← Hrvatska

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-698/2000 od 11. srpnja 2000.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-698/2000 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-698/2000 od
  3. srpnja
  4. NN 69/2000 (17.7.2000.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-698/2000 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1526 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Balajec, Marijan Hranjski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. Ž. iz S. B., na sjednici održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, donio je ODLUKU I RJEŠENJE I. Ustavna tužba se usvaja. Općinski sud u S. B. dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem P-5/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne kasnije od proteka godinu dana od dana donoše­nja ove odluke. II. Ustavna tužba se odbacuje u dijelu u kojem se odnosi na presudu i rješe­nje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2291/1996 od
  9. prosinca
  10. godine. III. Ova odluka i rješe­nje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Ustavna tužba podnijeta je na teme­lju odredbe članka
  12. stavka
  13. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), u povodu postupka radi naknade štete koji se pred Općinskim sudom u S. B. vodi pod brojem P-5/
  14. Presudom Općinskog suda u S. B., broj: P-222/92 od
  15. lip­nja
  16. godine, naloženo je tuženiku S. Š. O. S. B. da plati tužite­lju (podnosite­lju ustavne tužbe) iznos od 337.261,53 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od
  17. lip­nja
  18. do isplate, te je tužite­lj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva protiv istog tuženika. Istom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na Općinu S. B. Ova presuda potvrđena je presudom Okružnog suda (sada Županijskog suda) u P. broj: Gž-749/93 od
  19. siječ­nja
  20. godine. U postupku povodom izjav­ljenih revizija stranaka Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom i rješe­njem broj: Rev-2291/96 od
  21. prosinca
  22. godine, prihvatio je reviziju tuženika S. Š. O. S. B. i djelomično reviziju tužite­lja-podnosite­lja ustavne tužbe i ukinuo presudu Okružnog suda (sada Županijskog suda) u P., broj: Gž-749/93 od
  23. siječ­nja
  24. i presudu Općinskog suda u S. B., broj: P-222/92 od
  25. lip­nja 1993., u odnosu na tuženika S. Š. O. S. B. i u tom je dijelu pred­met vraćen na ponovno suđe­nje. Revizija tužite­lja – ovdje podnosite­lja ustavne tužbe, u dijelu u kojem se odnosi na tuženu Općinu S. B., odbijena je kao neosnovana. Ponovni postupak vodi se pred Općinskim sudom u S. B. pod brojem P-5/
  26. Podnosite­lj smatra da su presudom i rješe­njem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđene odredbe članaka 3., 14., 19., 20., 26., 35., 46., 48., 50., 54., 55.,
  27. i
  28. Ustava Republike Hrvatske i predlaže da Ustavni sud ukine tu presudu i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovno odlučiva­nje. U obrazlože­nju ustavne tužbe zbog nedonoše­nja odluke suda prvog stup­nja podnosite­lj navodi da nema sredstava za život, jer da je svu životnu ušteđevinu uložio u izgrad­nju predmetnoga ugostite­ljskog objekta. Ističe da se nakon revizijske odluke postupak ponovno vodi već tri godine pred sudom prvog stup­nja, a da se ne nazire kraj tog sudskog postupka. Smatra da se u konkretnom slučaju postupci vode šikanozno i u sprezi s političkom vlašću.
  29. Tijekom postupka od Općinskog suda u S. B. zatraženo je očitova­nje na navode ustavne tužbe u dijelu u kojem se ta tužba odnosi na neučinkovito postupa­nje suda u predmetu koji se vodi pod brojem P-5/
  30. Iz dostav­ljenog očitova­nja proizlazi da je sud održao ročišta
  31. svib­nja 1997.,
  32. listopada 1997.,
  33. trav­nja 1998.,
  34. svib­nja 1998.,
  35. svib­nja 1998.,
  36. lip­nja
  37. godine, te da je
  38. ožujka
  39. godine obav­ljen očevid na licu mjesta i da je novo ročište zakazano za
  40. rujna
  41. godine.
