← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-738/1996. od 8. ožujka 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-738/

  1. od
  2. ožujka
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-738/
  4. od
  5. ožujka
  6. NN 35/2000 (31.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-738/
  7. od
  8. ožujka
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 836 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući u povodu ustavne tužbe S. R. iz O., na sjednici održanoj dana
  10. ožujka
  11. godine, donio je ODLUKU
  12. Ustavna tužba se usvaja.
  13. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća, broj: ID-51/1996 od
  14. listopada
  15. godine o imenovanju sudaca općinskih sudova u dijelu kojim se pod točkom I. imenuju suci Općinskog suda u O., a koji se odnosi na neimenovanje podnositeljice ustavne tužbe.
  16. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak radi raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositeljici ustavne tužbe S. R. na temelju liste kandidata ministra pravosuđa od
  17. svibnja
  18. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, koji je objavljen u »Narodnim novinama«, broj 15/96 od
  19. veljače
  20. godine. Obrazloženje Ustavna tužba je podnijeta u povodu odluke Državnog sudbenog vijeća broj: ID-51/96 od
  21. listopada
  22. godine, kojom su imenovani suci općinskih sudova u D. M., Ð., O., V. i Ž. Podnositeljica ustavne tužbe S. R. bila je kandidat u postupku imenovanja sudaca Općinskog suda u O. Kako nije imenovana za suca toga suda, smatra da su označenom odlukom povrijeđene ustavne vrednote vladavine prava i nacionalne ravnopravnosti, utvrđene u članku
  23. Ustava te ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom iz članka
  24. stavak
  25. Ustava, kao i ravnopravnost pripadnika svih nacionalnih manjina zajamčena člankom
  26. stavak
  27. Ustava. U obrazloženju povreda navedenih ustavnih vrednota i prava, podnositeljica ustavne tužbe polazi od činjenice da u tom sudu kao sudac radi od
  28. godine, te da se za to vrijeme protiv nje nikad nije vodio disciplinski postupak niti je bila pozivana na odgovornost za svoj rad. Posebice ističe da se predsjednica Općinskog suda O. na kolegiju suda pozitivno izrazila o sucima i sudskim savjetnicima koji su se javili na oglas, a da je nemogućnošću izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima važnim za donošenje osporene odluke koja nema obrazloženje, dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na suce koji su imenovani. Opreza radi ukazuje i na povrede ustavnih prava s osnove nacionalnosti, ukoliko je ta činjenica uzeta kao razlog njenog neimenovanja. Stoga podnositeljica predlaže ukidanje osporene odluke i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Ustavna tužba je temeljem odredbi članka
  29. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) dostavljena na očitovanje Državnom sudbenom vijeću, od kojeg je ujedno pribavljen i spis u predmetu imenovanja sudaca Općinskog suda u O. Državno sudbeno vijeće (u nastavku: DSV) u svom je izjašnjenju broj: UT-5/97 od
  30. svibnja
  31. godine uvodno izrazilo mišljenje o nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje o ustavnim tužbama koje su podnijete povodom odluka DSV-a, ukazujući time na nedopuštenost takve ustavne tužbe s osnove članka
  32. stavak
  33. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91). Glede konkretnih navoda iz ustavne tužbe, u bitnome je ukazano na odredbe članka
  34. Poslovnika Državnog sudbenog vijeća (»Narodne novine«, broj 85/94 i 11/95), kojima je propisano da se odluke donose većinom glasova nazočnih članova DSV-a, a da podnositeljica ustavne tužbe nije imenovana iz razloga što nije dobila potrebitu većinu glasova. Još je dodano kako prema odredbi članka
  35. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93 i 49/99), predsjednik ili član DSV-a ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje. Kako temeljem navedenog DSV smatra da podnositeljici ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava, predloženo je da se ustavna tužba odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana. U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe te očitovanja DSV-a, te je izvršen uvid u isprave spisa DSV-a koje se odnose na označeni postupak imenovanja. Ustavna tužba je osnovana. Člankom
  36. Ustava Republike Hrvatske utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka, kao što su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, poštivanje prava čovjeka, vladavina prava, i druge, koje su izvorišta za utvrđivanje temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina, priznata Ustavom Republike Hrvatske. Tako prema članku
  37. stavku
  38. Ustava su svi pred zakonom jednaki, a temeljem članka
  39. stavak
  40. Ustava pripadnicima svih nacionalnih manjina je zajamčena ravnopravnost. Ustavni sud u okvirima ustavne ovlasti iz članka
  41. al.
