← Hrvatska

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2347/2000-7 od 29. ožujka 2000.

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2347/2000-7 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2347/2000-7 od
  3. ožujka
  4. NN 35/2000 (31.3.2000.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2347/2000-7 od
  5. ožujka
  6. UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 839 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda mr. Željka Zadrovića kao predsjednika vijeća, Silve Rulic Hren i Jasminke Jenjić kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Srđana Papića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja predsjednika raspuštene Gradske skupštine Grada Zagreba Zlatka Canjuge, profesora iz Zagreba, protiv rješenja tužene Vlade Republike Hrvatske, klasa: 015-01/00-02/01, urbroj: 5030102-00-5, od
  7. ožujka 2000., radi raspuštanja Gradske skupštine Grada Zagreba, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana
  8. ožujka 2000., presudio je: Tužba se odbija. Obrazloženje Rješenjem Vlade Republike Hrvatske od
  9. ožujka
  10. godine točkom I. do III. izreke raspušta se Gradska skupština Grada Zagreba, a članovima Gradske skupštine prestaje mandat, te se određuje da ovlasti Gradske skupštine Grada Zagreba preuzima povjerenik Vlade Republike Hrvatske kojeg će Vlada Republike Hrvatske imenovati posebnim rješenjem. Točkom IV. i V. određuje se da se sredstva za rad povjerenika Vlade Republike Hrvatske osiguravaju u gradskom proračunu Grada Zagreba, te da rješenje stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama. Rješenje je objavljeno u »Narodnim novinama« broj
  11. od
  12. ožujka
  13. godine. U razlozima - obrazloženju - rješenja je navedeno da je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave aktom, klasa: 023-01/00-01/48, urbroj: 514-08-05 od
  14. ožujka
  15. podnijelo Vladi Republike Hrvatske prijedlog za raspuštanje Gradske skupštine Grada Zagreba jer je
  16. ožujka
  17. godine 26-tero članova Gradske skupštine Grada Zagreba podnijelo ostavke. S obzirom da Skupština Grada Zagreba broji 50 članova tuženo tijelo utvrđuje da su se stekli uvjeti iz članka 84-a. stavka
  18. točke
  19. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi te rješava kako je navedeno. Protiv opisanoga rješenja pravodobno je tužbu podnio predsjednik raspuštene Gradske skupštine Grada Zagreba Zlatko Canjuga, profesor, iz svih razloga propisanih odredbom članka
  20. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92, 77/92). Tužitelj navodi da
  21. ožujka
  22. godine Gradskoj skupštini Grada Zagreba nisu dostavljene pismene ostavke dvadesetšestero članova Gradske skupštine koje su bile osnova donošenju pobijanog rješenja. Ovo uz napomenu da je ministar pravosuđa uprave i lokalne samouprave prof. dr. sc. Stjepan Ivanišević o tome dao i izjavu sredstvima javnog priopćavanja istog dana. Time je povrijeđen postupak jer se ostavke temeljem članka
  23. Privremenog poslovnika Gradske skupštine Grada Zagreba dostavljaju Gradskoj skupštini i proslijeđuju Mandatnoj komisiji Gradske skupštine koja utvrđuje da li su ostavke podnijete u skladu sa zakonom i njihovu pravovaljanost i vjerodostojnost. Dalje se u tužbi navodi da je član Gradske skupštine Grada Zagreba iz Hrvatske demokratske zajednice akademik Ranko Marinković
  24. ožujka
  25. godine dao pismenu izjavu kojom izvješćuje javnost da nije istina kako je potpisao (SDP-u) ostavku na dužnost člana Gradske skupštine Grada Zagreba i da ostaje zastupnik HDZ-a, te da je nakon saznanja da je njegova ostavka dostavljena Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave istog dana dao pismenu izjavu da povlači iznuđenu ostavku i ostaje gradski zastupnik HDZ-a. Akademik Miroslav Šutej, navodi se dalje tužbom, dao je pismenu izjavu da je potpisao ostavku na dužnost člana Gradske skupštine Grada Zagreba koju povlači i daje novu ostavku kojom vraća mandat Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Ta je ostavka, podnesena iz osobnih razloga, zaprimljena u Gradskoj skupštini, a da Gradska skupština nije istog dana raspuštena, Hrvatska demokratska zajednica bi odredila zamjenika sukladno članku
  26. stavku
  27. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave dok bi Mandatna komisija Gradske skupštine Grada Zagreba utvrdila prijedlog odluke o prestanku mandata akademiku Miroslavu Šuteju i verificiranje mandata zamjeniku člana za sjednicu Gradske skupštine sazvanu za