  42. U dijelu u kojem je podnijeta teme­ljem odredbe članka
  43. stavka
  44. Ustavnog zakona, ustavna tužba je osnovana. Odredba članka
  45. stavka
  46. Ustavnog zakona glasi:

(4)Ustavni sud iznimno može pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije ne­goli je iscrp­ljen pravni put ako utvrdi da je potpuno razvidno da se pobijanim aktom, odnosno nedonoše­njem akta u razumnom roku grubo vrijeđaju ustavna prava ili slobode i da bi nepokreta­njem postupka za podnosite­lja tužbe mogle nastupiti teške i nepoprav­ljive pos­ljedice. Razmatra­njem navoda ustavne tužbe, dokumentacije koja prileži tužbi i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u S. B., Ustavni sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za postupa­nje Suda sukladno navedenoj odredbi Ustavnog zakona. Naime, podnosite­lj je, nakon što je izabran za najpovo­ljnije­g ponudite­lja na teme­lju javnog natječaja SOFK-a Općine S. B. od
  1. kolovoza
  2. za preuzima­nje i vođe­nje ugostite­ljskog objekta na stadionu »K«, ishodio građevnu dozvolu i započeo s rekonstrukcijom ugostite­ljskog objekta. Po dovršetku izgrad­nje i oprema­nju objekta podnosite­lj je podnio zahtjev za izdava­nje uporabne dozvole, međutim rješe­njem od
  3. studenoga
  4. poništena je građevna dozvola, jer je utvrđeno da je objekt izgrađen na zem­ljištu koje nije vlasništvo SOFK-e ni Općine S. B., već S. S za poslove N. O. zbog če­ga SOFK-a nije bila ovlaš­tena ni objaviti natječaj. SOFK-a i podnosite­lj sporazumjeli su se o raskidu ugovora uz obešteće­nje podnosite­lja, te je u izvan­parničnom postupku koji je vođen po prijedlogu SOFK-e pred Općinskim sudom u S. B., broj: R-2-434/77-2, utvrđena gra­đevna vrijednost objekta u iznosu od tadaš­njih 2,714.802,55 din, odnosno prometna vrijednost u iznosu od tadaš­njih 3.664,983,45 din. Ovako procije­njena vrijednost objekta podno­site­lju nije isplaćena, već je
  5. trav­nja
  6. sklop­ljen ugovor o zakupu u kojem SOFK-a S. B. kao zakupodavac daje u zakup podnosite­lju kao zakupoprimcu ugostite­ljske objekte na stadionu »K«, u povr­šini i veličini koje su definirane projektom rekonstrukcije i nado­grad­nje od
  7. studenoga 1976., a koji projekt je financirao zakupoprimac (čl.
  8. ugovora). Ugovor o zakupu zak­ljučen je na 10 godina. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u S.B. broj: P-86/89 odbijen je zahtjev podnosite­lja za prizna­nje prava vlasništ­va predmetnoga ugostite­ljskog objekta. Nakon toga,
  9. ve­ljače
  10. godine, podnosite­lj je podnio tužbu radi naknade štete protiv Općine S.B., sada G.S.B. i S.F.K. S.B. Presudom broj: P-240/90-21 od
  11. rujna
  12. usvojen je tužbeni zahtjev u odnosu na S.F.K., dok je u odnosu na Općinu S.B. tužbeni zahtjev odbijen. Ova presuda ukinuta je rješe­njem tadaš­nje­g Okružnog suda u P. broj: Gž-15/92 od
  13. siječ­nja 1992., a predmet je vraćen na ponovni postupak u kojem je donijeta presuda broj: P-222/92 od
  14. lip­nja
  15. godine. Navedena presuda je revizijskom odlukom Vrhovnog suda broj: Rev-2291/96 od
  16. prosinca
  17. ukinuta u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev podnosite­lja usvojen i predmet je vraćen na ponovno suđe­nje sudu prvog stup­nja. Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da u ponov­ljenom postupku sud prvog stup­nja presudu nije donio u razumnom roku. Pri tome je Ustavni sud imao u vidu s­ljedeće či­njenice i okolnosti mjerodavne za ocjenu stvari:
  18. da postupci u predmetu podnosite­lja ustavne tužbe traju dvadeset i dvije
(22)godine, pet
(5)mjeseci i dvadeset i jedan
(21)dan, računajući od dana ponište­nja građevne dozvole od dana podnoše­nja ustavne tužbe,
  1. da parnični postupak u istom predmetu traje od
  2. ve­ljače
