Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-923/1998, U-I-928/1999, U-I-331/2000, U-I-712/2000 od 5. srpnja 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-923/1998, U-I-928/1999, U-I-331/2000, U-I-712/2000 od

1. srpnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-923/1998, U-I-928/1999, U-I-331/2000, U-I-712/2000 od
3. srpnja
4. NN 68/2000 (14.7.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-923/1998, U-I-928/1999, U-I-331/2000, U-I-712/2000 od
5. srpnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1509 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti zakona, na sjednici održanoj dana
7. srp­nja
8. godine, donio je s­ljedeće RJEŠENJE Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba iz članaka
9. stavak
10. (pos­ljed­nja rečenica),
11. stavak
12. (druga rečenica),
13. stavak
14. i
15. stavak
16. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 – pročišćeni tekst, 52/95, 106/96, 164/98 i 33/00). Obrazloženje I.
17. Prijedloge za pokreta­nje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak navedenih u izreci podnijeli su: – LJUBOMIR SLUNSKI, dipl. ing. ec. iz Zagreba, za članak
18. stavak
19. (druga rečenica), koji ne navodi u odnosu na koju ustavnu odredbu bi ova zakonska odredba bila nesuglasna, ali se iz sadržaja prijedloga može zak­ljučiti da se upire na ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom iz članka
20. stavak
21. Ustava, odnosno načela poreznog sustava iz članka
22. stavak
23. Ustava; – PRODEX d.d. iz Zagreba, koje zastupa Mislav Iveković, odvjetnik iz Zagreba, za članak
24. stavak 1., jer smatra da je ta odredba protivna odredbama iz članaka
25. stavak 2.,
26. stavak
27. i
28. stavak 1., a sve u svezi s člancima
29. i
30. Ustava; – JAKOV ALAČ iz Rijeke, za članak
31. stavak
32. (pos­ljed­nja rečenica), zbog, po ­nje­govu miš­lje­nju, nesuglasnosti te odredbe s člancima
33. stavak 1.,
34. stavak 1.,
35. i
36. stavak
37. Ustava, te – MONTER TERMO NSB d.o.o. iz Zagreba, za članke
38. stavak
39. i
40. stavak 6., a u odnosu na članak
41. stavak
42. Ustava.
43. Ustavni sud je već ocje­njivao ustavnost Zakona o porezu na dohodak kao cjeline, te ­nje­govih pojedinačno osporenih odredbi, među kojima su i ovdje osporene odredbe iz članaka
44. i
45. Rješe­njem broj: U-I-040/94 i dr. od
46. rujna
47. godine (»Narodne novine«, broj 105/99), Ustavni sud je prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona u cjelini te većinu osporenih odredbi ocijenio neosnovanim te prijedloge nije prihvatio, dok je u odnosu na druge osporene odredbe postupak obustavio. U odnosu na odredbe iz članaka
48. i
49. Zakona, čija ustavnost je ponovno osporena, ti prijedlozi navedenim rješe­njem nisu prihvaćeni. Budući da prema odredbi članka
50. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – nastavno: Ustavni zakon), Ustavni sud može ocje­njivati suglasnost zakona s Ustavom, odnosno suglasnost drugih propisa s Ustavom i zakonom i u slučaju kada je određeni zakon ili drugi propis već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene, o ustavnosti pojedinih već ocije­njenih zakonskih odredbi bit će riječi i u ovom rješe­nju.
51. Sukladno odredbama članaka
52. i
53. stavak
54. navedenog Ustavnog zakona, o navodima predlagate­lja očitovala se Vlada Republike Hrvatske, kao i Ministarstvo financija Republike Hrvatske, koji su glede osnovanosti prijedloga predlagate­lja zauzeli gotovo identična stajališta te predložili njihovo neprihvaća­nje. II.
