← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-303/2000 od 17. svibnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-303/2000 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-303/2000 od
  3. svibnja
  4. NN 53/2000 (26.5.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-303/2000 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1189 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odučujući o ustavnoj tužbi M. D., dr. Z. N. L., dr. V. P., B. K. i Đ. K., svi iz K., svi zastupani po punomoćniku R. R., odvjetniku iz K., na sjednici održanoj
  7. svibnja 2000., donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž 28/1999-2 od
  8. studenoga
  9. i - presuda Županijskog suda u K., broj: VII.P.1/99-7 od
  10. kolovoza
  11. II. Predmet se vraća Županijskom sudu u K. na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  12. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž 28/1999-2 od
  13. studenoga
  14. Osporavanim rješenjem ukinuta je presuda Županijskog suda u K., broj: VII.P.1/99-7 od
  15. kolovoza
  16. i odbačena je tužba podnositelja ustavne tužbe kojom su tražili donošenje odluke o verifikaciji njihovog vijećničkog mandata u Gradskom vijeću Grada K.
  17. Županijski je sud svojom presudom odbio tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe kojim se nalaže tuženiku (Gradu K.) donošenje odluke o verifikaciji njihovog vijećničkog mandata. Taj Sud smatra da propuštanje donošenja odluke o verifikaciji mandata predstavlja (u širem pojmu) nezakonitu radnju u smislu članka
  18. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZUS), što opravdava pozivom na odredbu članka
  19. Ustava o ustavnom pravu građanina na sudjelovanje u obavljanju javnih poslova. Međutim, isti Sud odbija tužbeni zahtjev jer smatra da se tužitelji pogrešno pozivaju na odredbu članka
  20. stavka
  21. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave (»Narodne novine«, br. 90/92, 69/95, 59/96 i 63/96 - dalje: Zakon o izboru), prema kojoj su zamjenici članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne uprave i samouprave sa svake kandidatske liste kandidati koji nisu izabrani, po redu, počevši od prvog neizabranog. Naime, nakon što je određeni broj vijećnika dao ostavke, smatra Županijski sud, oni bi mogli biti zamijenjeni samo ako ih odredi politička stranka, odnosno drugi predlagatelj liste. Takav zaključak temelji na odredbi članka
  22. stavka
  23. Zakona o izboru jer da se ta odredba nalazi među općima i najbliža je predmetnoj situaciji koja posebno u tom Zakonu nije uređena. Istovjetno mišljenje, kako se navodi u obrazloženju presude, prema kojem vijećnike koji su dali ostavke mogu zamijeniti vijećnici koje odrede političke stranke koje su predlagatelji liste, dalo je na upit Grada K. i tadašnje Ministarstvo uprave. Međutim, HSLS kao predlagatelj jedne liste pismeno se izjasnio da neće određivati zamjenike vijećnicima koji su dali ostavke, a isto je učinio i SDP, zbog čega nema suglasnosti SDP-a i drugih stranaka s kojima je bio predlagatelj liste. Stoga je Županijski sud zaključio da tuženik, propuštanjem da donese odluku o verifikaciji vijećničkog mandata tužiteljima, nije povrijedio njihovo Ustavom zajamčeno pravo da sudjeluju u obavljanju javnih poslova pa je njihov tužbeni zahtjev odbijen.
  24. Vrhovni sud je svoje rješenje obrazložio tvrdnjom da su tužitelji, zbog propuštanja tuženika da odluči o njihovim zahtjevima za verifikaciju vijećničkog mandata u Gradskom vijeću Grada K., imali osiguranu sudsku zaštitu pokretanjem upravnog spora pred Upravnim sudom temeljem odredbe članka
  25. u svezi s odredbama članaka
  26. i
  27. ZUS-a (šutnja administracije), a ne na sudsku zaštitu zbog nezakonite radnje iz članka
  28. ZUS-a.
  29. Podnositelji ustavne tužbe drže pogrešnim stajalište Vrhovnog suda da se radi o »šutnji administracije« jer da oni nisu podnijeli nikakav zahtjev, niti su očekivali rješenje, već su samo htjeli potvrdu onoga što im po članku
  30. Zakona o izboru pripada, a to je verifikacija njih kao izabranih vijećnika. Ukazuju, također, da ne postoji akt protiv kojega bi mogli pokrenuti upravni spor pa bi njihovu eventualnu tužbu Upravni sud odbacio jer niti postoji zahtjev, niti je verifikacija vijećničkih mandata upravna stvar (članak
  31. stavak
  32. točka
  33. ZUS-a). Tvrde da se radi o nezakonitoj radnji tuženika koji je propustio postupiti sukladno odredbama Zakona o izboru pa bi njihovu eventualnu tužbu Upravni sud odbacio iz razloga jer je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (članak
  34. stavak
  35. točka
  36. ZUS-a). Smatraju da su osporavanom presudom povrijeđene odredbe članka
  37. stavka
  38. i članka
  39. stavka
  40. Ustava. Predlažu usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporavano rješenje Vrhovnog suda. Ustavna tužba je osnovana.
