Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-172/2000 od 19. travnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-172/2000 od

1. travnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-172/2000 od
3. travnja
4. NN 46/2000 (3.5.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-172/2000 od
5. travnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1070 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. Č. iz Z., zastupanog od odvjetnika u Z. J. Š., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. travnja
8. godine, jednoglasno je donio sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: US-6315/1999-4 od
9. prosinca
10. godine i - rješenje ministra unutarnjih poslova, broj: 511-01-62-40201/2-99 od
11. lipnja
12. godine. III. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazloženje
13. A. Č. iz Z. podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske navedene u izreci odluke, kojom je odbijena podnositeljeva tužba u upravnom sporu protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, također navedenog u izreci. Tim je rješenjem, donijetim
14. lipnja
15. godine, riješeno da A. Č., rođenom
16. siječnja
17. godine u P., ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Z., Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta, prestaje služba dana
18. lipnja
19. godine, s pravom na mirovinu. Rješenje je bilo donijeto pozivom na članak
20. Zakona o unutarnjim poslovima (»Narodne novine«, broj 29/91 - pročišćeni tekst, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94, 161/98, Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba u broju 128/99, odluka Ustavnog suda u broju 29/2000) koji je propisivao da ovlaštenoj službenoj osobi na temelju rješenja ministra unutarnjih poslova može iznimno prestati radni odnos s pravom na mirovinu i prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine ako ima najmanje 25 godina mirovinskog staža od čega najmanje 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe.
21. Rješenjem o kojem je riječ ustanovljeno je da je »(…) imenovani ovlaštena službena osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske (…) te da ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža, od čega preko 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe. S obzirom na izloženo utvrđuje se da su ostvareni svi zakonski uvjeti za donošenje rješenja o prestanku službe s pravom na mirovinu sukladno odredbi članka
22. uvodno citirano Zakona«. Upravni sud također je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka
23. Zakona o unutarnjim poslovima, jer tužitelj ima mirovinski staž 31 godinu i 7 mjeseci, od čega 20 godina, 10 mjeseci i 9 dana na poslovima ovlaštene službene osobe, a da su neosnovani navodi tužitelja da se radi o diskrecijskoj ocjeni i o iznimnim okolnostima koje se moraju utvrditi.
24. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu povrijeđena prava iz članka
25. stavka 2., članka
26. stavka 1., članka
27. i članka
28. stavka
29. Ustava.
30. Prema odredbi članka
31. stavka
32. svi su pred zakonom jednaki, a prema odredbi članka
33. Ustava svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Podnositelj smatra da su prava iz ovih odredaba povrijeđena time što su akti, kojima se odlučivalo o prestanku njegova radnog odnosa, bili ne samo bez valjanog nego bez ikakvog obrazloženja, pa mu je time uskraćeno pravo na jednaku pravnu zaštitu. Povredu članka
34. stavka
35. Ustava, kojim se jamči pravo na žalbu, vidi u tome da je podnio jedini dopušteni pravni lijek u njegovu slučaju, tj. pokrenuo je upravni spor, čime je samo formalno ostvario svoje pravo na pravni lijek, jer se nije radilo o učinkovitom pravnom lijeku. Upravni sud odlučivao je o aktu u čijem obrazloženju nisu bili navedeni razlozi zbog kojih je donijet akt upravo takvog sadržaja. Prema odredbi članka
36. stavka
37. svatko ima pravo na rad i slobodu rada, a povredu te odredbe podnositelj vidi u činjenici da se o prestanku njegova radnog odnosa odlučivalo bez volje podnositelja da stekne pravo na mirovinu, bez provedenog postupka i bez obrazloženja. Govoreći o povredi svojih prava iz radnog odnosa podnositelj spominje - pored ostalog - i to da mu nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora; doista, prema osporenom rješenju o prestanku njegove službe, služba mu je prestala već idućeg dana.
38. Ustavna tužba je osnovana.
39. Odredba članka
40. Zakona o unutarnjim poslovima predviđala je da ovlaštenoj službenoj osobi na temelju rješenja ministra unutarnjih poslova može iznimno prestati radni odnos s pravom na mirovinu, i prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine, pod uvjetima navedenim u toj zakonskoj odredbi. Već sam način na koji je odredba bila sročena, dakle da se radilo o iznimnom slučaju prestanka radnog odnosa, pretpostavljao je navođenje razloga zbog kojih do prestanka radnog odnosa dolazi, a osobito je to bilo nezaobilazno u slučajevima kad je do prestanka radnog odnosa dolazilo protivno volji osoba na koje se prestanak odnosio. Podnositelj ustavne tužbe tvrdio je u pravnom lijeku kojim se mogao koristiti, tj. u tužbi u upravnom sporu, da nisu postojale iznimne okolnosti iz navedene zakonske odredbe, niti su takve okolnosti iz rješenja Ministarstva bile vidljive, odnosno prije rješenja nije proveden postupak u kojem su trebale biti utvrđene.
41. S tim u svezi ovaj Sud već je zauzeo stajalište da je neprihvatljivo, i da je suprotno temeljnim ustavnim pravima čovjeka i građanina, da bilo kome prestane radni odnos, a da mu se ne omogući da sazna razloge prestanka i time omogući učinkovito izjavljivanje pravnog lijeka. I dalje, da se ustavno pravo na žalbu, odnosno drugi pravni lijek, ne može učinkovito ostvariti bez obrazloženja u rješenjima upravnih tijela, jer se samo putem obrazloženja utvrđuje da li se je upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođenju postupka i u odlučivanju stranci omogući zaštititi svoja prava. Dakle, osoba kojoj prestaje radni odnos mora imati mogućnost da se u obrani svojih prava iz radnog odnosa u postupku prestanka radnog odnosa izjasni o razlozima prestanka, a bez takve mogućnosti vrijeđa joj se pravo na rad. Stajalište je ovog Suda da se takvim postupanjem štite interesi osoba koje brane svoja prava, ali ne samo njih, takvim postupanjem štite se i interesi same službe.
42. Značajno je da je i Ministarstvo unutarnjih poslova, u ožujku
43. godine, svim policijskim upravama dostavilo naputak za prestanak službe sukladno članku
44. Zakona o unutarnjim poslovima u kojem je izrijekom navedeno da samo ispunjavanje uvjeta glede mirovinskog staža, koji su propisani tim člankom, nije dovoljan razlog da bi se udovoljilo prijedlogu za umirovljenje, već da prijedlog za umirovljenje mora sadržavati obrazloženje koje će potkrijepiti taj prijedlog, no u konkretnom predmetu ovaj naputak nije bio poštivan.
45. Utvrdivši na temelju iznijetog da je podnositelju povrijeđeno pravo na rad, a s tim u svezi da su mu povrijeđena i druga prava navedena u ustavnoj tužbi, Sud je odlučio kao u izreci.
46. Ova se odluka temelji na odredbama članaka 69., 70.,
47. i
48. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99). Broj: U-III-172/2000 Zagreb,
49. travnja
50. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 46/2000-1070 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 46/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1070 Datum tiskanog izdanja: 3.5.
51. ELI: /eli/sluzbeni/2000/46/1070 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
52. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.