  28. ožujka
  29. godine. Po objavljivanju informacije o raspuštanju Gradske skupštine Grada Zagreba akademik Miroslav Šutej je
  30. ožujka
  31. godine dao pismenu izjavu da je potpisao ostavku (gospodinu Milanu Bandiću) misleći da je time Hrvatskoj demokratskoj zajednici omogućeno odrediti zamjenika sa svoje liste, a nije znao da će njegova ostavka poslužiti za raspuštanje Gradske skupštine jer nije pravnik i ne poznaje proceduru. Tužitelj nadalje navodi da je
  32. ožujka
  33. godine sazvao sjednicu Gradske skupštine za
  34. ožujka
  35. i da su se sve pripreme za održavanje sjednice odvijale na uobičajeni način, a kako ostavke nisu bile dostavljene Gradskoj skupštini nije mogao pretpostaviti raspuštanje Skupštine. Temeljem činjenice da su ostavke
  36. ožujka
  37. godine podnijete samo Ministarstvu, a ne i Gradskoj skupštini te da su sve radnje - osporeno rješenje i objava u »Narodnim novinama« izvršene istog dana, tužitelj zaključuje da je raspuštanje pripremljeno unaprijed, što drži politički i pravno neprihvatljivim i suprotnim temeljnim demokratskim načelima. Ostavke upućene Gradskoj skupštini predane su na poštu
  38. ožujka
  39. u 17.00 sati, a zaprimljene i urudžbirane u Gradskoj skupštini
  40. ožujka
  41. nakon što je već izvršena primopredaja dužnosti povjereniku Vlade Republike Hrvatske. Tako je onemogućeno da Skupština izvijesti tuženu o izjavama akademika Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja pa tužena nije mogla pravilno utvrditi činjenično stanje. Da je to mogla učiniti, ne bi donijela pobijano rješenje jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 84-a. točke
  42. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. I na kraju, tužitelj izražava sumnju u slobodnu volju akademika Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja jer je prijedlog Vladi za raspuštanje Skupštine otipkan dok su njihova imena dopisana rukom kao i broj

(26). Uz to Tužitelj predlaže da Sud ispita autentičnost potpisa akademika Ranka Marinkovića jer izražava sumnju u identičnost potpisa na ostavci i izjavi, oba od
  1. ožujka
  2. Tužitelj uz osporeni akt tužbi prilaže u preslici dopis tuženoj klasa: 021-01/00-01/2, urbroj: 251-11-04/1-00-4, od
  3. ožujka 2000., izjave akademika Ranka Marinkovića od
  4. ožujka
  5. zaprimljene pod klasa: 013-01/00-001/12-04, urbroj: 15-00-1 i od istog datuma izjavu zaprimljenu pod klasa: 013-01/00-01/12-04, urbroj: 15-002, izjavu akademika Miroslava Šuteja od
  6. ožujka
  7. zaprimljenu pod klasa: 013-01/00-01/11-04, urbroj: 15-00-1 i od
  8. ožujka
  9. zaprimljenu pod klasa: 013-01/00-01/11-04, urbroj: 15-00-3, poziv za
  10. sjednicu Gradske skupštine Grada Zagreba od
  11. ožujka
  12. za utorak
  13. ožujka
  14. s prijedlogom dnevnog reda. U prilogu označenom rednim brojem 10 tužitelj dostavlja presliku dopisa 26-tero gradskih zastupnika Predsjedniku Gradske skupštine Grada Zagreba i Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave zaprimljene u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
  15. ožujka
  16. klasa: 013-03/00-01/1-01, urbroj: 16-00-1-26 s pojedinačnim ostavkama članova Skupštine i to Milana Bandića, Josipa Čorka, dr. Šandora Dembitza, Ivana Havelke, mr. Pavla Kalinića, Slavka Koića, Ljiljane Kuhta, Katice Sedmak, Borisa Šprema, Ljiljane Štokalo-Malčević, dr. Zdravka Tomca, Zdravka Vaca, Vladimira Velnića, mr. Josipa Imprića, Filipa Borca, Ferde Bušića, Bože Granića, Gorana Hilla, Darinke Orel, Maria Livaje, Miše Zorenića, dr. Grozdana Kneževića, Miljenka Balokovića, Vesne Vešligaj, Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja. Na poseban poziv Suda podneskom od
  17. ožujka
  18. tužitelj izvještava sud da se priloženi dokazi vežu na točke prema tužbenim navodima te ponovo naglašava kako je konstatirao da Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave nije dostavilo ostavke Gradskoj skupštini prije podnošenja prijedloga za njeno raspuštanje niti je to učinila tužena prije donošenja rješenja o raspuštanju Gradske skupštine. Da je tako postupljeno, Gradska skupština je mogla izvijestiti Ministarstvo odnosno tuženu o izjavama akademika Ranka Marinkovića i o izjavi i ostavci akademika Miroslava Šuteja koji je svoj mandat vratio HDZ-u. U tom bi slučaju tužena mogla pravilno utvrditi činjenično stanje pa ne bi ni donijela pobijano rješenje jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 84-a. točka
