← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-202/2000 od 6. rujna 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-202/2000 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-202/2000 od
  3. rujna
  4. NN 95/2000 (28.9.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-202/2000 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1885 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­­­­nje o ustavnim tužbama, sastav­­­­ljenom od suca Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća te sudaca Marijana Hra­­­­njskog, Ivana Mrko­­­­njića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe V. V. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10262/1998-4 od
  9. svib­­­­nja
  10. godine, – rješe­­­­nje Ministarstva unutar­­­­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-62-23507/1-98 od
  11. listopada
  12. godine i – rješe­­­­nje Policijske uprave z., broj: 511-19-30/2-12702/252-97 od
  13. srp­­­­nja
  14. godine. II. Predmet se vraća Policijskoj upravi z. na ponovni postupak. Obrazlože­­­­nje
  15. Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnosite­­­­lj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10262/1998-4 od
  16. svib­­­­nja
  17. godine, kojom je odbijena tužba podnosite­­­­lja protiv rješe­­­­nja Ministarstva unutar­­­­njih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-62-23507/1-98 od
  18. listopada
  19. godine. Navedenim rješe­­­­njem odbijen je prigovor podnosite­­­­lja izjav­­­­ljen protiv rješe­­­­nja Policijske uprave z., broj: 511-19-30/2-12702/252-97 od
  20. srp­­­­nja
  21. godine, kojim rješe­­­­njem podnosite­­­­lju nije priznato svojstvo hrvatskog branite­­­­lja iz Domovinskog rata, uz obrazlože­­­­nje da nije utvrđeno postoja­­­­nje okolnosti iz članka
  22. Zakona o pravima hrvatskih branite­­­­lja iz Domovinskog rata i članova ­­­­njihovih obite­­­­lji.
  23. Podnosite­­­­lj ističe kako je navedenim odlukama povrijeđena ustavna odredba sadržana u članku
  24. stavku
  25. Ustava, a iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnosite­­­­lj u konkretnom slučaju upućuje i na postoja­­­­nje povrede ustavne odredbe članka
  26. stavka
  27. i članka
  28. Ustava. Obrazlažući razloge za svoje tvrd­­­­nje o povredi ustavnih prava podnosite­­­­lj ustavne tužbe navodi da je do osporenih odluka došlo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog či­­­­njeničnog sta­­­­nja i po­grešne primjene materijalnog prava. Povredu ustavnih odredbi podnosite­­­­lj drži razvidnom iz či­­­­njenice da su akti kojima se odlučivalo o ­­­­nje­govom zahtjevu ne samo bez va­­­­ljanog ne­go bez ikak­vog obrazlože­­­­nja, čime su razlozi za odbija­­­­nje ­­­­nje­govog zah­tjeva i nakon provedenog upravnog postupka podnosite­­­­lju osta­li nepoznati. Na kraju ističe da su različiti kriteriji koje su upravna tijela primje­­­­njivala prilikom priznava­­­­nja statusa hrvat­skog branite­­­­lja imali za pos­­­­ljedicu nezakonitost kako rješe­­­­nja donesenih u postupku utvrđe­­­­nja statusa hrvatskog branite­­­­lja tako i presude Upravnog suda koja je potvrdila osporena rješe­­­­nja. Slijedom iznijetoga, a smatrajući kako je navedenim rješe­­­­njima stav­­­­ljen u nejednak položaj u odnosu na druge ovlaštene službene osobe koje su ostvarile navedeno pravo, predlaže ustavnu tužbu usvojiti i ukinuti osporavana rješe­­­­nja.
