← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999, U-I-1190/1999 od 22. ožujka 2000. i Izdvojeno mišljenje

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999, U-I-1190/1999 od

  1. ožujka
  2. i Izdvojeno mišljenje Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999, U-I-1190/1999 od
  3. ožujka
  4. i Izdvojeno mišljenje NN 35/2000 (31.3.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999, U-I-1190/1999 od
  5. ožujka
  6. i Izdvojeno mišljenje USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 838 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući povodom prijedloga za pokretanje postupka ocjene ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske i ukidaju se odredbe članka
  9. stavka 4., članka
  10. stavka
  11. alineje 7., i članka
  12. stavka
  13. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (»Narodne novine«, broj 128/99). Obrazloženje Svjetlana Badanković iz Zagreba i Pravni fakultet u Zagrebu, zastupan po dekanu prof. dr. Mihajlu Diki, podnijeli su prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom navedenih članaka Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (nastavno: Zakon). Podnositelji suglasno smatraju, da osporene odredbe navedenih članaka Zakona nisu u suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske; pravima propisanim odredbom članka
  14. Ustava, da svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, te da su svi pred zakonom jednaki. Nastavno, podnositelji ističu da su osporeni članci Zakona u nesuglasju i s odredbom članka
  15. Ustava Republike Hrvatske, da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, kao i s člankom
  16. stavkom
  17. kojim se jamči autonomija sveučilišta. Opisano nesuglasje osporenih odredbi Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima s Ustavom Republike Hrvatske, Svjetlana Badanković podnositeljica prijedloga u ovom predmetu nalazi u činjenici što se državljanima Republike Hrvatske, koji su pravosudni ispit položili do
  18. listopada
  19. godine, odnosno prije osamostaljenja Republike Hrvatske, pred tijelima državne uprave u drugim republikama, a ne pred Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske, ne priznaje stručni naziv doktor prava - dr. iur., što prema navodima podnositeljice predstavlja povredu prava iz članka
  20. stavka
  21. Ustava Republike Hrvatske. Pravni fakultet u Zagrebu, zastupan po dekanu prof. dr. Mihajlu Diki, također jedan od podnositelja u ovom predmetu, smatra da je pravosudni ispit jedan od stručnih ispita koji pred tijelima državne uprave polažu diplomirani pravnici, a zajedničko obilježje tih stručnih ispita je da se polažu pred ispitnim povjerenstvom tijela javne uprave, da ih polažu diplomirani pravnici i da su u pravnom smislu jednake razine. Podjeljivanje naziva »doktor prava« samo jednoj skupini osoba, na temelju položenog stručnog ispita, a nepriznavanje istovremeno istog stručnog naziva i osobama koje taj ispit nisu položile u Republici Hrvatskoj, prije njezina osamostaljenja, podnositelj suglasno kao i prva predlagateljica, smatra povredom jednakosti sviju pred zakonom. Nastavno, Pravni fakultet u Zagrebu zastupan po dekanu prof. dr. Mihajlu Diki ističe da je osporavani članak
  22. stavak
  23. alineja
  24. Zakona u nesuglasju s člankom
  25. stavak
  26. Ustava Republike Hrvatske, jer je pravosudni ispit samo jedan od stručnih ispita koji su pred tijelima državne uprave polagali i polažu diplomirani pravnici. Svi su ovi stručni ispiti u pravnom smislu jednake razine pa bi podjeljivanje naziva »doktor prava« samo jednoj skupini diplomiranih pravnika predstavljalo u odnosu na ostale diplomirane pravnike koji su položili neki drugi stručni ispit nejednakost pred zakonom, odnosno povredu članka
  27. stavak
  28. Ustava. Pravni fakultet u Zagrebu smatra da su navedeni članci Zakona u nesuglasju i s odredbom članka
  29. stavka
  30. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči autonomija sveučilišta. Znanstveni stupnjevi i stručni nazivi, ističe podnositelj, propisani su odredbom članka
  31. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 96/93, 34/94, 21/94, 48/95, 29/96 i 54/96), koja izričito veže stjecanje tih stupnjeva, odnosno naziva, uz sveučilišne ili stručne studije. Takvo rješenje u skladu je s hrvatskom pravnom tradicijom, koja nikada nije poznavala načelo da bi se za položeni sudački, odvjetnički te kasnije pravosudni ispit stjecao stručni naziv »doktor prava«. Činjenica je, nadalje ističe podnositelj, da je oduvijek dodjeljivanje akademskih naslova i odgovarajućih titula bilo u isključivoj nadležnosti sveučilišta, i sveučilišta su jedina bila ovlaštena dodjeljivati bakalureate, licencijate, magisterije i doktorate. Osporenim odredbama Zakona, u smislu kojih bi stručni naziv »doktor prava« dodjeljivalo Ministarstvo pravosuđa, predstavljalo bi po mišljenju podnositelja, presedan u svjetskim razmjerima, jer se ni u jednoj državi na svijetu naziv »doktor prava« ne stječe nakon položenog pravosudnog, odnosno, odgovarajućeg stručnog ispita. Zaključno, podnositelj smatra da je sveučilište jedini ovlaštenik Ustavom zajamčenog prava na autonomiju i premda Zakon o visokim učilištima i ovdje sporni Zakon o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima dijelom zahvaćaju isto područje regulacije, oni se ipak razlikuju po tome što Zakon o visokim učilištima konkretizira sadržaj Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta, a osporeni Zakon taj sadržaj ograničava. Osporene zakonske odredbe, po mišljenju podnositelja ograničavaju autonomiju sveučilišta, zajamčenu odredbom članka