  19. gore navedenog Zakona. Tužitelj predlaže da se tužba uvaži, a pobijano rješenje poništi u cijelosti. U odgovoru na tužbu uz dostavu spisa predmeta tuženo tijelo ostaje kod razloga osporenom rješenju te izražava stajalište o neosnovanosti tvrdnje da su osporenim rješenjem povrijeđena pravila postupka. Ovo zato jer postupak donošenja rješenja o raspuštanju predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave radi podnošenja ostavki najmanje polovine njegovih članova nije zakonom razrađena. Odredbe Privremenog poslovnika Gradske skupštine Grada Zagreba mogu se odnositi samo na slučaj podnošenja pojedinačnih ostavki u kojem slučaju ostavkama postupaju tijela Gradske skupštine i sama Gradska skupština donoseći odluku o prestanku mandata, dok se u ovom predmetu radi o slučaju podnošenja ostavki polovice od ukupnog broja članova Skupštine u kojem slučaju Skupština i njezina tijela ne poduzimaju nikakve radnje budući da sama Skupština više ne može ostvariti uvjet nazočnosti minimalnog broja članova koji je nužan za pravovaljani rad i donošenje odluka - kvorum. Nadalje, tuženo tijelo navodi da je uvidom u podnesene, vlastoručno potpisane, ostavke kao i prijedlog za raspuštanje Gradske skupštine Grada Zagreba (vlastoručni potpisan od svih članova koji su podnijeli ostavke) Vlada Republike Hrvatske utvrdila da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje ovdje osporenog rješenja. Isto tako tužena ukazuje da je neosnovana tvrdnja tužitelja kako činjenično stanje nije valjano utvrđeno jer je u trenutku donošenja rješenja o raspuštanju Gradske skupštine Grada Zagreba činjenično stanje pokazivalo da je 26 članova Gradske skupštine Grada Zagreba podnijelo pismene ostavke, a nakon donošenja rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Gradske skupštine Grada Zagreba podnesene ostavke se više ne mogu povući jer je ona raspuštena i više je nema. Zato tuženo tijelo smatra naknadne izjave o povlačenju ostavke irelevantnima, a ukoliko su članovi Gradske skupštine Grada Zagreba eventualno željeli povući svoje ostavke i postići pravni učinak povlačenja, trebali su to učiniti pred Vladom Republike Hrvatske, a u svakom slučaju prije donošenja rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju što u konkretnom predmetu očito nije slučaj. Temeljem navedenoga tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije. Tužba nije osnovana. Temeljem odredbe članka
  20. u svezi članka
  21. stavka I. točke
  22. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave (»Narodne novine«, broj 90/92, 69/95, 59/96, 63/96) članovi predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Članu predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran ako podnese ostavku, danom kada predstavničko tijelo donese odluku o prestanku mandata. Temeljem članka
  23. Zakona o Gradu Zagrebu (»Narodne novine«, broj 90/92, 76/93, 69/95, 14/97, 36/98) mandat članova Gradske skupštine traje četiri godine. Funkcija člana Gradske skupštine je počasna, a članovi Gradske skupštine nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Odredbom članka 84-a. stavka
  24. točke
  25. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 128/99) propisano je da će na prijedlog središnjeg tijela državne uprave za lokalnu samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustiti predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i imenovati povjerenika ako podnesu ostavke najmanje polovina članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Odredba članka
  26. i
  27. Zakona o Gradu Zagrebu određuje da Gradska skupština ima 50 članova, a odluke donosi većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina njezinih članova. To znači da Gradska skupština ne može donositi odluke ako sjednici nije nazočna većina njezinih članova. Slijedom slobodnog mandata član Gradske skupštine slobodan je u odluci o svojoj ostavci na tu funkciju (počasnu). Dakle, ostavka je slobodni osobni čin člana Gradske skupštine. Unutarnje ustrojstvo i način rada Gradske skupštine uređuje se temeljem članka
  28. Zakona o Gradu Zagrebu u skladu s tim Zakonom, Statutom Grada i poslovnikom Skupštine. Člankom
  29. i
  30. Privremenog poslovnika Gradske skupštine Grada Zagreba uređen je sastav i nadležnost Mandatne komisije pa se člankom
