← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1125/1999 od 13. ožujka 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1125/1999 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1125/1999 od
  3. ožujka
  4. NN 38/2000 (7.4.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1125/1999 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 870 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur., Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. H., J. T. i V. F., svi iz V., zastupanih od punomoćnika F. H., odvjetnika iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine donio je jednoglasno ODLUKU Ustavna tužba se odbija Prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite. Obrazloženje
  9. Uvodno označeni tužitelji osporavaju presudu Županijskog suda u B., broj: Kž-292/99 od
  10. listopada
  11. godine kojom je odbijena njihova žalba protiv presude Općinskog suda u V., broj: K-207/98 od
  12. lipnja
  13. godine.
  14. Osporene presude donijete su u kaznenom postupku u kojem su tužitelji preuzeli kazneno gonjenje kao oštećenici podizanjem optužnice protiv A. A. zbog kaznenog djela iz članka
  15. stavak
  16. i
  17. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 110/97 i 27/98, nastavno: KZ).
  18. Tužitelji smatraju da su osporenim presudama povrijeđene odredbe članka 3., 5., stavak 2.,
  19. i
  20. Ustava, a time i njihova prava koja nazivaju ustavnim pravima.
  21. U obrazloženju ustavne tužbe tužitelji ponavljaju sadržaj obrazloženja iz osporenih presuda, a nakon elaboriranja svojih utvrđenja iz provedenog dokaznog postupka pred sudom, daju prosudbu činjeničnih i materijalnopravnih utvrđenja sudova danih u obrazloženjima osporenih presuda.
  22. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom
  23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom
  24. stavkom
  25. i
  26. člankom
  27. Ustavnog zakona.
  28. Nakon utvrđenja navedenog u točki
  29. obrazloženja (faza ispitivanja formalnih pretpostavki) Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
  30. stavak
  31. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena. U predmetnoj ustavnoj tužbi istaknuta prava i sloboda nisu predmet ustavnosudske zaštite.
  32. Polazište za takvo utvrđenje sadržano je u činjenici da Ustavni sud nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg (najvišeg) stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek.
  33. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak
  34. alineja
  35. Ustava) kao i prema odredbi stavka
  36. članka
  37. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
  38. Temeljem navedenih polaznih (načelnih) razloga, u svezi s konkretnim osporavanjima i obrazloženjem danim u ustavnoj tužbi, navodi se sljedeće: 9.
  39. Ustavna je tužba podnijeta u svezi s pojedinačnim aktima donijetim od strane sudbene vlasti u kaznenom postupku, u kojem su tužitelji kao oštećenici, preuzimanjem kaznenog gonjenja, stavili na teret A. A. počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevarom, a za koje je djelo isti prvostupanjskom presudom oslobođen od optužbe, budući da je prvostupanjski sud prosudio da provedenim postupkom nije dokazano počinjenje inkriminiranog djela, a koju je presudu u žalbenom postupku, povodom žalbe tužitelja, drugostupanjski sud potvrdio.
  40. Ustavnom tužbom tužitelji od Ustavnog suda traže donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su osporenim presudama povrijeđene temeljne odredbe Ustava - članak
  41. i
  42. stavak 2., kao i ustavno jamstvo jednakosti iz članka
  43. Ustava te ustavno načelo o presumpciji nedužnosti iz članka
  44. Ustava, označujući ih kao svoja ustavna prava. 10.
  45. Tužitelji završno predlažu ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a kao podredno, ukidanje obje presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
  46. Tužitelji ustavnom tužbom ne pružaju Sudu valjani te-melj za odlučivanje o ustavnoj tužbi izvan označenog polaznog (načelnog) utvrđenja, a to proizlazi iz razloga kojima tužitelji obrazlažu povredu odredaba članka
  47. i
  48. Ustava kao povredu ustavnih prava.
  49. Tužitelji postupaju s ustavnom tužbom kao pravnim lijekom, a od Ustavnog suda traže postupanje kao suda višeg stupnja u odnosu na sudove koji su proveli postupak te donijeli osporene presude.
  50. Naime, dajući razloge za iznijetu povredu članka
  51. Ustava, tužitelji navode da je činjenični opis njihove optužnice sadržavao sve sastojke zakonskog opisa kaznenog djela prijevare, ali da je to drugostupanjski sud previdio te donio presudu protivno pozitivnim propisima. Takvim da je postupanjem sud tužitelje, kao stranke u postupku stavio, u neravnopravan položaj i uskratio im pravo da se o njihovom optužnom aktu odlučuje na zakonit način te je ta neravnopravnost povreda njihova prava iz članka
  52. Ustava. 13.
  53. Ustavno jamstvo jednakosti iz članka
  54. Ustava je razrada i primjena općeg načela jednakosti (članak
  55. stavak
  56. Ustava) na područje sudske i druge pravne zaštite. Radi se o posebnom slučaju načela jednakosti koje svakom jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima, drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti. 13.
