← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-783/1997 od 17. svibnja 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-783/1997 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-783/1997 od
  3. svibnja
  4. NN 56/2000 (6.6.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-783/1997 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1254 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva, na sjednici održanoj dana
  7. svibnja
  8. godine, donio je RJEŠENJE Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela odredbe članka
  9. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva (»Narodne novine«, broj 55/96, 59/96 - ispr.). Obrazloženje
  10. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti dijela odredbe članka
  11. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva (»Narodne novine«, broj 55/96, 59/96 - ispr.) podnio je Silvije Hraste, odvjetnik iz Zagreba.
  12. Odredba članka
  13. glasi: »Pristojbena obveza nastaje u trenutku predaje zahtjeva ili dospijećem roka za plaćanje pristojbe za održavanje prava ili na temelju odluke Državnog zavoda za patente (u daljnjem tekstu: Zavod)«.
  14. Podnositelj prijedloga smatra da je dio odredbe kojom je propisano da pristojbena obveza nastaje na temelju odluke Državnog zavoda za patente (sada Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo)1, u suprotnosti s jednom od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - vladavinom prava (članak
  15. Ustava). Osim toga ističe da je dio odredbe članka 3., na koji se odnosi prijedlog za ocjenu ustavnosti, u suprotnosti s odredbom članka
  16. stavka
  17. Ustava kojom je propisano da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te da se osporenom odredbom derogiraju odredbe međunarodnog prava, a što je u suprotnosti s odredbom članka
  18. Ustava. Obrazlažući prijedlog za ocjenu ustavnosti, podnositelj ističe da je »potpuno korektno (standardno) rješenje u prva dva slučaja koja se uređuju osporenom odredbom, prema kojima se dospijeće obveze vezuje ili za vrijeme predaje zahtjeva ili pak uz vrijeme dospijeća roka za plaćanje pristojbe za održavanje prava«. Prema mišljenju predlagatelja, »ova su pravila jasno adresirana svim poduzetnicima, ona uspostavljaju jednak položaj svih njih, pružajući unaprijed rješenja i za one koji se pridržavaju zakona i za one koji to ne čine. Pravne su posljedice unaprijed propisane, poznate i jasne i uz njihovo poznavanje i priznavanje sudionici u tržišnoj utakmici ulaze u ovu«. U odnosu prema trećem slučaju koji se uređuje osporenom odredbom, predlagatelj, međutim, ističe da taj dio odredbe »htjeli to ili ne htjeli predlagač i donositelj Zakona, omogućuje Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo da neovisno o gubitku prava koji je nastupio neplaćanjem pristojbe, svojom odlukom određuje novi rok za uplatu i održavanje prava, (...), a kada je tome tako, moramo zaključiti i kako je u pitanju višestruka protuustavnost takvog propisa«, jer se njime narušava načelo vladavine prava i načelo jednakoga pravnog položaja na tržištu svih subjekata koji sudjeluju u postupku zaštite prava industrijskog vlasništva. Osim toga, predlagatelj u svom podnesku tvrdi da je ta odredba protivna i članku 5bis Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva,2 jer iz nje proizlazi da »plaćanje pristojbi za stjecanje i održavanje u snazi (...) prava uvjetom je i za opstanak tih prava«. Sukladno tome, osporeni dio odredbe članka
  19. Zakona, prema mišljenju predlagatelja, suprotan je i odredbi Ustava koja propisuje da su međunarodni ugovori po svojoj snazi iznad zakona.
  20. Podnositelj predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom i »poništi« odredbu koja je predmet osporavanja. Unatoč neosnovanom prijedlogu predlagatelja da se osporavana odredba Zakona poništi, koju ovlast Ustavni sud nema, Sud je prijedlog predlagatelja prihvatio i protumačio kao prijedlog za ukidanje osporene odredbe Zakona.
  21. Na sjednici Suda održanoj
  22. listopada
  23. godine zaključeno je da se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva dostavi Hrvatskom državnom saboru i Državnom ravnateljstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu (sadašnjem Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave) na odgovor, te da se od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo zatraži stručno mišljenje.
  24. Tajnik Hrvatskoga državnog sabora izvijestio je Sud da je prijedlog upućen Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji na prijedlog nije odgovorio. Državno ravnateljstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu također nije odgovorilo na prijedlog, dok je Državni zavod za intelektualno vlasništvo dostavio svoje stručno mišljenje.
