← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od 20. travnja 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od
  3. travnja
  4. NN 51/2000 (19.5.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1135 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o odvjetništvu (»Narodne novine«, broj 9/94), na sjednici održanoj
  7. travnja
  8. godine, donio je sljedeće RJEŠENJE Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredaba članka
  9. stavaka
  10. do 5., članka 37., članka
  11. stavka
  12. i članka
  13. stavka
  14. Zakona o odvjetništvu (»Narodne novine«, broj 9/94). Obrazloženje Antun Miličević odvjetnik iz Makarske, Udruga pravnika u gospodarstvu Zagreb i Mate Butijera iz Rijeke, podnijeli su Sudu prijedloge za pokretanje postupka ocjene ustavnosti izrekom navedenih odredaba članaka Zakona o odvjetništvu. Po mišljenju podnositelja, osporena odredba članka
  15. stavka
  16. do
  17. Zakona o odvjetništvu, propisujući zabranu pružanja pravne pomoći osobama koje nisu odvjetnici dovodi do »staleškog uzdizanja« unutar struke. Nastavno, podnositelji navode da je osporena odredba članka
  18. istog Zakona, u suprotnosti s pravom na slobodno udruživanje, propisanog člankom
  19. Ustava Republike Hrvatske i člankom
  20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, a koji je u smislu odredbe članka
  21. Ustava Republike Hrvatske, sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Osporavajući suglasnost članka
  22. Zakona o odvjetništvu s Ustavom Republike Hrvatske podnositelj navodi da stupanjem na snagu Kaznenog zakona Republike Hrvatske dana
  23. siječnja
  24. godine (»Narodne novine«, broj 110/97) prestao je važiti Osnovni kazneni zakon Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 31/93), a samim time prestale su važiti i pravne posljedice osporenog članka
  25. Zakona o odvjetništvu, koje su, kao posebnim zakonom, imale uporište u Osnovnom kaznenom zakonu Republike Hrvatske. U pogledu odredbe članka
  26. stavka
  27. Zakona o odvjetništvu, ističe se da je odvjetnik, osim u slučajevima izricanja teže disciplinske sankcije Disciplinskog tijela Hrvatske odvjetničke komore, zakinut za pravo sudske zaštite, pred redovnim sudom. Osporene odredbe Zakona o odvjetništvu, smatraju podnositelji, u nesuglasju su s pravima Ustava Republike Hrvatske, propisanim odredbama članka
  28. stavka
  29. o jednakosti sviju pred zakonom, članka
  30. stavka
  31. da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, članka
  32. da su svi građani i stranci jednaki pred sudovima i inim državnim tijelima koja imaju javne ovlasti, kao i članka
  33. da odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava građanima pravnu pomoć. Nesuglasje osporenih odredbi, podnositelji nalaze i s pravima Ustava Republike Hrvatske, propisanim odredbama članka
  34. da se svakom čovjeku i građaninu jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, članka
  35. o slobodi udruživanja, članka
  36. stavka
  37. da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i stavka
  38. istog članka da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te zabranjuje monopol, članka
  39. stavka
  40. da se poduzetnička i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom, radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, te članka
  41. da svatko ima pravo na rad i slobodu rada i svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Posebno se ističe da je odredba iz članka
  42. Zakona o odvjetništvu, pored toga što je protivna odredbi iz članka
  43. Ustava, sporna i s gledišta plaćanja obvezatne upisnine u iznosu od 10.000 DEM u Hrvatsku odvjetničku komoru, čime da se bitno narušavaju i ugrožavaju ustavna jamstva o jednakosti i ravnopravnosti iz članaka
  44. i
  45. Ustava. Tako visokom upisninom, po mišljenju podnositelja, pravi se razlika između bogatih i siromašnih i uvodi imovinski cenzus kao uvjet za pristup odvjetničkom zanimanju, što osobito pogađa mlade odvjetnike. Osporene odredbe glase: Članak
  46. »1) Pružanjem pravne pomoći kao zanimanjem smiju se baviti samo odvjetnici, ako zakonom nije drugačije određeno. 2) Profesori i docenti pravnih predmeta na sveučilištima u Republici Hrvatskoj smiju za nagradu davati pravne savjete i mišljenja. Druge oblike pravne pomoći nisu ovlašteni pružati. 3) Pravnim savjetom i pravnim mišljenjem iz stavka
