Odluka o utvrđivanju Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske

Odluka o utvrđivanju Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o utvrđivanju Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske NN 101/2000 (13.10.2000.), Odluka o utvrđivanju Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA 1974 Na teme­lju članka

1. stavka
2. Ustava Republike Hrvat­ske, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici
3. listopada 2000., donio je ODLUKU O UTVRĐIVANJU NACRTA PROMJENE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE I. Utvrđuje se Nacrt promjene Ustava Republike Hrvatske u tekstu kako ga je, sukladno Prijedlogu odluke da se pristupi promjeni Ustava Republike Hrvatske koju je predložila Vlada Re­pu­blike Hrvatske i supotpisao Predsjednik Republike Hrvatske aktom od
4. srp­nja 2000., te prethodnog miš­lje­nja Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora i provedene rasprave u Za­stup­­ničkom domu Hrvatskoga državnog sabora i ­nje­govim radnim tijelima, podnio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora. II. Sukladno odredbi članka
5. stavka
6. podstavka
7. Poslovnika Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav će, na teme­lju i u okviru Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske, te primjedbi i prijedloga iznesenih u raspravi, podnijeti Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora Prijedlog promjene Ustava Republike Hrvat­ske. III. Ova Odluka i Nacrt promjene Ustava Republike Hrvat­ske objavit će se u »Narodnim novinama«. Klasa: 012-02/00-01/02 Zagreb,
8. listopada
9. ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA Predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora Zlatko Tomčić, v. r. NACRT PROMJENE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE Članak
10. U Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 56/90., 135/
11. i 8/98.) u Glavi II. Teme­­ljne odredbe u članku
12. stavku
13. riječi »Hrvatski državni sabor« zamje­­njuju se riječima: »Hrvatski sabor«, a riječi: »i narod neposredno, samostalno« brišu se. Članak
14. U članku
15. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »i teme­­lj za tumače­­nje Ustava.« Članak
16. U članku
17. stavku
18. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »koja je ograničena Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i re­gionalnu samoupravu.« Iza stavka
19. dodaje se stavak
20. koji glasi: »Načelo diobe vlasti uk­­ljučuje oblike međusobne surad­­nje i uzajamne provjere nosite­­lja vlasti propisane Ustavom i zakonom.« Članak
21. Članak
22. mije­­nja se i glasi: »Osniva­­nje političkih stranaka je slobodno. Unutar­­nje ustrojstvo političkih stranaka mora biti sukladno teme­­ljnim ustavnim demokratskim načelima. Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih sredstava i imovine. Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelova­­njem smjeraju podriva­­nju slobodnoga demokrat­skog poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske. Zakonom se uređuje položaj i financira­­nje političkih stranaka.« Članak
23. Članak
24. mije­­nja se i glasi: »Oružane snage Republike Hrvatske štite ­­njezin suverenitet i neovisnost te brane ­­njenu teritorijalnu cjelovitost. Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći ­­njezine granice ili djelovati preko ­­njezinih granica samo na teme­­lju prethodne odluke Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora. Oružane snage mogu prijeći granice Republike Hrvatske u sklopu vježbi u okviru međunarodnih obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na teme­­lju međunarodnih ugovora te radi pruža­­nja humanitarne pomoći i bez prethodne odluke Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora. U slučajevima predviđenim u člancima
25. i
26. ovoga Ustava, oružane se snage mogu, ako to zahtijeva narav pogibe­­lji, koristiti kao pomoć policiji i drugim državnim tijelima. Obrambeno ustrojstvo, zapovijeda­­nje, uprav­­lja­­nje i demokratski nadzor nad oružanim snagama Republike Hrvatske ure­đuje se Ustavom i zakonom.« Članak
27. U članku
28. stavak
29. mije­­nja se i glasi: »Položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada uređuje se zakonom kojim se re­gulira mjesna, lokalna i re­gionalna samouprava.« Članak
30. U članku
31. stavku
32. riječ: »narodnosne« zamje­­njuje se riječju: »nacionalne« a na kraju rečenice točka se zamje­­njuje zarezom i dodaju riječi: »u skladu sa zakonom«. Članak
33. U članku
34. iza stavka
35. dodaje se stavak
36. koji glasi: »Svako ograniče­­nje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničava­­njem u svakom pojedinom slučaju.« Članak
37. U članku
38. stavku
39. riječi: »Hrvatski državni sabor« zamje­­njuju se riječima »Hrvatski sabor«, a iza riječi: »ako se Sabor ne može sastati,« dodaju se riječi: »na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade,«. Članak
40. Članak