  25. Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod), u svom stručnom mišljenju o podnesenom prijedlogu navodi da odredba članka
  26. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva određuje tri načina nastanka pristojbene obveze: - predajom zahtjeva, - dospijećem roka za plaćanje pristojbe za održavanje prava, ili - na temelju odluke Državnog zavoda za patente. Pored osporenog dijela odredbe članka
  27. Zakona, prema kojemu pristojbena obveza nastaje na temelju odluke Državnog zavoda za patente, u stručnom mišljenju Zavoda analiziran je i onaj dio prema kojemu pristojbena obveza nastaje dospijećem roka za plaćanje pristojbe za održavanje prava. Iznoseći razliku između tog načina nastanka pristojbene obveze i onoga koji je predmet osporavanja, u mišljenju se utvrđuje da osporeni dio odredbe članka
  28. Zakona nije u nesuglasnosti s Ustavom. Suglasnost odredbe članka
  29. Zakona s Ustavom u stručnom se mišljenju Zavoda obrazlaže na sljedeći način: nakon primitka zahtjeva, Državni zavod za intelektualno vlasništvo provodi upravni postupak za priznavanje prava na neki od oblika industrijskog vlasništva. Ako ustanovi postojanje uvjeta za priznavanje prava, Zavod donosi rješenje o priznavanju tog prava. Prema Zakonu o industrijskom vlasništvu (»Narodne novine«, broj 53/91, 19/92, 61/92 i 26/93) koji je bio na snazi u vrijeme izrade stručnog mišljenja Zavoda o podnesenom prijedlogu (a istovjetne odredbe sadrže i danas važeći zakoni koji uređuju industrijsko vlasništvo), priznato pravo na patent traje 20 godina računajući od dana podnošenja prijave, pravo na žig 10 godina računajući od dana podnošenja prijave s tim da se njegova vrijednost može produžavati neograničeni broj puta, pravo na model i uzorak 10 godina, dok trajanje oznake podrijetla proizvoda nije ograničeno. Ako nositelj prava nekog od oblika industrijskog vlasništva želi da mu to pravo traje u skladu sa zakonom, dužan je održavati to pravo plaćanjem propisanih upravnih pristojbi. Ukoliko ne plati propisanu pristojbu za održavanje prava u zakonom propisanim rokovima dospijeća plaćanja, može je platiti u dodatnom roku od 6 mjeseci. Ako se pristojba ne plati ni u tom dodatnom roku, pravo industrijskog vlasništva prestaje vrijediti. Zavod u svom mišljenju posebno napominje da takvo zakonsko rješenje, suprotno navodima iz prijedloga, isključuje mogućnost arbitrarnog postupanja upravnog tijela kod produljenja roka za plaćanje pristojbe za održavanje prava, koje bi eventualno narušilo ustavno načelo vladavine prava, te je u potpunosti u skladu s odredbom članka 5bis Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva. Nadalje, u pogledu nastanka pristojbene obveze na temelju odluke Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, u stručnom mišljenju Zavoda istaknuto je sljedeće: upravni postupak stjecanja nekog od oblika industrijskog vlasništva koji provodi Zavod, može rezultirati ili donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva za priznavanje prava zbog neudovoljavanja zakonskim uvjetima ili donošenjem rješenja o priznavanju prava s tim da priznato pravo vrijedi od dana podnošenja uredne prijave. Razdoblje koje obuhvaća vrijeme od podnošenja prijave za priznanje nekog od oblika industrijskog vlasništva do donošenja konačne odluke od strane Zavoda, može iznositi i više godina. Stoga, ako su ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje prava na neki od oblika industrijskog vlasništva, Zavod donosi zaključak (prije donošenja samog rješenja o priznavanju prava) kojim se podnositelj prijave obavještava o pozitivnom ishodu provedenoga upravnog postupka i nalaže da u određenom roku plati upravnu pristojbu na ime održavanja priznatog prava retroaktivno i to za vrijeme od podnošenja prijave do dana donošenja odluke Zavoda. Prema tome, obveza plaćanja upravnih pristojbi za održavanje prava nastaje tek nakon što je to pravo priznato, donošenjem odluke Zavoda. Sukladno svim prethodnim navodima, u stručnom se mišljenju Zavoda ističe da svaki od tri načina nastanka pristojbene obveze predstavlja zasebnu cjelinu, te da među njima ne postoji nikakva povezanost. Mišljenje završava utvrđenjem Zavoda da se osporenom odredbom ne derogiraju odredbe međunarodnog prava, te da odredba koja je predmet osporavanja nije u nesuglasnosti s Ustavom. Prijedlog nije osnovan.
