← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/1996 od 1. ožujka 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/1996 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/1996 od
  3. ožujka
  4. NN 29/2000 (15.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/1996 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 607 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući o ustavnoj tužbi M. N. iz Z., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z., broj: ID-48/1996 od
  9. kolovoza 1996., u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe. III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovu imenovanju za suca Županijskog suda u Gradu Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, klasa: 700-04/95-01/900, urbroj: 514-05-01-96-2 od
  10. srpnja
  11. i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, objavljenim u »Narodnim novinama«, br. 15/
  12. Obrazloženje M. N. iz Z. podnio je ustavnu tužbu i dopunu ustavne tužbe povodom odluke Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV) broj: ID-48/1996 od
  13. kolovoza
  14. godine. Podnositelj je u postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u Gradu Z. sudjelovao kao kandidat tog suda, no nije imenovan, zbog čega smatra da su mu povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 19.,
  15. i
  16. Ustava Republike Hrvatske. Povredu gore navedenih prava podnositelj obrazlaže time što DSV nije prilikom odlučivanja o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z. u dostatnoj mjeri sagledao i ocijenio njegove stručne, moralne i druge odlike kroz čitav radni vijek u kojem je obnašao dužnost suca tog suda. Ustavnom tužbom predlaže se da Ustavni sud Republike Hrvatske ukine odluku DSV-a o imenovanju sudaca Županijskog suda u Gradu Z., broj: ID-48/1996 od
  17. kolovoza
  18. u dijelu koji se odnosi na podnositelja ustavne tužbe i predmet vrati DSV-u na ponovni postupak i odlučivanje. Temeljem odredbi članka
  19. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), Sud je pribavio spis i izjašnjenje DSV-a o navodima predmetne ustavne tužbe. U odgovoru DSV prvenstveno ističe prigovor nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o njegovim odlukama o imenovanju sudaca i nedopuštenost ustavne tužbe zbog nepostojanja odluke o neimenovanju, jer odluka sadrži samo imena imenovanih sudaca. Što se tiče povrede podnositeljevih ustavnih prava, u odgovoru se navodi da se na sjednici o podnositelju ustavne tužbe raspravljalo kao o svakom prijavljenom kandidatu i to abecednim redom, nakon čega se pristupilo glasovanju prilikom kojeg podnositelj nije dobio potrebitu većinu glasova. Tijekom postupka, pored ustavne tužbe razmotrena su pismena i usmena mišljenja predsjednika sudova koji su sudjelovali u postupku imenovanja, kao i zapisnik XXXIII. sjednice DSV-a održane
  20. kolovoza
  21. godine. Ustavna tužba je osnovana. Prema članku
  22. stavku
  23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo). Državno sudbeno vijeće je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako Odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja. Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak
  24. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima, imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka. Uvidom u predmet utvrđeno je da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od
  25. srpnja
  26. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje suca Županijskog suda u Gradu Z., zatim da su pismena mišljenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika Županijskog suda u Gradu Z. o podnositelju ustavne tužbe bila pozitivna s prijedlogom da ga se imenuje za suca. U zapisniku o vijećanju i glasovanju DSV-a od
  27. kolovoza
  28. zabilježeno je da su sjednici prisustvovali predsjednici spomenutih sudova i da su usmeno ponovili dana mišljenja, no otvorivši raspravu o kandidatu jedan član DSV-a postavio je pitanje da li je podnositelj sudjelovao u političkim procesima, a zatim se rasprava zaključila s konstatacijom da nema takvih podataka. Na kraju rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potrebiti broj glasova za imenovanje, odnosno za njegovo imenovanje glasovalo je sedam članova DSV-a (stranica
  29. zapisnika). Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnalo DSV pri donošenju odluke kojom podnositelj ustavne tužbe (koji obnaša sudačku dužnost od
  30. godine) nije ponovno imenovan sucem. Štoviše, odluka je u suprotnosti s jedino relevantnim razlozima koji su izneseni na sjednici, kao i s razlozima iz pismenih mišljenja predsjednika spomenutih sudova, koja pismena mišljenja su zakonom propisane podloge za odlučivanje DSV-a. Ustavni sud je u svojoj odluci, broj: U-III-188/1995 od
  31. ožujka 1995., zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No, to u skladu s prethodno izloženim pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donijeta. Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka
  32. i
  33. Zakona o sudovima). Neprihvatljivo je, suprotno je temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina kao i civilizacijskim tekovinama pravne države da bilo kome, a pogotovo sucu, koji je dugi niz godina obnašao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući efikasno izjavljivanje pravnog lijeka. Osim toga, osporena odluka u suprotnosti je sa stajalištem Ustavnog suda izraženim u navedenoj odluci. Na osnovi iznijetog, utvrđeno je da su podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članaka 14.,
  34. i
  35. Ustava, povodom kojih je podnio ustavnu tužbu. Što se tiče pozivanja podnositelja ustavne tužbe na članak
  36. stavak
  37. Ustava, treba kazati da ta odredba zapravo uređuje načelo zakonitosti u oblasti uprave. Ta norma uperena je prema organima državne uprave i tijelima s javnim ovlastima, pa se na njoj ne mogu zasnivati ustavna prava pojedinaca. Također, nije povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  38. stavka
  39. Ustava, jer se ono odnosi na postupak pred Upravnim sudom. Stoga je, temeljem odredbe članka
  40. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-634/
  41. Zagreb,
  42. ožujka
  43. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 29/2000-607 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 29/2000 Broj dokumenta u izdanju: 607 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 15.3.
  44. ELI: /eli/sluzbeni/2000/29/607 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  45. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.