← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-843/2000 od 13. rujna 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-843/2000 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-843/2000 od
  3. rujna
  4. NN 94/2000 (26.9.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-843/2000 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1874 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana
  7. rujna
  8. godine, donio je ODLUKU Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  9. stavka 2.,
  10. i
  11. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 96/93, 34/94, 48/95, 29/96, 54/96, 59/96 – pročišćeni tekst, 14/2000, 67/2000), te se ukidaju: – odredba stavka
  12. u dijelu koji se odnosi na redovite profesore, – odredba stavka
  13. u dijelu koji glasi: »ili redovitog profesora«, – odredba stavka
  14. u dijelu koji glasi: »koji su ponovno izabrani u znanstveno-nastavno zva­nje redovitog profesora prema odredbama ovoga Zakona.« Obrazlože­nje
  15. Prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka
  16. stavka
  17. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 96/93, 34/94, 48/95, 29/96, 54/96, 59/96 – pročišćeni tekst, 14/2000, 67/2000; u da­lj­njem tekstu: Zakon) podnio je prof. dr. Anđelko Ru­njić, sveučilišni profesor iz Zagreba.
  18. Odredbe članka
  19. stavka 2.,
  20. i
  21. glase: »2) Svi nastavnici izabrani prema ranije donesenim propisima podliježu ponovnom izboru prema odredbama ovoga Zakona, ali ne prije isteka roka na koji su izabrani po odredbama ranije donesenih propisa, odnosno prije isteka roka za ocje­njiva­nje nastavnika po odredbama ranije donesenih propisa. 3) Nastavnici u znanstveno-nastavnom zva­nju docenta, iz­van­red­nog profesora ili redovitog profesora, birani u to zva­nje u skladu s odredbama Zakona o usmjerenom obrazova­nju (»Narodne novine«, br. 11/
  22. – pročišćeni tekst) koji u ponovnom izboru ne ispune uvjete za izbor u isto ili više zva­nje zadržavaju to zva­nje pet godina od dana stupa­nja na snagu Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, br. 96/93). 5) Nastavnici u znanstveno-nastavnom zva­nju redovitog profesora koji su ponovno izabrani u znanstveno-nastavno zva­nje redovitog profesora prema odredbama ovoga Zakona, stječu to zva­nje kao trajno.«
  23. Podnosite­lj prijedloga smatra da je odredba članka
  24. stavka
  25. Zakona u nesuglasnosti s člancima
  26. i
  27. stavkom
  28. Ustava, jer redovite profesore, koji su to zva­nje stekli kao trajno prema ranije važećim zakonima, podvrgava obvezi ponovnog izbora u isto zva­nje i time im oduzima pravo na trajnost ­njihova prethodnim zakonima stečenog prava. Osoba koja je izabrana za redovitog profesora, ističe predlagate­lj, prema ranijim je propisima jedino podlije­gala provedbi postupka ocje­njiva­nja nastavnika svakih pet godina, u ci­lju donoše­nja ocjene obav­lja li nastavnik uspješno odgojno-obrazovni rad (članak
  29. stavak
  30. Zakona o usmjerenom obrazova­nju, »Narodne novine«, broj 20/82, 28/83, 12/85, 19/86, 31/89, 57/89, 47/90, 11/91 – pročišćeni tekst, 19/92, 27/93). To, dakle, nije bio postupak ponovnog izbora u znanstveno-nastavno zva­nje redovitog profesora, već samo postupak radi utvrđe­nja ispu­njava li osoba pedagoške i druge uvjete potrebne za obav­lja­nje poslova nastavnika, budući da joj je zva­nje redovitog profesora zakonom bilo priznato kao trajno. Predlagate­lj stoga smatra da postoje opravdani razlozi za ispi­tiva­nje ustavnosti odredbe članka
  31. stavka