  30. Neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti dijela osporavane odredbe članka
  31. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva jesu odredbe članaka
  32. i
  33. stavka
  34. Ustava. Odredba članka
  35. Ustava propisuje načelo vladavine prava kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Odredba članka
  36. stavka
  37. Ustava propisuje da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.
  38. Pravno područje industrijskog vlasništva u Republici Hrvatskoj uređeno je u više zakonskih tekstova, kao i odredbama međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska ratificirala. Odnosi u vezi sa stjecanjem, održavanjem prava, prestankom prava, te pravnom zaštitom prava nad pojedinim oblicima industrijskog vlasništva, uređeni su Zakonom o patentima (»Narodne novine«, broj 78/99), Zakonom o žigu (»Narodne novine«, broj 78/99), Zakonom o industrijskom obličju (»Narodne novine«, broj 78/99), Zakonom o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga (»Narodne novine«, broj 78/99) i Zakonom o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova (»Narodne novine«, broj 78/99). Upravne pristojbe koje se plaćaju u postupku radi ostvarivanja i održavanja prava industrijskog vlasništva uređene su Zakonom o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva. Dio je unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, u smislu odredbe članka
  39. Ustava, i Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva od
  40. ožujka
  41. godine.
  42. Svi zakoni navedeni u točki
  43. Odluke čine jedinstveni kompleks nacionalnog zakonodavstva u području industrijskog vlasništva. Pri tome se Zakonom o patentima, Zakonom o žigu, Zakonom o industrijskom obličju, Zakonom o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga i Zakonom o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova uređuju pojedini zasebni oblici industrijskog vlasništva, dok se Zakonom o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva na jednom mjestu uređuje plaćanje upravnih pristojbi i naknada troškova upravnih postupaka za svih pet oblika industrijskog vlasništva, zasebno uređenih u pojedinim od navedenih zakona. U svakom od njih stoga je i sadržana posebna odredba koja izrijekom upućuje na to da se za stjecanje određenog prava i održavanje na snazi tog prava plaćaju upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka u skladu s posebnim propisima. Sukladno navedenom, posebnim se propisom, kojim se uređuje plaćanje upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka pri ostvarivanju i održavanju prava na sve oblike industrijskog vlasništva, smatra - u smislu članka
  44. stavka
  45. Zakona o patentima, članka
  46. stavka
  47. Zakona o žigu, članka
  48. stavka
  49. Zakona o industrijskom obličju, članka
  50. stavka
  51. Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga, te članka
  52. stavka
  53. Zakona o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova - upravo Zakon o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva, ustavnost čije odredbe članka
  54. predlagatelj u svom podnesku osporava. Sastavni dio Zakona predstavlja i Tarifa upravnih pristojbi u kojoj su odvojeno uređene pristojbe za patente (točka 1.), za žigove (točka 2.), za modele ili uzorke (točka 3.), za oznake podrijetla proizvoda (točka 4.), te za ostale pristojbe (točka 5.). Iz navedenog slijedi da pitanje pristojbi koje se plaćaju u postupku ostvarivanja i održavanja prava industrijskog vlasništva nije moguće ni zasebno tumačiti ni zasebno primjenjivati, a niti ocjenjivati njihovu ustavnost odvojeno od odredaba pet posebnih materijalnih upravnih zakona koji uređuju odnose vezane uz priznanje i održavanje na snazi prava na pojedine oblike industrijskog vlasništva, to jest odvojeno od Zakona o patentima, Zakona o žigu, Zakona o industrijskom obličju, Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga i Zakona o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova.