  29. Za potrebe ovosudnog postupka Sud je pribavio spis Uprav­nog suda Republike Hrvatske i prvostupa­­­­njskog tijela. Uvidom u ­­­­njih utvrđeno je s­­­­ljedeće: Podnosite­­­­lj ustavne tužbe podnio je
  30. lip­­­­nja
  31. godine zamolbu za izdava­­­­nje potvrde o statusu hrvatskog branite­­­­lja iz Domovinskog rata. Po primitku obavijesti Povjerenstva Policijske uprave z. kako ne ispu­­­­njava uvjete za izdava­­­­nje potvrde o statusu hrvatskog branite­­­­lja, izjavio je prigovor načelniku Policijske uprave z. U istom navodi da je u Policijskoj upravi z., Odjelu imigracija, radio na poslovima ovlaštene službene osobe u zva­­­­nju samostalnog inspektora do
  32. prosinca
  33. godine, kada je rješe­­­­njem tuženog tijela utvrđeno da ima navršenih preko 25 godina mirovinskog staža koje je stekao na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe te mu je utvrđen prestanak službe s pravom na mirovinu. Navedenu či­­­­njenicu podnosite­­­­lj je istaknuo u prigovoru. U obrazlože­­­­nju prvostupa­­­­njskog rješe­­­­nja Policijske uprave z. kojim je odbijen podnosite­­­­ljev zahtjev za izdava­­­­nje potvrde o statusu hrvatskog branite­­­­lja iz Domovinskog rata, samo je naveden sadržaj odredbe članka
  34. stavka
  35. Zakona o pravima hrvatskih branite­­­­lja iz Domovinskog rata i članova ­­­­njihovih obite­­­­lji (»Na­rod­ne novine«, broj 108/96), dok je upravno tijelo propustilo navesti utvrđeno či­­­­njenično sta­­­­nje, kao i razloge za odbija­­­­nje zah­tje­va podnosite­­­­lja. Odgovarajući na istaknuti prigovor podnosite­­­­lja kako iz obra­z­lože­­­­nja prvostupa­­­­njskog rješe­­­­nja nije razvidno iz kojih je razloga odbijen ­­­­nje­gov zahtjev, Ministarstvo unutar­­­­njih poslova, u dru­gostupa­­­­njskom rješe­­­­nju, ponovilo je navod da podnosite­­­­lj ne ispu­­­­njava uvjete iz članka
  36. stavka
  37. Zakona o pravima hrvatskih bra­nite­­­­lja iz Domovinskog rata i članova njihovih obite­­­­lji iako se prema odredbi članka
  38. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) u obrazlože­­­­nju drugostupa­­­­njskog rješe­­­­nja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe. Iz obrazlože­­­­nja drugo­stupa­­­­njskog rješe­­­­nja nije razvidno da je či­­­­njenica obav­­­­lja­­­­nja poslova ovlaštene službene osobe od strane podnosite­­­­lja razmatrana niti da se na taj prigovor podnosite­­­­lja odgovorilo. Upravni sud Republike Hrvatske odbio je tužbu podnosite­­­­lja protiv drugostupa­­­­njskog rješe­­­­nja Ministarstva unutar­­­­njih poslova, iako u postupku koji mu je prethodio nije postup­­­­ljeno prema pravilima postupka niti je akt donesen sukladno teme­­­­ljnim načelima Zakona o općem upravnom postupku. Preko istaknutih prigovora podnosite­­­­lja Upravni sud Republike Hrvatske prelazi zadovo­­­­ljivši se ponav­­­­lja­­­­njem navoda da podnosite­­­­lj ustavne tužbe ne ispu­­­­njava uvjete iz članka
  39. stavka
  40. Zakona o pravima hrvatskih branite­­­­lja iz Domovinskog rata i članova ­­­­njihovih obite­­­­lji. Nada­­­­lje, u osporenoj presudi, Upravni sud ocje­­­­njuje da rješe­­­­nje o odbija­­­­nju podnosite­­­­ljevog zahtjeva za prizna­­­­nje statusa hrvatskog branite­­­­lja nije nezakonito usprkos či­­­­njenici što je u konkretnom slučaju upravno tijelo povrijedio odredbu članka
  41. stavka
  42. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) kojom je propisano da obrazlože­­­­nje rješe­­­­nja sadrži, između ostalog, i utvrđeno či­­­­njenično sta­­­­nje. Ustavna tužba je osnovana.
  43. Na teme­­­­lju članka
  44. alineja
  45. Ustava, Ustavni sud ovlašten je štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Prema članku
  46. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u da­­­­lj­­­­njem tekstu: Ustavni zakon), svaka fizička i pravna osoba može po iscrp­­­­ljiva­­­­nju dopuš­tenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od ­­­­njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
  47. Člankom
  48. Ustavnog zakona određeno je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnosite­­­­lja ustav­ne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
  49. Načelo materijalne istine, kao jedno od teme­­­­ljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom članka
  50. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se u postupku mora utvrditi pravo sta­­­­nje stvari i u tom ci­­­­lju se moraju utvrditi sve či­­­­njenice koje su od važnosti za donoše­­­­nje zakonitog i pravilnog rješe­­­­nja. Također je, člankom
  51. stavkom
  52. Zakona o općem upravnom postupku, određeno što obrazlože­­­­nje rješe­­­­nja doneseno u provedenom upravnom postupku mora sadržavati.
  53. Uvidom u osporavana rješe­­­­nja upravnih tijela, utvrđeno je kako ona ne sadrže sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom članka
  54. Zakona o općem upravnom postup­ku, odnosno iz osporavanih rješe­­­­nja nisu razvidni razlozi niti od­lu­­čujuće okolnosti na teme­­­­lju kojih je utvrđeno da podnosite­­­­lj ne ispu­­­­njava uvjete za priznava­­­­nje statusa hrvatskog branite­­­­lja iz Domovinskog rata.
