← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1029/1999 od 21. lipnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1029/1999 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1029/1999 od
  3. lipnja
  4. NN 64/2000 (5.7.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1029/1999 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1432 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe Z. J. iz Z., na sjednici održanoj
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z., broj: ID-20/1999 od
  9. srpnja
  10. godine, a odnosi se na neimenovanje podnositelja ustavne tužbe. III. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu, podnositelju ustavne tužbe i o njegovu imenovanju za suca Trgovačkog suda u Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, klasa: 700-04/98-01/1048, ur. broj: 514-05-01-99-5 od
  11. srpnja
  12. godine i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Obrazloženje
  13. Z. J. iz Z. podnio je ustavnu tužbu smatrajući da su odlukom Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV), broj: ID-20/1999 od
  14. srpnja
  15. godine, koja se odnosi na imenovanje sudaca Trgovačkog suda u Z., povrijeđeni članak 26., članak
  16. i članak
  17. Ustava Republike Hrvatske. Istodobno, podnositelj navodi da je osporenom odlukom povrijeđena i odredba članka
  18. stavka
  19. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 108/96). Navedene povrede podnositelj obrazlaže time što DSV, prilikom odlučivanja o njegovoj kandidaturi za suca Trgovačkog suda u Z., nije poštivao pozitivna mišljenja što ih je struka dala o njegovom dosadašnjem radu, niti je u cijelosti sagledao stručne kvalifikacije podnositelja. Primjerice, u odnosu prema odvjetnicima koji su imenovani, a koji imaju položen pravosudni ispit, podnositelj ima položen jedan stručni ispit više (javnobilježnički), u sklopu kojega je najvažniji dio bilo poznavanje Zakona o trgovačkim društvima. Povredu odredbe članka
  20. stavka
  21. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji podnositelj obrazlaže time što DSV nije uzeo u obzir činjenicu da je podnositelj hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata. Iz ustavne tužbe, kao i iz prijave na natječaj za suca Trgovačkog suda u Z., razvidno je da se podnositelj ne poziva na svoj invaliditet stečen u Domovinskom ratu zbog »privilegiranja HRVI i pozivanja na zasluge«. Podnositelj, naime, tu odredbu Zakona smatra načinom »poništavanja negativnih posljedica mobilizacija« zbog kojih je trpio njegov privatni odvjetnički posao. Ističe da je njegova dužnost bila odazvati se mobilizaciji i trpjeti njezine posljedice, kao i ranjavanje, ali smatra da ne bi trebala biti njegova dužnost ni dužnost njegove obitelji trpjeti i posljedice koje su se uslijed toga odrazile na njegov posao. Zbog svih navedenih razloga, podnositelj smatra da su mu povrijeđena ustavna prava iz članka
  22. (jednakost svih pred državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti), članka
  23. (pravo da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljen u javne službe) i članka
  24. (pravo da slobodno bira poziv i zaposlenje i da mu pod jednakim uvjetima bude dostupno svako radno mjesto i dužnost) Ustava Republike Hrvatske.
  25. Za potrebe ustavnosudskog postupka, zatražen je spis predmeta DSV-a, broj: ID-20/1999 i izjašnjenje DSV-a o navodima tužbe podnositelja. U izjašnjenju o tužbi, broj: UT-4/00 od
  26. travnja
  27. godine, DSV ističe da je osporena odluka o odabiru kandidata za suca Trgovačkog suda u Z. donesena sukladno odredbama članka
  28. do
  29. Poslovnika Državnog sudbenog vijeća (»Narodne novine«, broj 85/94), članaka
  30. i
  31. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine«, broj 58/93 i 49/99), kao i članaka
  32. do
  33. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94, 100/96 i 131/97). Nadalje, DSV ističe da su pisana mišljenja o kandidatima predsjednika Visokog trgovačkog suda i predsjednice Trgovačkog suda u Z. dostavljena članovima DSV-a, da se u provedenoj raspravi usmeno raspravljalo o svakom prijavljenom kandidatu zasebno, a kako podnositelj nije dobio potreban broj glasova, nije imenovan za suca Trgovačkog suda u Z. Nadalje, u očitovanju o tužbi podnositelja, DSV navodi kako ne smatra u slučaju podnositelja povrijeđenom odredbu članka
  34. stavka
  35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, iz razloga što se odabir sudaca odvija u smislu strogih materijalnih i postupovnih propisa i sa izabranim sucima ne sklapa se ugovor o radu. Dakle, DSV smatra da zbog specifičnosti državne službe i tijela državne vlasti (sudovi), naznačena zakonska odredba nije mjerodavna za primjenu u konkretnom slučaju. Zbog navedenih razloga DSV predlaže ustavnu tužbu podnositelja odbiti kao neosnovanu. Ustavna tužba je osnovana.