  32. Zakona. Njome se, ističe predlagate­lj, neposredno zadire u stalnost i trajnost znan­stveno-nastavnog zva­nja redovitog profesora. Redoviti su profesori, naime, to zva­nje već prethodno trajno stekli u postupcima provedenima sukladno odredbama ranije­g Zakona o usmjerenom obrazova­nju. Osporenom odredbom članka
  33. stavka
  34. novog Zakona neposredno se zadire u trajnost i stalnost dotičnog zva­nja, jer se redovite profesore zakonski prisi­ljava na ponovni izbor u isto to zva­nje, čime se neposredno zadire u osnovna prava koja proizlaze iz ustavne odredbe o slobodi znanstvenog stva­ralašt­va. Zadiranjem u prava koja proizlaze iz ustavnog jamstva na slobodu znanstvenog stvaralaštva neposredno se vrijeđa i načelo vladavine prava iz članka
  35. Ustava, kao jedna od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
  36. Osporavana odredba članka
  37. stavka
  38. Zakona već je bila predmet ustavnosudske ocjene. U svojoj odluci broj: U-I-902/1999 od
  39. siječ­nja
  40. godine (»Narodne novine«, broj 14/2000) Ustavni sud nije prihvatio prijedlog tadaš­nje­g predlagate­lja za pokreta­nje postupka ocjene suglasnosti osporavane odredbe s Ustavom, zauzevši pravno stajalište, a s obzirom na tadaš­nje ospo­ravajuće razloge predlagate­lja, kako osporavana odredba nije u nesuglasju s odredbom članka
  41. stavka
  42. Ustava o slobodi znan­stvenog stvaralaštva, ocijenivši da se neposredno na teme­lju osporavane odredbe ne predviđa oduzima­nje znanstveno-nastavnog zva­nja niti jednom sveučilišnom nastavniku, niti se sveučilišni nastavnici, izabrani u određeno znanstveno-nastavno zva­nje prema odredbama ranije­g zakona, stav­ljaju u nejednak pravni položaj u odnosu prema sveučilišnim nastavnicima biranima prema odredbama novog Zakona. Međutim, iako je nedvojbeno da se osporavanom odredbom Zakona ne oduzimaju neposredno znanstveno-nastavna zva­nja sveučilišnim nastavnicima, ­njome se izrijekom propisuje obveza ponovnog izbora (reizbora) svih nastavnika izabranih prema ranije donesenim propisima, i to u rokovima i na način određen odredbama (novog) Zakona. Obveza reizbora, propisana osporavanom odredbom članka
  43. stavka
  44. Zakona odnosi se, prema tome, na sve sveučilišne nastavnike, pa i na one koji su teme­ljem ranije­g zakona u pojedina zva­nja izabrani trajno. Nada­lje, osporavana odredba, zajedno s ostalim odredbama istog članka, otvara mogućnost da se prethodno trajno stečeno zva­nje u postupku reizbora može izgubiti (stavak 3.), što u konačnici otvara da­lj­nju mogućnost prestanka – dotada stalnog – radnog odnosa na sveučilištu (stavak 4.). Slijedom iznijetoga, uslijed propisiva­nja obvezatnog reizbora sveučilišnih nastavnika u ista zva­nja u koja su teme­ljem odredaba ranije važećih zakona izabrani trajno, s otvorenom pravnom i faktičnom mogućnošću ­njihova gubitka, kao i gubitka radnog odnosa na sveučilištu, postoji sum­nja u suglasnost osporavane odredbe s načelom vladavine prava sadržanim u članku
  45. Ustava sa stajališta zadira­nja zakonodavaca u osnovni sadržaj ustavnog prava na autonomiju sveučilišta, zajamčenog člankom
  46. stavkom
  47. Ustava. S obzirom na postoja­nje sum­nje u suglasnost s Ustavom osporavane odredbe, Sud je služeći se ovlašte­njem danim na teme­lju članka
  48. stavka
  49. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka
  50. stavaka
  51. i
  52. Zakona. Ovo stoga što osporavani stavci predstav­ljaju razradu odredbe o obvezatnom reizboru svih sveučilišnih nastavnika, uk­ljučujući redovite profesore, sadržane u osporavanom članku
  53. stavka
  54. Zakona, pa su time u logičnoj i smislenoj vezi s odredbom u čije se suglasje s Ustavom sum­nja. Prijedlog je osnovan.