  55. Razmatrajući odredbe navedenih zakona, Sud je ustvrdio da je u vezi s plaćanjem upravnih pristojbi potrebno razlikovati dvije pravne situacije. Prva je vezana uz trajanje upravnog postupka do trenutka utvrđenja da postoje uvjeti za priznavanje prava na određeni oblik industrijskog vlasništva, što se utvrđuje posebnim zaključkom, a druga je vezana uz postupak daljnjeg održavanja prava na taj oblik industrijskog vlasništva. Prema Zakonu o patentima, primjerice, upravni postupak pokreće nadležno tijelo (Državni zavod za intelektualno vlasništvo) temeljem zahtjeva za priznavanje patenta (tzv. prijava patenta). Upravni postupak za priznavanje patenta okončava se donošenjem rješenja o priznavanju patenta ili pak donošenjem rješenja o odbijanju zahtjeva za priznavanje patenta. Upravne pristojbe u iznosu utvrđenom u Tarifnim brojevima
  56. i
  57. Tarife upravnih pristojbi plaćaju se za prijavu patenta (200,00 kuna), te za zahtjev za potpuno ispitivanje patenta (3.000,00 kuna). Ako u postupku priznavanja patenta ne budu plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka, prijava patenta će se, prema izričitoj odredbi članka
  58. stavka
  59. Zakona o patentima, odbaciti. Ova je odredba podrobnije razrađena za svaku fazu upravnog postupka u kojem se odlučuje o priznavanju prava na patent, a koji može trajati i više godina. Tako je, primjerice, u članku
  60. Zakona propisano da nakon primitka prijave patenta Zavod ispituje, između ostaloga, i je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka u skladu s člankom
  61. Zakona. Zavod poziva podnositelja prijave koji nije dostavio dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova upravnog postupka da te nedostatke otkloni u roku od 60 dana od dana primitka poziva, s tim da, na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave, Zavod može produljiti rok za vrijeme koje smatra opravdanim. Ako podnositelj ne postupi u skladu s pozivom Zavoda, prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja smatra se povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta. Nadalje, prema izričitoj odredbi članka
  62. stavka
  63. Zakona, prijava patenta, za koju je ispitivanjem utvrđeno da udovoljava svim uvjetima iz članka
  64. Zakona, o čemu Zavod donosi zaključak, i za koju je plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnog postupka objave, objavljuje se u službenom glasilu Zavoda nakon isteka 18 mjeseci od datuma podnošenja odnosno od datuma priznatoga prvenstva. Tek nakon objave prijave patenta u službenom glasilu Zavoda, podnositelj može u roku od 6 mjeseci od datuma objave podnijeti jedan od zahtjeva za ispitivanje uvjeta za priznanje patenta. I za ovu je fazu postupka izrijekom propisano da, ako u propisanom roku nije podnesen zahtjev ili plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka u skladu s člankom
  65. Zakona, prijava patenta smatrat će se povučenom i Zavod će donijeti zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta. Konačno, obveza plaćanja upravnih pristojbi i naknade troškova upravnog postupka nastaje i u postupku prigovora na priznanje konsenzualnog patenta, kao i za svaku radnju koja zahtijeva dodatno postupanje nadležnog tijela (primjerice, za opomenu kojom se stranka poziva da plati redovnu pristojbu, itd.). Sukladno prethodnim navodima, Sud utvrđuje da plaćanje upravnih pristojbi i naknade upravnog postupka za priznavanje prava na patent ili druge oblike industrijskog vlasništva predstavlja formalnu zakonsku pretpostavku za vođenje i okončanje postupka za priznanje patenta ili drugog oblika industrijskog vlasništva. Sud ujedno napominje da ova osnova plaćanja upravnih pristojbi (»predaja zahtjeva«) nije sporna ni za samog podnositelja prijedloga.
  66. Od osnove plaćanja upravnih pristojbi i naknade troškova upravnog postupka prikazanih u točki
  67. Odluke, potrebno je razlikovati osnove plaćanja upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka temeljem kojih u odnosu na nositelja prava na patent nastaju pristojbene obveze u trenutku kada se u upravnom postupku zaključkom utvrdi da su ispunjene pretpostavke za priznavanje prava, odnosno u trenutku okončanja upravnog postupka, donošenjem rješenja o priznavanju prava i upisom patenta u registar patenata. Te se pristojbe plaćaju radi održavanja prava na patent, odnosno - uopćeno - radi održavanja prava industrijskog vlasništva
  68. Ovisno o vremenskom razdoblju za koje se plaćaju, razlikuju se dvije zakonske osnove temeljem kojih se plaćaju upravne pristojbe za održavanje prava.