  47. ovog članka ne smatra se sastavljanje isprava (ugovora, oporuka, izjava i dr.) niti sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka. 4) Osobe iz stavka
  48. ovog članka dužne su o svojoj nakani pružanja pravne pomoći obavijestiti Komoru radi evidentiranja. 5) Osobe iz stavka
  49. ovog članka dužne su se u pružanju pravne pomoći pridržavati odredaba zakona, općih akata Komore i Kodeksa odvjetničke etike.« Članak
  50. »1) Odvjetnici se obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe. 2) Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.« Članak
  51. »1) Nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba osuđena na kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv službene dužnosti, za kazneno djelo izvršeno iz koristoljublja ili za drugo kazneno djelo izvršeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini moralno nedostojnom za obavljanje odvjetništva. Takva osoba nema pravo na upis u imenik odvjetnika deset godina poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, a ako je osoba osuđena na novčanu kaznu, pet godina od dana pravomoćnosti presude. Osoba kojoj je izrečena uvjetna osuda nema pravo na upis za vrijeme za koje joj je pravomoćnom odlukom određen rok kušnje.« Članak
  52. »1) Protiv drugostupanjske odluke kojom je izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva od šest mjeseci do pet godina, kao i gubitka prava na obavljanje odvjetništva od pet do deset godina ili brisanja iz imenika odvjetničkih vježbenika za vrijeme od šest mjeseci do tri godine, kao i trajno brisanje iz imenika odvjetničkih vježbenika, dopušten je priziv Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.« Tijekom postupka, prijedlozi su dostavljeni na odgovor Hrvatskom državnom saboru kao donositelju tog Zakona, a od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i Hrvatske odvjetničke komore, zatražena su stručna mišljenja. Hrvatski državni sabor izvijestio je Sud da je prijedlog uputio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora koji, međutim, Sudu nije dostavio odgovor. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske i Hrvatska odvjetnička komora, očitovali su se mišljenjima o navodima podnositelja, u kojima u bitnom, suglasno ističu da se pružanje pravne pomoći ne može prepustiti poduzetničkoj slobodi, bez propisivanja posebnog uvjeta, obvezatnog udruživanja pravnika u Hrvatsku odvjetničku komoru. Na taj način štite se građani Republike Hrvatske od nekontroliranog i preslobodnog poduzetništva, kao i od štetnih posljedica nestručno pružene pravne pomoći. Nadalje, način na koji Hrvatska odvjetnička komora ispunjava svoje zadatke, propisane odredbom članka
  53. Zakona o odvjetništvu, propisani su u interesu pravne sigurnosti građana kojima je pravna pomoć potrebna i nije poznat pravni sustav u kojem bi odvjetništvo bilo prepušteno samo sebi, bez pravne regulative i organizacije koja brine o poštivanju propisa. Naposlijetku, glede navoda podnositelja o neustavnosti odredbe članka
  54. stavka
  55. Zakona, ističe se da je hrvatsko odvjetništvo, prvenstveno zakonski regulirano kao nezavisno. Iznimke od toga su samo slučajevi kada Komora bitnije zadire u osnovna prava svojih članova-odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, prava o kojima ovisi njihovo bavljenje odvjetništvom kao zanimanjem. Dostavljena stručna mišljenja istovjetna su u zaključku, da se prijedlozi predlagatelja u cijelosti odbiju kao neosnovani. Prijedlozi nisu osnovani. Ustavni sud je ocijenio da osporenom odredbom članka
  56. stavka
  57. do
  58. Zakona o odvjetnišvu, zakonodavac nije prekoračio ovlasti utvrđene Ustavom. Naime, uvjeti propisani osporenim člankom svakom priznaju pravo na obavljanje odvjetništva kao osnovnog zanimanja, uz pretpostavku ispunjavanja tih uvjeta. Smisao i cilj odvjetništva prvenstveno je u pružanju stručne pravne pomoći onima kojima je to potrebno. Pravna pomoć kao strogo definirano zanimanje odvjetnika, bitan je činitelj pravne sigurnosti demokratske i pravne države Republike Hrvatske, te predstavlja jedan od vidova djelovanja pravosuđa i uprave. U smislu odredbe članka
  59. stavka