55. Odredbom članka
56. stavak
57. Zakona o porezu na dohodak (u nastavku: osporeni Zakon), propisano je: »Pod obrtom se, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju proizvođačke, uslužne, trgovačke, ugostite­ljske, prijevozničke kao i sve druge djelatnosti poduzetnika (članak
58. stavak 2.) koje se ne smatraju samostalnim djelatnostima u smislu stavka 2.,
59. i
60. ovoga članka. Izdava­nje u zakup cjelokupnog obrta jest obrtnička djelatnost. O obrtničkoj djelatnosti radi se i u slučaju ako se u roku od pet godina prodaje više od tri nekretnine ili više od tri imovinska prava iste vrste.«
61. Predlagate­lj osporava ustavnost pos­ljed­nje rečenice u citiranoj odredbi jer smatra da se ­njome onoga tko odluči rasprodati svoju imovinu, a ima više od tri nekretnine, sprječava u realizaciji ­nje­govih vlasničkih prava, svrstavajući ga tako u kate­goriju obrtnika, zbog če­ga se novac dobiven prodajom tih nekretnina uzima kao prihod oporeziv po osporenom Zakonu. Dodaje da ta odredba nije pravedna u smislu članka
62. stavak
63. Ustava jer se ­njome prisi­ljava onoga koji je platio porez kod stjeca­nja nekretnine da taj porez plati ponovno u slučaju prodaje iste nekretnine. Time se, smatra predlagate­lj, protuustavno ograničava vlas­ništ­vo na način da se praktično zabra­njuje prodaja nekretnina pre­ko određenog cenzusa prije isteka određenog vremenskog razdob­lja, a ako se to učini, slijedi oduzima­nje dijela zakonito stečene imovine putem plaća­nja poreza. Stoga je po miš­lje­nju predlagate­lja ova odredba nesuglasna odredbama iz članka
64. stavak
65. i
66. Ustava, a odražava se i na prava utvrđena člankom
67. Ustava o slobodi kreta­nja i bira­nja boravišta, odnosno napušta­nja teritorija Republike Hrvatske.
68. Vlada i Ministarstvo financija u svom su odgovoru osporili osnovanost navoda predlagate­lja iz razloga što kod višestruke prodaje nekretnina i imovinskih prava iste vrste postoje obi­lježja samostalne djelatnosti u smislu osporenog Zakona, zbog če­ga je takva prodaja i uvrštena u obrtničku djelatnost od koje se utvrđuje dohodak od samostalne djelatnosti na koji se plaća porez. Ukazano je i na zakonodavčevu samostalnost u uređiva­nju poreznog sustava. Prijedlog nije osnovan.
69. Osporeni Zakon uređuje plaća­nje poreza na dohodak fizičkih osoba, koji su taj porez dužni plaćati prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na teme­lju tog Zakona (članak
70. stavak 1.). Prema ostalim teme­ljnim odredbama istog Zakona, porezni obveznik jest fizička osoba koja ostvaruje dohodak koji podliježe oporeziva­nju (članak
71. stavak 1.); osnovica poreza na dohodak je ukupni iznos dohotka koji porezni obveznik ostvari u zem­lji i inozemstvu od dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti i dohotka od imovine i imovinskih prava (članak 3.). Odredbama članka
72. Zakona pobliže je utvrđeno što se sve smatra dohotkom od samostalne djelatnosti, pa je tako taksativno navedeno da je to dohodak od obrta, slobodnih zanima­nja, po­ljoprivrede i šumarstva, kao i dohodak od drugih samostalnih djelatnosti koje se trajno ili povremeno obav­ljaju u ci­lju ostvariva­nja dohotka. Što se u smislu osporenog Zakona podrazumijeva pod obrtom, odnosno obrtničkom djelatnošću, određeno je citiranim odredbama stavka
73. članka
75. Ustavni sud je ocijenio da nije neustavna zakonska odredba koja u samostalnu (obrtničku) djelatnost uvrštava i prodaju nekretnina ili imovinskih prava iste vrste ako se ta prodaja obav­lja više od tri puta u roku pet godina. Naime, samostalnu djelatnost u smislu osporenog Zakona obi­lježava trajno ili povremeno obav­lja­nje djelatnosti koju poduzetnik obav­lja u ci­lju ostvariva­nja dohotka. Višekratna prodaja nekretnina ili imovinskih prava (četiri puta i više) u roku od pet godina osnovano se smatra samostalnom djelatnošću, jer se ona u relativno kratkom vremenskom razdob­lju obav­lja uzastopce radi ostvariva­nja prihoda, zbog če­ga stoga tako ostvaren prihod (dohodak) opravdano podliježe oporeziva­nju.