  69. Jedna osnova za plaćanje upravnih pristojbi za održavanje prava nastupa nakon okončanja upravnog postupka i donošenja rješenja o priznavanju prava, odnosno nakon upisa u registar patenata koji vodi Zavod. To je redovna obveza podnositelja prijave (sada nositelja prava na patent) da plaća redovne godišnje upravne pristojbe za održavanje svoga prava, koje se u pravilu svake godine povećavaju (tako, primjerice, za prvu godinu održavanja patenta plaća se upravna pristojba od 200,00 kuna, za drugu godinu 240,00 kuna, itd. Sukcesivnim povećanjem iznosa pristojbi za svaku sljedeću godinu, za dvadeset godina održavanja patenta pristojba iznosi 6.000,00 kuna - v. Tarifni broj
  70. Tarife upravnih pristojbi). U Točki
  71. »Napomena« uz Tarifni broj
  72. za održavanje patenta Tarife upravnih pristojbi izrijekom je navedeno da se »pravovremeno plaćanje godišnjih pristojbi iz ovoga tarifnog broja koje se odnosi na one godine održavanja patenta koje slijede nakon donošenja rješenja o priznanju kao i rješenja o upisu priznatog prava u registar, obavlja prije početka 12-mjesečnog razdoblja na koje se odnosi i podnositelj prijave obavlja ga samostalno bez prethodnog poziva Zavoda«. Sukladno navedenom, plaćanje upravnih pristojbi za održavanje prava na patent ili druge oblike industrijskog vlasništva nakon okončanja upravnog postupka i donošenja rješenja o priznavanju prava na patent ili drugi oblik industrijskog vlasništva, odnosno nakon donošenja rješenja o upisu u odgovarajući registar, predstavlja formalnu zakonsku pretpostavku za održavanje dotičnog prava na snazi sve do kraja vremena njegova važenja (za patente 20 godina, za žigove 10 godina, za industrijsko obličje 10 godina, za trajanje zaštite oznake zemljopisnog podrijetla bez ograničenja, itd.). Ako nositelj prava na patent ne plati upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnog postupka za održavanje prava na patent u roku dospijeća plaćanja pristojbe, on ih može platiti u dodatnom roku od 6 mjeseci pod uvjetom da plati i dodatnu upravnu pristojbu i dodatnu naknadu troškova upravnog postupka (članak
  73. Zakona o patentima). Ta zakonska odredba razrađena je u točki
  74. »Napomena« uz Tar. br.
  75. Tarife upravnih pristojbi, u kojoj se određuje da ako godišnja pristojba nije plaćena u roku, može se platiti u naknadnom 6-mjesečnom roku i to u dvostrukom iznosu redovne pristojbe. Takvo zakonsko rješenje u cijelosti je suglasno odredbi članka 5bis stavka
  76. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva od
  77. ožujka
  78. godine, koja propisuje da »jedan naknadni rok, koji treba biti najmanje šest mjeseci, dat će se za plaćanje taksa predviđenih za održavanje prava industrijskog vlasništva, uz doplatu naknadne takse, ako nacionalno zakonodavstvo zahtijeva takvu taksu«. Ako nositelj patenta ne plati propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnog postupka za održavanje patenta ni u dodatnom roku od 6 mjeseci, članak
  79. Zakona o patentima izrijekom propisuje da patent prestaje sljedećeg dana od dana isteka redovnog roka za plaćanje (bez uračunavanja naknadnog roka od 6 mjeseci), što predstavlja razradu opće zakonske norme iz članka
  80. stavka
  81. Zakona, koja propisuje da »u slučaju neplaćanja upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka održavanja patenta to pravo prestaje vrijediti«.
