← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1097/1999 od 13. ožujka 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1097/1999 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1097/1999 od
  3. ožujka
  4. NN 38/2000 (7.4.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1097/1999 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 871 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi P. z. »L.« iz V. L., zastupanih od punomoćnika A. M., odvjetnika iz V. L., na sjednici održanoj
  7. ožujka
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU Ustavna tužba se odbija. Prava istaknuta u ustavnoj tužbi nisu predmet ustavnosudske zaštite. Obrazloženje
  9. Uvodno označeni tužitelji osporavaju presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1240/98 od
  10. srpnja
  11. godine kojom je odbijena njihova revizija protiv presude Županijskog suda u D., broj: Gž-996/97 od
  12. siječnja
  13. godine. Tom je presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u K., broj: P-146/97 od
  14. lipnja
  15. godine kojom je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja u svezi s utvrđenjem prava vlasništva.
  16. Sve osporene presude donijete su u postupku koji je nastavljen nakon što je, glede prvotno provedenog i pravomoćno dovršenog parničnog postupka, s osnove istog tužbenog zahtjeva (u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja bio usvojen), prijedlog protustranaka za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka bio usvojen te ukinuta ranije donijeta presuda.
  17. Tužitelji smatraju da su osporenim presudama povrijeđene odredbe članaka 3.,
  18. i
  19. stavak
  20. Ustava, a time i njihova prava koja nazivaju ustavnim pravima.
  21. U obrazloženju ustavne tužbe, tužitelji detaljno analiziraju svaku presudu donijetu tijekom cjelokupnog sudskog postupka - prvostupanjskog, žalbenog i revizijskog, dajući svoju prosudbu činjeničnih i materijalnopravnih utvrđenja sudova danih u obrazloženjima osporenih presuda, uz istodobno osporavanje i sudskih rješidbi kojima je dozvoljeno ponavljanje postupka, a s osnove osporavanja prosudbe sudova da se radi o novotama.
  22. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom
  23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom
  24. stavkom
  25. i
  26. i člankom
  27. Ustavnog zakona.
  28. Nakon utvrđenja navedenog u točki
  29. obrazloženja (faza ispitivanja formalnih pretpostavki) Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
  30. stavak
  31. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena. 6.
  32. U ustavnoj tužbi istaknuta prava i sloboda nisu predmet ustavnosudske zaštite.
  33. Polazište za takvo utvrđenje sadržano je u činjenici da Ustavni sud nije ni sudište niti žalbeno tijelo višeg (najvišeg) stupnja, a ustavna tužba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek.
  34. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak
  35. alineja
  36. Ustava) kao i prema odredbi stavka
  37. članka
  38. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko, od Ustavom utvrđenih, sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
  39. Temeljem navedenih polaznih (načelnih) u svezi s konkretnim osporavanjima i obrazloženjem danim u ustavnoj tužbi, navodi se sljedeće: 9.
  40. Ustavna tužba je podnijeta u svezi s pojedinačnim aktima donijetim od strane sudbene vlasti u parničnom postupku, konkretno, u postupku koji je ponovljen nakon prihvaćanja prijedloga za ponavljanje pravomoćno završenog postupka i u kojem, ponovljenom postupku, nije usvojen zahtjev tužitelja na utvrđenja vlasništva nekretnina. 9.
  41. Tužitelji od Ustavnog suda traže donošenje odluke kojom bi se ocijenilo i utvrdilo da su, naprijed označenim sudbenim aktima, povrijeđene odredbe iz članaka 3.,
  42. i
  43. stavak
  44. Ustava, a time i njihova prava koja tužitelji nazivaju ustavnim pravima, i to stoga što sudovi u tri stupnja (općinski, županijski i Vrhovni sud) nisu pravilno primijenili materijalno pravo, uslijed čega da je činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno, a sve je dovelo do bitnih povreda postupovnih odredbi.
  45. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, ne obnaša nadležnosti žalbenog suda niti Vrhovnog suda, već utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama tužitelja došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i prava čovjeka i građanina, tj. je li povrijeđeno ustavno pravo tužitelja (stavak
  46. članka
  47. Ustavnog zakona).
  48. Stoga su i ovlasti Ustavnog suda u svezi s pitanjima primjene materijalnog prava, činjeničnih utvrđenja i ocjene dokaza kvalitativno drukčije.
  49. Ustavni se sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, ne upušta se ni u ocjenu dokaza niti u pravnu ocjenu sudova. Za Ustavni sud su relevantne činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava, a pogrešna primjena materijalnog prava nije, sama po sebi, ustavno valjani razlog za podnošenje ustavne tužbe.
  50. Ustavni sud ispituje relevantne činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava. Utvrdi li Sud da je u konkretnom slučaju došlo do povreda postupovnih pravila (primjerice: stranci u postupku nije bila dana mogućnost dati svoj iskaz; ili mogućnost raspravljati na ročištu odnosno na raspravi o provedenim dokazima i sl.), takva povreda znači i povredu ustavnih prava koja se štite institutom ustavne tužbe.