41. mije­­nja se i glasi: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o ­­nje­govim pravima i obvezama, ili o sum­­nji ili optužbi zbog kaž­­njivog djela. U slučaju sum­­nje ili optužbe zbog kaž­­njivog djela osum­­njičenik, okriv­­ljenik ili optuženik ima pravo: – da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o prirodi i razlozima optužbe koja se diže protiv ­­nje­ga i o dokazima koji ga terete, – da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, – na branite­­lja i nesmetano uspostav­­lja­­nje veze s branite­­ljem, i s tim pravom mora biti upoznat, – da se brani sam ili uz branite­­lja po vlastitom izboru, a ako nema dovo­­ljno sredstava da plati branite­­lja, ima pravo na besplatnog branite­­lja pod uvjetima propisanim zakonom, – da mu se sudi u ­­nje­govoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu, – da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitiva­­nje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, – na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotreb­­ljava na sudu. Osum­­njičenik, okriv­­ljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna kriv­­nju. Dokazi pribav­­ljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.« Članak
42. U članku
43. stavci
44. i
45. mije­­njaju se i glase: »Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravo­moćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom. Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka.« Članak
46. U članku
47. stavku
48. iza riječi: »Ustavom« dodaju se riječi: »i zakonom«. Članak
49. Članak
50. mije­­nja se i glasi: »Svim se građanima priznaje pravo na javno okup­­lja­­nje i mirni prosvjed.« Članak
51. U članku
52. stavku
53. iza riječi: »slobodno osnivati« brišu se riječi: »političke stranke«. Članak
54. Članak
55. mije­­nja se i glasi: »Uz uvjete određene zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.« Članak
56. U članku
57. stavak
58. mije­­nja se i glasi: »Županijski dom ima najviše 65 zastupnika koji se, u skladu sa zakonom, biraju neposredno tajnim glasova­­njem u županijama i gradovima s položajem županija.« Dosadaš­­nji stavci
59. i
60. brišu se. Članak
61. U članku
62. riječi: »Hrvatski državni sabor« zamje­­njuju se riječima: »Hrvatski sabor« u odgovarajućem padežu, a iza stavka
63. dodaje se stavak
64. koji glasi: »Pojedini dom Sabora konstituira se izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika tog doma.« Članak
65. U članku
66. riječi: »Hrvatskom državnom saboru« zamje­­njuju se riječima: »Hrvatskom saboru«, na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »ili u slučajevima iz članka
67. i
68. ovoga Ustava«. Članak
69. Članak
70. mije­­nja se i glasi: »Zastupnički dom i Županijski dom mogu se raspustiti radi raspisiva­­nja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih zastupnika pojedinog doma. Predsjednik Republike može sukladno odredbama članka
71. Ustava, raspustiti Zastupnički dom.« Članak
72. U članku
73. stavku
74. riječi: »
75. lip­­nja« zamje­­njuju se riječima: »
76. srp­­nja«, a riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« u stavku
77. i
78. zamje­­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«. Iza stavka
79. dodaje se stavak
80. koji glasi: »Predsjednik doma može uz prethodno pribav­­ljeno miš­­lje­­nje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati dom na izvanredno zasjeda­­nje.« Članak
81. Članak
82. mije­­nja se i glasi: »Zastupnički dom i Županijski dom imaju predsjednika i jednog ili više potpredsjednika. Predsjednik Zastupničkog doma predsjednik je i Hrvatskoga sabora. Unutar­­nje ustrojstvo i način rada pojedinog doma Sabora uređuje se poslovnikom doma u skladu s Ustavom. Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika doma.« Članak
83. U članku
84. stavku
85. iza podstavka
86. dodaju se novi podstavci 5.,
87. i
88. koji glase: »– donosi akte kojima izražava politku Sabora, – donosi Strate­giju nacionalne sigurnosti i Strate­giju obrane Republike Hrvatske, – ostvaruje demokratski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske,«. Dosadaš­nji podstavci 5., 6., 7., 8.,
89. i
90. postaju podstavci 8., 9., 10., 11.,
91. i
92. U podstavku
93. na kraju rečenice briše se točka i dodaju riječi: »i zakonom.« Članak
94. Članak
95. mije­nja se i glasi: »Županijski dom: – predlaže Zastupničkom domu zakone i raspisiva­nje referenduma, – rasprav­lja i može davati miš­lje­nja o pita­njima koja su u djelokrugu Zastupničkog doma, – daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja Ustava i zakona kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav te ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela, – daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje u sluča­je­vima iz članka
96. stavka
