Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1026/1995, U-I-1080/1998, U-I-105/1999, U-I-694/1999, U-I-1007/1999, U-I-1093/1999, U-I-29

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1026/1995, U-I-1080/1998, U-I-105/1999, U-I-694/1999, U-I-1007/1999, U-I-1093/1999, U-I-29/2000 od

1. srpnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1026/1995, U-I-1080/1998, U-I-105/1999, U-I-694/1999, U-I-1007/1999, U-I-1093/1999, U-I-29/2000 od
3. srpnja
4. NN 69/2000 (17.7.2000.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1026/1995, U-I-1080/1998, U-I-105/1999, U-I-694/1999, U-I-1007/1999, U-I-1093/1999, U-I-29/2000 od
5. srpnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1525 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlozima za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
7. srpnja
8. godine, donio je ODLUKU I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukida se dio odredbe članka
9. stavka
10. Zakona o zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 75/93, 1/97 – pročišćeni tekst, 109/97, 13/98, 88/98, 10/99 i 34/99) koji glasi: »... a ni nakon ­nje­govog isteka...« RJEŠENJE II. Ne prihvaćaju se prijedlozi za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
11. točke 11., članka
12. stavka 3., članka
13. i članka
14. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te odredbe članka 1., 6.,
15. i
16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osigura­nju (»Narodne novine, broj 10/99). Obrazloženje I. Predlagatelji 1) Milan Cimeša iz Karlovca, 2) »Chromos – boje i lakovi« d.d. iz Zagreba, koje zastupa Frano Ljubas, pred­sjednik Uprave, 3) Hrvatski liječnički sindikat, zastupan po tadaš­njem predsjedniku dr. Stjepanu Kudleku, 4) »Industrograd­nja« d.d. iz Zagreba, koju zastupa Zvonimir Matić, predsjednik Uprave, 5) »Unitas« d.d. tvornica konca iz Zagreba, koju zastupa direktor Ante Kljaić, 6) Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica iz Splita i 7) Ericsson Nikola Tesla d.d. iz Zagreba, koje­ga zastupa Lars Ake Einer Enell i za »Plivu« d.d. iz Zagreba, koju zastupa direktor pravnih poslova Darko Majer, podnijeli su prijedloge radi pokreta­nja postupka za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o zdravstvenom osigura­nju (»Narodne novine«, broj 75/93, 55/96, 1/97 – pročišćeni tekst, 109/97, 13/98, 88/98, 10/99 i 34/99, nastavno: Zakon). Predlagatelj pod 4) podnio je prijedlog radi pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti odredbi članaka 1., 6.,
17. i
18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine«, broj 10/99, nastavno: Zakon o izmjenama). Tijekom ustavnosudskog postupka prijedlozi su dostav­ljeni na odgovor Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osigura­nje. Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo zdravstva jednako su se očitovali na dostav­ljene prijedloge, te u bitnom navode: U svezi prijedloga predlagatelja pod 4) i 5) kojim se osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka
19. stavka
20. Zakona, Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo zdravstva iznose da osporena odredba u svezi s odredbom članka
21. Zakona, na različit način uređuje pravo na zakonsku zateznu kamatu, te stoga osporena odredba nije u suglasnosti s odredbom članka
22. Ustava. U odnosu na prijedlog predlagate­lja pod 1) i 6) za ocjenu ustavnosti odredbe članka
23. točke
24. stavak a., odnosno sada članka
25. točke
