← Hrvatska

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-11/1993, U-I-904/1995 od 24. svibnja 2000.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-11/1993, U-I-904/1995 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-11/1993, U-I-904/1995 od
  3. svibnja
  4. NN 56/2000 (6.6.2000.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-11/1993, U-I-904/1995 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1252 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku ocjene suglasnosti s Ustavom zakona, na sjednici održanoj dana
  7. svibnja 2000., donio je ODLUKU Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka
  8. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71 i 47/78), te se u navedenom članku ukidaju: dio stavka
  9. koji glasi: »ako je otac vanbračno dijete priznao za svoje pred nadležnim organom, ili ako ga je doveo da s njime živi, ili ako je na drugi način pokazao da ga priznaje za svoje.« i stavak
  10. u cijelosti. i RJEŠENJE Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka
  11. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71 i 47/78). Obrazloženje I.
  12. Josip Dretvić iz Gradišta predložio je pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom članka
  13. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71 i 47/78 - nastavno: Zakon). Osporavana odredba članka
  14. Zakona glasi: »Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju na ostavinu svoga oca, svoje majke i njezinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna djeca. Otac, majka i njezini srodnici imaju na ostavinu djece rođene izvan braka i njihovih potomaka ista nasljedna prava kao i na ostavinu bračne djece i njihovih potomaka. Vanbračna djeca i njihovi potomci imaju na ostavinu očevih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci ako je otac vanbračno dijete priznao za svoje pred nadležnim organom, ili ako ga je doveo da s njime živi, ili ako je na drugi način pokazao da ga priznaje za svoje. U tom slučaju očevi srodnici imaju na ostavinu vanbračne djece i njihovih potomaka ista nasljedna prava kao i na ostavinu bračne djece i njihovih potomaka.« Iz prijedloga predlagatelja proizlazi kako on nesuglasne s Ustavom zapravo smatra odredbe članka
  15. stavka
  16. i stavka
  17. prema kojima vanbračna djeca i njihovi potomci imaju na ostavinu očevih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci, ako je otac vanbračno dijete priznao za svoje pred nadležnim organom, ili ako ga je doveo da s njime živi, ili ako je na drugi način pokazao da ga priznaje za svoje. Predlagatelj u svom prijedlogu ističe kako osporavane odredbe nisu u suglasju s odredbama članka 3., članka
  18. i članka
  19. Ustava. Prema odredbi članka
  20. Ustava, sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav utvrđene su najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske. Odredbom članka
  21. Ustava određeno je da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, te da je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Člankom
  22. stavkom
  23. Ustava jamče se svakom čovjeku i građaninu u Republici Hrvatskoj sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Stavkom
  24. navedenog članka utvrđeno je da su svi pred zakonom jednaki. Obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj navodi kako osporavane odredbe članka
  25. Zakona nisu suglasne s Ustavom iz razloga što se njima, prema mišljenju podnositelja, izvanbračna djeca stavljaju u nepovoljniji položaj od bračne djece, jer na ostavinu očevih srodnika imaju ista nasljedna prava kao i bračna djeca i njihovi potomci samo ako ih je otac priznao za svoje pred nadležnim organom, ili ako ih je doveo da s njime žive, ili ako je na drugi način pokazao da ih priznaje za svoje. Propisivanjem posebnih zakonskih uvjeta za stjecanje zakonskog nasljednog prava na ostavinu očevih srodnika, prema mišljenju predlagatelja, vanbračna djeca su bezrazložno stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na bračnu i pozakonjenu djecu. Zaključno, predlagatelj predlaže Ustavnom sudu pokrenuti postupak ocjene suglasnosti s Ustavom osporavanih odredaba članka
  26. Zakona, te osporavane odredbe ukinuti. U konkretnom slučaju, tijekom ustavnosudskog postupka, na temelju odredbe članka
  27. stavka
  28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), Sud je sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti odredbe članka
  29. Zakona o nasljeđivanju s odredbom članka
  30. stavka
  31. Ustava. Navedenom ustavnom odredbom jamči se pravo nasljeđivanja. Razloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s člankom
  32. stavkom
  33. Ustava osporavane odredbe, Sud je našao u sumnji da se tom odredbom određenom krugu osoba stjecanje nasljednog prava na temelju zakona na ostavini očevih srodnika, čini ovisnim o izričitom ili konkludentnom priznanju nečijeg očinstva, kao posebnog i dodatnog uvjeta, iako je za stjecanje prava na nasljeđivanje na temelju zakona u konkretnom slučaju odlučujuća činjenica postojanja krvnog srodstva. Kod navedenog normativnog uređenja postojala je sumnja da su vanbračna djeca, glede stjecanja nasljednog prava na ostavini očevih srodnika, pravno i faktički stavljena u neravnopravan položaj s ostalim nasljednicima, odnosno da im je stjecanje nasljednog prava u predmetnim pravnim situacijama bitno otežano dokazivanjem činjenice očevog priznanja, od koje ne zavisi stjecanje nasljednog prava i ostalim potomcima kao nasljednicima na temelju krvnog srodstva.
