← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-141/2000 od 28. veljače 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-141/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-141/2000 od
  3. veljače
  4. NN 29/2000 (15.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-141/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 608 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur., Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, ispitujući ustavnu tužbu M. C. iz Z., zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj
  7. veljače 2000., donio je jednoglasno sljedeću ODLUKU
  8. Ustavna tužba se odbija.
  9. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Ustavna tužba podnesena je protiv presude Općinskog suda u Z., broj: Ps-818/93 od
  10. siječnja
  11. i presude Županijskog suda u Z., broj: Gž-3794/98 od
  12. studenoga
  13. Prvostupanjskom presudom usvojen je otkaz stanarskog prava M. C. za stan u Z., S. 12/3, ukupne površine 31 m². Drugostupanjskom presudom odbijena je njezina žalba protiv navedene prvostupanjske presude kao neosnovana i potvrđena je ta prvostupanjska presuda. U dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi, tužiteljica navodi da način na koji je ona (odnosno njezin prednik) stekla stanarsko pravo otklanja primjenu odredaba na kojima se osporavane presude temelje, jer je stanarsko pravo dobijeno kao dio naknade za ekspropriranu nekretninu. Naime, tužiteljičin prednik dobio je predmetni stan na korištenje kao nositelj stanarskog prava uz određeni novčani iznos na ime konačne naknade za eksproprirane nekretnine, pa tužiteljica navodi da stečeno stanarsko pravo nije dodijeljeno da bi rješavalo stambeno pitanje njezinog prednika, već je predstavljalo dio ekvivalenta vrijednosti za srušenu (ekspropriranu) kuću, koji je kao takav morao biti primljen. Stoga, smatra da se na takvo činjenično stanje ne može vezati materijalno pravo iz članka
  14. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93), kao što su to sudovi učinili, jer da se na taj način njoj, kao pravnom sljedniku, oduzima dio naknade koji je dan umjesto srušene obiteljske kuće. Također smatra da je članak
  15. Zakona o stambenim odnosima primjenjiv na slučajeve kada je davatelj stana na korištenje (Grad Z., tvrtke i dr.) postupao prilikom rješavanja stambenog zbrinjavanja osoba koje nisu imale na korištenju stan pa im radi nekorištenja ustupljenih stanova oduzima tzv. stanarsko pravo. Navodi da analogno tome članak
  16. Zakona o stambenim odnosima nije primjenjiv na kategoriju tzv. »zamjenskih stanova« koji su ustupani kao dio naknade za eksproprirane nekretnine. Tvrdi da bi se u suprotnom narušilo načelo jednake vrijednosti davanja iz članka
  17. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99), koje je u konkretnom slučaju izraženo u vrijednosti srušene nekretnine na jednoj strani te primljene novčane naknade i stanarskog prava na drugoj strani, kao i da je povrijeđeno ne samo ranije postojeće načelo tzv. »pravične naknade«, koja se ogledala u isplaćenoj protuvrijednosti i dodijeljenom pravu korištenja na jednosobnom stanu na ime vrijednosti srušene kuće, već da se smišljeno dalje postupa kako bi se podnositeljici ustavne tužbe dalje umanjila njezina prava, odnosno kako bi se dalje obezvrijedila naknada za ekspropriranu nekretninu. Smatra da su osporavanim presudama povrijeđene temeljne vrednote nepovredivosti vlasništva i vladavine prava iz članka
  18. Ustava, odnosno da su joj povrijeđena ustavna prava iz članka
  19. i članka
  20. Ustava. Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporavane presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Ustavna tužba je dopuštena, pa se zbog toga Ustavni sud upustio u odlučivanje o biti stvari. Stanarsko pravo, kako je bilo regulirano Zakonom o stambenim odnosima, samo po sebi nije ustavno pravo, pa zbog toga odluke o otkazu stanarskog prava načelno nisu predmet ocjenjivanja Ustavnog suda. U ovom slučaju, međutim, stanarsko je pravo nastalo temeljem odluke upravnog tijela (rješenja o eksproprijaciji), a prestaje na temelju otkaza u sudskom postupku. S obzirom da podnositeljica tužbe tvrdi da je stanarsko pravo sastavni dio naknade koju je njezin prednik dobio kao protuvrijednost (naknadu) za ekspropriranu imovinu, te da se zbog toga ovo stanarsko pravo ne može otkazati, a da se ne naruše odnosi uspostavljeni rješenjem o eksproprijaciji, radi se - ako bi se usvojilo stajalište podnositeljice tužbe - o takvom imovinskom pravu koje bi moglo predstavljati ustavno pravo u smislu stavka
  21. članka
  22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99). Ustavna tužba nije osnovana. Prvostupanjska presuda donesena je temeljem odredbe članka
  23. stavka
  24. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima. Ta odredba glasi: »Stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci.« Nije sporno da tužiteljica nije koristila predmetni stan duže od šest mjeseci, niti je upitno njezino stanarsko pravo na tom stanu, pa su i osporavane presude pravilno utemeljene na navedenoj odredbi članka
  25. stavka
  26. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima. Primjena te zakonske odredbe nije nikad ovisila o načinu stjecanja stanarskog prava, niti je u tom smislu Zakon o stambenim odnosima pravio ikakve razlike. Iako je predmetni stan dat na korištenje sa stanarskim pravom kao dio naknade za eksproprirane nekretnine, već samim primanjem takve naknade i stjecanjem stanarskog prava i eksproprijant i njegov pravni sljednik je glede toga stana u svemu došao pod režim zakonskih propisa koji su uređivali stanarsko pravo, pa je, također, uslijed nezakonitog načina korištenja stečenog stanarskog prava mogao dobiti i otkaz tog prava. Ni u Zakonu o eksproprijaciji (»Službeni list SFRJ«, br. 11/68, 30/68, 32/70 i »Narodne novine«, br. 52/71 i 52/73), koji je bio na snazi u vrijeme kad su predniku tužiteljice eksproprirane nekretnine za koje je kao dio naknade dobio i predmetni stan na korištenje, ne postoje pretpostavke koje bi mogle otkloniti primjenu članka
  27. Zakona o stambenim odnosima u konkretnom slučaju. Dakle, u osporavanim presudama odredba članka
  28. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima, kao mjerodavno materijalno pravo nije pogrešno, već upravo pravilno primijenjena jer primjena te odredbe nije ovisila o načinu stjecanja stanarskog prava. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da osporavanim presudama podnositeljici ustavne tužbe nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva iz članka
  29. stavka
  30. Ustava, niti je ograničeno njezino pravo vlasništva protivno odredbama članka
  31. Ustava. Što se tiče povreda nepovredivosti vlasništva i vladavine prava, kao najviših vrednota ustavnog poretka iz članka
  32. Ustava, koje povrede tužiteljica također ističe, Ustavni sud napominje da se na odredbi članka
  33. Ustava ne može temeljiti nikakvo ustavno pravo. Naime, u tom članku Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina. Ona služi kao osnovica za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima. Dakle, ta odredba ne pruža ustavna jamstva pojedincu pa ona nije ni valjana osnova za ustavnu tužbu. Stoga je, temeljem odredbe članka
  34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno kao u točki
  35. izreke ove odluke. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-141/2000 Zagreb,
  37. veljače
  38. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 29/2000-608 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 29/2000 Broj dokumenta u izdanju: 608 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 15.3.
  39. ELI: /eli/sluzbeni/2000/29/608 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  40. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.