  36. Na temelju članka
  37. alineja
  38. Ustava, Ustavni sud ovlašten je štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Na temelju članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svaka fizička i pravna osoba može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene ili upravne vlasti, kao i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina (ustavno pravo).
  41. DSV je državno tijelo čije su ovlasti u djelokrugu sudbene vlasti određene Ustavom i zakonom. Stoga su i odluke DSV-a o imenovanju sudaca, a protiv koje nije propisana druga pravna zaštita, odluke tijela državne vlasti o kojima ovaj Sud odlučuje u postupku zaštite ustavnih prava. Iako odluke DSV-a pripadaju tzv. aktima vladanja, one su istodobno i pravno vezani akti državnog tijela koje je u postupku imenovanja vezano postupovnim pravilima, te kao i svi ostali akti vladanja bilo kojeg državnog tijela podliježu ocjeni ustavnosti i zakonitosti sa stajališta ustavnosti i zakonitosti postupka i načina donošenja. Kroz ustroj posebnog državnog tijela u okviru sudbene vlasti, sastavljenog od istaknutih pravnika, s ovlaštenjem da imenuje i razrješava suce i državne odvjetnike, te da odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti (članak
  42. stavak
  43. Ustava, članak
  44. Zakona o Državnom sudbenom vijeću), naglašeno je načelo neovisnosti sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti, kao i namjera ustavotvorca da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, kompetentno i neovisno o drugim državnim tijelima, na temelju pravila struke, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika.
  45. Uvidom u spis DSV-a, u konkretnom je slučaju utvrđeno da je podnositelj ustavne tužbe bio uvršten na listu ministra pravosuđa od
  46. srpnja
  47. godine, kao kandidat koji ispunjava uvjete za imenovanje suca Trgovačkog suda u Z. Spisu predmeta priležu mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda i predsjednice Trgovačkog suda u Z., dana povodom prijave podnositelja na objavljen oglas za imenovanje sudaca Trgovačkog suda u Z. Oba dostavljena mišljenja pozitivna su za podnositelja. Predsjednik Visokog trgovačkog suda naglašava kako je »riječ o iskusnom pravniku koji se u svom javnobilježničkom radu bavio i trgovačkim pravom«, pa bi podnositelja »valjalo imenovati za suca« naznačenog suda (toč.
  48. mišljenja priloženog uz listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za suce Trgovačkog suda u Z. ministra pravosuđa Republike Hrvatske, klasa: 700-04/98-01/1048, ur. broj: 514-05-01-99-5 od
  49. srpnja
  50. godine, str. 4.). U mišljenju predsjednice Trgovačkog suda u Z., broj: 8-Su-1189/1998 od
  51. lipnja
  52. godine, navodi se da je radno iskustvo podnositelja »dragocjeno za postupke u registarskim stvarima, statusne parnice, kao i stečajeve. Kao odvjetnik, a od
  53. godine kao javni bilježnik, bio je neposredno uključen u sve gospodarske promjene, usklađivanje subjekata sa ZTD (Zakonom o trgovačkim društvima) i drugim propisima«. Predsjednica Trgovačkog suda u svom mišljenju naglašava da je osobno kontaktirala s kandidatom kod provođenja sanacije »V. č.« d.d. iz K., te da se uvjerila »u solidno poznavanje propisa ovog kandidata i u izuzetnu kvalitetu javnobilježničkih akata i isprava koje je sačinio u ovom i drugim postupcima. Kandidat bi nakon imenovanja popunio slobodna sudačka mjesta u sudskom registru i u statusnim parnicama«, te stoga »kandidata Z. J. treba imenovati za suca ovoga suda«. Nadalje, iz Zapisnika sa
  54. sjednice DSV-a od
  55. srpnja
  56. godine, razvidno je da su usmenoj raspravi o podnositelju, kao kandidatu za suca naznačenog suda, bili prisutni predsjednica Trgovačkog suda u Z., kao i predsjednik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Prilikom rasprave o podnositelju, predsjednica Trgovačkog suda u Z. ostala je kod datog pozitivnog mišljenja. Predsjednik Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske također je podržao kandidaturu podnositelja, ostao kod datog pisanog mišljenja i napomenuo da smatra kako bi podnositelj uspješno obavljao dužnost suca Trgovačkog suda u Z. Iz istog je zapisnika o vijećanju i glasovanju DSV-a razvidno da je jedino predsjednik DSV-a, prethodno utvrdivši da je podnositelj dobro poznat Vijeću (misli se na DSV), na kraju rasprave dodao da osobno prednost daje stručno kvalitetnijim kandidatima od podnositelja, te da se, osim toga, kandidat opredijelio za javno bilježništvo u kojem radi samo 2 godine i 5 mjeseci. Izražavajući svoje stajalište, predsjednik DSV-a u raspravi nije obrazložio koje to stručne kvalitete podnositelj ne posjeduje u odnosu prema drugim kandidatima kojima je predsjednik DSV-a dao prednost u odabiru za suce Trgovačkog suda u Z. Na kraju rasprave o svim kandidatima, pristupilo se glasovanju u kojem podnositelj ustavne tužbe nije dobio potreban broj glasova, jer su za njegovo imenovanje glasovala četiri člana DSV-a (stranica
  57. zaposlenika).