97. Ustava, – obav­lja druge poslove utvrđene Ustavom i zakonom. U postupku donoše­nja zakona kojima se uređuje ustrojstvo, djelokrug i financira­nje jedinica lokalne i re­gionalne samouprave te ustrojstvo i djelokrug državne uprave Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom. Zakon o kojem Županijski dom i Zastupnički dom ravnopravno odlučuju, smatra se donesenim kad je u oba doma izglasan u istovjetnom tekstu. U slučaju kad domovi Sabora ne izglasaju zakon u istovjetnom tekstu te se o tekstu zakona ne postigne suglasnost u roku od 15 dana od dana izglasava­nja, mjerodavan je tekst zakona usvojen u Zastupničkom domu. Ako drži da su zakonom koji je donio Zastupnički dom povrijeđena prava jedinica lokalne i re­gionalne samouprave, osim zakona o kojima Županijski dom ravnopravno odlučuje sa Za­stupničkim domom, Županijski dom može u roku od 8 dana od dana izglasava­nja zakona u Zastupničkom domu, uz obrazloženo miš­lje­nje, vratiti zakon na ponovno odlučiva­nje Zastupničkom domu. U tom slučaju Zastupnički dom o donoše­nju zakona od­lučuje natpolovičnom većinom svih zastupnika, osim kada Za­stup­nič­ki dom zakone donosi dvotrećinskom većinom.« Članak
98. Članak
99. mije­nja se i glasi: »Zakone kojima se uređuju prava nacionalnih ma­njina Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Zakone kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i re­gionalne samouprave Zastupnički dom donosi većinom glasova svih zastupnika. Kad o zakonu ravnopravno odlučuje sa Zastupničkim domom, Županijski dom odlučuje po postupku propisanom za Za­stupnički dom. Odluku o vraća­nju zakona na ponovno odlučiva­nje Zastupničkom domu Županijski dom donosi većinom glasova svih zastupnika, a u slučajevima iz stavka
100. i
101. ovoga članka dvotrećinskom većinom.« Članak
102. Članak
103. mije­nja se i glasi: »Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postav­ljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima zastupnička pita­nja. Najma­nje jedna desetina zastupnika Zastupničkog doma može podnijeti interpelaciju o radu Vlade Republike Hrvatske ili pojedinoga ­njezinog člana. O odgovoru na interpelaciju vodi se rasprava u skladu s poslovnikom. Postav­lja­nje zastupničkih pita­nja i podnoše­nje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.« Članak
104. Članak
105. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako Predsjednik Republike ocijeni da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.« Članak
106. Članak
107. mije­nja se i glasi: »Prije ne­go što stupe na snagu, zakoni i drugi propisi državnih tijela objav­ljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske. Propisi tijela koja obav­ljaju javne ovlasti prije stupa­nja na snagu moraju biti objav­ljeni na dostupan način u skladu sa zakonom. Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana ­nje­gove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno. Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelova­nje. Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelova­nje.« Članak
108. U članku
109. stavku
110. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamje­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«, a iza stavka
111. dodaje se stavak
112. koji glasi: »Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika doma iz reda oporbenih zastupnika.« Članak
113. U članku
114. stavku
115. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamje­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora« a iza stavka
116. dodaje se stavak
117. koji glasi: »U okviru institucije pučkog pravobranite­lja osigurat će se zaštita ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i službama sigurnosti te zaštita prava građana pred tijelima lokalne i re­gionalne samouprave.« Članak
118. Članak
119. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike Hrvatske predstav­lja i zastupa Republiku Hrvatsku u zem­lji i inozemstvu. Predsjednik Republike brine se za redovno i usklađeno djelova­nje te za stabilnost državne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.« Članak
120. U članku
121. stavak
122. mije­nja se i glasi: »Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.« U stavku
123. na kraju prve rečenice briše se točka i dodaju riječi: »pod uvjetom da je glasova­nju pristupila većina svih birača upisanih u birački spisak.« Stavak
124. mije­nja se i glasi: »Prije preuzima­nja dužnosti, Predsjednik Republike pred pred­sjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže sve­čanu prise­gu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.« U stavku
125. iza riječi: »Republike« stav­lja se zarez i dodaju riječi: »prise­ga i ­njeno polaga­nje«. Članak
126. Članak
127. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike ne može obav­ljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost. Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.« Članak
128. Članak
129. mije­nja se i glasi: »U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korište­nja godiš­nje­g odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamje­njuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike. U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u sta­nju odlučiti o povjerava­nju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na teme­lju odluke Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade, a u slučaju nužnosti na vlastiti poticaj. U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Hrvat­skoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora. U bilo kojem slučaju istodobne spriječenosti Predsjednika Republike i predsjednika Hrvatskoga sabora, dužnost privremenog predsjednika Republike preuzima predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Za stupa­nje na snagu svih akata predsjednika Hrvatskoga sabora kao privremenog predsjednika Republike potreban je supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku 60 dana od dana preuzima­nja dužnosti privremenog pred­sjednika Republike sukladno stavku