26. Zakona, navode da propušta­nje nezaposlenih osoba na pravovremeno podnoše­nje prijave Zavodu za zapoš­ljava­nje, pa time i za stjeca­nje svojstva osiguranika obveznog zdravstvenog osigura­nja, nije razlog protuustavnosti predmetne odredbe Zakona, tim više što ovaj Zakon omogućuje i stjeca­nje svojstva osigurane osobe po drugim osnovama. U odnosu na prijedlog predlagate­lja pod 6) iznose da budući da se predmetna zakonska odredba osporava zbog nemogućnosti stjeca­nja statusa osiguranika obveznog zdravstvenog osigura­nja nezaposlenih osoba koje žive u Republici Hrvatskoj, a nemaju prijav­ljeno prebivalište, navode da je Ustavni sud dana
27. siječ­nja
28. u predmetu pod brojem: U-I-496/1998 donio odluku o djelomičnom ukida­nju odredbe članka
29. stavka
30. i o ukida­nju članka
31. stavka
32. i članka
33. stavka
34. Zakona o prebivalištu i boravištu građana u cijelosti, a kojim odredbama se Zakonom određuje prebivalište građana. Kako se ukida­njem navedenih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu građana, prebivalištem određuje mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u ­njemu stalno živi, stoga su neosnovani razlozi prema kojima bi zbog nepriznava­nja prebivališta nezaposlenih osoba koje su se naselile na području Republike Hrvatske s namjerom da u određenom mjestu stalno žive, osporena odredba bila u nesuglasju s Ustavom. U svezi prijedloga predlagate­lja pod 3) kojim se osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka
35. stavka
36. Zakona, navode da su nejasni razlozi protuustavnosti osporavane odredbe u smislu podnesenog prijedloga. U odnosu na prijedlog predlagate­lja pod 7) za ocjenu ustavnosti odredbe članka
37. Zakona, navode da Vlada Republike Hrvatske priprema izmjenu navedenog članka Zakona. U odnosu na prijedlog predlagate­lja pod 4) za ocjenu ustavnosti odredbe članaka
38. i
39. Zakona, te članaka 1., 6.,
40. i
41. Za­kona o izmjenama, navode da se ne mogu izjednačavati pot­raži­va­nja koja ima Republika Hrvatska po osnovi poreza, te Hrvatski zavod za zdravstveno osigura­nje i Hrvatski zavod za mirovinsko osigura­nje po osnovi doprinosa prema fizičkim i pravnim osobama, s potraživa­njima fizičkih i pravnih osoba prema Republici Hrvatskoj ili Hrvatskom zavodu za zdravstveno osigura­nje po različitim pravnim osnovama, pa se ne mogu ni prebijati obveze pravnih ili fizičkih osoba da plate poreze i doprinose kojima se zadovo­ljavaju zakonom propisane obveze države, odnosno Hrvatskog zavoda za zdravstveno osigura­nje, s potraživa­njima koje pravne ili fizičke osobe, obveznici plaća­nja poreza i doprinosa, mogu imati prema ovim osobama javnog prava po različitim pravnim osnovama. II. Po prijedlozima za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih odredaba Zakona, Sud je pokrenuo postupak samo u odnosu na odredbu članka
42. stavka
43. Zakona te ukinuo dio odredbe članka
44. stavka
45. Zakona, u dijelu koji glasi: »... a ni nakon ­nje­govog isteka...« Prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
46. točke
47. stavak a., odnosno sada članka
48. točke 11., članka
49. stavka 3., članka
50. i članka
51. Zakona, kao i odredbe članaka 1., 6.,
52. i
53. Zakona o izmjenama, Sud kao neosnovane nije prihvatio. III. Odredbu članka
54. Zakona, osporavaju podnosite­lji pod 4) i 5), a stavak
55. članka
56. Zakona osporava podnosite­lj pod 2). Osporena odredba glasi: »Nadoknada plaće u svezi s korište­njem zdravstvene zaštite iz članka
57. točke
58. do
59. ovoga Zakona isplaćuje se osiguraniku na teret sredstava Zavoda od prvog dana korište­nja prava. Nadoknadu plaće iz stavka
60. ovoga članka obračunava i isplaćuje pravna odnosno fizička osoba, s time da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu nadoknadu u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat, izuzev slučajeva navedenih u članku
61. točki
62. i
63. ovoga Zakona, kada nadoknadu plaće obračunava i isplaćuje od prvog dana Zavod, s tim da u tom roku, a ni nakon ­nje­govog isteka, ne mogu teći zatezne kamate. Provedbene propise o načnu ostvariva­nja prava na nadoknadu plaće iz stavka
