← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1/2000 od 13. ožujka 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1/2000 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1/2000 od
  3. ožujka
  4. NN 38/2000 (7.4.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1/2000 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 869 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur., Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. M. iz S., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU Ustavna tužba se odbija. Prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite. Obrazloženje
  9. Uvodno označena tužiteljica osporava presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5430/97 od
  10. listopada
  11. godine kojom je odbijena njezina tužba protiv rješenja RFMIORH, Centralne službe u Z., donijetog u drugostupanjskom - žalbenom postupku, klasa: 140-04/97-01-Ž-334146, urbroj: UP/II-341-99-03/1-97-386 od
  12. svibnja
  13. godine, a kojim je odbijena žalba tužiteljice podnijeta protiv prvostupanjskog rješenja Područne službe u S., broj: IN-77695 od
  14. prosinca
  15. godine.
  16. Označenim prvostupanjskim upravnim aktom, tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog i invalidskog osiguranja po osnovi invalidnosti, odnosno izmijenjene radne sposobnosti u smislu članka
  17. i članka
  18. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96). Drugostupanjsko upravno tijelo u žalbenom je postupku prihvatilo utvrđenja i ocjene prvostupanjskog tijela, a Upravni sud, provodeći sudsku kontrolu zakonitosti donijetih upravnih akata, nije utvrdio postojanje razloga za uvaženje tužbe.
  19. Tužiteljica navodi da su osporenom presudom i upravnim aktima povrijeđene odredbe članka
  20. Ustava, a time i njezina prava označujući ih kao ustavna prava.
  21. U obrazloženju ustavne tužbe, tužiteljica detaljno analizira svaki pojedinačni akt donijet tijekom cjelokupnog upravnog postupka, uz opširno opisno navođenje medicinske dokumentacije o svom liječenju (uz privijanje preslika te dokumentacije ustavnoj tužbi), navodeći da je tijekom postupka činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je Upravni sud o tužbi odlučivao samo na temelju mišljenja jedne strane - Više invalidske komisije, koje se ne temelji na pravilima struke, uslijed čega da je od strane Upravnog suda došlo do pogrešne primjene zakona.
  22. Kad Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
  23. stavak
  24. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon). Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena. 5.
  25. U ustavnoj tužbi istaknute povrede ustavne odredbe nisu predmet ustavnosudske zaštite.
  26. Polazište za takvo utvrđenje sadržano je u činjenici da Ustavni sud nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg (najvišeg) stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek.
  27. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak
  28. alineja
  29. Ustava) kao i prema odredbi stavka
  30. članka
  31. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
  32. Temeljem navedenih polaznih (načelnih) razloga za iznijeto utvrđenje Ustavnog suda, u svezi s konkretnim osporavanjima i obrazloženjem danim u ustavnoj tužbi, navodi se sljedeće: 8.
  33. Prema odredbi članka
  34. Ustavnog zakona Sud ispituje samo one povrede ustavnih prava i sloboda koje su istaknute u ustavnoj tužbi. 8.
  35. U ustavnoj tužbi, tužiteljica je jednim dijelom istaknula povredu prava koje nije zasnovano na Ustavu - članak
  36. stavak
  37. Ustava, a u svezi sa stavkom
  38. članka
  39. Ustava, tužiteljica nije navela relevantne razloge koji bi bili temelj Sudu za ocjenu je li joj ustavno pravo povrijeđeno. 8.
  40. Ustavna tužba je podnijeta u svezi s pojedinačnim aktima donijetim od strane tijela upravne vlasti te akta nadležnog suda za provedbu kontrole zakonitosti tih akata. 8.
  41. Ustavnom tužbom tužiteljica od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da joj je kao ustavno pravo povrijeđena odredba Ustava prema kojoj pojedinačni akti državne uprave i tijela javnih ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, kao i da je povrijeđeno jamstvo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela javnih ovlasti, a time da je povrijeđeno njezino ustavno pravo na to jamstvo (članak
  42. stavak
  43. i
  44. Ustava).
  45. Odredba stavka
  46. članka
  47. Ustava propisuje temeljne smjernice i obveze državne uprave i tijela s javnim ovlastima kad odlučuju o pravima i dužnostima građana. Navedena ustavna odredba ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (nastavno: subjektivno ustavno pravo). 9.
