← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-956/1999 od 5. travnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-956/1999 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-956/1999 od
  3. travnja
  4. NN 39/2000 (11.4.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-956/1999 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 896 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, povodom ustavne tužbe V. B. Š. iz Z., zastupane po N. V., dipl. pravniku iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, na sjednici Suda održanoj
  7. travnja
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU
  9. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida - presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-851/1998 od
  10. srpnja
  11. II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazloženje V. B. Š. iz Z. podnijela je po punomoćniku pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-851/1998 od
  12. srpnja 1999., kojom se prihvaća revizija tuženika iz parničnog postupka, te se preinačuju nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice, podnositeljice ustavne tužbe, odbija. Revizija tuženika podnesena je protiv presude Županijskog suda u Gradu Z. broj: Gž-1388/94-2 od
  13. ožujka 1994., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Z. broj: Pr-3430/91 od
  14. svibnja
  15. Pravomoćnom je presudom prvog stupnja u cijelosti usvojen podnositeljičin tužbeni zahtjev u sporu radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad. U predmetnom radnom sporu već je ranije, povodom revizije tuženika - Grada Z., bila donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1491/1995-2 od
  16. lipnja 1996., kojom su također preinačene navedene nižestupanjske presude i odbijen tužbeni zahtjev. Povodom te presude Vrhovnog suda podnositeljica je ovom Sudu također podnijela ustavnu tužbu u svezi s kojom je na sjednici Suda održanoj
  17. ožujka
  18. donesena odluka pod brojem: U-III-959/1996 (»Narodne novine«, broj 50/98), a kojom je ustavna tužba usvojena i predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Vrhovni sud je u ponovljenom postupku donio ovdje osporavanu presudu Rev-851/1998 od
  19. srpnja 1999., sadržaja gotovo istovjetnog sadržaju prethodno donesene i po ovom Sudu ukinute revizijske presude Rev-1491/1995, ponovo prihvatio reviziju tuženika, te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. U ustavnoj tužbi podnesenoj u povodu te presude Vrhovnog suda podnositeljica navodi i obrazlaže istovjetno kao i u prethodno podnesenoj ustavnoj tužbi, u cijelosti se pozivajući na njezin sadržaj i sadržaj odluke ovog Suda koja je tim povodom donesena. Podnositeljica, naime, smatra da je osporavana presuda nezakonita i da se njome vrijeđaju temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske iz čl.
  20. Ustava Republike Hrvatske, osobito vladavina prava, zatim ustavna prava iz čl.
  21. stavka
  22. (jednakost pred zakonom), iz čl.
  23. (utemeljenost pojedinačnih upravnih akata na zakonu i sudska kontrola zakonitosti tih akata), iz čl.
  24. (pravo na rad i slobodu rada, dostupnost svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima), te načelo iz čl.
  25. stavka
  26. Ustava Republike Hrvatske (suđenje na temelju Ustava i zakona). Predlaže ukinuti osporavanu presudu. Ustavna tužba je osnovana. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donošenjem presude Rev-851/1998, kojom preinačuje nižestupanjske presude i odbija tužbeni zahtjev podnositeljice ustavne tužbe, postupio suprotno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-959/
  27. odnosno suprotno obvezi propisanoj odredbom čl.
  28. stavka
  29. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91, nastavno: Ustavni zakon). Prema toj odredbi odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne su i izvršne. S obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanoj odluci i dodatno obrazložio svoja stajališta iz prethodno ukinute odluke, u tijeku postupka pred Ustavnim sudom ponovo je izvršen uvid i analizirana dokumentacija u spisu predmeta Općinskog suda u Z., osporavana odluka, ukinuta odluka Rev-1491/1995 od
  30. lipnja 1996, nižestupanjske odluke, te navodi i razlozi podnesene ustavne tužbe. Temeljem navedenog Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da je, glede činjenične osnove predmetnog radnog spora i podnesene ustavne tužbe, koja je cjelovito izložena u dijelu obrazloženja odluke ovog Suda broj: U-III-959/1996 od
  31. ožujka 1998., dostatno pozvati se na tu odluku. Jednako tako, ovaj Sud ostaje pri pravnoj argumentaciji svojih stajališta također izloženoj u obrazloženju navedene odluke, time da se osobito ističe izraženo stajalište o upitnoj provedivosti sudske odluke kojom bi se nakon prestanka postojanja tuženika koji, prema stajalištu donositelja osporavane presude, jedini jest pasivno legitimiran u predmetnom sporu, nalagalo tom tuženiku da podnositeljicu vrati na rad. Pored toga, ističe se i stajalište da bi i prije prestanka postojanja pasivno legitimiranog tuženika, koji je, sukladno stajalištu iz osporavane presude, trebao biti u tužbi nominiran kao četrnaest poimence nabrojanih mjesnih zajednica - sudionika Društvenog dogovora o osnivanju Radne zajednice zajedničke stručne službe mjesnih zajednica Općine T., odluka o vraćanju podnositeljice na rad bila neprovediva, s obzirom na to da nije moguće odrediti na koju od njih bi se rečena obveza odnosila. U osporavanoj se presudi Vrhovnog suda, međutim, za razliku od one prethodno ukinute, ne osporava postojanje pravnog slijeda između mjesnih zajednica i Grada Z. Naprotiv, u obrazloženju ove presude izražava se stav kako je točno da taj slijed postoji, međutim da u vrijeme podnošenja tužbe još nije započeo tj. da su mjesne zajednice u to vrijeme postojale. Stoga da je tužba u konkretnom slučaju morala biti upravljena isključivo protiv njih, pa bi kasnije u tijeku parnice došlo do preinake i procesnopravne sukcesije. Dvojbeno je, međutim, ne bi li tužba protiv tuženika - mjesnih zajednica izazvala potrebu primjene odredaba čl.