  32. stavka
  33. Ustava Republike Hrvatske, a da ujedno nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka
  34. Ustava Republike Hrvatske, temeljem kojih bi takvo ograničavanje slobode i prava bilo opravdano i dopustivo. Podnositelj stoga predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, pokrene postupak ocjene ustavnosti i ukine u izreci naznačene članke Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima. Osporene odredbe glase: Članak
  35. stavak
  36. Iznimno od odredbe stavka
  37. točke
  38. ovog članka diplomirani pravnik koji položi pravosudni ispit pred Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske stječe stručni naziv doktor prava. Članak
  39. stavak
  40. Za stručne nazive koji se stječu završetkom dodiplomskog studija utvrđuju se sljedeće kratice: alineja
  41. - za stručni naziv doktor prava iz članka
  42. stavka
  43. ovog zakona, kratica je dr. iur. Članak
  44. stavak
  45. Stručni naziv doktor prava priznaje se diplomiranim pravnicima koji su položili pravosudni ispit pred Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske do dana stupanja na snagu ovog Zakona. Prijedlozi su osnovani. Razmatranjem prijedloga i osporenih odredbi Zakona, ovaj Sud je utvrdio da navedene odredbe nisu suglasne s odredbom članka 14., članka
  46. i članka
  47. stavka
  48. Ustava Republike Hrvatske. Stajalište je Suda da je Ustavom zajamčena ravnopravnost, te priznanje svima jednakih prava i sloboda, kao i jednakost svih građana Republike Hrvatske pred zakonom, narušena navedenim, osporenim člancima Zakona i to iz sljedećih razloga. Osporenim člancima Zakona, građanima Republike Hrvatske, koji su pravosudni ispit položili prije osamostaljenja Republike Hrvatske i pred drugim tijelom državne uprave, a ne pred Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske, ne priznaje se stručni naziv doktor prava - dr. iur. Pravosudni ispit, jedan je od stručnih ispita koji polažu diplomirani pravnici pred ispitnim povjerenstvom tijela državne uprave. Činjenica što je osporeni Zakon donesen u vrijeme kada je Republika Hrvatska već duži niz godina samostalna i suverena država, sa svojim tijelima državne uprave pred kojima se polažu stručni ispiti, ne smije dovesti do narušavanja jednakosti sviju pred zakonom ili umanjiti prava onih hrvatskih državljana koji su stručni ispit (pravosudni) polagali prije njena osamostaljenja, tj. prije donošenja Odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ (»Narodne novine«, broj 53/91) dana
  49. listopada
  50. godine, i pred tadašnjim tijelima državne uprave. Nepriznavanje prava koja proizlaze iz položenog pravosudnog ispita takvim osobama, značilo bi i ograničavanje njihovih prava, prava stečenih po sili zakona, bez ispunjenih predpostavki iz članka
  51. Ustava Republike Hrvatske. Navedeno tim više što se pravosudni ispit položen na području koje druge republike bivše SFRJ prije
  52. listopada
  53. priznaje kao pravosudni ispit položen u Republici Hrvatskoj, pozivom na odredbu članka
  54. stavka
  55. Zakona o javnom bilježništvu (»Narodne novine«, broj 78/93). Ustavni sud smatra da su odredbe članka
  56. stavka
  57. i članka
  58. stavka
  59. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima prvenstveno nesuglasne s člankom
  60. stavkom
  61. Ustava, jer Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, a ne sveučilište ima ovlasti priznavanja stručnih naziva nakon položenih stručnih ispita. Podredno, osporeni članak
  62. stavak
  63. i članak
  64. stavak
  65. nesuglasni su i s člancima
  66. i
  67. Ustava, a iz razloga povrede stečenih prava i jednakosti sviju pred zakonom. Također su nesuglasne članku
  68. stavku
  69. Ustava Republike Hrvatske osporene odredbe Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima, jer se njima u nejednak položaj pred zakonom dovode svi oni diplomirani pravnici koji su položili drugi stručni ispit pred nekim od tijela javne uprave, a ne pravosudni ispit, i to zbog toga jer su svi stručni ispiti koji su se polagali ili se polažu pred tijelima državne uprave u pravnom smislu jednake razine. Navedene odredbe predmetnog Zakona suprotne su članku
  70. stavku
