← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-760/1999. od 24. svibnja 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-760/

  1. od
  2. svibnja
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-760/
  4. od
  5. svibnja
  6. NN 57/2000 (9.6.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-760/
  7. od
  8. svibnja
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1278 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, povodom prijedloga Sonija Banića iz Zadra, Đ. Marušića 1, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa, na sjednici Suda održanoj
  10. svibnja
  11. godine, donio je sljedeće RJEŠENJE Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke Gradskog vijeća Grada Zadra o uvjetima i mjerilima za davanje u najam socijalnih stanova u vlasništvu Grada Zadra (»Glasnik Grada Zadra«, br. 5/99 od
  12. studenoga 1999.). Obrazloženje
  13. Soni Banić iz Zadra podnio je prijedlog za pokretanje ustavnosudskog postupka u svezi s odredbama članka
  14. stavka
  15. točaka
  16. i
  17. u izreci navedene Odluke. Osporavanim odredbama utvrđeni su neki od uvjeta, koji moraju biti ispunjeni (kumulativno s ostalima, koji se ne osporavaju) da bi određena osoba ili obitelj ostvarila pravo na podnošenje zahtjeva za davanje u najam socijalnog stana u vlasništvu Grada Zadra. Tako postavljene uvjete podnositelj smatra suprotnim članku
  18. stavku
  19. točki
  20. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 73/97), kojom se odredbom utvrđuje da obitelj čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive. Smatra ih također suprotnim odredbi članka
  21. stavka
  22. istog Zakona, koja definira korisnika socijalne skrbi kao samca ili obitelj koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu u mogućnosti ostvariti ih svojim radom ili prihodom od imovine ili iz drugih izvora. Pored toga, stajalište je podnositelja da je uvođenjem osporavanih kriterija dodjele stanova, koji su stroži od onih propisanih samim Zakonom o socijalnoj skrbi i kao takvi nedopustivi, narušeno načelo jednakosti građana, koje nije ostvarivo ako se realizacija određenih prava pojedinca ne veže uz njegovu osobnu faktičnu i pravnu situaciju, već uz situaciju drugih osoba i druge više-manje neizvjesne okolnosti, kao što je primjerice nasljeđivanje. Naime, osporavani uvjeti iz predmetne Odluke Gradskog vijeća Grada Zadra (članak
  23. stavak
  24. točka 3.) pravo na podnošenje zahtjeva vežu, između ostalog, i uz okolnost da roditelji podnositelja zahtjeva i članova obitelji nemaju kuću ili stan na području Republike Hrvatske veću od određene površine (te utvrđuje veličinu te površine u ovisnosti od broja članova podnositeljeve obitelji). Pored toga, podnositelj zahtjeva, članovi obitelji, otac i majka podnositelja i članova obitelji ne smiju imati u vlasništvu građevinsko zemljište ili poljoprivredno zemljište (veće od propisane površine u ovisnosti o namjeni i smještaju zemljišta). Ako ga više i nemaju u vlasništvu jer su ga prodali, darovali ili na drugi način otuđili, a otuđenje je uslijedilo nakon
  25. godine, to također predstavlja prepreku ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva za dodjelu socijalnog stana u najam (članak
  26. stavak
  27. točka
  28. Odluke). Slijedom toga, podnositelj predlaže poništavanje osporavanih odredaba Odluke. Prijedlog nije osnovan.
  29. Nakon razmatranja osporavanih propisa, odredaba Zakona o socijalnoj skrbi u cjelini, a napose odredaba tog Zakona u odnosu na koje se predlaže ocjena, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće: Prava iz socijalne skrbi su u Zakonu o socijalnoj skrbi taksativno nabrojena i obrađena glede ovlaštenika i uvjeta ostvarivanja. Taj Zakon, međutim, ne sadrži odredbe o davanju u najam socijalnog stana, tj. takav oblik brige društvene zajednice o socijalno ugroženima ne poznaje kao kategoriju prava iz socijalne skrbi, niti se podnositelj prijedloga u tom smislu na konkretnu zakonsku normu poziva. Radi se, dakle, o obliku socijalne skrbi koji je predviđen odgovarajućim aktom jedinice lokalne samouprave (konkretno Statutom Grada Zadra, spomenutim u preambuli osporavane Odluke), a koji proizlazi neposredno iz ustavne koncepcije lokalne samouprave i uprave. Naime, člankom
  30. Ustava Republike Hrvatske, građanima je zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu koja se uređuje zakonom i u okviru koje oni imaju pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja pa tako, između ostalog, i o uređivanju stanovanja i o socijalnoj skrbi. Djelokrug tijela jedinica lokalne samouprave uređuje se njihovim statutom, a u skladu sa zakonom (članak