  3. godine, to jest deset
(10)godina, tri
(3)mjeseca i četiri
(4)dana, računajući do dana podnoše­nja ustavne tužbe,
  1. da je revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je predmet vraćen na ponovno suđe­nje sudu prvog stup­nja, donesena
  2. prosinca
  3. godine, to jest prije tri
(3)godine, četiri
(4)mjeseca i dvadeset i tri
(23)dana računajući od dana podnoše­nja ustavne tužbe,
  1. da u ovom predmetu sud prvog stup­nja nije održao nijedno ročište od
  2. lip­nja
  3. godine, to jest dvije
(2)godine, tri
(3)mjeseca i tri
(3)dana, računajući do dana održava­nja novog ročišta zakazanog za
  1. rujna
  2. godine,
  3. da se postupak pred sudom prvog stup­nja vodi povodom revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da su navedenom revizijskom odlukom date jasne upute sudu prvog stup­nja u kojem pogledu treba upotpuniti provedeni postupak,
  4. da odugovlače­nje postupka nije uzrokovano ponaša­njem podnosite­lja ustavne tužbe. Nedonoše­njem prvostupa­njske presude povodom revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razumnom roku, dovedena je u pita­nje jednakost pred zakonom i pred sudovima, koja je zajamčena odredbama članka
  5. stavka
  6. i članka
  7. Ustava. Takvim postupa­njem, odnosno nepostupa­njem suda, podnosite­lju je onemogućeno da naknadi eventualnu štetu koju trpi u svojoj imovini, čime je povrijeđeno ­nje­govo pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka
  8. Ustava, ali i načelo vladavine prava iz članka
  9. Ustava, kao najviše ustavnopravne vrednote na kojoj se teme­lji ustavnost i zakonitost objektivnog pravnog poretka Republike Hrvatske, te pravna sigurnost ­njezinih građana. Ocje­njujući razdob­lje u kojem sud prvog stup­nja uopće nije postupao te donoseći odluku, Ustavni sud je imao u vidu i odred­be Europske konvencije o ­ljudskim pravima, koja teme­ljem odredbe članka
  10. Ustava čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske, a kojima se određuje pravo svakoga da sud ­nje­gov slučaj ispita u razumnom roku. Naime, odredbom članka
  11. Europske konvencije o ­ljudskim pravima propisano je: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj«. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, a osobito složenost slučaja, vrijeme apsolutnog nepostupa­nja suda prvog stup­nja povodom revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te vrijeme koje je potrebno za okonča­nje sudskog postupka, Ustavni sud je odredio da nadležni sud prvog stup­nja presudu mora donijeti u najkraćem mogućem roku, ali ne kasnije od proteka godinu dana od dana donoše­nja ove odluke.
  12. Prema odredbi članka
  13. Ustavnog zakona, ustavna tužba može se podnijeti u roku od 30 dana od dana primitka odluke. Budući da je ustavna tužba podnijeta nakon više od tri godine, od dana kada je podnosite­lj primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2291/1996 od
  14. prosinca 1996., to je ustavna tužba u dijelu u kojem se odnosi na tu odluku, nepravodobna.
  15. Slijedom izloženog, Ustavni sud odlučio je kao u izreci.
  16. Odluka pod točkom I. izreke teme­lji se na odredbi članka
  17. Ustavnog zakona, dok je rješe­nje pod točkom II. uteme­ljeno na odredbi članka
  18. Ustavnog zakona. Objava odluke, točka III. izreke, teme­lji se na odredbi članka
  19. Ustavnog zakona. Broj: U-III-698/2000 Zagreb,
  20. srp­nja
  21. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 69/2000-1526 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 69/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1526 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.7.
  22. ELI: /eli/sluzbeni/2000/69/1526 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  23. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.