  71. Ustava Republike Hrvatske. Nastavno, u pogledu osporene odredbe članka
  72. stavka
  73. alineje
  74. Zakona, u ustavnosudskom postupku ocjene suglasnosti istih s Ustavom Republike Hrvatske, Sud je zauzeo sljedeće stajalište. Zakonom o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 54/96), kao zakonom koji uređuje djelovanje sveučilišta, propisano je da se istim uređuje ustrojstvo visokih učilišta, osnutak, vrednovanje i novčana podloga djelovanja sveučilišta, kao i ustrojstvo i izvedba sveučilišnih, znanstvenih i stručnih studija. Odredbom članka
  75. stavkom
  76. tog Zakona, propisano je da osoba koja završi poslijediplomski znanstveni studij za stjecanje doktora znanosti, kao i osoba koja obrani doktorsku disertaciju u skladu s člankom
  77. istog Zakona, stječe akademski stupanj doktor znanosti (skraćeno dr. sc.). Pravosudni ispit ne polaže se u okviru akademske institucije - sveučilišta, već pred tijelom državne uprave, odnosno ispitnim povjerenstvom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske. U smislu naznačenog članka
  78. stavka
  79. Zakona o visokim učilištima, samo je sveučilište ovlašteno nakon položenog odgovarajućeg znanstvenog ili stručnog programa dodjeljivati akademske stupnjeve i stručne nazive. Opisano predstavlja konkretiziranje, Ustavom Republike Hrvatske zajamčene autonomije sveučilišta, propisane odredbom članka
  80. stavka
  81. Ocjena je Ustavnog suda Republike Hrvatske da je nerazdvojni dio autonomije sveučilišta upravo njegovo pravo da osmišljava i provodi znanstvene i stručne studije i da se samo na temelju tako završenih studija i završnog ispita pred ispitnim povjerenstvom u okviru sveučilišta mogu stjecati stručni nazivi. Dakle, po podnositeljima osporene odredbe članaka Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima, izravno zadiru u zajamčenu autonomiju sveučilišta. Propisivanjem da se stručni nazivi, kao primjerice »doktor prava«, dodjeljuju nakon položenog stručnog ispita od strane tijela koja nisu u okviru sveučilišta, osporeni Zakon o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima ograničava autonomiju sveučilišta, propisanu člankom
  82. stavkom
  83. Ustava. Stajalište je Ustavnog suda Republike Hrvatske, da takvo ograničavanje autonomije sveučilišta, u slučaju kada nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka
  84. Ustava Republike Hrvatske, dovodi do neustavnosti osporenih zakonskih odredbi. Zaključno, Sud smatra da je protuustavno da se polaganjem pravosudnog ispita kao jednog od stručnih ispita koji se polažu pred tijelima državne uprave stječe stručni naziv »doktor prava«. Međutim, Sud također smatra da ne bi bilo protuustavno, odnosno ne bi bilo suprotno članku
  85. stavku
  86. Ustava o jednakosti svih pred zakonom, niti bi se narušavala u članku
  87. stavku
  88. Ustava zajamčena autonomija sveučilišta da je, i kada bi, zakonodavac, sukladno tradiciji, odlučio da sveučilište, kao i diplomiranim liječnicima, stomatolozima i veterinarima, po istovrsnom kriteriju, i svim diplomiranim pravnicima dodjeljuje stručni naziv »doktor prava«. Slijedom navedenog, Sud je temeljem odredbi članka
  89. i članka
  90. stavka
  91. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučio kao u izreci. Broj: U-I-1129/1999 U-I-1190/1999 Zagreb,
  92. ožujka
  93. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. * * * IZDVOJENO MIŠLJENJE uz Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999 i U-I-1190/1999
  94. U svezi Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1129/1999 i U-I-1190/1999, donijete na sjednici Suda
  95. ožujka
  96. kojom se na prijedlog Pravnog fakulteta u Zagrebu i Svjetlane Badanković iz Zagreba, pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske i ukidaju odredbe članka
  97. stavka 4., članka
  98. stavka
  99. alineje 7., i članka
  100. stavka
  101. Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima (»Narodne novine«, broj 128/99) izdvojio sam svoje mišljenje i glasovao protiv te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Suglasno odredbama članka
  102. stavka
  103. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) dajem obrazloženje razloga za izdvajanje mišljenja s time da se uz Odluku objavi. Uz prijedlog Pravnog fakulteta nije priložen niti jedan dokument koji bi ukazivao na zaključak Nastavničkog vijeća fakulteta da se Ustavnom sudu ovakav prijedlog dostavi, tj. da se potakne pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom navedenih članaka Zakona o stručnim nazivima i akademskim stupnjevima. Uz taj nedostatak prijedloga Pravnog fakulteta nije imao ni urudžbeni broj službenog upisnika, pa se nije mogao uzeti kao službeni prijedlog Pravnog fakulteta. Trebalo je zatražiti da se ti nedostaci otklone ili, suglasno odredbama članka
  104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, rješenjem ga odbaciti, jer ne postoje pretpostavke za odlučivanje.