  42. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), a sukladno članku
  43. stavku
  44. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava. DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako odluka DSV-a pripada krugu tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja. Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti, sastavljenog od istaknutih pravnika, s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak
  45. stavak
  46. Ustava, članak
  47. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je, kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru ukupne trodiobe vlasti, tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika. Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak
  48. Zakona o sudovima), a prema stručnim kriterijima imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, odnosno bez stručnih argumenata, ili kada se u njihovim odlukama ne vidi na temelju kojih razloga su donesene, a pogotovo ako te odluke proturječe jedinim razlozima struke koji su u postupku izneseni, bez obrazloženja zašto ti razlozi nisu uvaženi, ono postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano (detournement de pouvoir) te čini i grubu povredu pravila postupka, koja uvijek postoji kada za donošenje odluke ne postoje mjerodavni razlozi, odnosno kada oni postoje, ali su nejasni i proturječni. Osporenom odlukom DSV-a, donijetom na temelju odredbi članka
  49. stavak
  50. Ustava Republike Hrvatske i članka
  51. alineja
  52. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, izvršeno je, pored ostalog, i imenovanje sudaca Općinskog suda u O. Podnositeljica ustavne tužbe, kao dotadašnji sudac toga suda bila je jedan od sudionika toga postupka, ali nije imenovana za suca, već je u skladu s odredbom članka
  53. stavak
  54. Zakona o Državnom sudbenom vijeću samo izviještena o donošenju odluke o imenovanjima uz dostavu te odluke. Uvidom u spis DSV-a utvrđeno je da je podnositeljica ustavne tužbe bila uvrštena na listu ministra pravosuđa od
  55. svibnja
  56. kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje za suca Općinskog suda u O. U pisanom mišljenju, koje prileži spisu, predsjednica Općinskog suda u O. je dala pozitivno mišljenje o radu podnositeljice kao suca toga suda te ju predložila za imenovanje, za razliku od predsjednika Županijskog suda u O. koji u svom pisanom mišljenju nije podržao kandidaturu podnositeljice navodeći da postoje primjedbe stranaka (osobito hrvatskih vojnika) na odnos podnositeljice prema njima. Ovi navodi nisu dodatno konkretizirani niti argumentirani. Na samoj sjednici DSV-a u konačnim prijedlozima predsjednici navedenih sudova nisu podržali kandidaturu podnositeljice ustavne tužbe. Na kraju rasprave o kandidatima za suce Općinskog suda u O. pristupilo se glasovanju u kojem podnositeljica ustavne tužbe nije dobila potrebitu većinu glasova nazočnih članova DSV-a, odnosno nije dobila ni jedan glas »za«. Iz navedenog proizlazi da se iz natječajnih materijala ne vidi kojim stručnim razlozima se DSV ravnalo pri donošenju odluke kojom podnositeljica ustavne tužbe, koja u tom sudu obnaša sudačku dužnost od
  57. godine, nije ponovno imenovana sucem. Odluka je u suprotnosti s razlozima iz pozitivnog pisanog mišljenja predsjednice Općinskog suda u O., koji su opet proturječni njenom usmenom izlaganju, dok predsjednik neposredno višeg suda svoje negativno mišljenje o podnositeljici nije ničim potkrijepio, što sve zajedno predstavlja povredu pravila postupka. Ustavni sud je u svojoj odluci broj: U-III-188/1995 od
  58. ožujka
  59. godine (»Narodne novine«, broj 22/95), zauzeo stajalište po kojem odluka o tome da se sudac ne imenuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca) u pravilu ne donose u posebnom pisanom obliku pa niti ne mogu imati obrazloženje. Naime, konstatirano je da takva odluka DSV-a odgovara standardnom sadržaju odluka koje se donose povodom javnog natječaja, jer se u praksi uobičajilo da se u njima navode samo kandidati koji su izabrani (imenovani). Stoga odluka koja ne spominje kandidate koji nisu imenovani, ne može imati obrazloženje zašto isti nisu imenovani. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju ustavnu tužbu). No to, sukladno prethodno izloženom, pretpostavlja da natječajni spisi sadrže konkretne razloge na temelju kojih je odluka donijeta. Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost, kao u ovom predmetu, jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članaka
  60. i
  61. Zakona o sudovima). Neprihvatljivo je, stoga i suprotno temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina da bilo kome, a pogotovo sucu koji je dugi niz godina obavljao sudačku dužnost, prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući učinkovito izjavljivanje pravnog lijeka. Stoga su osporenom odlukom podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članka
  62. stavak
  63. (pravo na učinkovitu pravnu zaštitu), članka
  64. stavak
  65. (zakonitost pojedinačnih akata) te članka
  66. Ustava Republike Hrvatske (pravo na dostupnost javnih dužnosti pod jednakim uvjetima). Usvojivši ustavnu tužbu zbog povreda ovih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositeljice ustavne tužbe glede povrede ostalih ustavnih vrednota i ustavnih prava istaknutih u ustavnoj tužbi, kao i Ustavom zajamčene ravnopravnosti pripadnika svih nacionalnih manjina (članak
  67. stavak
  68. Ustava), za koju, uostalom, podnositeljica nije dala pravnovaljane razloge, a niti u spisu DSV-a o tome postoje relevantni dokazi. Odluku kao u izreci Ustavni sud je donio na temelju odredbe članka
  69. navedenog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-738/1996 Zagreb,
  70. ožujka
  71. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 35/2000-836 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 35/2000 Broj dokumenta u izdanju: 836 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.3.
  72. ELI: /eli/sluzbeni/2000/35/836 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  73. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.