  51. Ustavni sud ispituje i pogrešnu primjenu materijalnog prava ako ona istodobno znači i povredu ustavnog prava. Pojedinačni akt (sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela javnih ovlasti) nezakonit je, ako je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Svaka nezakonitost, međutim, ne mora uvijek istodobno biti i povreda ustavnog prava. Stoga Ustavni sud, u ovoj fazi ispitivanja ustavne tužbe, ispituje sadrži li ustavna tužba ustavnopravne razloge za sumnju da je, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, moglo doći do povrede ustavnog prava. U slučaju utemeljenosti takvih razloga, Sud će u daljnjoj fazi prići ispitivanju (ne)osnovanosti istih u svezi s povredom ustavnog prava (odlučivanje o meritumu zahtjeva iz ustavne tužbe).
  52. Tužitelji predmetnom ustavnom tužbom ne pružaju Ustavnom sudu valjani temelj za postupanje s ustavnom tužbom izvan označenog načelnog ispitivanja, a to proizlazi iz razloga ustavne tužbe.
  53. Konkretno, tužitelji u ustavnoj tužbi ističu povredu načela ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka
  54. Ustava te povredu načela zakonitosti iz članka
  55. stavak
  56. Ustava.
  57. Međutim, u odredbi članka
  58. Ustav ne utvrđuje slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava). Naime, u članku
  59. Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina. Odredba članka
  60. Ustava služi kao osnova za tumačenje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana te je i upućena državnim tijelima, a ne neposredno građanima.
  61. Odredbe iz stavka
  62. članka
  63. Ustava propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast. Propisujući temeljne smjernice i dužnost sudova da postupaju i odlučuju zakonito, ta ustavna odredba ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (nastavno: subjektivno ustavno pravo). Stoga se iz te odredbe ne može izvesti zaključak o postojanju subjektivnog ustavnog prava na zakonitost odluka sudbene vlasti, već tom odredbom ustavotvorac, u ukupnosti članka
  64. Ustava, sudbenoj vlasti povjerava da samostalno i neovisno brine o zakonitosti, a Vrhovnom je sudu Republike Hrvatske, ne Ustavnom sudu, povjereno osiguravanje jedinstvene primjene zakona (članak
  65. Ustava).
  66. Konačno, tužitelji ističu i povredu članka
  67. Ustava i to na način da u prvom dijelu ustavne tužbe ističu povredu stavka
  68. navedenog članka, a na kraju ustavne tužbe navode da su osporene odluke protivne stavku
  69. članka
  70. Ustava. 19.
  71. U svezi s tim navodima ustavne tužbe, u prvom redu valja istaći da tužitelji osporavaju odluke sudbene vlasti, dok se odredbe članka
  72. Ustava odnose na akte državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti te na sudsku kontrolu zakonitosti akata tih tijela. Dakle, već s tog osnova, ustavna tužba ne pruža valjani ustavni temelj za meritornu prosudbu zahtjeva iz ustavne tužbe. 19.
  73. Međutim, valja dodati i sljedeće: Odredba stavka
  74. članka
  75. Ustava propisuje temeljne smjernice i obveze državne uprave i tijela s javnim ovlastima kad odlučuju o pravima i dužnostima građana, ali ne propisuje subjektivno ustavno pravo na strani građana na zakonitost, već je Upravnom sudu Republike Hrvatske (ne Ustavnom sudu), dana nadležnost da u upravnosudskom postupku kontrolira zakonitost uprave (članak
  76. Zakona o sudovima, »Narodne novine«, broj 3/94 i 100/96). 19.
  77. Slijedi da, sve kad bi se konkretnom ustavnom tužbom osporavali akti uprave i tijela s javnim ovlastima, na odredbi iz stavka
  78. članka
  79. Ustava ne temelji se ustavno pravo. 19.
  80. Treba dodati da se u stavku
  81. članka
  82. Ustava (za razliku od stavka 1.) jamči ustavno pravo pojedincu (i pravnoj osobi koja može biti nositeljem ustavnih prava i sloboda) da može, ako je nezadovoljan pojedinačnim aktom uprave ili tijela s javnim ovlastima, zatražiti da nadležni sud u određenom postupku odluči o zakonitosti tog akta, pa bi u slučaju povrede tog ustavnog prava bio ispunjen ustavni temelj za ustavnosudsku zaštitu kroz ustavnu tužbu. 19.
  83. Međutim, kako se konkretno radi o osporavanju akata koje je donijela sudbena vlast, a ne upravna, odnosno tijelo javnih ovlasti, to u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do eventualne povrede ustavnog prava iz stavka
  84. članka
  85. Ustava.
  86. Budući da se ustavnom tužbom traži zaštita prava koje se ne može podvesti pod prava i slobode čovjeka i građanina u smislu članka
  87. alineja
  88. Ustava, dakle, protivno odredbi članka
  89. stavak
  90. Ustavnog zakona traži se zaštita prava koje nije ustavno pravo te ne može biti predmetom ustavnosudske zaštite, to je ustavnu tužbu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci. Broj: U-III-1097/1999 Zagreb,
  91. ožujka
  92. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 38/2000-871 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 38/2000 Broj dokumenta u izdanju: 871 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.4.
  93. ELI: /eli/sluzbeni/2000/38/871 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  94. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.