  55. Neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti članka
  56. stavaka 2.,
  57. i
  58. Zakona jesu odredbe članka
  59. i članka
  60. stav­ka
  61. Ustava Republike Hrvatske. Odredba članka
  62. Ustava utvrđuje načelo vladavine prava kao najvišu vrednotu ustavnopravnog poretka Republike. Odredba članka
  63. stavka
  64. Ustava jamči autonomiju sveu­čilišta.
  65. U točki II. odluke broj: U-I-902/1999 od
  66. siječ­nja
  67. godine, Ustavni sud zauzeo je stajalište da Ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta uživa, između ostalih, i svaki djelatnik određene znanosti unutar cjelokupnog sveučilišnog i/ili znanstvenog sustava u Republici Hrvatskoj. To stoga što sveučilište djeluje kao posebna vrsta znanstvene zajednice, jer je ­nje­gova zadaća – za razliku od svih drugih institucionalnih oblika znanstvenog rada – da razvija cjelinu znanosti, a da se taj razvoj odvija u kritičkoj raspravi sa studentima (napose poslijediplomantima). Slijedom toga, autonomija sveučilišta po prirodi stvari ima posebno znače­nje za položaj onih sveučilišnih nastavnika koji su stekli najviša zakonom ustanov­ljena znanstveno-nastavna zva­nja. Ti nastavnici uživaju poseban položaj kako u odnosu prema sveučilišnim nastavnicima u svim ostalim znanstveno-nastavnim zva­njima, tako i u odnosu prema znanstvenoj zajednici u cjelini. Pravni poredak, koji svojim ustavom jamči autonomiju sveučilišta, dužan je osigurati ­njihov autonoman položaj u odnosu prema znanstvenoj zajednici propisiva­njem zakonskih pretpostavki kojima im se omogućava da u znanstvenoj zajednici slobodno iznose svoja stajališta, bez rizika za svoje stečeno zva­nje i svoje zaposle­nje. Autonomijom sveučilišta štiti se dakle, ­njihov položaj, jer će samo pod ustavnom zaštitom sveučilišne autonomije oni biti spremni braniti svoja stajališta snagom argumenata i na taj način doprinositi razvoju znanosti na sveučilištu. Sloboda iznoše­nja vlastitih stajališta, sloboda suprotstav­lja­nja argumenata, kritičko rasprav­lja­nje sa studentima te, općenito, sloboda znanstvene kritike nužni su za razvoj znanosti na sveučilištu. Stoga je autonoman položaj sveučilišnih nastavnika, koji su stekli najviše stup­njeve znanstveno-nastavnih zva­nja, u interesu znanstvene zajednice i zato je nužno da ti sveučilišni nastavnici uživaju trajnost stečenog znanstveno-nastavnog zva­nja i stalnost zaposle­nja. Koja će znanstveno-nastavna zva­nja biti proglašena najvi­ši­ma, odnosno kojem će znanstveno-nastavnom zva­nju (ili zva­njima) na sveučilištu biti priznata i zajamčena trajnost, uz koju se vezuje i stalnost zaposle­nja sveučilišnog nastavnika, ovisi o nacionalnom zakonodavstvu svake pojedine zem­lje. U ­njemačkom pravnom poretku, primjerice, trajnost zva­nja i stalnost zaposle­nja za­jam­čena je onim sveučilišnim nastavnicima koji su izabrani za pro­fesore, pri čemu profesori imaju nekoliko rangova. U američ­kom pravnom poretku, primjerice, sveučilište je u pravilu dužno ponuditi sveučilišnom nastavniku s preko pet godina službe stalno zaposle­nje bez obzira na zva­nje, no tenure se u praksi u pravilu vezuje uz sveučilišne nastavnike u zva­nju koje odgovara izvanrednom profesoru (Associate Professor). U Hrvatskoj se trajnost zva­nja i stalnost zaposle­nja tradicionalno vezuju uz sveučilišnog nastavnika u znanstveno-nastavnom zva­nju redovitog profesora. Tako je Zakon o usmjerenom obrazova­nju iz
  68. godine, koji je prethodio Zakonu o visokim učilištima iz
  69. godine, ustanovio traja­nje znanstveno-nastavnog zva­nja profesora (od
  70. godine: redovnog profesora)1 bez ikakvog vremenskog ograniče­nja. Istodobno, on nije predvidio obvezu ponovnog izbora u zva­nje profesora, čime je otklonio i mogućnost ­nje­gova naknadnog gubitka u postupku reizbora. Trajnost zva­nja redovitog profesora, koja je bila utvrđena Zakonom o usmjerenom obrazova­nju, Sud smatra važnom pravnom či­njenicom za ocjenu ustavnosti članka