  31. stavkom
  32. točkom
  33. propisuje da Mandatna komisija predlaže Gradskoj skupštini donošenje odluka o prestanku mandata članu Gradske skupštine kad se ispune zakonski uvjeti. U točki
  34. iste odredbe Mandatna komisija utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za početak mandata zamjeniku Gradske skupštine. To znači da je, slijedom logike slobodnog mandata, taj zakonski uvjet ispunjen izjavom volje člana Gradske skupštine da daje ostavku uz uvjet da je ta izjava data u pisanom obliku. Činjenično se prema stajalištu tužitelja ima smatrati spornim da li su ostavke članova Gradske skupštine Grada Zagreba akademika Ranka Marinkovića i akademika Miroslava Šuteja valjane ili su one kasnijim izjavama povučene. Oba člana Gradske Skupštine Grada Zagreba prema stanju spisa predmeta podnijeli su osobno pisane ostavke
  35. ožujka
  36. godine time da je, osim osobnog potpisa ostavke, datum podnošenja ostavke kao i podaci (u zaglavlju) o imenu, adresi i jedinstvenom matičnom broju upisan rukom, dakle osobno. Moguće naknadno povlačenje izjave o ostavci ili modificiranje izjave o podnesenoj pisanoj ostavci navedenih članova Gradske skupštine od
  37. ožujka
  38. nije pravno relevantna činjenica u konkretnoj pravnoj stvari. Ovo zato jer, uz slobodan mandat i zakonsko pravo na slobodnu ostavku člana predstavničkog tijela lokalne uprave i samouprave pisane ostavke više od polovine članova, zakonska je pretpostavka koja činjenično uspostavlja dužnost (a ne pravo ni slobodnu ocjenu) Vlade da na prijedlog središnjeg tijela državne uprave za lokalnu samoupravu raspusti predstavničko tijelo. Dakle, odredba članka 84-a. stavka
  39. točke
  40. ne ostavlja Vladi Republike Hrvatske mogućnost da ne postupi sukladno propisanome kad se za to stekne zakonom propisana činjenična osnova, a to je prijedlog nadležnog tijela i dokaz da je preko polovine članova predstavničkog tijela podnijelo ostavke. Uvjerenje tužitelja da su dvije ostavke iznuđene ili dane uz manje volje ničim nije potkrijepljeno. Iz izjave akademika Ranka Marinkovića vidljivo je da je ostavku podnio
  41. ožujka
  42. o čemu tužitelj i sam prilaže dokaz u prilogu tužbi označenim od 10/25 pa je netočan tužbeni navod kako to nije učinio. Isto se odnosi i na činjenicu podnošenja ostavke akademika Miroslava Šuteja (prilog 10/26). Priložene isprave u potpunosti odgovaraju sadržaju spisa predmeta dostavljenoga Sudu od tuženoga tijela, te nema dvojbe o pravilnosti utvrđene činjenice da su i navedena dva člana Gradske skupštine Grada Zagreba podnijeli uredne, pisane i bezuvjetne ostavke. Po stajalištu Suda neodlučno je, ali valja napomenuti, da izjava i dopis, oboje od
  43. ožujka
  44. akademika Miroslava Šuteja ne može biti tumačena niti kao povlačenje ostavke već objašnjenje osobnih motiva što nije pravno relevantna činjenica u odnosu na zakonitost osporenog rješenja. Međutim, Sud drži bitnim naglasiti da u odsustvu posebnih odredbi o pravnim posljedicama i postupanju nadležnog tijela kod podnošenja ostavke više od polovine članova predstavničkog tijela u smislu članka 84-a. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi moguće povlačenje odnosno odustajanje od ostavke nije pravno relevantna činjenica iz već navedenog razloga. Neosnovano tužitelj smatra da je povrijeđen postupak jer da je ostavke podnesene Gradskoj skupštini valjalo proslijediti Mandatnoj komisiji na daljnji postupak. Prema članku
  45. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave, članovi tih predstavničkih tijela imaju zamjenike koji se biraju zajedno sa članovima predstavničkih tijela. Mandatna komisija je stalno tijelo Gradske skupštine čiji je sastav i nadležnost temeljem članka
  46. Zakona o Gradu Zagrebu uređen odredbama članka
  47. i
  48. Privremenog poslovnika Gradske skupštine Grada Zagreba. Temeljem članka
  49. točke
  50. i
  51. Privremenog poslovnika Gradske skupštine Grada Zagreba Mandatna komisija predlaže Gradskoj skupštini donošenje odluka o prestanku mandata članu Gradske skupštine kad se ispune zakonski uvjeti i utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za početak mandata zamjeniku člana Gradske skupštine. S obzirom na izvjesni stupanj podnormiranosti pravne situacije kad ostavku podnose praktično istodobno preko polovine članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave Sud smatra nužnim citirane propise tumačiti u uzajamnoj pravno logičnoj vezi. Podnošenjem ostavki više od polovine članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave to tijelo više ne može donositi odluke. Pravo člana predstavničkog tijela na ostavku ne podliježe ničijoj odluci o prihvaćanju ili ne prihvaćanju ostavke i zato se institut zamjenika člana predstavničkog tijela primjenjuje samo na pojedinačne ostavke, odnosno prema točki
