem školstvu. Tom je zakonskom odredbom određeno da se nastavnim planom i programom utvrđuju: svrha, ciljevi i zadaće programa, nastavni predmeti i sadržaji, trajanje i osnovni oblici izvođenja programa, godišnji i tjedni broj sati nastave, broj sati za svaki predmet itd., itd., iz čega ujedno proizlazi da ga njegov donositelj može izvoditi do roka utvrđenog člankom
  83. Zakona. Osim toga, Zakon o srednjem školstvu ne poznaje programe »višeg stupnja složenosti«, predviđene podstavkom
  84. stavka
  85. osporenog članka, pa je to bio razlog više za ukidanje osporene podzakonske odredbe.
  86. Odredba osporavanog članka
  87. točke
  88. glasi: »
  89. stručno-pedagoškoga voditelja programa u stalnom radnom odnosu koji ima visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete za nastavnika srednje škole«. Osporavajući odredbu članka
  90. točke
  91. Pravilnika, predlagatelj polazi od činjenice da Zakon o srednjem školstvu ne traži da škola mora imati bilo kojeg nastavnika u radnom odnosu. Po shvaćanju predlagatelja, stručno-pedagoški voditelj treba raditi u školi dok škola ima upisanih polaznika u obrazovne programe. Polaznici da se u programe ne upisuju trajno nego povremeno, što da bi dovelo do situacije kada se nitko ne bi upisao u školu ili drugu pravnu osobu ona bi svejedno morala imati voditelja u stalnom radnom odnosu. Prijedlog je osnovan. Zakon o srednjem školstvu u svojim odredbama nije propisao obvezu da bi škola ili druga pravna osoba koja izvodi programe za stjecanje školske ili stručne spreme i programe prekvalifikacije mogla iste izvoditi samo ako ima zaposlenike u »stalnom radnom odnosu« pa tako i stručno pedagoškog voditelja programa. Kada tu obvezu nije propisao Zakon, nedvojbeno je da ju ne može niti Pravilnik kao podzakonski akt. Stoga je osporenu odredbu u tome dijelu valjalo ukinuti.
  92. Odredba osporavanog članka
  93. stavka
  94. točke
  95. glasi: »
  96. izvadak iz sudskoga registra ili drugog nadležnog tijela o djelatnosti podnositelja zahtjeva«. Iz sadržaja prijedloga razvidno je da predlagatelj odredbu članka
  97. stavka
  98. točke
  99. smatra nesuglasnom odredbi članka
  100. stavka
  101. Zakona o ustanovama (»Narodne novine«, br. 76/93, 29/97) te odredbi članka
  102. Zakona o sudskom registru (»Narodne novine«, br. 1/95). Prema tim zakonskim odredbama, po shvaćanju predlagatelja, upis u sudski registar djelatnosti, za koju je potrebna dozvola, može se provesti samo na temelju konačnog rješenja o dozvoli obavljanja djelatnosti. Po predlagatelju to znači da se djelatnost obrazovanja odraslih može upisati u sudski registar tek kada škola ili druga pravna osoba dobije rješenje ministra o odobrenju početka izvođenja programa, odnosno obavljanja djelatnosti obrazovanja odraslih. Suprotno naprijed navedenom, ističe predlagatelj, osporenom odredbom Pravilnika je određeno da se uz zahtjev za izvođenje programa mora priložiti izvadak iz sudskog registra o djelatnosti. Prijedlog je osnovan. Odredbom članka
  103. stavka
  104. Zakona o ustanovama određeno je da će se upis djelatnosti ili dijela djelatnosti u sudski registar, za koju je propisano da se može obavljati samo na temelju koncesije, dozvole, itd., provesti samo na temelju valjanog ugovora o koncesiji, konačnog rješenja o dozvoli ili suglasnosti, odnosno drugog konačnog akta. Sličnu odredbu sadrži i članak
  105. stavak
  106. Zakona o sudskom registru. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da podnositelj zahtjeva koji izvodi samo programe obrazovanja odraslih, ne može uz zahtjev za utvrđivanje uvjeta i odobrenje za početak izvođenja programa priložiti izvadak iz sudskog registra jer se u sudski registar može upisati tek kada dobije rješenje ministra o dozvoli obavljanja djelatnosti obrazovanja odraslih. Stoga je ovaj Sud osporenu odredbu ocijenio nesuglasnom navedenim odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o sudskom registru i kao takvu je ukinuo.
  107. Odredba osporavanog članka
  108. stavka
  109. glasi: »Javne srednje škole koje izvode programe utvrđuju cijene izobrazbe sukladno odredbama zakona odnosno odluci ministra prosvjete i športa.« Predlagatelj smatra da je i ovom odredbom članku
  110. Pravilnika došlo do prekoračenja ovlasti ministra prosvjete i športa. Ističe da Zakon o srednjem školstvu ne ovlašćuje ministra da propiše cijenu obrazovanja. Cijenu obrazovanja, smatra predlagatelj, ministar je mogao propisati samo u skladu s člancima
  111. i
  112. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br. 75/93, 92/96). Prijedlog nije osnovan. Iz osporene odredbe ne proizlazi da ministar propisuje cijenu obrazovanja. Cijenu obrazovanja, kako to uostalom proizlazi iz smisla osporene odredbe, utvrđuje javna srednja škola koja izvodi program izobrazbe. Time što se cijene izobrazbe javne srednje škole koje izvode programe utvrđuju sukladno odredbama zakona, odnosno odluci ministra, ovaj Sud nije prihvatio kao nesuglasne sa Zakonom o srednjem školstvu. Ovo stoga, što po ocjeni Ustavnog suda u uvjete za izvođenje programa za izobrazbu odraslih, koje, temeljem odredbe članka
  113. stavka
  114. Zakona o srednjem školstvu, propisuje ministar prosvjete i športa, mogu ulaziti i odredbe o postupku utvrđivanja cijena izobrazbe odraslih, kako je to uostalom uređeno osporenom odredbom.