  58. U postupku odlučivanja o ustavnoj tužbi, Sud je utvrdio mjerodavnom činjenicu da je odluka DSV-a o neimenovanju podnositelja za suca Trgovačkog suda u Z. suprotna svim relevantnim mišljenjima iznesenima o kandidatu, kao i razlozima navedenima u pisanim stručnim mišljenjima predsjednika Visokog trgovačkog suda i predsjednice Trgovačkog suda u Z., u kojima se obrazlažu razlozi zbog kojih bi se podnositelj trebao izabrati za suca Trgovačkog suda u Z. Navedena mišljenja, naime, zakonom su propisane podloge za odlučivanje DSV-a u postupku imenovanja sudaca. U povodu većeg broja ustavnih tužbi što su ih podnijeli neimenovani kandidati za suce, državne odvjetnike i njihove zamjenike, Ustavni sud je u svojim odlukama i rješenjima, broj: U-I-659/1994, U-I-146/1996, U-I-228/1996, U-I-508/1996, U-I-589/1996 od
  59. ožujka
  60. (»Narodne novine«, broj, 31/2000) zauzeo stajalište da je »smisao postojanja DSV-a u tome da istaknuti pravosudni djelatnici i drugi pripadnici pravničke struke, mjerodavno i neovisno o drugim državnim tijelima, na temelju stručnih mjerila, odlučuju o imenovanju i razrješenju pravosudnih djelatnika. Odlučivanje prema stručnim mjerilima i prema pravilima struke, u postupku u kojem se osiguravaju stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti, treba biti dio sadržaja rada DSV-a. To znači da – postupajući bez takvih mjerila i pravila – Državno sudbeno vijeće postupa protivno cilju i svrsi zbog kojih je osnovano. (Primjerice, u postupku imenovanja sudaca pribavlja se mišljenje predsjednika suda o pojedinim kandidatima, a zapisnici o radu DSV-a pokazuju da pisano mišljenje nije temelj raspravljanja o njima, a također niti njihova stručnost, uspješnost u radu, rezultati rada, posebne odluke kao što su objavljeni znanstveni i stručni radovi i slično. Bez rasprave i navođenja ikakvog razloga za to, pozitivno mišljenje o kandidatu biva zanemareno i kandidat biva neimenovan)« (toč. 19.3.). Sud napominje da se nepoštivanje, odnosno zanemarivanje pozitivnih stručnih mišljenja o kandidatima ne bi moglo smatrati dopuštenim u slučaju kada ostali kandidati za suce takva mišljenja nemaju, a osobito u slučaju kad su o ostalim kandidatima dostavljena negativna stručna mišljenja. U tom smislu Sud napominje da je u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., u kojem je kao kandidat sudjelovao podnositelj ustavne tužbe, izabrano nekoliko kandidata za koje su i predsjednik Visokog trgovačkog suda i predsjednica Trgovačkog suda u Z. dali negativna stručna mišljenja, pri kojima su ostali i na samoj usmenoj raspravi o kandidatima. Štoviše, među izabranim sucima nalaze se i takvi kandidati o kojima su na usmenoj raspravi, uz oba negativna stručna mišljenja, izrečena i negativna mišljenja o njihovim radnim sposobnostima (primjerice, da kandidat »ne voli puno raditi«, »ne pokazuje određene kvalitete«, i sl.).