  57. Uz navedene uopćene navode, ustavna tužba ne sadrži relevantne razloge koji bi izazvali sumnju da je načelo iz članka
  58. Ustava povrijeđeno bilo u postupovnom smislu (onemogućeno davanje iskaza tijekom kaznenog postupka ili na drugi način onemogućeno sudjelovanje u tom postupku; onemogućena, zakonom dopuštena, izmjena i dopuna optužnice sve do završetka glavne rasprave; onemogućeno iznošenje činjenica i predlaganje dokaza tijekom postupka; propuštanje sudova da se izjasne o njihovim navodima važnim za presuđenja), bilo u materijalnopravnom smislu (da je sud, bez ikakvih ili bez valjanih razloga odstupio od ustaljene prakse; da sud nije uzeo u obzir propis koji je očigledno mjerodavan ili je mjerodavan propis na grubi način pogrešno shvaćen), a što bi moglo izazvati sumnju da su osporene presude donijete samovoljno, odnosno arbitrarno.
  59. Ustavni sud, u postupku povodom ustavne tužbe, ne obnaša nadležnosti žalbenog suda niti Vrhovnog suda već utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama tužitelja došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, tj. je li povrijeđeno ustavno pravo tužitelja (stavak
  60. članka
  61. Ustavnog zakona).
  62. Neiznošenjem relevantnih razloga, tužitelji nisu Sudu pružili ustavnopravni temelj za upuštanje u ocjenu (ne)osnovanosti razloga danih u ustavnoj tužbi, a time i u prosudbu je li na štetu tužitelja ustavno pravo povrijeđeno ili ne, budući da tako istaknuto pravo nije ustavno pravo.
  63. Nedostatak relevantnih razloga Sud utvrđuje i kod dijela ustavne tužbe kojom se obrazlaže povreda članka
  64. Ustava. 16.
  65. Odnos prema osobama kojima se na teret stavlja počinjenje kaznenih djela temeljno je uređen u članku
  66. Ustava koji utvrđuje opće pravno pravilo, a to je presumpcija nedužnosti. Naime, tek pravomoćna sudska presuda konstituira krivnju određene osobe za određeno kazneno djelo. Iz tog, temeljnog, pravila - presumpcije nedužnosti - slijedi niz ustavnih odredbi koje pružaju jamstvo zaštite osobama osumnjičenim ili optuženim zbog kaznenog djela (odredbe o uhićenju, o pravu osumnjičenih ili optuženih, o pravnim posljedicama osude itd.). 16.
  67. Tužitelji nisu ni osumnjičene niti optužene osobe zbog kaznenog djela. Ističući u ustavnoj tužbi, a kao razlog za osporavanje naprijed navedenih pojedinačnih akata sudbene vlasti, povredu odredbe članka
  68. Ustava kao povredu svog ustavnog prava, tužitelji ističu povredu prava koje nije predmet ustavnosudske zaštite te i tim dijelom ustavne tužbe tužitelji Sudu ne pružaju temelj za navedenu meritornu prosudbu danih razloga.
  69. Konačno, tužitelji u ustavnoj tužbi ističu povredu načela ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka
  70. Ustava te povredu stavka
  71. članka
  72. Ustava. 17.
  73. Međutim, u odredbi članka
  74. Ustav ne utvrđuje slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava). Naime, u članku
  75. Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina. Odredba članka
  76. Ustava služi kao osnova za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je i upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima. 17.
  77. Odredba iz stavka
  78. članka
  79. Ustava određuje obvezu svakog da se drži Ustava i poštuje pravni poredak. Ta ustavna odredba, kojom se uređuje obveza poštivanja vladavine prava, ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (subjektivna ustavna prava). 17.
  80. Dakle, odredbe članka
  81. i
  82. stavak
  83. Ustava sadrže najviše vrednote, odnosno temeljna načela na kojima je utemeljen ustavni poredak Republike Hrvatske te su u svom sadržaju uopćene i ne pružaju ustavna jamstva pojedincu (subjektu).
  84. Budući da iz ustavne tužbe očigledno i nedvojbeno proizlazi da se njome zahtijeva zaštita prava koja se ne mogu podvesti pod prava i slobode čovjeka i građanina u smislu članka
  85. alineja
  86. Ustava i članka
  87. stavak
  88. Ustavnog zakona, dakle, koja nisu ustavna prava - pa stoga ne mogu biti ni predmet ustavnosudske zaštite - te je takvu ustavnu tužbu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci. Broj: U-III-1125/1999 Zagreb,
  89. ožujka
  90. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 38/2000-870 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 38/2000 Broj dokumenta u izdanju: 870 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.4.
  91. ELI: /eli/sluzbeni/2000/38/870 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  92. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.