  115. Odredba osporavanog članka
  116. glasi: »Škola ili druga pravna osoba koja izvodi programe za izobrazbu odraslih dužna je voditi pedagošku (andragošku) dokumentaciju. Dokumentaciju iz stavka
  117. ovoga članka čine: - matična knjiga - knjiga matične evidencije - dnevnik rada - prijavnica za ispit - zapisnik o ispitu - evidencija individualnih konzultacija i vježbi - upisnica za svakog polaznika - druge evidencije propisane zakonom i drugim propisima. Pedagošku dokumentaciju propisuje Ministarstvo prosvjete i športa.« Osporavajući odredbu članka 36., predlagatelj navodi da je ministar i tom odredbom prekoračio svoje ovlasti. Ističe, naime, da nema zapreke da ministar u okviru zakonskih ovlaštenja propiše pedagošku dokumentaciju za obrazovanje odraslih, ali da ima zapreke da ministar, za propisivanje pedagoške dokumentacije, pravilnikom ovlasti samoga sebe, odnosno Ministarstvo prosvjete i športa. Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka
  118. stavka
  119. Zakona o srednjem školstvu određeno je da obrazac i sadržaj pedagoške dokumentacije i evidencije propisuje ministar prosvjete. Osporenom odredbom, ne uključujući i odredbu stavka 3., koju ovaj Sud ocjenjuje nomotehničkim propustom, ministar prosvjete i športa je propisao pedagošku (andragošku) dokumentaciju i što ju konkretno čini te na taj način udovoljio naprijed navedenoj zakonskoj obvezi. Slijedom toga, Sud nije našao da bi osporena odredba bila nesuglasna zakonu.
  120. Odredba osporavanog članka
  121. Pravilnika glasi: »Škola ili druga pravna osoba koja ima odobrenje za izvođenje programa za izobrazbu odraslih prema dosadašnjim propisima dužna je do
  122. kolovoza
  123. godine Ministarstvu prosvjete i športa podnijeti dokaze o ispunjavanju uvjeta za izvođenje programa i stjecanje naobrazbe odraslih u skladu s ovim pravilnikom.« Predlagatelj navodi da je odredbom članka
  124. Pravilnika propisana obveza usklađenja uvjeta i načina izvođenja programa i stjecanja naobrazbe odraslih s odredbama Pravilnika te da je utvrđen rok za usklađenje. Stoga, osporenu odredbu članku
  125. vidi nepotrebnom. Ističe da je u postupku nadzora moguće utvrditi je li pravna osoba udovoljila obvezi iz članka
  126. Pravilnika ili ne. Drži da kada bi ova odredba opstala da ne bi bilo jasno znači li to ponovnu verifikaciju za čitav niz pravnih subjekata i programa. S obzirom da ti programi nisu doneseni ni do danas, tj. više od godinu dana nakon donošenja Pravilnika, to da je već samim time suspendirana mogućnost škola i drugih pravnih osoba da ishode ponovnu »verifikaciju« programa. Posebno napominje da je rok za podnošenje zahtjeva za ponovnu verifikaciju iz osporenog članka istekao
  127. kolovoza prošle godine. Prijedlog nije osnovan. U postupku ocjene ove odredbe Ustavni sud nije našao s kojom bi zakonskom ili ustavnom odredbom bila u nesuglasju osporena odredba. To što je već odredbom članka
  128. osporenog Pravilnika propisana obveza usklađenja uvjeta i načina izvođenja programa i stjecanja naobrazbe odraslih s odredbama predmetnog Pravilnika i to do
  129. kolovoza
  130. godine nije samo po sebi izraz nezakonitosti osporene odredbe. Očito je da se ovdje radi o jednoj suvišnoj odredbi što se prije može pripisati nomotehničkom propustu njenog donositelja nego kakvoj zakonskoj neusklađenosti. Predlagatelj je predložio da Ustavni sud po provedenom postupku ukine osporene odredbe, a s obzirom da su one povezane s drugim odredbama istog akta, da podredno ukine Pravilnik u cijelosti. Prijedlog za ukidanje osporenog Pravilnika u cijelosti Sud nije prihvatio. Naime, kako je naprijed navedeno, temelj za njegovo donošenje sadržan je u odredbi članka
  131. stavka
  132. Zakona o srednjem školstvu. Tom zakonskom odredbom ministar je obvezan propisati uvjete i način izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih te posebne nastavne planove i programe, što je konačno i učinio donošenjem osporavanog Pravilnika. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud je, temeljem odredbi članaka
  133. i
  134. stavka
  135. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučio kao u izreci. Broj: U-II-448/1999 Zagreb,
  136. veljače
  137. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 27/2000-570 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 27/2000 Broj dokumenta u izdanju: 570 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 8.3.
  138. ELI: /eli/sluzbeni/2000/27/570 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  139. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.