  34. Igor Hrabar iz Zagreba, podnio je prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom članka
  35. Zakona o nasljeđivanju. Osporavana odredba članka
  36. Zakona glasi: »Usvojenik i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju nisu ta prava ograničena ili isključena. Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiočeve srodnike, njegovog bračnog druga, niti druge njegove usvojenike. Usvojilac i njegovi srodnici nisu zakonski nasljednici usvojenika. Usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.« U svom prijedlogu predlagatelj ističe kako je osporavana odredba u suprotnosti s člankom
  37. i člankom
  38. stavkom
  39. Ustava. Obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj navodi kako je preuzeti Zakon o nasljeđivanju donesen u vrijeme kada nije postojala mogućnost usvojenja s potpunim učinkom roditeljskog odnosa, a što je odredbama tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/89 i 59/90) naknadno uvedeno u pravni sustav Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj navodi kako nije u suglasnosti s Ustavom izričito zakonsko utvrđenje kako usvojilac i njegovi srodnici nisu zakonski nasljednici usvojenika. Podnositelj također ističe da je osporavana odredba ujedno u suprotnosti s odredbama tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima, te predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  40. Zakona o nasljeđivanju, te osporenu odredbu ukinuti. Tijekom ustavnosudskog postupka, a u svezi s navedenim prijedlogom podnositelja, dana
  41. veljače
  42. godine održan je konzultativni sastanak s pravnim stručnjacima iz oblasti nasljednog i obiteljskog prava. II. Prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom članka
  43. Zakona o nasljeđivanju je osnovan.
  44. Zakonsko nasljeđivanje je institut nasljednog prava kojim se određene osobe ovlašćuju na nasljeđivanje, uslijed postojanja zakonom utvrđenih činjenica u trenutku smrti ostavitelja. Zakonsko nasljeđivanje uređeno je na način da se kao zakonski nasljednici ostavitelja pojavljuju članovi obitelji, pri čemu je obitelj shvaćena kao institucionalizirana društvena grupa koja se sastoji od pojedinaca povezanih društveno priznatim ili uspostavljenim vezama. Tradicionalno, relevantne društvene veze su krvno srodstvo, građansko srodstvo i brak. Postojanje određene srodničke ili bračne veze s ostaviteljem je činjenica na temelju čijeg postojanja zakon ovlašćuje u času njegove smrti određene osobe na nasljeđivanje. U modernim nasljednopravnim sustavima potencijalni zakonski nasljednici ostavitelja s njime, u času njegove smrti, moraju biti povezani krvnim ili građanskim srodstvom, odnosno bračnom vezom. U potencijalne zakonske nasljednike na temelju činjenice krvnog srodstva, u pravilu, spadaju ostaviteljevi ascedenti i descedenti bez ograničenja, te kolaterali na zakonom uređeni način. Jedno od temeljnih načela nasljednopravnog sustava je načelo ravnopravnosti. Prema navedenom načelu, kod nasljeđivanja, pravni subjekti su ravnopravni, odnosno pri stjecanju prava na zakonsko nasljeđivanje, kod nasljednika, pa tako i kod descedenata, ne pravi se razlika po spolu, bračnom statusu, profesiji, pa čak niti po državljanstvu u slučajevima kada stranci stječu nasljedno pravo po normama nasljednog prava. Da bi određena osoba mogla nasljeđivati ostavitelja kao njegov krvni srodnik, to srodstvo treba biti izvjesno. U pogledu izvanbračnog materinstva to nije posebno potrebno uslijed načela mater semper certa est. Međutim, za nasljeđivanje među izvanbračnim srodnicima potrebno je da izvanbračno očinstvo bude na propisani način utvrđeno. Načelno, prema odredbama Zakona o nasljeđivanju, glede stjecanja nasljednog prava izvanbračna djeca izjednačena su s bračnom djecom. Međutim, prema članku
  45. Zakona o nasljeđivanju postoji odstupanje od potpune ravnopravnosti izvanbračnih i bračnih descedenata, iako je krvno srodstvo kao relevantna činjenica između oca i izvanbračne djece utvrđena. Prema navedenoj odredbi Zakona izvanbračno dijete nije ovlašteno naslijediti srodnike svoga oca na temelju same činjenice krvnog srodstva, koja inače ovlašćuje na zakonsko nasljeđivanje. Tu je zakonodavac kao pretpostavke nasljeđivanja propisao i dodatne uvjete, a ti su da otac izvanbračnog djeteta to dijete prizna, bilo izričito, bilo konkludentnim radnjama. Ustav Republike Hrvatske ne sadrži izričitu odredbu kojom bi bilo utvrđeno da djeca rođena izvan braka imaju ista prava kao i djeca rođena u braku. Međutim, člankom