  61. Nadalje, Ustavni sud je u svojoj odluci, broj: U-III-188/1995 od
  62. ožujka 1995., zauzeo stajalište prema kojem odluka o tome da se sudac ne imenjuje ne mora biti obrazložena, poglavito zato što se odluke u natječajnom postupku (a takav je i postupak imenovanja sudaca), u pravilu ne donose u pisanom obliku, pa niti ne mogu imati obrazloženje. Umjesto toga sudionici natječaja imaju pravo uvida u natječajne spise, te na temelju razloga koji proizlaze iz tih spisa mogu izjaviti odgovarajuće pravno sredstvo (u ovom slučaju, ustavnu tužbu). Međutim, u skladu s prethodno izloženim stavovima, to pretpostavlja da natječajni spisi sadrže jasne razloge na temelju kojih je odluka donesena. Sukladno svim prethodnim navodima, Ustavni sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu poštivana pozitivna mišljenja struke o podnositelju, a iz natječajnih materijala nije razvidno kojim se stručnim ili drugim razlozima ravnao DSV kod donošenja odluke kojom podnositelj nije imenovan za suca Trgovačkog suda u Z. Podnositelju je na taj način onemogućeno da bude upoznat s razlozima svoga neimenovanja, čime mu je uskraćeno i pravo na djelotvornu pravnu zaštitu. Svi navedeni razlozi samu odluku DSV-a o neimenovanju podnositelja tužbe čine samovoljnom odnosno arbitrarnom, osobito obzirom na činjenicu da je u istom natječajnom postupku za suce imenovano više kandidata koji, jednako kao i predlagatelj, prethodno nisu bili suci, no nisu imali pozitivna stručna mišljenja, (neki od njih ni pozitivna mišljenja o radnim sposobnostima), a iz natječajnih materijala nije razvidno zbog kojih ih je razloga DSV, unatoč tome, ipak imenovao za suce Trgovačkog suda u Z.
  63. Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo i činjenicu da DSV, odlučujući o njegovoj kandidaturi za suca, nije poštivao odredbu članka
  64. stavka
  65. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, to jest da nije uzeo u obzir činjenicu da je podnositelj ratni vojni invalid Domovinskog rata. Naznačenom zakonskom odredbom između ostalog je propisano da su tijela državne vlasti, prilikom donošenja odluka o zapošljavanju, obvezatna pod jednakim uvjetima u odabiru kandidata dati prednost hrvatskim ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata. Uvidom u rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Z. Č., klasa: 560-02/94-22, ur. broj: 512-58-94-3 od
  66. siječnja
  67. godine, Sud je utvrdio da je podnositelju utvrđen trajni stupanj invalidnosti zbog prostrijelne rane zadobivene na bojištu (selo O., D.R., prosinac
  68. godine). Budući da se imenovanje sudaca provodi prema materijalnim postupovnim pravilima različitim od pravila kojima se uređuje zasnivanje radnog odnosa temeljem ugovora o radu, propisana prednost pri zapošljavanju hrvatskih ratnih vojnih invalida, u situaciji kada kandidati jednako ispunjavaju uvjete natječaja, ne bi se mogla smatrati mjerodavnim mjerilom u postupku izbora sudaca. U konkretnom slučaju, međutim, DSV ne bi postupio nedopušteno da je u raspravi i tu činjenicu sagledao u kontekstu stručne naobrazbe i svih stručnih mišljenja danih o kandidatu, zasebno i u odnosu na mišljenja dana o drugim kandidatima, te cjelokupnog postupka imenovanja sudaca, jer je razvidno da je podnositelj tužbe, neovisno o svom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida, zadovoljio i mjerila koja pojedini kandidati koji su izabrani za suce nisu zadovoljili (pozitivna stručna mišljenja predsjednika sudova, mišljenja iznesena na raspravi o kandidatu), a kojima se u postupku izbora sudaca ne može odreći mjerodavnost.
  69. Slijedom navedenog, Sud smatra da su osporenom odlukom podnositelju povrijeđena prava iz članka
  70. (jednakost svih pred državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti), članka
  71. (pravo građana da pod jednakim uvjetima sudjeluju u obavljanju javnih poslova i budu primljeni u javne službe) i članka
  72. (pravo svakoga da slobodno bira poziv i zaposlenje i da mu pod jednakim uvjetima bude dostupno svako radno mjesto i dužnost) Ustava Republike Hrvatske.
  73. Pozivom na odredbu članka
  74. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1029/1999 Zagreb,
  75. lipnja
  76. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 64/2000-1432 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 64/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1432 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.7.
  77. ELI: /eli/sluzbeni/2000/64/1432 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  78. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.