76. Porezna obveza, odnosno oporeziva­nje uopće, bez sum­nje zadire u imovinu (vlasništvo) poreznog obveznika i predstav­lja određeno ograniče­nje ­nje­govih vlasničkopravnih ovlašte­nja. Me­đutim, kada je uči­njeno sukladno zakonu i na zakonom propisani način, nije protivno ustavnim jamstvima vlasništva i vlasnič­kim pravima, budući da se ustavne slobode i ustavna prava mogu ograničiti zakonom radi zaštite sloboda i prava drugih ­ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdrav­lja (članak
77. Ustava). Ustav odredbom stavka
78. članka
79. jamči pravo vlasništva, dakle, jamči postoja­nje, ostvariva­nje i zaštitu vlasništva, što se u širem smislu uzevši sadržajno odnosi na sva imovinska prava. Međutim, prema odredbi stavka
80. istog članka Ustava, vlasništvo i obvezuje, što, pored ostalog, znači da su nosite­lji vlasničkih prava dužni u korište­nju tih svojih prava i ovlasti postupati sukladno zakonu, odnosno na način kojim ne ugrožavaju isto takva prava drugih. III.
81. Odredbe članka
82. stavak
83. osporenog Zakona sada glase: »Tuzemni porezni obveznici mogu od ukupnih iznosa ostvarenih dohodaka prema članku
84. stavku
85. ovoga Zakona za svaki mjesec razdob­lja za koje se utvrđuje porez odbiti osnovni osobni odbitak u visini 1.250,00 kuna. Osobni odbitak umirov­ljenicima priznaje se u visini mirovine, a najviše do 2.500,00 kuna mjesečno.« Osporena druga rečenica u stavku
86. članka
87. Zakona u vrijeme podnoše­nja prijedloga za ocjenu ­njene ustavnosti glasila je: »Osobni odbitak umirov­ljenicima priznaje se u visini mirovine, a najviše do 2.000,00 kuna mjesečno.« Prema članku
88. Zakona o izmjenama i dopunama osporenog Zakona (»Narodne novine«, broj 164/98), koji se primje­njuje od
89. siječ­nja
90. godine, ovaj iznos je izmije­njen i sada iznosi 2.500,00 kuna.
91. Predlagate­lj smatra da bi mirovine trebale biti oslobođene plaća­nja poreza budući da su umirov­ljenici dok su bili u radnom odnosu plaćali porez kod uplate doprinosa za mirovinsko osigura­nje, zbog če­ga osporena odredba dovodi do dvostrukog oporeziva­nja.
92. Vlada i Ministarstvo financija su u očitova­nju na ovaj prijedlog naveli kako se mirovine ostvaruju na teme­lju prijaš­nje­g rada i ranije uplaćenih doprinosa, pa se u skladu s odredbom članka
93. stavka
94. točke
95. osporenog Zakona smatraju dohotkom od nesamostalnog rada na koji se plaća porez na dohodak. Me­đutim, umirov­ljenicima pripada neoporezivi dio dohotka, tj. osobni odbitak u visini mirovine i to najma­nje 1.250,00 kuna mjesečno, a najviše do 2.500,00 kuna mjesečno. Na taj se način, navodi se da­lje, porezna osnovica umirov­ljenicima u dijelu mirovine uma­njuje za svotu veću od one koja se priznaje svim drugim obveznicima poreza na dohodak. Uvećani osobni dohodak koji se priznaje umirov­ljenicima ima za svrhu uma­nje­nje porezne osnovice upravo zbog či­njenice što su mirovine ostvarene na teme­lju prije oporezovanih doprinosa. Prijedlog nije osnovan.
96. Ustavni sud je u odluci navedenoj pod 1.
97. ovog rješe­nja već odlučivao o ustavnosti osporene odredbe sa stajališta Ustavom zajamčene jednakosti svih pred zakonom (članak
98. stavak 2.). Prijedlog je i tada ocije­njen neosnovanim, a teme­ljem s­ljedeće­g stajališta: »Dio je zakonodavčeve samostalnosti u uređiva­nju poreznog sustava da donese propis kojim će utvrditi način i postupak plaća­nja poreza na dohodak, te u okviru toga odrediti vrste dohotka kao osnovicu toga poreza. Prema članku
99. stavku
100. t.