  82. Slične odredbe sadrže i svi ostali zakoni koji uređuju pojedine oblike industrijskog vlasništva. Zakon o žigu propisuje da se žig upisuje u registar žigova na temelju rješenja o priznanju žiga, uz uvjet da je prethodno plaćena pristojba i naknada troškova postupka održavanja za prvo desetogodišnje razdoblje održavanja žiga u vrijednosti. Ako pristojba i naknada troškova postupka održavanja za prvo desetogodišnje razdoblje održavanja žiga u vrijednosti ne bude plaćena, prijava žiga se zaključkom odbacuje (članak 23.). Žig se može obnavljati neograničeno puta, i to za razdoblje od po 10 godina, pod uvjetom da nositelj žiga tijekom posljednje godine trajanja desetogodišnjeg razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka tog razdoblja Zavodu podnese zahtjev za produženje vrijednosti žiga i uplati odgovarajuću pristojbu i naknadu troškova postupka (članak
  83. stavak 2.). Zakon o industrijskom obličju propisuje da se industrijsko obličje upisuje u registar industrijskih obličja na temelju rješenja o priznanju industrijskog obličja, uz uvjet da je prethodno plaćena pristojba i naknada troškova postupka održavanja za prvo petogodišnje razdoblje održavanja industrijskog obličja u vrijednosti. Ako pristojba za prvo petogodišnje razdoblje održavanja industrijskog obličja u vrijednosti ne bude plaćena, prijava industrijskog obličja se zaključkom odbacuje (članak 27.). Vrijednost industrijskog obličja može se produžavati, i to za razdoblja od po 5 godina do najduže 20 godina neprekidnoga ukupnog trajanja zaštite, pod uvjetom da nositelj industrijskog obličja tijekom posljednje godine trajanja razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka tog razdoblja Zavodu podnese zahtjev za produženje vrijednosti industrijskog obličja i uplati odgovarajuću pristojbu i naknadu troškova postupka održavanja (članak
  84. stavak 2.). Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga propisuje da, ako podnositelj prijave ne postupi prema pozivu Zavoda u vezi s plaćanjem upravne pristojbe, odnosno naknade troškova u određenom roku, smatrat će se da je odustao od prijave (članak
  85. stavak 2.), a da će se produženje prava korištenja oznake izvornosti odobriti ako je udovoljeno uvjetima za stjecanje prava korištenja oznake zemljopisnog podrijetla. U protivnom, pravo korištenja prestaje danom isteka desetogodišnjeg razdoblja zaštite (članak
  86. stavci
  87. i 2.). Zakon o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova propisuje da se za postupke u upravnom postupku zaštite kao i za održavanje prava na snazi plaćaju upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka u skladu s posebnim propisima, a ako propisane upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka nisu uplaćene u propisanom roku, prijava se smatra povučenom, odnosno priznato pravo prestaje vrijediti (članak 12.).
  88. Iako podnositelj prijedloga formalno osporava ustavnost samo treće po redu osnove nastanka obveze plaćanja upravnih pristojbi (»temeljem odluke Zavoda«), iz navoda iznesenih u podnesku razvidno je da podnositelj zapravo osporava pravo da Zavod, nakon proteka zakonom propisanih rokova za plaćanje pristojbi, samovoljno produžava te rokove i na taj način održava na snazi pravo koje je samom činjenicom proteka roka po sili zakona prestalo, a što navodno članak
  89. Zakona omogućava. U tom smislu Sud utvrđuje da, sukladno obrazloženju iznesenom u točkama
  90. i
  91. ove odluke, a suprotno zaključcima predlagatelja, u slučaju isteka roka za plaćanje upravnih pristojbi propisanih zakonom, Zakon ne daje mogućnost da Zavod određuje nove rokove za uplatu pristojbe za održavanje prava, što bi eventualno moglo unijeti elemente arbitrarnosti u postupanje nadležnog tijela, čime bi se ugrozilo načelo pravnog reda i sigurnosti, a time i jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske - vladavina prava. Rokovi za uplatu pristojbi, kao i posljedice koje pogađaju nositelja prava zbog neplaćanja pristojbi u zakonskim (redovnim i 6-mjesečnim naknadnim) rokovima, izrijekom su određeni u navedenim zakonima, te stoga ne postoji mogućnost da Zavod arbitrarnim produžavanjem rokova pojedine poduzetnike dovede u nejednak (povlašteni) položaj na tržištu protivno odredbi članka