  32. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, nastavno: ZPP), a u svezi sa odredbama čl.
  33. i
  34. istog Zakona. Naime, člankom
  35. stavkom
  36. ZPP-a propisano je, pored ostalog, da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Određenost zahtjeva podrazumijeva i određenost pasivno legitimirane strane u sporu i to takve koja će biti legitimirana i u odnosu na provedbu odluke kojom se tužbeni zahtjev usvaja, ako takva odluka bude donesena. Pasivno legitimirana strana u sporu, dakle, mora biti na temelju objektivnih kriterija podobna i sposobna za određeno činjenje, propuštanje ili trpljenje koje joj može biti naloženo presudom. Osim toga, člankom
  37. ZPP-a propisano je da će sudac - predsjednik vijeća poduzeti mjere iz čl.
  38. i
  39. istog Zakona (mjere za ispravljanje, uređivanje tužbe) i kada utvrdi da tužba ima nedostataka koji se tiču sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u postupku. Ako se nedostaci ne mogu otkloniti ili ako ostavljeni rok za otklanjanje nedostataka bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku zahvaćene tim nedostatkom i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice (čl.
  40. stavak
  41. ZPP-a). Nedostatak pravne osobnosti mjesnih zajednica svakako dovodi u pitanje njihovu stranačku odnosno parničnu sposobnost, a realizacija prava suprotne strane u sporu stavlja se u ovisnost od pravne prakse priznavanja ius standi in iudicio takvim organizacijskim oblicima. Stoga neosporno postoji rizik da tužba podnesena protiv mjesne zajednice kao tuženika bude odbačena. S teorijskog aspekta, tužitelj koji bude pozvan na uređenje tužbe stoga što je kao tuženika naznačio osobu koja ne može biti stranka u postupku, a ne postoji druga osoba koja bi u konkretnoj parnici mogla biti pasivno legitimirana, nema mogućnost preinačiti tužbu i postupak završava odbačajem tužbe. To se neće dogoditi u slučaju kada se sukcesija (temeljem nekog naknadno donesenog propisa) dogodi prije pravomoćnosti rješenja o odbačaju tužbe, što pak ovisi isključivo o ažurnosti pojedinog suca. Nije suvišno napomenuti ni to da okončanje postupka odbačajem tužbe zbog promašene pasivne legitimacije, osobito u domeni radnih sporova, u kojima je podnošenje tužbe u pravilu vezano rokovima prekluzivne prirode, ima za tužitelja značaj zatvaranja svakog daljnjeg pravnog puta. Svrha je izlaganja naprijed opisane hipotetske situacije ukazati na neprihvatljivost stajališta donositelja osporavane presude zasnovanog isključivo na formalnopravnim kriterijima. Ne pledira se na ovaj način za ignoriranje formalnopravnih kriterija. Naprotiv, međutim uvijek treba voditi računa da za to budu kumulativno ispunjeni uvjeti - postojanje jasnih i točno određenih kriterija i nepostojanje opasnosti gubitka na zakonu utemeljenih prava stranke. Specifičnost konkretnog slučaja sastoji se upravo u činjenici da se radi o radnom sporu protiv poslodavca čije se definiranje i identificiranje kao moguće pasivno legitimirane strane nameće kao neka vrsta prethodnog pitanja, ali pitanja koje sve do revizijskog stadija postupka nije u potpunosti riješeno. S obzirom da je u tijeku parnice došlo do zakonske i slijedom toga procesnopravne sukcesije Grada Z., koji je od početka i bio naznačen tuženikom u tom sporu, sve ako je to, kako smatra Vrhovni sud, i bilo pogrešno, tom bi činjenicom eventualni promašaj pasivne legitimacije u konkretnom slučaju bio otklonjen. Ovo osobito s obzirom na okolnost da se radilo o materijalnopravno utemeljenom tužbenom zahtjevu i da tu okolnost nitko, niti Vrhovni sud, ne osporava. Prema tome, zbog razloga navedenih u obrazloženju odluke U-III-959/1996 i zbog razloga izloženih u obrazloženju ove odluke Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da su u konkretnom slučaju povrijeđena ustavna prava podnositeljice ustavne tužbe. Osobito se rečeno odnosi na povredu ustavnog prava na rad iz čl.
  42. Ustava Republike Hrvatske. Pored toga, kako je već navedeno, Vrhovni je sud Republike Hrvatske donošenjem osporavane presude povrijedio odredbe čl.
  43. stavka
  44. tada važećeg Ustavnog zakona, koje postupanje samo za sebe predstavlja povredu norme ustavnog ranga i dostatno je za ukidanje tako donesene odluke. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba čl.
  45. i
  46. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-956/1999 Zagreb,
  47. travnja
  48. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 39/2000-896 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 39/2000 Broj dokumenta u izdanju: 896 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 11.4.
  49. ELI: /eli/sluzbeni/2000/39/896 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  50. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.