  55. Prema odredbi članka
  56. stavka
  57. svi su pred zakonom jednaki, a prema odredbi članka
  58. Ustava svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Iz navedenih ustavnih jamstava proizlazi i pravo stranke da bude upoznata s razlozima odlučiva­nja u konk­ret­noj stvari. Naime, navedena ustavna prava ne mogu se učin­kovito ostvarivati ukoliko je podnosite­lju suprotno zakonu, one­mogućeno sudjelova­nje u postupku ili ako on nije upoznat s razlozima odlučiva­nja u konkretnom slučaju. Nepoznava­nje razloga za donoše­nje nekog upravnog akta dovodi osobu o čijem je pravu ili obvezi tim aktom odlučivano u nepovo­ljniji položaj u odnosu na druge osobe kojima su ti razlozi bili poznati.
  59. Također, osobi kojoj tijekom postupka nisu bile poznate okolnosti niti razlozi za rješava­nje u konkretnom slučaju bitno je sma­njena mogućnost osporava­nja či­njeničnih utvrđe­nja nadležnih tijela, odnosno bitno je sma­njena mogućnost uspjeha u žalbenom postupku kao i u postupcima po drugim pravnim lijekovima. Ne­na­vođe­nje razloga za odlučiva­nje u konkretnom slučaju u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka
  60. stavka
  61. Ustava, shva­ćenim kao pravom na ulaga­nje učinkovitog pravnog lijeka. Navedeno pravo ne može se učinkovito ostvariti bez obrazlože­nja u rješe­njima upravnih tijela, jer se samo putem obrazlože­nja utvr­đu­je je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođe­nju postupka i u odlučiva­nju stranci omogući zaštititi svoja prava.
  62. Značajno je da je i Ministarstvo unutar­njih poslova, u trav­­nju
  63. godine, svim policijskim upravama dostavilo uputu u svezi izdava­nja potvrda o statusu hrvatskog branite­lja radi ostva­riva­nja prava propisanih Zakonom o pravima hrvatskih branite­lja i drugim propisima, u kojoj su izrijekom navedene kate­gorije osoba kojima će se teme­ljem te upute priznati status hrvatskog bra­nite­lja. Tako je u članku
  64. upute navedeno da će se osobama koje su bile zaposlene u Ministarstvu unutar­njih poslova Repub­like Hrvatske kao ovlaštene službene osobe unutar razdob­lja od
  65. svib­nja
  66. godine do
  67. lip­nja
  68. godine, priznati status hrvat­skog branite­lja, osim ako Povjerenstvo nije utvrdilo da postoje razlozi za nepriznava­nje tog statusa, te da se kao vrijeme sudjelova­nja u Domovinskom ratu priznaje cijelo vrijeme rasporeda na poslove ovlaštene službene osobe, odnosno onoliko vremena unutar navedenog razdob­lja koliko su bile u radnom odnosu. Iz obrazlože­nja prvostupa­njskog i drugostupa­njskog rješe­nja nije razvidno je li zahtjev podnosite­lja za prizna­nje svojstva hrvatskog branite­lja iz Domovinskog rata razmatran u smislu odredaba navedene upute.
  69. Slijedom iznijetoga, utvrđeno je kako su podnosite­lju osporavanim rješe­njima upravnih tijela, uslijed povreda postupovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku, povrijeđena ustavna prava iz članka
  70. stavka
  71. i članka
  72. stavka
  73. Ustava.
  74. Propusti upravnih tijela u postupku rješava­nja o pod­no­site­ljevom zahtjevu u konkretnom slučaju protežu se i na osporavanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je potvr­đena zakonitost rješe­nja upravnih tijela. Propustivši pružiti zaštitu podnosite­lju, u slučaju kada je o ­nje­govom zahtjevu rješavano na način suprotan odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio je ustavnu odredbu članka
  75. Ustava.
  76. Slijedom navedenog, utvrdivši da su osporenim rješe­njima upravnih tijela i osporenom odlukom podnosite­lju povrije­đena ustavna prava iz članka
  77. stavka 2., članka
  78. stavka
  79. i članka
  80. Ustava, na teme­lju odredbi članka
  81. i članka
  82. Ustav­nog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-202/2000 Zagreb,
  83. rujna
  84. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 95/2000-1885 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 95/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1885 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 28.9.
  85. ELI: /eli/sluzbeni/2000/95/1885 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  86. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.