  92. stavka
  93. Ustava.
  94. Druga osnova plaćanja upravnih pristojbi za održavanje prava (a treća po redu sadržana u odredbi članka
  95. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva), određuje da pristojbena obveza nastaje »na temelju odluke Zavoda«. U vezi s tom osnovom nastanka pristojbene obveze, koju predlagatelj u svom podnesku osporava, Sud posebno napominje da je za pravilno razumijevanje obveze plaćanja pristojbi za održavanje prava industrijskog vlasništva, koja nastaje u slučaju priznavanja prava na patent ili drugi oblik industrijskog vlasništva, osobito važna činjenica da patent (ili drugi oblik industrijskog vlasništva) važi od dana podnošenja prijave za priznavanje prava, a ne od dana dostave rješenja o priznavanju prava stranci ili pak od dana upisa u registar pojedinog oblika industrijskog vlasništva. Zakon o patentima propisao je da patent traje 20 godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta, a da konsenzualni patent traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta (članci
  96. i 61.). Zakon o žigu propisao je da žig traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave žiga (članak
  97. stavak 1.). Zakon o industrijskom obličju propisao je da industrijsko obličje traje 10 godina računajući od datuma podnošenja prijave industrijskog obličja (članak
  98. stavak 1.). Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga propisao je da se pravo korištenja oznake izvornosti stječe priznanjem prava i upisom u registar korisnika oznake izvornosti (članak
  99. stavak 2.). Zakon o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova propisao je da isključiva prava na zaštićenu topografiju počinju vrijediti ili datumom podnošenja prijave Zavodu, ako topografija nije bila gospodarski iskorištavana, ili datumom prvoga gospodarskog iskorištavanja topografije bez obzira gdje u svijetu do njega dođe, ovisno o tome koja je osnova vremenski prva nastupila, s tim da se prijava ne može podnijeti nakon isteka roka od dvije godine od datuma početka prvoga gospodarskog iskorištavanja topografije (članci
  100. i 21.). Sukladno zakonskom određenju da prava na oblike industrijskog vlasništva u pravilu važe od dana podnošenja prijave za priznavanje prava, upravna pristojba za održavanje prava na patent (ili drugi oblik industrijskog vlasništva) po prirodi se stvari mora platiti i za vrijeme koje je proteklo od dana podnošenja prijave za priznavanje prava do utvrđenja da su ispunjene pretpostavke za priznavanje prava stranke, o čemu Zavod donosi poseban zaključak prije donošenja samog rješenja u upravnom postupku. Obveza plaćanja upravnih pristojbi za održavanje prava na patent prije samog okončanja upravnog postupka, odnosno prije donošenja rješenja o priznavanju prava, izrijekom je propisana Zakonom o patentima. Naime, u članku
  101. stavku
  102. Zakona određeno je da će Zavod donijeti rješenje o priznanju patenta samo pod uvjetom da je podnositelj prijave patenta uplatio upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za: održavanje patenta, tiskanje objave patenta, izdavanje isprave o patentu i patentnog spisa (članak
  103. stavak 6.). Odgovarajuće odredbe sadrže i ostali zakoni. S obzirom na dugo vremensko trajanje postupka za priznavanje prava, kao i na osobitost građe koja se uređuje, zakonodavac je pravilno postupio kada je propisao da već nakon utvrđenja da podnositelj prijave ispunjava uvjete za priznavanje patenta, o čemu se donosi zaključak, Zavod prvi put poziva nositelja patenta na plaćanje punog iznosa za održavanje patenta za razdoblje od datuma podnošenja prijave do datuma priznanja patenta, unatoč tome što upravni postupak nije okončan i što rješenje još nije doneseno. Zaključak o utvrđenju da su ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na patent (ili drugi oblik industrijskog vlasništva) time postaje pravna osnova za nastanak pristojbene obveze za održavanje prava podnositelja prijave, koja je u članku
  104. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva sadržana u izreci »na temelju odluke Državnog zavoda za patente«, a koju podnositelj prijedloga osporava smatrajući je nesuglasnom Ustavu. Sukladno tome, Sud utvrđuje da se osporeni dio odredbe članka
  105. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva, koji propisuje da pristojbena obveza nastaje odlukom Zavoda, odnosi na odluku Zavoda kojom se podnositelj prijave poziva da plati puni iznos pristojbe za održavanje patenta (ili drugog oblika industrijskog vlasništva), jer je u upravnom postupku zaključkom utvrđeno da podnositelj prijave ispunjava uvjete za priznavanje prava, iako rješenje još nije doneseno, jer, između ostaloga, nije plaćena upravna pristojba za održavanje prava računajući od dana podnošenja prijave. U tom se smislu u točki
  106. »Napomena« uz Tarifni broj
  107. za održavanje patenta Tarife upravnih pristojbi određuje da se »prvo plaćanje po osnovi ovog tarifnog broja obavlja odjednom u roku od 30 dana od dana primitka poziva Zavoda, u propisanom iznosu. Poziv za plaćanje dostavlja Zavod po utvrđivanju postojanja uvjeta za priznanje patenta, (…) a prije donošenja rješenja o priznanju, tj. rješenja o upisu«. Prema tome, suprotno zaključku podnositelja prijedloga da se »odluka Zavoda«, temeljem koje nastaje pristojbena obveza, odnosi na razdoblje koje nastaje nakon isteka (redovnog i 6-mjesečnog naknadnog) zakonskog roka za plaćanje pristojbe za održavanje već prethodno priznatog prava, Sud utvrđuje da se »odluka Zavoda«, kao temelj za nastanak pristojbene obveze, odnosi na obvezu plaćanja upravnih pristojbi za održavanje prava u proteklom vremenu, to jest u vremenu koje je proteklo od dana podnošenja prijave do dana priznanja prava na pojedini oblik industrijskog vlasništva.