  71. stavka
  72. Zakona s aspekta ustavnog jamstva autonomije sveučilišta. Zaštita trajnosti prethodno stečenog zva­nja, naime, u konkretnom se slučaju razmatra u odnosu prema zva­nju redovitog profesora, koje je najviše znanstveno-nastavno zva­nje u pravnom poretku Republike Hrvatske. Za razliku od sveučilišnih nastavnika u svim ostalim znanstveno-nastavnim zva­njima, koji po prirodi stvari podliježu da­lj­njim postupcima izbora, a time i pravilima konkurencije i natjeca­nja na sveučilištu, samo sveučilišni nastavnik u zva­nju redovitog profesora više ne može napredovati na ­ljestvici znanstveno-nastavnih zva­nja, jer je prethodno već postigao najviši mogući stupa­nj sveučilišnog zva­nja. Slijedom toga, sveučilište kao posebna znanstvena zajednica, kojemu je svrha razvija­nje cjeline znanosti u kritičkoj raspravi sa studentima, može autonomno djelovati samo ako pravni poredak osigura, zajamči i zaštiti individualnu autonomiju redovitih profesora putem osigura­nja stalnosti ­njihova zaposle­nja i trajnosti ­njihova znanstveno-nastavnog zva­nja. Iz prethodnih je navoda razvidno da se pravo na trajnost znanstveno-nastavnog zva­nja redovitog profesora, kao i pravo na stalnost zaposle­nja redovitih profesora na sveučilištu, po svojoj pravnoj prirodi ne mogu smatrati individualnim (­ljudskim) pravima koja bi, sama za sebe, imala kvalitetu stečenih prava pripa­dajućih pojedincu, te koja bi, sukladno tome, po prirodi stvari bila zaštićena i u razdob­ljima promjena zakonskih režima. Međutim, polazeći od sadržaja članka
  73. stavka
  74. Ustava, Sud utvrđuje da je vrijednost sigurnosti položaja pojedinog sveučilišnog nastavnika u najvišem znanstveno-nastavnom zva­nju važnija za autonomiju sveučilišta i mogućnost ­nje­gova razvoja no što su eventualni dobici koji bi mogli biti postignuti propisiva­njem obveze ­njihova podvrgava­nja reizboru u isto zva­nje uvijek kad se mije­nja zakonodavni režim (eliminacija nekvalificiranih nastavnika, i slično). Stoga ustavno jamstvo autonomije sveučilišta zahtijeva da podredno budu zaštićena i sva na zakonu zasnovana prava sveučilišnih nastavnika, što uk­ljučuje i obvezu zaštite zatečenog sta­nja tih prava u situaciji donoše­nja novog zakona kojim se mije­nja dotadaš­nje zakonsko uređe­nje. U tom je smislu Sud zauzeo načelno stajalište da svako sta­nje koje je na sveučilištu zatečeno, a u funkciji je ostvariva­nja autonomije sveučilišta iz članka
  75. stavka
  76. Ustava i potica­nja razvitka znanosti iz članka
  77. stavka
  78. Ustava – pod uvjetom da nije neracionalno i da nije u sukobu s drugim Ustavom zaštićenim vrijednostima – novim zakonom i samo mora biti zaštićeno. Nasuprot tome, osporavane prijelazne odredbe članka
  79. stavaka
  80. i
  81. novog Zakona – protivno dotadaš­njem zakonodavnom sta­nju – na ponovni su izbor u isto zva­nje generalno obvezale i sve redovite profesore, otvarajući mogućnost da oni izgube stečena znanstveno-nastavna zva­nja, ali i radna mjesta na sveu­čili­štu. Slijedom toga, Sud utvrđuje da le­galna svrha navedenih osporavanih odredaba Zakona nije u funkciji ostvariva­nja autonomije sveučilišta niti je u funkciji potica­nja razvitka znanosti. Osporavane odredbe članka
  82. stavaka 2.,
  83. i
  84. Zakona protivne su pret­hodno opisanom načelu obvezatnosti zaštite zatečenog sta­nja, to jest sta­nja u kojem su se u vrijeme donoše­nja novog Zakona o visokim učilištima zatekli sveučilišni nastavnici u znanstveno-nastavnom zva­nju redovitih profesora. Time su povrijeđene teme­ljne vrijednosti sveučilišne i/ili znanstvene zajednice, a time i ustavno jamstvo autonomije sveučilišta iz članka