101. Zakona, u dohodak od nesamostalnog rada obvezatno ulaze mirovine i drugi dohoci iz prijaš­njih odnosa po osnovi rada. Kako se na dohodak od nesamostalnog rada plaća porez, te porezne obveze nisu oslobođeni ni umirov­ljenici. Međutim, visina osobnog odbitka koji se priznaje ostalim poreznim obveznicima, u funkciji je ostvariva­nja ustavnih načela sudjelova­nja svakoga u javnim troškovima prema ­nje­govim mogućnostima odnosno ostvariva­nja porezne pravednosti (članak
102. Ustava).«
103. U ponovnom ispitiva­nju ustavnosti osporene odredbe, Ustavni sud je ocijenio da navodi predlagate­lja ne dovode u sum­nju ­njenu suglasnost s Ustavom budući da se mirovina smatra dohotkom od nesamostalnog rada u smislu osporenog Zakona, na koji se prema odredbama istog Zakona plaća porez. Stoga Ustavni sud ostaje kod već zauzetih stajališta iz ranije odluke. IV.
104. Člancima
105. stavak 1., odnosno
106. stavak
107. osporenog Zakona propisano je da žalba ne odgađa naplatu utvrđenog poreza ako tim Zakonom nije određeno drukčije, odnosno da žalba ne zadržava naplatu.
108. Osporavate­lj ustavnosti ovih odredbi smatraju da se tim odredbama fizičkim i pravnim osobama uskraćuje pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, odnosno da se ­njima krše one ustavne odredbe kojima se zajamčuje stvarna sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, jamči pravo vlasništva i ­nje­gova nepovredivost, a u svezi s vladavinom prava i načelom stvarne diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
109. Vlada i Ministarstvo financija opovrgavaju osnovanost navoda predlagate­lja navodeći da su zakonska rješe­nja prema kojima žalba protiv rješe­nja kojima se poreznom obvezniku nalaže uplata poreza ili ukla­nja­nje nezakonitosti i nepravilnosti utvrđenih nadzorom poreznih tijela, odnosno određuje prisilna naplata poreza, ne odgađa izvrše­nje rješe­nja, neophodna kako bi se osigurala učinkovita i ravnomjerna naplata poreza kao proračunskog prihoda, što je prihvaćeno i u poreznim sustavima drugih zema­lja. U opravdanim slučajevima Porezna uprava može odobriti odgodu plaća­nja dospjelog poreza, a ako rješe­nje bude poništeno, porezni obveznik ima pravo na povrat plaćenog poreza s kamatama. Navedeno je da je zbog mogućnosti pokreta­nja upravnog spora protiv rješe­nja Porezne uprave donesenih u drugom stup­nju osigurana sudska kontrola tih rješe­nja, zbog če­ga su osporene odredbe u suglasuju s člankom
110. stavak
111. Ustava. Prijedlozi nisu osnovani.
112. Osporene odredbe dio su Zakona kojim je uređen postupak za utvrđiva­nje poreza i naplatu poreza. Prema članku
113. stavku
114. Zakona, obveznici poreza na dohodak dužni su porez plaćati na način i u rokovima utvrđenim tim zakonom i propisima donijetim na osnovi zakona. Obveznicima poreza na dohodak porez se utvrđuje rješe­njem Porezne uprave prema prebivalištu poreznog obveznika (članak
115. stavak 1.). Protiv rješe­nja Porezne uprave donesenog u prvom stup­nju može se izjaviti žalba Središ­njem uredu Porezne uprave u roku 15 dana od dana dostave rješe­nja (članak 63.). Prema članku
116. Zakona, žalba ne odgađa naplatu utvrđenog poreza ako tim Zakonom nije određeno drukčije (stavak 1.); ako Porezna uprava odgodi naplatu utvrđenog poreza, dužna je o tome izvijestiti tijelo koje rješava o žalbi (stavak 2.).
117. Uređujući prisilnu naplatu poreza, u članku
118. stavak
119. osporenog Zakona propisano je: »Od poreznog obveznika koji dospjeli porez nije platio u propisanom roku i od jamca za naplatu poreza koji se plaća po odbitku, koji nije obračunao i uplatio porez u propisanom roku (u da­lj­njem tekstu: porezni dužnik), porez se prisilno naplaćuje na osnovi rješe­nja o određiva­nju prisilne naplate.«
120. Osporeni članak
121. Zakona u cijelosti glasi: »