  108. Ocjenjujući osnovanost prijedloga u odnosu na odredbu članka
  109. Ustava, kojom je vladavina prava utvrđena kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, Ustavni sud ponavlja svoje stajalište, iskazano u Odluci U-I-659/1994, U-I-146/1996, U-I-228/1996, U-I-508/1996, U-I-589/1999 od
  110. ožujka
  111. (»Narodne novine«, broj 31/2000), da vladavina prava, pored zahtjeva za ostvarenjem načela ustavnosti i zakonitosti, sadrži i dopunske zahtjeve koji se tiču samih zakona i njihova sadržaja. U pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje. Razmatrana zajedno s relevantnim zakonskim odredbama kojima je uređen postupak stjecanja i održavanja prava na pojedini oblik industrijskog vlasništva, odredba članka
  112. Zakona na jasan način razgraničava tri moguća načina nastanka pristojbene obveze, ne ostavljajući mogućnost za tumačenja koja bi eventualno ugrozila pravnu sigurnost sudionika u postupku zaštite prava industrijskog vlasništva. Imajući u vidu svrhu zbog koje je donesen poseban Zakon o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva (koja se sastoji u jedinstvenom uređenju obveza plaćanja upravnih pristojbi za sve oblike industrijskog vlasništva, uređene u pet posebnih materijalnih zakona), u osporenoj odredbi nije bila moguća (a niti potrebna) podrobnija razrada svakog pojedinog načina nastanka pristojbene obveze, jer ona proizlazi iz odredbi Zakona o patentima, Zakona o žigu, Zakona o industrijskom obličju, Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga, te Zakona o zaštiti planova rasporeda integriranih sklopova. Stoga Sud utvrđuje da osporeni dio odredbe članka
  113. Zakona udovoljava zahtjevima kojima pojedina zakonska odredba mora udovoljavati da bi bila usklađena s vladavinom prava.
  114. Budući da posebni zakoni koji uređuju pojedini oblik industrijskog vlasništva sadrže odredbu kojom se nositelju prava industrijskog vlasništva omogućava plaćanje upravne pristojbe i u naknadnom roku od 6 mjeseci nakon isteka redovnog roka za njezino plaćanje, u domaće je zakonodavstvo u cijelosti prenesena odredba članka 5bis stavka
  115. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, koja glasi: »Jedan naknadni rok, koji treba biti najmanje šest mjeseci, dat će se za plaćanje taksa predviđenih za održavanje prava industrijskog vlasništva, uz doplatu naknadne takse, ako nacionalno zakonodavstvo zahtijeva takvu taksu«. Prema tome, odredba članka 5bis stavka
  116. Pariške konvencije uređuje situaciju koja nastaje neplaćanjem upravnih pristojbi za održavanje prava u redovnom roku određenom zakonom, nakon što je pravo na pojedini oblik industrijskog vlasništva već priznato, na način da omogućuje plaćanje pristojbe i u naknadnom roku, koji mora iznositi najmanje 6 mjeseci. Dosljedno tome, odredba članka 5bis stavka
  117. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva ne odnosi se na osnovu nastanka obveze plaćanja upravnih pristojbi koju predlagatelj u svom podnesku osporava (»odlukom Zavoda«), jer se odluka Zavoda, kojom se određuje pristojbena obveza za održavanje prava, odnosi na vrijeme proteklo od dana podnošenja prijave do dana priznanja prava, a ne na obvezu plaćanja pristojbi za održavanje prava nakon što je to pravo već priznato. U tom se smislu predlagatelj pogrešno pozvao na odredbu članka
  118. Ustava, jer ona nije mjerodavna za ocjenu ustavnosti osporenog dijela odredbe članka
  119. Zakona o upravnim pristojbama u području prava industrijskog vlasništva.
  120. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka
  121. stavka
  122. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-783/1997 Zagreb,
  123. svibnja
  124. Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Rješenje, NN 56/2000-1254 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 56/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1254 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.6.
  125. ELI: /eli/sluzbeni/2000/56/1254 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  126. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.