64. ovoga članka donijet će Zavod. Podnosite­lji prijedloga smatraju da je osporena odredba u nesuglasju s načelom jednakosti iz članka
65. Ustava i s odredbom članka
66. i članka
67. Ustava. Prijedlog obrazlažu ističući da se osporenom odredbom na različit, odnosno neravnopravan način uređuje pravo na zakonsku zateznu kamatu, ovisno o kojem se subjektu radi. Tako se priznaje zakonska zatezna kamata na dug zbog doprinosa koji nije plaćen na vrijeme Zavodu, ali obvezniku doprinosa ne priznaje se pravo na zakonsku zateznu kamatu za nepravovremeno vraća­nje sredstava koja je isplatio osiguraniku umjesto Hrvatskog zavoda za zdravstveno osigura­nje. Prijedlog je osnovan. Prema odredbi članka
68. stavka
69. Zakona, Hrvatski zavod za zdravstveno osigura­nje (nastavno: Zavod) ima pravo na naplatu kamata od obveznika uplate doprinosa za zdravstveno osigura­nje, koji u propisanom roku ne uplati dospjele doprinose. U slučaju kad je obveznik uplate doprinosa, pravna ili fizička osoba, isplatila osiguraniku nadoknadu plaće u svezi korište­nja zdravstvene zaštite iz članka
70. točke
71. do
72. navedenog Zakona, s pravom da od Zavoda traži vraća­nje isplaćene nadoknade, tada se osporenom odredbom propisuje da niti unutar roka vraća­nja niti nakon isteka roka vraća­nja ne mogu teći zatezne kamate. Prema odredbama članka
73. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), dužnik koji kasni s ispu­nje­njem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Iz navedenog slijedi da su osporenom odredbom pravne i fizičke osobe stav­ljene u nejednak položaj u odnosu na Zavod. Slijedom iznesenog, Sud smatra da je članak
74. stavak
75. Zakona, u dijelu koji glasi: »... a ni nakon ­nje­govog isteka...«, u nesuglasju s odredbom članka
76. stavka
77. Ustava, kojim se propisuje da su svi pred zakonom jednaki, jer je primjenom osporavane odredbe, određena skupina pravnih i fizičkih osoba stav­ljena u nejednak položaj u odnosu na Zavod. Iz navedenog slijedi da ukinuti dio odredbe članka
78. stavka
79. Zakona predstav­lja povredu načela jednakosti i vladavine prava iz članka
80. Ustava, kao jedne od teme­ljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Tijekom ustavnosudskog postupka nije utvrđeno da bi osporena odredba bila u nesuglasju s odredbom članka
81. Ustava kojim se propisuje da su svi jednaki pred sudovima, kao ni s odredbom članka
82. Ustava, prema kojemu država osigurava svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu. Hrvatski zavod za zdravstveno osigura­nje, s obzirom na ­nje­gov zakonom utvrđen status i nadležnost, ne može se izjednačavati s poduzetnikom na tržištu, pa stoga osporena odredba nije u suprotnosti s odredbom članka
83. Ustava. IV.
84. Predlagate­lji pod 3) u prijedlogu i dopuni prijedloga osporavaju suglasnost s Ustavom odredbe članka
85. stavka
86. Zakona koji glasi: »Visinu nadoknade plaće i najviši iznos nadoknade plaće koja se isplaćuje na teret Zavoda utvrđuje Zavod.« Predlagate­lji smatraju da je osporena odredba u nesuglasju s odredbama članka
87. i članka
88. Ustava. Prijedlog obrazlažu navodeći da je stavkom
89. članka
90. Zakona, određeno da nadoknada plaće ne može biti niža od 80% osnovice za nadoknadu. Navode da je teme­ljem osporene odredbe Zavod pravilnikom ograničio najviši iznos nadoknade plaće, kad se plaće isplaćuju na ­nje­gov teret. Stoga, zaposlenici čija je plaća i osnovica, a time i pripadajuća nadoknada veća od najviše­g utvrđenog iznosa, stav­ljeni su u neravnopravni položaj prema ostalim korisnicima nadoknade, te su im uma­njena prava koja proizlaze iz članka
91. stavka
