← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-237/1999 od 5. travnja

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-237/1999 od

  1. travnja Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-237/1999 od
  2. travnja NN 39/2000 (11.4.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-237/1999 od
  3. travnja USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 897 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Š. iz S., na sjednici održanoj
  4. travnja
  5. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., broj: ID-1/1999 od
  6. veljače
  7. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositeljicu ustavne tužbe. III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositeljici ustavne tužbe i njezinu imenovanju za suca Županijskog suda u S., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, klasa: 700-04/95-01/587, urbroj: 514-05-03/3-98-8 od
  8. studenoga
  9. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, objavljenim u »Narodnim novinama«, broj 73/
  10. Obrazloženje M. Š. iz S. podnijela je ustavnu tužbu povodom odluke Državnog sudbenog vijeća (nastavno: DSV), broj: ID-1/1999 od
  11. veljače
  12. godine, o imenovanju sudaca Županijskog suda u S., kojom ponovno nije imenovana za suca tog suda u ponovljenom postupku, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-376/1996 od
  13. prosinca
  14. godine. Podnositeljica navodi da su u ponovljenom postupku neki članovi DSV-a ponovno raspravljali o istoj presudi kao i prilikom odlučivanja o njezinu imenovanju (za suca Županijskog suda u S.)
  15. travnja
  16. godine, koja odluka DSV-a je upravo radi toga i ukinuta navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i predmet vraćen DSV-u na ponovni postupak. Nadalje navodi da stručnost, uspješnost na radu, rezultati rada ni druga osobna svojstva nisu bila mjerila kojima se DSV rukovodilo prilikom donošenja odluke, već naprotiv, nakon rasprave o njezinoj ranijoj presudi i isključivo na temelju toga nisu je imenovali sucem Županijskog suda u S., te smatra da su joj time povrijeđena prava jednakosti pred zakonom (članak
  17. Ustava), jednakosti pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak
  18. Ustava), te pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe (članak
  19. Ustava). Tijekom postupka, sukladno tada važećim odredbama članka
  20. stavka
  21. i
  22. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) od DSV-a je zatražena dostava spisa predmeta i izjašnjenje o navodima ustavne tužbe. U pisanom izjašnjenju Državno sudbeno vijeće je navelo kako je postupak imenovanja sudaca Županijskog suda u S. proveden u skladu sa zakonskim propisima predloživši odbijanje ustavne tužbe kao neosnovane. U provedenom postupku razmotreni su i analizirani prijedlozi iz ustavne tužbe te je izvršen uvid u isprave spisa DSV-a u dijelu koji se odnosi na postupak imenovanja sudaca Županijskog suda u S. Ustavna tužba je osnovana. U okvirima ustavne ovlasti iz članka
  23. alineja
  24. Ustava da štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina (ustavna prava), Ustavni sud, temeljem članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 - nastavno: Ustavni zakon), o povredi tih prava odlučuje povodom ustavne tužbe svakoga tko smatra da mu je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od tih ustavnih prava. DSV je državno tijelo čije su ovlasti o djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga je i odluka DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluka tijela državne vlasti o kojoj ovaj Sud odlučuje u postupku ustavnosudske zaštite ustavnih prava. Iako odluka DSV-a pripada u krug tzv. akata vladanja, ona je istodobno i pravno vezani akt državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježe ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja. Osim toga, kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti i sastavljenog od istaknutih pravnika s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak
  27. stavak
  28. Ustava, članak
  29. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je kako načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti tako i ideja da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima i na temelju pravila struke, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika. Odlučivanje uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti (članak
  30. Zakona o sudovima - »Narodne novine«, broj 3/94, 110/96, 115/97 i 131/97), a prema stručnim kriterijima imanentno je u radu DSV-a. Kada DSV postupa mimo tih kriterija, on postupa protivno cilju i svrsi zbog koje je osnovano i čini grubu povredu pravila postupka. U konkretnom slučaju, podnositeljica ustavne tužbe je zajedno s još jednim kandidatom bila sudionik u ponovljenom postupku imenovanja sudaca Županijskog suda u S. Uvidom u predmet Sud je utvrdio da je pisano i usmeno mišljenje predsjednika Županijskog suda u S. o podnositeljici ustavne tužbe bilo pozitivno, dok je pisano mišljenje (tada novog) predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo negativno, za razliku od ranijeg pozitivnog očitovanja. Tijekom rasprave o kandidatu, primjedbe su se svele na analizu jedne ranije presude (potvrđene od Vrhovnog suda Republike Hrvatske) u kojoj je podnositeljica sudjelovala, a kojom je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine. Ovaj Sud već je zauzeo stajalište (u odlukama U-III-520/95, U-III-530/95, U-III-534/95, U-III-537/95, U-III-540/95 te U-III-404/96) da se na presudi donesenoj u zakonito provedenom postupku ne može temeljiti prosudba o radu suca. Presuda koju je donijelo vijeće nadležnog suda nije odluka pojedinca iz sastava tog vijeća, te se ne može takvom ni smatrati. Na njoj se ne može temeljiti prosudba o radu pojedinog člana odnosnog vijeća. Naime, nitko izvan tog vijeća i nadležnog višeg suda, ali i tada samo u postupku u povodu pravnog lijeka, ne može zakonito saznati tko je od članova glasovao za ili protiv takve odluke. Iznošenje pretpostavki o glasu pojedinog člana vijeća ili pak onih o izdvajanju mišljenja (a to pravo svakog suca utemeljeno je u osnovi na odredbama o samostalnosti i neovisnosti suda, dakle i svakog suca) kakve su dane u pojedinim mišljenjima o radu kandidata, suprotno je zakonu. U svakom konačnom rezultatu takva prosudba stavlja dotičnog, izrijekom navedenog kandidata, u nejednak položaj u postupku imenovanja u odnosu na druge kandidate o čijem se sudjelovanju i glasovanju u pojedinim predmetima nije (što je u skladu sa zakonom i Ustavom) iznosilo niz pretpostavki. Ovo se posebno odnosi na slučajeve u kojima se odlučuje o imenovanju (odnosno neimenovanju) kandidata koji već obnašaju sudačku dužnost - kao u ovom predmetu - jer odluka kojom sudac nije ponovno imenovan povlači za sobom pravnu posljedicu prestanka sudačke dužnosti po sili zakona, a to znači i prestanak radnog odnosa (arg. iz članka
  31. i
  32. Zakona o sudovima). Utvrdivši da se rasprava o podnositeljici ustavne tužbe na sjednici DSV-a, prije glasovanja o imenovanju, svela (jedino) na komentar ranije presude u kojoj je podnositeljica sudjelovala, bez ocjene stručnosti, postignutih rezultata u radu i drugih osobnih svojstava podnositeljice, ovaj Sud utvrđuje da su, osporenom odlukom, podnositeljici povrijeđena ustavna prava na koja ukazuje u ustavnoj tužbi. Slijedom iznijetoga Sud je, temeljem odredbi članka
  33. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci. Broj: U-III-237/1999 Zagreb,
  34. travnja
  35. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 39/2000-897 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 39/2000 Broj dokumenta u izdanju: 897 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 11.4.
  36. ELI: /eli/sluzbeni/2000/39/897 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  37. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.