  105. Nesporazumi u ovom predmetu proizlaze iz netočnosti tvrdnje predlagatelja da je »pravosudni ispit jedan od stručnih ispita koji pred tijelima državne uprave polažu diplomirani pravnici«, jer to ni činjenično ni pravno nije točno. Naime, pravosudni ispit je kao »pravosudni ispit« zasebnim zakonom uređen i on se nikako ne može supsumirati pod pojam »stručni ispit«, jer je pravosudni ispit reguliran Zakonom o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu (»Narodne novine«, broj 54/74, 29/78 i 13/90). Prema tome, zakonodavcu se ne može osporiti pravo da, suglasno odredbi članka
  106. stavka
  107. Ustava Republike Hrvatske, uređujući pravne odnose u državi, propiše kao uvjet, za neke od profesija što ih obavljaju pravnici, položeni pravosudni ispit. Kao što je zakonodavac ovlašten propisati »pravosudni ispit« uvjetom za samostalno obavljanje profesije suca, odvjetnika i državnog odvjetnika, ovlašten je i ima pravo propisati stručni naziv za osobe koje su taj ispit položile, s time da se taj stručni naziv stavlja poslije imena i prezimena, a ne ispred kao što se to propisuje u slučajevima dodjeljivanja znanstvenih stupnjeva. Nikakvo zadiranje u autonomiju sveučilišta zakonodavac ovim odredbama nije učinio.
  108. Sugerirajući zakonodavcu da ne bi bilo suprotno članku
  109. stavku
  110. Ustava, gdje se govori o jednakosti svih pred zakonom, te da se ne bi narušavala autonomija sveučilišta predviđena člankom
  111. Ustava »kada bi, zakonodavac, sukladno tradiciji, odlučio da sveučilište, kao i diplomiranim liječnicima, stomatolozima i veterinarima, po istovrsnom kriteriju, i svim diplomiranim pravnicima dodjeljuje stručni naziv »doktor prava«, mislim da ova Odluka Ustavnog suda sadrži u sebi proturječnost, jer ona ne dopušta zakonodavcu da pravnicima, s obavljenom praksom i položenim pravosudnim ispitom, suglasno Zakonu o pravosudnom ispitu, dakle, daleko više od samog završetka studija prava, dodijeli stručni naziv dr. iur. koji se piše poslije imena i prezimena, a istovremeno mu kaže kako bi svim pravnicima koji polože ispite na pravnom fakultetu mogao taj naziv propisati?
  112. Konačno smatram neutemeljenim tvrdnju da je pravosudni ispit samo »jedan od stručnih ispita u pravnom smislu jednake razine«, jer to je potpuno voluntaristička tvrdnja koja nema utemeljenja u nikakvom zakonskom propisu, osobito imajući u vidu da je pravosudni ispit reguliran posebnim Zakonom, te da traži, ne samo provjeru znanja, nego i sposobnost samostalnog sudačkog rada. Takve neutemeljene tvrdnje o opsegu pravosudnog ispita, prijedlog zakonodavcu kako bi ovaj slučaj mogao riješiti, a koji se navodi u Odluci, držim i ocjenjujem zadiranjem u zakonodavnu domenu. Iz svih tih razloga sam izdvojio svoje mišljenje i glasovao protiv ove Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zagreb,
  113. ožujka
  114. Sudac Milan Vuković, dr. iur., v. r. Odluka, NN 35/2000-838 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 35/2000 Broj dokumenta u izdanju: 838 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.3.
  115. ELI: /eli/sluzbeni/2000/35/838 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  116. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.