← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-236/1996, U-I-840/1997 od 3. svibnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-236/1996, U-I-840/1997 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-236/1996, U-I-840/1997 od
  3. svibnja
  4. NN 50/2000 (17.5.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-236/1996, U-I-840/1997 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1126 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu, dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, povodom zahtjeva Pučkog pravobranitelja i prijedloga Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, radi ocjene suglasnosti Zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. svibnja
  8. godine, donio je ODLUKU Utvrđuju se neustavnim odredbe članka
  9. stavaka
  10. i
  11. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 96/93 i 39/95), koje su ukinute odredbom članka
  12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 128/99). Obrazloženje Zakon o statusu prognanika i izbjeglica objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 96/93 od
  13. listopada
  14. godine te stupio na snagu
  15. studenoga
  16. godine (nastavno: Zakon). Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 39/95 od
  17. lipnja
  18. godine, a stupio je na snagu danom objave (nastavno: Zakon o izmjenama i dopunama). Prema odredbi članka
  19. Zakona, Republika Hrvatska, ovisno o materijalnim mogućnostima, osigurava, u toj odredbi Zakona naznačenu, skrb i brigu prema prognanicima i izbjeglicama koji su uslijed agresije na Republiku Hrvatsku morali napustiti svoje domove, te su bez svoje krivnje snosili veliki teret ratnih zbivanja. Zakonom o izmjenama i dopunama izmijenjena je i dopunjena odredba članka
  20. stavak
  21. Zakona te je propisano da se stupanjem na snagu tog Zakona prekidaju svi postupci prisilnog iseljenja prognanika do stvaranja uvjeta za njihov povratak ili dok im se, uz njihovu suglasnost, ne osigura drugi odgovarajući smještaj u mjestu njihova zbrinjavanja ili nekom drugom mjestu. Odredbom stavka
  22. istoga članka utvrđeno je da se odredbe Zakona o prekidu postupka odnose samo na prognanike smještene do
  23. ožujka
  24. godine. Suglasnost ovih odredbi s Ustavom osporio je Pučki pravobranitelj zahtjevom koji je ovom Sudu predan
  25. srpnja
  26. godine, pa je temeljem odredbe članka
  27. alineje
  28. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91), pokrenut je postupak ocjene suglasnosti s Ustavom u izreci navedenih odredbi Zakona. Građanski odbor za ljudska prava svojim prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom osporio je suglasnost istih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica s Ustavom. Kako je, primjenom članka
  29. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, postupak ocjene suglasnosti odredbi članka
  30. stavak
  31. i
  32. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica pokrenut danom primitka zahtjeva Pučkog pravobranitelja, Sud nije odlučivao o pokretanju postupka povodom prijedloga Građanskog odbora za ljudska prava, već je proveden jedinstveni postupak povodom zahtjeva i prijedloga. Zahtjevom i prijedlogom ukazuje se na nesuglasje osporenih odredbi Zakona o statusu prognanika i izbjeglica s odredbama Ustava kojima se jamči pravo vlasništva (članak
  33. i 50.), ali i s odredbama članaka
  34. i
  35. Ustava, prema kojima je vladavina prava jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, koja se ostvaruje i primjenom načela ustavnosti i zakonitosti odnosno obvezom svakoga na poštivanje pravnog poretka. Također, prema zahtjevu i prijedlogu, osporene odredbe Zakona u nesuglasju su i s odredbama članka
  36. Ustava, kojima se jamči jednakost svih pred zakonom, te s odredbama članka
  37. Ustava, jer se prava ograničavaju, ali ne, kako je to tom odredbom Ustava određeno, da bi se štitio pravni poredak ili prava drugih. Prema zahtjevu i prijedlogu osporene odredbe su u nesuglasju i s odredbama članka
  38. Ustava, koje jamče nepovredivost doma, dok podnositelj prijedloga navodi da su u nesuglasju i s odredbama članka
  39. Ustava, kojima se jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života te dostojanstva, ugleda i časti. U provedenom postupku zatraženi su odgovor Hrvatskog državnog sabora, mišljenje Vlade Republike Hrvatske te ministarstava i drugih tijela koja su sudjelovala u pripremi osporenog propisa. Odgovor je primljen samo od Ministarstva razvitka i obnove putem kojega ministarstva je odgovor uputio Ured za prognanike i izbjeglice. Prema odgovoru osporene odredbe Zakona o statusu prognanika i izbjeglica nisu suglasne Ustavu. Sukladno zaključku s radnog sastanka Suda, održanog
  40. travnja
  41. godine, prema kojem će se u rad na predmetima, temeljem Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o sudjelovanju međunarodnih stručnjaka u postupku zaštite manjinskih prava pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, od
  42. listopada
  43. godine i
  44. travnja
  45. godine, uključiti stručnjaci Venecijanske komisije Vijeća Europe, održan je preliminarni sastanak na kojem su od strane Venecijanske komisije bili nazočni gospodin Armando Marques Guedes i Giorgio Malinvernija. Nakon što je gospodi Guedesu i Malinverniju, dostavljena dokumentacija, te su pribavljena njihova preliminarna mišljenja, održana je u njihovoj nazočnosti i savjetodavna rasprava. U međuvremenu su, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (»Narodne novine«, broj 128/99), (stupio na snagu
  46. prosinca
  47. godine), brisane iz Zakona osporene odredbe stavaka
  48. i
  49. članka
  50. Prema odredbi članka
  51. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 - nastavno: Ustavni zakon), Ustavni sud dovršit će postupak ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno drugih propisa s Ustavom i zakonom pokrenut pred Ustavnim sudom, u slučaju kada zakon, odnosno drugi propis nadležno tijelo ukine ili izmijeni. Sukladno navedenoj odredbi, ovaj postupak je trebalo dovršiti ocjenom o ustavnosti osporenih odredaba Zakona o statusu prognanika i izbjeglica. Osporene odredbe Zakona o statusu prognanika i izbjeglica odnosile su se na sva prisilna iseljenja prognanika. Ove postupke mogli su protiv pojedinih prognanika voditi vlasnici kuća ili stanova u kojima su prognanici smješteni na temelju odluke nadležnog tijela ili su se smjestili sami (uz odobrenje vlasnika ili čak protiv volje vlasnika odnosno nositelja stanarskog prava). Ustav Republike Hrvatske u članku
  52. određuje nepovredivost vlasništva kao jednu od najviših vrednota ustavnopravnog poretka, a člankom
  53. stavkom
  54. jamči se pravo vlasništva. Sukladno odredbi članka
  55. Ustava, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, dok je odredbom stavka
  56. članka
  57. Ustava, moguće zakonom ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti. Prema odredbi iz stavka
  58. članka
  59. Ustava vlasnička se prava mogu zakonom ograničiti, između ostalog, radi zaštite interesa Republike. U doba ratnog stanja Ustav dopušta (st.