  85. stavka
  86. Ustava.
  87. Polazeći od sadržaja autonomije sveučilišta navedenog u točki
  88. ove odluke, Sud je ukinuo dio odredbe članka
  89. stavka
  90. Zakona koji se odnosi na obvezu da se i redoviti profesori podvrgnu postupku ponovnog izbora u isto zva­nje prema odredbama novog Zakona. Utvrdivši nesuglasnost dijela odredbe članka
  91. stavka
  92. Zakona s odredbom članka
  93. stavka
  94. Ustava, Sud je sam pokrenuo postupak i ukinuo kao suvišan dio odredbe stavka
  95. članka
  96. Zakona koji određuje obvezu redovitih profesora, izabranih teme­ljem Zakona o usmjerenom obra­zo­va­nju, da se podvrgnu ponovnom izboru prema odredbama novog Zakona u visokim učilištima. Konačno, Sud je kao suvišan ukinuo i dio odredbe članka
  97. stavka
  98. Zakona o dijelu koji se odnosi na redovite profesore, jer je dispozicija te pravne norme e­gzistencijalno vezana uz ukinuti dio odredbe članka
  99. stavka
  100. Zakona.
  101. Sud posebno naglašava da se stajališta o trajnosti i stalnosti zva­nja i zaposle­nja sveučilišnih nastavnika u najvišim znanstveno-nastavnim zva­njima, kao jednom od izraza autonomije sveučilišta, izražena u ovoj odluci, ne odnose na pravo zakonodavca da propiše pretpostavke za pokreta­nje i vođe­nje postupka oduzima­nja svih znanstvenih i/ili znanstveno-nastavnih zva­nja te raskida radnog odnosa na sveučilištu u pojedinačnim slučajevima zbog ­njihova nezakonitog ili na drugi način pravno neva­ljanog stjeca­nja odnosno zbog djelova­nja nastavnika protivno zakonom utvrđenim pravilima radnog odnosa na sveučilištu. U tom je smislu osobito važno u posebnom zakonu, kojim se uređuje položaj visokih učilišta, izrijekom propisati pretpostavke za prestanak radnog odnosa sveučilišnih nastavnika (poglavito onih u najvišim znanstveno-nastavnim zva­njima), jer na to zakonodavca obvezuje autonomni ustavni položaj sveučilišta, kao ustanove koja obav­lja jednu od najvažnijih javnih službi u društvu.
  102. Napos­ljetku, Sud upozorava da se u odredbi članka
  103. stavka
  104. Zakona riječi »prema ranije donesenim propisima« i »po odredbama ranije donesenih propisa« moraju tumačiti restriktivno, jer su za prosuđiva­nje postupaka izbora i ocje­njiva­nja nastavnika, te utvrđiva­nja ­njihova statusa, mjerodavni samo ranije važeći zakoni, a ne i drugi propisi.
  105. U odluci broj: U-I-902/1999 od
  106. srp­nja
  107. (»Narodne novine«, broj 67/2000), Ustavni sud odgodio je do
  108. prosinca
  109. godine prestanak važe­nja pojedinih ukinutih odredaba Zakona o visokim učilištima zbog potrebe prilagodbe sustava visokih učilišta izreci odluke broj: U-I-902/1999 od
  110. siječ­nja
  111. godine. Budući da ukida­nje pojedinih dijelova odredaba članka
  112. Zakona ne dovodi do potrebe prilagodbe sustava visokih učilišta izreci ove odluke, u konkretnom slučaju Sud nije odredio ­njezin odgodni učinak.
  113. Slijedom navedenog, na teme­lju odredbe članka
  114. stav­ka
  115. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-843/2000 Zagreb,
  116. rujna
  117. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 94/2000-1874 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 94/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1874 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.9.
  118. ELI: /eli/sluzbeni/2000/94/1874 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  119. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.