  48. Dakle, tom ustavnom odredbom se izriče načelo zakonitosti za tijela upravne vlasti, te se na temelju te odredbe Ustava ne može statuirati subjektivno ustavno pravo na zakonitost uprave. Za kontrolu zakonitosti uprave nadležan je Upravni sud Republike Hrvatske (članak
  49. Zakona o sudovima, »Narodne novine«, broj 3/94 i 100/96).
  50. U stavku
  51. članka
  52. Ustava (za razliku od stavka 1.), jamči se ustavno pravo pojedincu da može, ako je nezadovoljan pojedinačnim aktom uprave ili tijela s javnim ovlastima, zatražiti da nadležni sud u određenom postupku odluči o zakonitosti tog akta. Povreda tog ustavnog prava mogla bi biti ustavni temelj za ustavnosudsku zaštitu kroz ustavnu tužbu.
  53. Međutim, na temelju predmetne ustavne tužbe Sud se ne može upustiti u meritornu prosudbu, budući da tužiteljica nije u ustavnoj tužbi navela ustavnopravne relevantne razloge na temelju kojih bi Sud mogao prosuđivati je li, pri odlučivanju o pravima tužiteljice, bilo od strane upravnih tijela, bilo od strane Upravnog suda pri kontroli zakonitosti akata tih tijela, došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, odnosno, je li povrijeđeno subjektivno ustavno pravo tužiteljice. 11.
  54. Ovo stoga što tužiteljica razloge ustavne tužbe temelji na žalbenim razlozima, tvrdeći da je u provedenim postupcima, pogrešnom i jednostranom ocjenom dokaza od nadležnih tijela i suda, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
  55. Budući da ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, to Ustavni sud ne može preuzeti ulogu ni žalbenog tijela niti Upravnog suda, a sukladno naprijed navedenoj nadležnosti Ustavnog suda.
  56. Činjenice koje su bile relevantne u postupcima donošenja osporenih akata, a na čemu tužiteljica temelji ustavnu tužbu, nisu relevantne za prosudbu je li povrijeđeno ustavno pravo. Izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica, važnih za odlučivanje o pravima i obvezama tužiteljice, bilo je u ovlasti nadležnih tijela i suda koji su proveli konkretne postupke. Tužiteljica i pogrešnu primjenu materijalnog prava (konkretno, navod tužiteljice da nije Upravni sud postupio u skladu s odredbama članka
  57. Zakona o upravnim sporovima, »Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) is-ključivo veže uz pitanje utvrđenja činjenica koje su bile relevantne za upravni postupak i upravni spor.
  58. Stoga Sud ocjenjuje da pravo istaknuto u ustavnoj tužbi, a koje je povrijeđeno, prema navodima tužiteljice, zato jer su osporeni akti nezakoniti uslijed nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega da je nepravilno primijenjeno i materijalno pravo, što da je dovelo do povrede prava tužiteljice na sudsku kontrolu zakonitosti akata upravne vlasti (koje je pravo tužiteljica ostvarila podnoseći tužbu nadležnom sudu i dobivši o istoj meritornu odluku), nije predmet ustavnosudske zaštite.
  59. Konačno, polazeći od toga da tužiteljica na nekoliko mjesta u razlozima ustavne tužbe navodi kako su, zbog naprijed navedenih, a prema njezinoj prosudbi, činjeničnih i materijalnopravnih nepravilnosti, osporeni akti arbitrarni (samovoljni), Sud je ispitao ustavnu tužbu i u tom smjeru. 15.
  60. Ni u tom dijelu Sud nije našao da bi pravo, istaknuto u ustavnoj tužbi, bilo predmet ustavnosudske zaštite. 15.
  61. Naime, iščitavanjem razloga sva tri osporena akta proizlazi da su donositelji istih naveli razloge za svoja utvrđenja, a bez grubog i proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava protivno ustaljenoj praksi, te je zaključak da se u provedenim postupcima te u donijetim pojedinačnim aktima, o pravima tužiteljice nije odlučivalo samovoljno, odnosno arbitrarno.
  62. Budući da se ustavnom tužbom traži zaštita prava koje se ne može podvesti pod prava i slobode čovjeka i građanina u smislu članka
  63. alineja
  64. Ustava, dakle, protivno odredbi članka
  65. stavak
  66. Ustavnog zakona traži se zaštita prava koje nije ustavno pravo, pa stoga ne može biti ni predmet ustavnosudske zaštite, to je ustavnu tužbu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci. Broj: U-III-1/2000 Zagreb,
  67. ožujka
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 38/2000-869 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 38/2000 Broj dokumenta u izdanju: 869 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.4.
  69. ELI: /eli/sluzbeni/2000/38/869 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  70. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.