  60. čl. 17.) ograničenja pojedinih sloboda i prava zajamčenih Ustavom pod uvjetom da o tome odluče u toj odredbi ovlaštena tijela i da opseg ograničenja bude primjeren naravi pogibelji. Nadalje, prema odredbi članka
  61. Protokola
  62. Europske konvencije, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne smije biti lišen svoje imovine, osim ako to nije u javnom interesu i uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prema stavku
  63. istog članka ni na koji način ne može se umanjiti pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Slijedom navedenih ustavnih odredbi proizlazi da bi ograničenja bila u skladu s Ustavom, ona moraju biti učinjena zbog ostvarenja legitimnog cilja propisanog Ustavom Republike Hrvatske i razmjerna cilju koji se želi njima postići. Navedeno je stajalište ovaj Sud izrazio u svojim odlukama U-I-1037/1995 i U-I-1156/
  64. Ustavni sud je ocjenjujući ustavnost navedenih odredbi vodio računa o stvarnim prilikama u vrijeme donošenja i primjene Zakona i zaključio da je zaštita prognanika za vrijeme ratnih zbivanja i osiguranje njihova smještaja u imovini drugih osoba, nedvojben interes i dužnost Republike i da stoga predstavlja legitimnu svrhu donošenja navedenog propisa. Međutim, premda je navedeno ograničenje vlasništva (odnosno stanarskog prava) poduzeto s legitimnim ciljem, prema mišljenju ovoga Suda, navedeno ograničenje nije razmjerno navedenom cilju. To se ogleda prije svega i ponajviše u činjenici što je vlasništvo, prema osporenim odredbama, ograničeno bez ikakve naknade koju nalaže Ustav odredbom iz stavka
  65. članka
  66. Na nepoštivanje načela razmjernosti upućuje i činjenica da osporenom odredbom Zakona nije kalendarski određeno vrijeme trajanja ograničenja, nego tek posredno - riječima »prisilni postupci iseljenja prognanika prekidaju se do stvaranja uvjeta za njihov povratak ili dok im se, uz njihovu suglasnost, ne osigura drugi odgovarajući smještaj…«. Vremensku neodređenost ograničenja vlasništva potencira i vezivanje deložacije uz pristanak osobe na koju se odnosi, što također upućuje na nerazmjernost ograničenja. Nadalje, propisivanjem obvezatnog prekidanja svih postupaka izvršenja pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka (na neodređeno vrijeme), suprotno je načelu vladavine prava kao jednoj od najviših ustavnih vrednota iz članka
  67. Ustava te time i pravnoj sigurnosti. Također, navedeno je suprotno odredbama članka
  68. Ustava o jednakosti svih pred zakonom, jer se jedna kategorija osoba stavlja u povoljniji položaj u odnosu na drugu (prognanici u odnosu na vlasnike i nositelje stanarskog prava, odnosno, prognanici u odnosu na izbjeglice ili druge građane kojima je odlukom nadležnog tijela naloženo iseljenje). Također, osporavanim odredbama zakona sprječava se izvršenje pravomoćnih sudskih odluka te se time onemogućava vlasnicima odnosno nositeljima stanarskog prava na pravično suđenje iz članka
  69. Ustava. Zbog svega navedenog, Sud smatra da osporene odredbe nisu u skladu s odredbama članaka 3., 14., 16., 29.,
  70. stavka
  71. i
  72. stavka
  73. Ustava Republike Hrvatske. Slijedom izloženog, sukladno odredbi članka
  74. stavka
  75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Ustavni sud odlučio je kao u izreci. Broj: U-I-236/1996 U-I-840/1997 Zagreb,
  76. svibnja
  77. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 50/2000-1126 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 50/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1126 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.5.
  78. ELI: /eli/sluzbeni/2000/50/1126 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  79. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.