  46. Ustava jednakost je utvrđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Razrađujući načelo jednakosti iz članka
  47. Ustava, ustavotvorac je člankom
  48. stavkom
  49. Ustava utvrdio da svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode neovisno, između ostalog, i od rođenja. Ujedno, člankom
  50. stavkom
  51. Ustava propisano je ustavno jamstvo prava nasljeđivanja. Propisivanjem dodatnih uvjeta za stjecanje nasljednog prava na ostavini očevih srodnika descedentima rođenim izvan braka, bitno je otežano ostvarivanje njihovog nasljednog prava, te su oni faktički stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na djecu rođenu u braku. Ustavnopravno stajalište ovog Suda je da su zakonskim uređenjem članka
  52. Zakona o nasljeđivanju, izvanbračni descedenti pravno i faktično stavljeni u neravnopravni položaj s onima rođenim u braku ili onima koji su pozakonjeni. Činjenica rođenja djeteta izvan braka sama po sebi ne može biti razlogom za dovođenje izvanbračne djece u neravnopravni položaj pri zakonskom nasljeđivanju. Stjecanje prava na nasljeđivanje na temelju zakona, glede imovine očevih srodnika, a po utvrđenju činjenice krvnog srodstva, ne može se dodatno činiti ovisnom i o transparentnosti odnosa između oca i izvanbračne djece. Propisivanjem posebnih i dodatnih uvjeta za stjecanje zakonskog nasljednog prava izvanbračnih descedenata na ostavinu očevih srodnika, zakonodavac je mogućnost ostvarenja nasljednog prava izvanbračne djece bitno otežao, na način da je dovedeno u pitanje i samo ostvarivanje zakonom utvrđenog prava na nasljeđivanje. Činjenica rođenja izvan braka, a po utvrđenju postojanja činjenice krvnog srodstva, nije dovoljan razlog za propisivanje dodatnih uvjeta za stjecanje nasljednog prava izvanbračne djece na ostavini očevih srodnika. Rođenje djeteta u braku, ili njegovo pozakonjenje, ne smije biti činjenica koja dovodi navedene u povoljniji položaj pri stjecanju prava na nasljeđivanje na temelju zakona glede imovine očevih krvnih srodnika, pogotovo ne u slučajevima kada je krvno srodstvo temeljna i jedina činjenica o kojoj ovisi zakonsko pravo na nasljeđivanje. Zakonsko nasljedno pravo krvnih srodnika rođenih izvan braka ne smije biti ovisno o posebnom izričitom ili konkludentnom priznanju očinstva određene osobe. Propisivanjem dodatnih uvjeta descedenti rođeni izvan braka, faktički su stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one rođene u braku, što je u suprotnosti i s načelom ravnopravnosti pri nasljeđivanju, kao jednim od osnovnih načela nasljednopravnog sustava zajamčenog člankom
  53. stavkom
  54. Ustava. Čineći stjecanje nasljednog prava izvanbračne djece na ostavinu očevih krvnih srodnika dodatno ovisnim i o transparentnosti odnosa između oca i njegove izvanbračne djece, odredbama članka
  55. stavka
  56. i stavka
  57. Zakona o nasljeđivanju, zakonodavac je povrijedio ustavno načelo jednakosti sadržano u članku
  58. i članku
  59. stavku
  60. Ustava. Stavljajući u neravnopravan položaj izvanbračnu djecu pri nasljeđivanju, u konkretnom slučaju, osporavane odredbe nisu u suglasju niti s odredbama članka
  61. stavka
  62. Ustava, kojim se jamči pravo na nasljeđivanje. Također, postojanje nesuglasja osporavanih odredaba s člankom 3., člankom
  63. stavkom
  64. i člankom
  65. stavkom
  66. Ustava, u suprotnosti je s ustavnim načelom sadržanim u članku
  67. stavku
  68. Ustava, kojim se utvrđuje da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom. Tijekom ustavnosudskog postupka, a s obzirom na sadržaj ustavnih odredba iz članka
  69. stavka
  70. i članka
  71. stavka
  72. Ustava, nije utvrđeno da bi osporavana odredba Zakona bila u nesuglasju i s tim ustavnim odredbama. Slijedom utvrđenja kako odredbe članka
  73. stavka
  74. i stavka
  75. Zakona o nasljeđivanju nisu u suglasnosti s odredbama članka 3., članka
  76. stavka 1., članka
  77. stavka
  78. i članka
  79. stavka
  80. Ustava, na temelju članka
  81. stavka
  82. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. III. Prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom članka