  31. stavak
  32. Ustava).
  33. Prema tome, sa stajališta ustavnosudske ocjene zakonitosti konkretnog podzakonskog akta, navedeno znači praktičnu nemogućnost ocjenjivanja osporavanih propisa u odnosu na Zakon, na čije odredbe podnositelj prijedloga ukazuje. Odredbe kojima bi bilo uređeno konkretno pravo na dodjelu socijalnog stana u tom Zakonu ne postoje, dok je smisao zakonskih odredaba koje definiraju pojam obitelji i pojam korisnika socijalne skrbi osporavanom Odlukom u cijelosti preuzet pa ne postoje razlozi za razmatranja u tom pravcu, niti prijedlog podnositelja sadrži zahtjev za ocjenom zakonitosti u tom pogledu. Iz izloženog slijedi da je neosnovana tvrdnja podnositelja kako su uvjeti ostvarivanja konkretnog prava iz socijalne skrbi osporavanom Odlukom propisani na način koji bi bio u nesuglasju, odnosno stroži nego li je to propisano u Zakonu o socijalnoj skrbi.
  34. Glede ustavnosti osporavane Odluke, koja kao takva proizlazi iz, kako je već rečeno, ustavnog jamstva prava na lokalnu samoupravu, potrebno je istaknuti da Ustav ne jamči samo pravo na lokalnu samoupravu, već i visok stupanj autonomije tijela jedinica lokalne samouprave u obavljanju lokalnih poslova. Tako je člankom
  35. stavkom
  36. Ustava propisano da su u obavljanju lokalnih poslova tijela jedinica lokalne samouprave samostalna u skladu sa zakonom i statutom i da podliježu samo nadzoru zakonitosti ovlaštenih državnih tijela. U tom je kontekstu nedvojbena činjenica da tijela jedinica lokalne samouprave mogu autonomno uređivati pojedina područja iz svog djelokruga što znači, pored ostalog, priznavati pojedina prava, ali i propisivati određene dužnosti i ograničenja. Sukladno tome, i u konkretnom slučaju propisana ograničenja, koja podnositelj prijedloga smatra neopravdanim i neutemeljenim, posve su u skladu s načelima autonomije lokalne samouprave. Ne postoje, naime, racionalni razlozi koji bi sprječavali nadležno tijelo lokalne samouprave da, pri normiranju područja stambenog zbrinjavanja, dade prioritet stambenom zbrinjavanju unutar šire i uže obitelji. Ovo se osobito ukazuje opravdanim, ako se pri tom imaju u vidu posve životne okolnosti - činjenica da je takav način stambenog zbrinjavanja brži, jednostavniji, trajniji, sigurniji i, konačno, uobičajeniji na našim prostorima, u usporedbi sa zbrinjavanjem putem dodjele socijalnog stana, s obzirom na dostignutu, ne osobito visoku, razinu društvenog standarda na tom polju. Stoga je primarno potrebno isključiti sve ostale mogućnosti zadovoljenja stambenih potreba građana, a tek sekundarno omogućiti rješenje tog problema uz pomoć lokalne zajednice.
  37. Izloženi model pristupa uređivanju prava na dodjelu socijalnog stana, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, omogućuje visok stupanj zaštite od zlouporabe prava, odnosno zaštite upravo onih građana koji doista, niti u okviru obitelji, nemaju mogućnosti riješiti svoj stambeni problem. Taj model, dakle, suprotno navodima podnesenog prijedloga, uvažava Ustavom proklamirana načela jednakosti i socijalne pravde te osigurava ostvarenje socijalnih prava utvrđenih Ustavom.
  38. Slijedom navedenog, utvrđeno je da ne postoji sumnja u neustavnost i nezakonitost osporavanih propisa pa ne postoje ni pravnorelevantni razlozi za pokretanje ustavnosudskog postupka povodom podnesenog prijedloga. Zbog toga je, a na temelju odredaba članka
  39. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), riješeno kao u izreci. Broj: U-II-760/1999 Zagreb,
  40. svibnja
  41. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Rješenje, NN 57/2000-1278 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 57/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1278 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.6.
  42. ELI: /eli/sluzbeni/2000/57/1278 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  43. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.