130. ovoga članka.« Članak
131. U članku
132. stavku
133. podstavku
134. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamje­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«. Podstavci
135. i
136. zamje­njuju se podstavkom
137. koji glasi: »– povjerava mandat za sastav­lja­nje Vlade osobi koja, na teme­lju raspodjele zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu i obav­ljenih konzultacija, uživa povjere­nje većine svih zastupnika u Zastupničkom domu,«. Dosadaš­nji podstavci 5.,
138. i
139. postaju podstavci 4.,
140. i
141. Članak
142. Članak
143. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osniva­nju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu. Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis pred­sjednika Vlade te uz miš­lje­nje mjerodavnog odbora Zastup­ničkog doma Hrvatskoga sabora, postav­lja i opoziva šefove diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu. Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.« Članak
144. U članku
145. stavak
146. briše se. U stavku
147. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamje­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«. Iza stavka
148. dodaju se stavci
149. i
150. koji glase: »U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno sta­nje. Predsjednik Republike usmjerava rad vojnih sigurnosnih službi.« Članak
151. Članak
152. mije­nja se i glasi: »Za vrijeme traja­nja ratnog sta­nja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na teme­lju i u okviru ovlasti koje je dobio od Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora. Ako Zastupnički dom nije u zasjeda­nju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje sva pita­nja koja zahtijeva ratno sta­nje. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obav­ljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Repub­like može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz ­nje­gov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora čim se ovaj bude mogao sastati. Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Zastup­nič­kom domu na potvrdu u skladu sa stavkom
153. ovoga članka ili Zastupnički dom istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje važiti. U izvanrednim situacijama iz stavka
154. i
155. ovoga članka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i pred­sjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.« Članak
156. Članak
157. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pita­nja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.« Članak
158. Članak
159. mije­nja se i glasi: »Predsjednik Republike podnosi Hrvatskom saboru godiš­nje izvješće o sta­nju države i nacije koje izrađuje u surad­nji s pred­sjednikom Vlade. O godiš­njem izvješću se u Hrvatskom saboru vodi rasprava.« Članak
160. Članak
161. mije­nja se i glasi: »Na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetova­nja s predstavnicima klubova zastupnika parla­men­tarnih stranaka, Predsjednik Republike može raspustiti Za­stupnički dom Hrvatskoga sabora te raspisati prijevremene izbore. Predsjednik Republike Hrvatske ne može na prijedlog Vlade raspustiti Zastupnički dom dok traje postupak za utvrđiva­nje ­nje­gove odgovornosti za povredu Ustava i zloporabe položaja u skladu sa člankom
162. Ustava.« Članak
163. U članku
164. stavku
165. iza riječi: »povredu Ustava« dodaju se riječi: »i zlouporabu položaja«. Članak
166. Iza članka
167. dodaje se članak 105a. koji glasi: »Članak 105a. Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti. Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv ­nje­ga može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobre­nja Ustavnog suda. Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobre­nja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u traja­nju dužem od pet godina. U takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.« Članak
168. Članak
169. mije­nja se i glasi: »Predsjedniku Republike u obav­lja­nju ­nje­govih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješava Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenova­nja koja su u suprotnosti s načelom diobe vlasti. Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obav­ljaju se u Uredu predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje se zakonom.« Članak
170. Članak
171. mije­nja se i glasi: »Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Bez odobre­nja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obav­ljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.« Članak