92. Zakona, a time se krši ustavno jamstvo o jednakosti svih pred zakonom. Prijedlog nije osnovan. Zakonodavac je osporenom odredbom dao ovlašte­­nje Zavodu na donoše­­nje provedbenih propisa o načinu ostvariva­­nja prava na nadoknadu plaće, kada se ta nadoknada ostvaruje na teret sred­stava Zavoda. Ovlašte­­nje Zavoda iz članka
93. stavka
94. Zakona nije u protuslov­­lju s odredbom stavka
95. istog članka, a kako se to navodi u prijedlogu, jer su te odredbe po svojem sadržaju različite i neovisne. Za razliku od osporavane odredbe Zakona, koja daje ovlašte­­nje za propisiva­­nje raspona visine nadoknade plaće od najniže do najviše (80% – 100% od osnovice za nadoknadu), te najviše­g iznosa tako obračunate nadoknade, odredbom stavka
96. istog članka propisuje se zaštitna do­­nja granica obračunate nadoknade plaće, koja prema toj odredbi ne može biti niža od 80% od osnovice za nadoknadu, s tim da i s tako propisanom visinom – postotkom, obračunati iznos nadoknade plaće, za puno radno vrijeme, ne može iznositi ma­­nje od najniže­g iznosa nadoknade plaće, koju suglasno utvrđuje Vlada Republike Hrvatske i Zavod. Po miš­­lje­­nju Ustavnog suda, odredbom članka
97. stavka
98. Zakona ne pravi se razlika između osiguranika u svezi navedenog novčanog dava­­nja kao što to predlagate­­lj navodi. Slijedom iznesenog, osporena odredba Zakona nije u nesuglasju s odredbom članka
99. Ustava, koja određuje da su svi pred zakonom jednaki, kao ni s odredbom članka
100. Ustava, koja propisuje odgovornost za one koji se ogriješe o odredbe Ustava o teme­­ljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina.
101. Odredbu članka
102. stavka
103. točka a., sada članak
104. točka
105. Zakona osporavaju podnosite­­lji pod 1) i 6). Osporena odredba glasi: »Prema ovom Zakonu osiguranici su:
106. osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koje nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su prijav­­ljene u Zavodu, ako su: a) se prijavile u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa, obav­­lja­­nja djelatnosti ili nakon prestanka prima­­nja nadoknade plaće na koju imaju pravo prema ovom Zakonu ili prema propisima donesenim na teme­­lju ovoga Zakona.« Predlagate­­lji smatraju da je osporenom odredbom povrije­đeno ustavno načelo socijalne države iz članka
107. stavka
108. Ustava i teme­­ljna ustavna načela vladavine prava (članak 3.), a u nesuglasju je i s odredbama članaka 14.,
109. i
110. Ustava. Razlozi osporava­­nja predlagate­­ljice pod 6) u bitnom se mogu sažeti na navode da je pravo na zdravstveno osigura­­nje nezaposlenih osoba u Republici Hrvatskoj uvjetovano i ­­njihovim prebi­valištem u Republici Hrvatskoj. Navodi da Zavod odbija prijavu na osigura­­nje i izdava­­nje zdravstvene iskaznice svima koji ne ispu­­njavaju uvjet prebivališta, iako, dok im je trajao ugovor o ra­du i nakon ­­nje­govog prestanka, imali su i danas imaju pravo na boravak u Republici Hrvatskoj, pa se i prijav­­ljuju kao nezaposleni Hrvatskom zavodu za zapoš­­ljava­­nje. Podnosite­­lj prijedloga pod 1) navodi kako bi po ­­nje­govom miš­­lje­­nju zakonska odredba trebala glasiti. Smatra da bi zdravstvenu zaštitu trebali ostvarivati i oni građani koji su ne svojom kriv­­njom propustili da se u zakonskom roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa, prijave Zavodu za zapoš­­ljava­­nje, odnosno da se status zdravstveno osigurane osobe stječe danom prijave Zavodu za zapoš­­ljava­­nje. Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka
111. Zakona, određeno je tko se prema od­red­bama tog Zakona smatra osiguranikom, a točkom
112. navedene odredbe određeno je pod kojim uvjetima osobe koje nisu zdravstveno osigurane imaju pravo na zdravstveno osigura­­nje. Ispu­­nje­­nje propisanih uvjeta za stjeca­­nje prava na zdravstveno osigura­­nje, obvezno je za sve građane. Propušta­­nje nezaposlenih osoba da se u zakonskom roku prijave Zavodu za zapoš­­ljava­­nje, a time i stjeca­­nje svojstva osiguranika obveznog zdravstvenog osigura­­nja po toj osnovi, ne dovodi u sum­­nju da je osporavana odredba u nesuglasju s odredbom članka