  52. istog članka, na ostavke podnesene do prve sjednice, ali ne i na onu činjeničnu situaciju kada ostavku podnese više od polovine članova tijela jedinica lokalne samouprave. Protivno bi stajalište vodilo paradoksu da osobe koje su podnijele ostavku raspravljaju o ostavkama koje su, međutim, osobno pravo i osobni čin člana predstavničkog tijela koji je dopušteno samo konstatirati, ali ne i odobriti ga ili ne, znači odlučiti o ostavci za ili umjesto podnositelja. Ostavke više od polovice članova Gradske skupštine Grada Zagreba u konkretnom su slučaju i dostavljene Gradskoj skupštini Grada Zagreba poštom istodobno kada i Ministarstvu pravosuđa i uprave i lokalne samouprave, no s obzirom da posljedicom ostavki Skupština više faktično ne može donositi odluke, ne može se ni sastati, nema obveze da se one dostavljaju Mandatnoj komisiji, a za napomenuti je da je i Mandatna komisija ostavkom članice Katice Sedmak također ostala u nepotpunom sastavu. Temeljem stanja spisa predmeta proizlazi nedvojbenim da su ostavke dostavljene
  53. ožujka
  54. godine nadležnim tijelima te da su se činjenično stekle Zakonom propisane pretpostavke za postupanje i donošenje rješenja o raspuštanju Skupštine Grada Zagreba. Pravno je neodlučna činjenica na koju upućuje tužba da je u istom danu podnesen prijedlog Vladi Republike Hrvatske, da je Vlada tog istog dana donijela osporeno rješenje te je izvršena i objava u »Narodnim novinama«. Dakle, postupljeno je, a u navedenim propisima nema odredbi o rokovima i/ili posebnom postupku koji bi zahtijevao određene rokove ili posebne dostave i izvješća o pojedinim fazama postupka povodom ostavke više od polovice članova predstavničkog tijela lokalne samouprave. Odredba članka 84-a. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi po stajalištu Suda ima se tumačiti u korist funkcioniranja lokalne samouprave. Podnošenje ostavki preko polovine članova predstavničkog tijela znači potpunu nemogućnost djelovanja tog tijela, pa je zakonska obveza Vlade na raspuštanje konkretnog predstavničkog tijela lokalne samouprave i istodobno imenovanje povjerenika, koji s ograničenim ovlaštenjima ima dužnost temeljem članka 84-d. stavka
  55. istog Zakona osigurati ostvarivanje prava i obveza građana i pravnih osoba u jedinici lokalne samouprave do uspostave njezinih tijela, upravo institut kojim se sprječava moguće osujećivanje djelotvornog funkcioniranja lokalne samouprave. Temeljem članka
  56. Zakona o upravnim sporovima radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pravnih osoba radi osiguranja zakonitosti sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državna tijela i organizacije koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima. Slijedom članka
  57. istog Zakona zakonitost osporenoga upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome nije vezan razlozima tužbe. Iz citiranih odredbi Zakona o upravnim sporovima slijedi, dakle, da ocjene tužitelja kako je raspuštanje Gradske skupštine unaprijed pripremljeno te taj postupak drži politički i pravno neprihvatljivim i suprotnim temeljnim demokratskim načelima nije pravno odlučan za ocjenu zakonitosti osporenog akta Vlade Republike Hrvatske. Stajalište je Suda da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku te je zasnovano na valjano utvrđenim odlučnim činjenicama na koje je pravilno primijenjen zakon. Temeljem izloženoga, a sukladno odredbi članka
  58. stavka
  59. Zakona o upravnim sporovima valjalo je presuditi kao u izreci. Broj: Us-2347/2000-7 Zagreb,
  60. ožujka
  61. Predsjednik Vijeća mr. Željko Zadrović, v. r. Presuda, NN 35/2000-839 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Presuda Izdanje: NN 35/2000 Broj dokumenta u izdanju: 839 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.3.
  62. ELI: /eli/sluzbeni/2000/35/839 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  63. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.