172. Članak
173. mije­nja se i glasi: »Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade, a koja će obnašati dužnost predsjednika Vlade. Odmah po sastav­lja­nju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaća­nja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora i zatražiti glasova­nje o povjere­nju. Vlada stupa na dužnost kad joj povjere­nje iskaže većina svih zastupnika u Zastupničkom domu. Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prise­gu pred Zastupničkim domom. Tekst prise­ge utvrđuje se zakonom. Na teme­lju odluke Hrvatskoga sabora o iskaziva­nju povjere­nja Vladi Republike Hrvatske, rješe­nje o imenova­nju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora, a rješe­nje o imenova­nju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.« Članak
174. Iza članka
175. dodaju se članci 109a. i 109b. koji glase: »Članak 109a. Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaća­nja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjere­nje Zastupničkog doma, Pred­sjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Članak 109b. Ako Vlada ne bude sastav­ljena u skladu s člankom
176. i 109a. Ustava, Predsjednik Republike će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za Zastupnički dom.« Članak
177. Članak
178. mije­nja se i glasi: »Vlada Republike Hrvatske: – predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, – predlaže državni proračun i završni račun, – provodi zakone i druge odluke Sabora, – donosi uredbe za izvrše­nje zakona, – vodi va­njsku i unutar­nju politiku, – usmjerava i nadzire rad državne uprave i službi sigurnosti, – brine o gospodarskom razvitku zem­lje, – usmjerava djelova­nje i razvitak javnih službi, – obav­lja druge poslove određene Ustavom i zakonom.« Članak
179. Članak
180. mije­nja se i glasi: »Ustrojstvo, način rada, odlučiva­nje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i poslovnikom.« Članak
181. Članak
182. mije­nja se i glasi: »Vlada je odgovorna Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora. Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odlu­ke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje podru­čje rada.« Članak
183. Članak
184. mije­nja se i glasi: »Na prijedlog najma­nje jedne petine zastupnika u Zastup­ničkom domu Hrvatskoga sabora može se pokrenuti pita­nje povjere­nja predsjedniku Vlade, pojedinom ­njezinom članu, ili Vladi u cjelini. Glasova­nje o povjere­nju Vladi može zahtijevati i ­njezin pred­sjednik. Ne može se rasprav­ljati i glasovati o povjere­nju prije ne­go protekne sedam dana od dana dostave prijedloga Zastupničkom domu. Rasprava i glasova­nje o povjere­nju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave prijedloga Zastupničkom domu. Odluka o nepovjere­nju je prihvaćena ako je za ­nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Zastupničkom domu. Ako Zastupnički dom odbije prijedlog za izglasava­nje nepovjere­nja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci. Ako se izglasa nepovjere­nje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav Vlade ne izglasa povjere­nje, predsjednik Vlade u ostavci predložit će Predsjedniku Republike raspušta­nje Zastupničkog doma. Predsjednik Republike na prijedlog predsjednika Vlade u ostavci raspušta Zastupnički dom i istovremeno raspisuje nove izbore. Ako se izglasa nepovjere­nje pojedinom članu Vlade, pred­sjednik Vlade može umjesto ­nje­ga predložiti drugoga Zastup­ničkom domu da mu izglasa povjere­nje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku te poduzeti mjere iz stavka
185. ovoga članka.« Članak
186. Članak
187. mije­nja se i glasi: »Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način ­njihovog obav­lja­nja uređuje se zakonom. Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Zakonom i drugim propisima uređuje se položaj službenika, ­njihovo imenova­nje i razrješe­nje, odnosno izbor i opoziv na teme­lju natječaja te radnopravni status namještenika.« Članak
188. Članak
189. mije­nja se i glasi: »Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti izabrana osoba koja, uz ostale uvjete propisane zakonom, ima najma­nje deset godina radnog iskustva kao sudac, državni odvjetnik ili odvjetnik, ili ima zva­nje redovitog profesora pravnih znanosti. Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz prethodno miš­lje­nje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na prijedlog Predsjednika Republike bira Zastupnički dom Hrvat­skoga sabora na četiri godine. Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske može raz­riješiti Ustavni sud na prijedlog Zastupničkog doma u skladu s Ustavom i zakonom. Ustanov­ljava­nje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima uređuje se zakonom.« Članak
190. Iza članka
191. dodaje se članak 116a. koji glasi: »Članak 116a. Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinite­lja kaznenih i drugih kaž­njivih djela te na podnoše­nje pravnih sredstava za zaštitu Ustava i zakona. Prigodom prvog stupa­nja na državnoodvjetničku dužnost, zamjenici državnog odvjetnika će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenova­nja zamjenik državnog odvjetnika obav­lja svoju dužnost stalno. Ustanov­ljava­nje, ustrojstvo, djelokrug i nadležnost državnog odvjetništva uređuje se zakonom.« Članak