113. Ustava, kojom se svakom građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu. Odlukom Ustavnog suda broj: U-I-496/1998 (»Narodne novine«, broj 11/2000), ukinute su odredbe Zakona o prebivalištu i boravištu građana (»Narodne novine«, broj 53/91) koje su kao uvjet prijave prebivališta propisivale da osoba u mjestu prebi­va­liš­ta ima stan u vlasništvu ili ugovor o najmu. Također je ukinut dio odredbe Zakona koji je nadležnom tijelu davao pravo da odbije prijavu prebivališta ako podnosite­­lj prijave ne podnese dokaze o svom zaposle­­nju ili drugom izvoru prihoda. Stoga, Ustavni sud smatra da je ispu­­nje­­nje uvjeta prebi­vališ­ta predviđeno osporenom odredbom dostupno pod jednakim uvje­tima svim osiguranicima, te pod pretpostavkom da ispu­­nja­vaju ostale zakonske uvjete stječu pravo na zdravstveno osigura­­nje. Neosnovani su stoga navodi predlagate­­lja da je osporavana odredba Zakona u nesuglasju s odredbama članaka 14.,
114. i
115. te s teme­­ljnom vrednotom jednakosti iz članka
116. Ustava.
117. Predlagate­­lji pod 7) podnijeli su prijedlog za pokreta­­nje postupka ocjene ustavnosti odredbe članka
118. Zakona. Osporena odredba glasi: »Za oz­­ljede na radu i obo­­lje­­nja od profesionalnih bolesti osiguranika i osiguranih osoba, pravne i fizičke osobe osiguravaju u cijelosti sredstva za ostvariva­­nje prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osigura­­nja. Pravne i fizičke osobe obvezne su se osigurati radi rizika iz stavka
119. ovoga članka.« Podnosite­­lji smatraju da je osporavanom odredbom povrije­đeno ustavno načelo vladavine prava iz članka
120. Ustava, navo­deći kao razlog to što poslodavac snosi troškove osigura­­nja svojih zaposlenika i u situacijama kada nema ­­nje­gove odgovornosti za nastalu oz­­ljedu zaposlenika. Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka
121. Zakona o mirovinskom osigura­­nju (»Narodne novine«, broj 102/98), propisano je što se sve smatra oz­­ljedom na radu, a odredbom članka
122. istog Zakona propisan je pojam profesionalnih bolesti. Sve troškove u svezi s ostvariva­­njem tih prava snosi poslodavac. Zbog velikog rizika koje­g poslodavac ne može sam pokriti (teme­­ljem odredbi Zakona o mirovinskom osigura­­nju i Zakona o zdravstvenom osigura­­nju, poslodavac je obvezan snositi troškove zdravstvene zaštite u slučaju oz­­ljede na radu i profesionalnih bolesti zaposlenika i u slučajevima kad nije odgovoran za nastalu oz­­ljedu svog zaposlenika, jer za te rizike poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti), osporavanom odredbom utvr­đe­na je obveza poslodavca da se taj rizik mora obvezno osigurati, a sve radi ostvariva­­nja prava iz obveznog zdravstvenog osigura­­nja zaposlenika. Osporavana odredba u skladu je s odredbom članka
123. Ustava, kojom se jamči građanima pravo na zdravstvenu zaštitu kao jedno od teme­­ljnih socijalnih prava čovjeka i građanina. Također, osporavana odredba članka
124. Zakona, u skladu je i s odredbom članka
125. Konvencije broj 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini (a koja je navedena u Odluci o objav­­ljiva­­nju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji – »Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 2/94). Iz ­­nje­nog sadržaja u bitnom proizlazi da se pravo na zdravstvenu zaštitu jamči svim radnicima bez ikakva ograniče­­nja, a radi zaštite zdrav­­lja. Navedena Konvencija je dio unutar­­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj je pravnoj snazi iznad zakona u smislu odredbe članka