  60. Zakona o odvjetništvu, pravnu pomoć odvjetnici su dužni pružati sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, Statutu i drugim općim aktima Hrvatske odvjetničke komore, kao i Kodeksu odvjetničke etike. Stajalište je Ustavnog suda, da se pružanje pravne pomoći putem odvjetništva ne može shvatiti kao gospodarska djelatnost i ne može biti, zbog svoje specifičnosti, podvrgnuto zakonima ponude i potražnje na tržištu. Specifična pravila struke položaj odvjetništva čini bitno drukčijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu, čime se ono izdvaja od pravila koja vladaju u gospodarstvu u kojem je profit, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj. Nadalje, u pogledu odredbe članka
  61. Zakona o odvjetništvu, koji propisuje obavezno udruživanje u profesionalnu odvjetničku organizaciju, ocjena je Suda da ta organizacija u cijelosti brine o tome da se odvjetništvom, temeljem zakona i svojih normativnih akata, osigurava pružanje stručne pravne pomoći građanima. Ujedno se udruživanjem odvjetnika u Hrvatsku odvjetničku komoru osigurava i povećava odgovornost pred građanima za pružanje pravne pomoći, te se također određuje tko su nositelji te povećane odgovornosti. Što se pak upisnine tiče, kao uvjeta za bavljenje odvjetništvom, istaknuti prigovori povrede ustavnih odredaba iz članka 3., 14.,
  62. i
  63. ne mogu se uputiti Zakonu o odvjetništvu, jer taj Zakon taksativno navodi, u članku
  64. točki
  65. do 11., uvjete za stjecanje prava na upis u Imenik odvjetnika, kao pretpostavke prava na obavljanje odvjetništva na teritoriju Republike Hrvatske, među kojim uvjetima nije navedena upisnina. Odredbu članka
  66. stavka
  67. Zakona o odvjetništvu, ovaj Sud ocijenio je u rješenju broj: U-I-337/1994 od
  68. srpnja
  69. godine (»Narodne novine«, broj 49/95), u kojem se utvrdilo da ograničenje za obavljanje odvjetništva iz osporene odredbe Zakona o odvjetništvu nije u neskladu s Ustavom jer se određuje u funkciji zaštite sloboda i prava drugih ljudi kao i pravnog poretka Republike Hrvatske. Kod stajališta iz navedenog rješenja, u pogledu osporene odredbe Ustavni sud ostaje u cijelosti, posebice imajući u vidu da podnositelj u ovom predmetu ne navodi nove činjenice i okolnosti koje bi upućivale na potrebu ponovnog pokretanja postupka ocjene ustavnosti te odredbe. Nadalje u svezi s navodima podnositelja o nesuglasju s Ustavom članka
  70. stavka
  71. Zakona o odvjetništvu, Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je mogućnošću podnošenja priziva Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u postupcima protiv izrečene disciplinske mjere za teže povrede, osigurana sudska kontrola zakonitosti takvih akata. Međutim, za lakše disciplinske povrede doista nije predviđena mogućnost priziva Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, ali Ustavni sud o tome je već ranije zauzeo stajalište u predmetu broj: U-III-936/1998 od
  72. listopada
  73. godine (»Narodne novine«, broj 116/99). U slučaju kada je odvjetniku aktima Hrvatske odvjetničke komore, donesenim u disciplinskom postupku protiv kojih nije predviđena sudska zaštita povrijeđeno neko od Ustavom zajamčenih prava, protiv takvog konačnog pojedinačnog akta pozivom na odredbu članka
  74. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) odvjetnik može podnijeti zahtjev za zaštitu prava Upravnom sudu Republike Hrvatske. Dakle nisu osnovani prigovori podnositelja da je osporena odredba članka
  75. stavka
  76. Zakona o odvjetništvu u nesuglasju s uvodno navedenim člancima Ustava Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno, ocjena je Ustavnog suda Republike Hrvatske u konkretnim predmetima, da osporene odredbe Zakona o odvjetništvu nisu u nesuglasju s odredbama članaka 35., 43.,
  77. stavak
  78. i
  79. i
  80. stavak
  81. Ustava Republike Hrvatske. Pozivom na odredbu članka
  82. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-1085/1997 U-I-23/1999 U-I-824/1999 Zagreb,
  83. travnja
  84. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Rješenje, NN 51/2000-1135 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 51/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1135 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 19.5.
  85. ELI: /eli/sluzbeni/2000/51/1135 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  86. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.