  83. Zakona o nasljeđivanju nije osnovan.
  84. Odredbom članka
  85. Zakona uređeno je zakonsko nasljeđivanje na temelju činjenice posvojenja, odnosno građanskog srodstva kao osnove za nasljeđivanje. Posvojenje je pravni institut kojim se uspostavlja odnos između tuđeg djeteta - posvojčeta, i punoljetne osobe - posvojitelja. Pod posvojenjem se podrazumijeva pravni postupak uspostavljanja trajnog roditeljskog ili srodničkog odnosa u situacijama kada između posvojčeta i posvojitelja ne postoji biološka sveza. Točan je navod podnositelja da je u pravnom poretku Republike Hrvatske na snazi Zakon o nasljeđivanju koji ne poznaje adoptio plena, odnosno potpuno posvojenje pri kojem između posvojitelja i njegovih krvnih srodnika s jedne strane i posvojčeta i njegovih potomaka s druge strane nastaje odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja postoje kao i između krvnih srodnika, dok istovremeno prestaju sva prava i obveze između posvojčeta i njegovih preostalih krvnih srodnika. Zakonom o nasljeđivanju uređeno je pitanje zakonskog nasljeđivanja samo za slučaj roditeljskog posvojenja. Roditeljskim ili nepotpunim posvojenjem ne prekida se sveza između posvojčeta i njegovih potomaka s njegovim krvnim srodnicima, dok se u ograničenom opsegu uspostavlja građanska sveza između posvojčeta i njegove nove obitelji. Roditeljskim posvojenjem, glede zakonskog prava na nasljeđivanje, nastaje mogućnost za posvojče i njegove potomke nasljediti posvojitelja uz zakonom propisane uvjete. Uređujući zakonsko pravo nasljeđivanja kod roditeljskog posvojenja Zakon o nasljeđivanju odstupio je od načela uzajamnosti pri nasljeđivanju, jer je institut posvojenja ustanovljen u korist posvojčeta. Time se izbjegava mogućnost da se institut posvojenja zlorabi radi imovinskih interesa posvojitelja. Tada važeći Zakon o braku i porodičnim odnosima (»Narodne novine«, broj 11/78, 45/89 i 59/90), kao i Obiteljski zakon (»Narodne novine«, broj 162/98) koji je na snazi u Republici Hrvatskoj, uveli su u pravni poredak srodničko posvojenje ili posvojenje s potpunim učinkom. Srodničkim posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojčeta i njegovih potomaka s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. Iz navedenog proizlazi da je u materiji nasljednog zakonodavstva Republike Hrvatske, glede međusobnih prava i obveza osoba pri zakonskom nasljeđivanju, a u slučaju postojanja činjenice građanskog srodstva s potpunim učinkom, nastala pravna praznina. Predmetnu pravnu prazninu moguće je otkloniti primjenom odredbe članka
  86. Obiteljskog zakona kao lex specialisa, te odgovarajuće primjene odredaba Zakona o nasljeđivanju, kojima se uređuje zakonsko nasljedno pravo krvnih srodnika. Međutim, postojanje pravne praznine glede uređenja zakonskog nasljeđivanja pri adoptio plena, a s obzirom na činjenicu da Zakon o nasljeđivanju uređuje samo pitanje zakonskog nasljednog prava za slučaj roditeljskog posvojenja, samo po sebi ne čini osporavanu odredbu članka
  87. Zakona nesuglasnom s Ustavom. Tijekom ustavnosudskog postupka nije utvrđeno da bi osporavane odredbe članka
  88. Zakona o nasljeđivanju, kojim se propisuju posebni uvjeti za nastanak zakonskog prava za nasljeđivanje za slučajeve kod kojih se u ograničenom opsegu uspostavlja građanska sveza između posvojčeta i njegove nove obitelji, bile u nesuglasju s odredbama članka
  89. i članka
  90. stavka
  91. Ustava. Tim više što u navedenim slučajevima ne prestaje sustav međusobnih prava i obveza između posvojčeta i njegove biološke obitelji. Ovdje treba još istaknuti da prema odredbi članka
  92. stavka
  93. alineje
  94. Ustava, Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom. Prema navedenoj odredbi Sud nije nadležan uklanjati pravne praznine u pravnom sustavu Republike Hrvatske, niti je nadležan ocjenjivati suglasnost propisa iste pravne snage. Slijedom svega iznijetoga, a utvrdivši kako osporavane odredbe članka
  95. nisu u nesuglasju s odredbama članka
  96. i članka
  97. stavka
  98. Ustava, na temelju članka
  99. stavka
  100. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-11/1993 U-I-904/1995 Zagreb,
  101. svibnja
  102. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 56/2000-1252 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 56/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1252 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.6.
  103. ELI: /eli/sluzbeni/2000/56/1252 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  104. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.