126. Ustava. Slijedi, da osporena odredba Zakona nije u nesuglasju s teme­­ljnom odredbom članka
127. Ustava Republike Hrvatske.
128. Prijedlog za pokreta­­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
129. Zakona, i odredbe članaka 1., 6.,
130. i
131. Zakona o izmjenama podnio je podnosite­­lj pod 4). Predlagate­­lj smatra da osporavane odredbe nisu u suglasju s odredbama članaka 3.,
132. i
133. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući svoje navode, predlagate­­lj ističe da su navedene odredbe Zakona, kojima se određuje kaznena odgovornost za obveznika uplate doprinosa za zdravstveno osigura­­nje koji ne plati propisani doprinos, zbog nemogućnosti podmire­­nja tih obveza prijebojem, kao i pravo Zavoda da obvezniku plaća­­nja doprinosa, koji ne uplati dospjele doprinose, rješe­­njem utvrdi ­­nje­govu obvezu na plaća­­nje tih doprinosa, u nesuglasju s odredbama Ustava o jednakosti i vladavini prava, te o pravu na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata. Osporavane odredbe članka
134. Zakona i odredbe članka
135. Zakona o izmjenama nalaze se u »Glavi VIII. – Kaznene odredbe« Zakona o zdravstvenom osigura­­nju. Osporavanim odredbama propisane su kazne obveznicima plaća­­nja doprinosa za obvezno zdravstveno osigura­­nje za poči­­njeni prekršaj. Stajalište je Suda da osporavane odredbe nisu u nesuglasju s člankom
136. Ustava koji jamči pravo na žalbu, jer obveznik plaća­­nja doprinosa ima pravnu zaštitu i može Direkciji Zavoda izjaviti žalbu protiv rješe­­nja kojim mu je utvrđena obveza plaća­­nja doprinosa (članak
137. Zakona o izmjenama). Osporavane odred­be nisu u nesuglasju niti s člankom
138. Ustava, jer tom odredbom nisu dovedene u sum­­nju one vrijednosti koje sadrži Ustav u pogledu jednakosti građana pred sudovima. Tim odredbama Zakona jednako su normirane kazne za sve obveznike plaća­­nja doprinosa koji počine prekršaj. S obzirom na nadležnost Zavoda, za istaći je da se ne mogu izjednačavati potraživa­­nja koja ima Zavod po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osigura­­nje prema fizičkim i pravnim osobama, s potraživa­­njima fizičkih i pravnih osoba prema Zavodu po različitim pravnim osnovama, pa se ne mogu ni prebijati obveze tih fizičkih i pravnih osoba da plate doprinos Zavodu, koje su zakonom obvezne s potraživa­­njima koje obveznici plaća­­nja doprinosa mogu imati prema Zavodu po različitim pravnim osnovama.
139. Osporavanom odredbom članka
140. Zakona o izmjenama dopu­­njen je članak
141. Zakona o zdravstvenom osigura­­nju, tako da se u članku
142. iza stavka
143. dodaju novi stavci 4., 5.,
144. i
145. Osporavanom odredbom članka 1., odnosno stavkom
146. na koji upire predlagate­­lj, propisuje se da naplatu doprinosa iz plaća i na plaće od obveznika plaća­­nja koji svoje financijsko poslova­­nje vode preko organizacije ovlaštene za poslove platnog prometa, obav­­lja ta organizacija prigodom isplate sredstava za plaće. Osporavanom odredbom članka
147. Zakona o izmjenama, mije­­nja se članak
148. Zakona, te se određuje da će obvezniku koji ne uplati doprinose u roku ili ih ne uplati u cijelosti, Zavod rješe­­njem utvrditi obvezu plaća­­nja doprinosa u roku od osam dana s kamatama. Obveznik plaća­­nja doprinosa može u roku od osam dana od primitka rješe­­nja izjaviti žalbu Direkciji Zavoda, s tim da žalba protiv rješe­­nja ne odgađa izvrše­­nje rješe­­nja. Osporavanom odredbom članka
149. Zakona o izmjenama, mije­­nja se članak
150. Zakona, te je propisano da je organizacija ovlaštena za obav­­lja­­nje platnog prometa obvezna na zahtjev Zavoda, a na teme­­lju rješe­­nja Zavoda, izvršiti naplatu neuplaćenih doprinosa prijenosom s računa obveznika na račun Zavoda. Naloge za plaća­nje doprinosa iz stavka