  41. Ustavni je sud u svojem rješenju, broj: U-I-972/1999 od
  42. ožujka 2000., kojim nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka
  43. stavka
  44. Zakona o izboru, zauzeo stajalište da odredba stavka
  45. članka
  46. Zakona o izboru predstavlja iznimku od općeg pravila propisanog stavkom
  47. članka
  48. toga Zakona jer samo u slučaju nespojivosti dužnosti u jednoj osobi politička stranka, odnosno drugi predlagatelj liste, ima pravo sam odrediti zamjenika člana predstavničkog tijela s liste neizabranih kandidata. U svim ostalim slučajevima zamjenikom člana predstavničkog tijela ima se smatrati, po sili zakona, prvi neizabrani kandidat s liste, po redoslijedu kandidata na listi određenom sukladno stavku
  49. članka
  50. te prihvaćenom i objavljenom sukladno stavku
  51. članka
  52. Zakona o izboru. Slijedom navedenog, odluka predstavničkog tijela o tome da je politička stranka ili drugi predlagatelj liste odredio zamjenika s liste (u slučaju nepodudarnosti - stavak
  53. članka 6.), odnosno odluka predstavničkog tijela o tome da zamjenikom postaje prvi po radoslijedu neizabrani kandidat s liste (u svim ostalim slučajevima - stavak
  54. članka 7.) ima samo deklaratoran karakter jer izbor zamjenika člana predstavničkog tijela ne ovisi o volji tog tijela, već se na taj način provodi volja biračkog tijela, budući da na mjesto izabranih predstavnika stupaju njihovi zamjenici koji su se nalazili na stranačkoj ili nezavisnoj listi, a za koju su birači glasovali kao cjelinu ili su (kao što je to propisano odredbom stavka
  55. članka 6.) izabrani zajedno s predstavnicima u istoj izbornoj jedinici.
  56. Prema navedenom stajalištu ovog Suda, Županijski sud se pogrešno pozvao na odredbu članka
  57. stavka
  58. Zakona o izboru pa temeljem te odredbe odbio tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe.
  59. Međutim, istovremeno Ustavni sud nalazi pravilnim zaključak Županijskog suda da je tužbeni zahtjev ispravno bio osnovan na odredbi članka
  60. ZUS-a, dakle da propuštanje Gradskog vijeća Grada K. da verificira mandate vijećnicima, predstavlja nezakonitu radnju u smislu spomenute odredbe članka
  61. ZUS-a.
  62. Iz toga logično slijedi i ocjena Ustavnog suda da stajalište Vrhovnog suda kako se u konkretnom slučaju nije radilo o nezakonitoj radnji iz članka
  63. ZUS-a, već o šutnji administracije, kad se može pokrenuti upravni spor, temeljem odredbe članka
  64. u svezi s odredbama članka
  65. ZUS-a, nije ispravno. Naime, prema naprijed iznesenom stajalištu Ustavnog suda, akt verifikacije mandata deklaratorne je naravi i potvrđuje činjenicu koja je nastala ex lege pa s obzirom da donošenje tog akta ne može ovisiti o volji predstavničkog tijela koje ga donosi (jer samo potvrđuje izraženu volju biračkog tijela), taj akt nije upravni akt. Budući da akt o verifikaciji vijećničkih mandata nije upravni akt, ne mogu se u slučaju njegovog nedonošenja primjenjivati odredbe koje uređuju postupak za slučaj nedonošenja upravnog akta (šutnja administracije).
  66. Dakle, osporenim rješenjem Vrhovni je sud zbog pogrešne primjene ZUS-a povrijedio na štetu podnositelja ustavne tužbe odredbu članka
  67. stavka
  68. Ustava koja svima jamči jednakost pred zakonom. Istu povredu Ustava na štetu podnositelja ustavne tužbe, učinio je Županijski sud u K. ranije navedenom presudom od
  69. kolovoza 1999., ali zbog pogrešne primjene Zakona o izboru, pa je temeljem odredbe članka
  70. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/1999 - dalje: Ustavni zakon), trebalo ukinuti i tu presudu te predmet vratiti tom Županijskom sudu na ponovni postupak temeljem odredbe članka
  71. Ustavnog zakona.
  72. Glede povrede odredbe članka
  73. stavka
  74. Ustava, koju podnositelji u ustavnoj tužbi također ističu, prema stajalištu Ustavnog suda ta ustavna odredba, kojom se uređuje obveza poštivanja vladavine prava, ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (subjektivna ustavna prava) pa se na njoj ne može temeljiti ustavna tužba.
  75. Stoga je temeljem odredaba članaka
  76. i
  77. Ustavnog zakona, odlučeno kao u točkama I. i II. izreke. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka
  78. Ustavnog zakona. Broj: U-III-303/
  79. Zagreb,
  80. svibnja
  81. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 53/2000-1189 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 53/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1189 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.5.
  82. ELI: /eli/sluzbeni/2000/53/1189 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  83. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.