151. ovoga članka organizacija ovlaštena za obav­lja­nje platnog prometa izvršava prije svih drugih obveza obveznika uplate doprinosa. Ako se naplata ne može izvršiti na način iz stavka
152. ovog članka Zavod će izvršiti naplatu doprinosa sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, odnosno sud prema pravilima ovršnog postupka. Predlagate­lj smatra da teme­ljem osporenih odredbi, Zavod rješe­njem (članak 6.) utvrđuje obvezu plaća­nja doprinosa uz zakonske zatezne kamate za obveznika (nasuprot tome Zavod ne plaća kamate), te da je organizacija za platni promet obvezna provesti rješe­nje na zahtjev Zavoda i to prijenosom s računa obveznika na račun Zavoda (članak 7.), a što je u nesuglasju s člancima
153. i
154. Ustava, budući je pravna zaštita protiv akata Zavoda nedostatna, a protiv postupa­nja organizacije ovlaštene za platni promet nije ni ustanov­ljena. Prijedlog nije osnovan. Prema odredbi članka
155. stavka
156. i
157. Zakona, propisano je da doprinos za obvezno zdravstveno osigura­nje za uposlene i članove ­njihovih obite­lji, uplaćuju pravne ili fizičke osobe kod kojih je osiguranik uposlen, s tim da se doprinosi »iz« i »na« plaće djelatnika plaćaju prilikom svake isplate plaće. Stajalište Suda je da to što naplatu doprinosa obav­lja organizacija ovlaštena za poslove platnog prometa, ne dovodi u sum­nju da je osporavana odredba članka
158. Zakona o izmjenama, odnosno stavka
159. i odredba članka
160. istog Zakona u nesuglasju s odredbama članka
161. Ustava, jer organizacija ovlaštena za obav­lja­nje platnog prometa samo izvršava rješe­nje koje je donio Zavod, a protiv tog rješe­nja može se izjaviti žalba. Osporavane odredbe nisu suprotne niti članku
162. Ustava, jer tim odredbama nisu dovedene u sum­nju one vrijednosti koje sadrži Ustav u pogledu jednakosti građana pred sudovima, jer je dužnost zakonodavca da zaštiti određena ustavna prava, u ovom slučaju, pravo na zdravstvenu zaštitu iz članka
163. Ustava, a koja se ogleda u tome da doprinosi za obvezno zdravstveno osigura­nje budu uplaćeni u roku i u cijelosti. Sud smatra da ni osporavana odredba članka
164. Zakona o izmjenama, nije u nesuglasju s odredbama članka
165. i
166. Ustava. Obveznik plaća­nja doprinosa ima pravo na žalbu protiv rješe­nja Zavoda, te mu je stoga osigurana pravna zaštita. Budući da Ustav ne poznaje razliku između žalbe koja ima suspenzivan i žalbe koja nema suspenzivan učinak, nesuspenzivnost žalbe, ako je propisana zakonom kao u konkretnom slučaju, sama po sebi ne vrijeđa odredbu članka
167. Ustava, odnosno ustavno jamstvo na žalbu protiv pojedinačnog prvostupa­njskog akta ovlaštenog tijela. Iz izloženog slijedi da osporavanim odredbama nisu povrije­đene ustavne odredbe na koje podnosite­lj prijedloga ukazuje, te Sud nije prihvatio prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu ustavnosti tih odredaba. V. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka
168. stavak
169. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon), riješeno je kao pod točkom I. izreke. Rješe­nje pod točkom II. izreke donijeto je sukladno odredbi članka
170. stavka
171. Ustavnog zakona. Broj: U-I-1026/1995 U-I-1080/1998 U-I-105/1999 U-I-694/1999 U-I-1007/1999 U-I-1093/1999 U-I-29/2000 Zagreb,
172. srp­nja
173. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 69/2000-1525 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 69/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1525 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.7.
174. ELI: /eli/sluzbeni/2000/69/1525 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
175. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.