192. U članku
193. stavak
194. mije­nja se i glasi: »Javnost se može isk­ljučiti iz cijele rasprave ili ­njezina dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, posebno ako se sudi malo­ljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka, ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvoje­njem, ili radi čuva­nja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske, ali samo u opse­gu koji je po miš­lje­nju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.« Članak
195. Članak
196. mije­nja se i glasi: »Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđe­nju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo miš­lje­nje ili glasova­nje pri donoše­nju sudbene odluke. Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uči­njenog u obav­lja­nju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobre­nja Državnoga sudbenog vijeća.« Članak
197. Članak
198. mije­nja se i glasi: »Sudačka dužnost je stalna. Iznimno od odredbe stavka
199. ovoga članka prigodom prvog stupa­nja na sudačku dužnost suci će se imenovati na vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenova­nja sudac obav­lja svoju dužnost stalno. Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti: – ako to sam zatraži, – ako trajno izgubi sposobnost obav­ljati svoju dužnost, – ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obav­lja­nja sudačke dužnosti, – ako u skladu sa zakonom, zbog poči­njenog teškog ste­govnog djela tako odluči Državno sudbeno vijeće, – kad navrši sedamdeset godina. Protiv odluke o razrješe­nju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o ste­govnoj odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U slučajevima iz stavka
200. i
201. ovoga članka Ustavni sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda isk­ljučuje pravo na ustavnu tužbu. Sudac ne može biti premješten protivno ­nje­govoj vo­lji. Sudac ne može obav­ljati službu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću.« Članak
202. Članak
203. mije­nja se i glasi: »Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o ­njihovoj ste­govnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće. Državno sudbeno vijeće ima jedanaest članova koje iz reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti bira Zastupnički dom Sabora na način i u postupku određenom zakonom. Većina članova Državnog sudbenog vijeća mora biti iz reda sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti izabrani za članove Državnoga sudbenog vijeća. Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju se na vrijeme od četiri godine, s time da članom Državnoga sudbenog vijeća nitko ne može biti više od dva puta uzastopce. Predsjednika Državnoga sudbenog vijeća bira tajnim glasova­njem većina članova Državnoga sudbenog vijeća na vrijeme od dvije godine. Djelokrug i način rada Državnoga sudbenog vijeća uredit će se zakonom.« Članak
204. U članku
205. riječ: »jedanaest« zamje­njuje se riječju: »trinaest«, a riječi: »na prijedlog Županijskog doma« brišu se. Članak
206. U članku
207. stavku
208. podstavak
209. zamje­njuje se s tri nova podstavka koji glase: »– može ocje­njivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnoše­nja zahtjeva ili prijedloga za pokreta­nje postupka nije prošlo više od godine dana, – odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave te prav­nih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđene teme­ljne slobode i prava čovjeka i građanina, kao i pravo na lokalnu i re­gionalnu samoupravu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, – prati ostvariva­nje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvještava Zastupnički dom Hrvatskoga sabora,«. Dosadaš­nji podstavci 4., 5., 6.,
210. i
211. postaju podstavci 6., 7., 8.,
212. i
213. Članak
214. Iza članka
215. dodaje se članak 125a. koji glasi: »Članak 125a. Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvrše­nje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Zastup­nički dom. Članak
216. U članku
217. iza stavka
218. dodaje se stavak
219. koji glasi: »U slučajevima iz članka
220. stavka
221. podstavka
222. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđe­nju neustavnosti ili nezakonitosti.« Članak
223. Naslov Glave VI. mije­nja se i glasi: »MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA« Članak
224. Članak
225. mije­nja se i glasi: »Građanima se jamči pravo na lokalnu i re­gionalnu samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih odnosno re­gionalnih predstavničkih tijela koja su sastav­ljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na teme­lju neposrednog, jednakog i opće­ga biračkog prava. Građani mogu neposredno sudjelovati u uprav­lja­nju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučiva­nja u skladu sa zakonom i statutom.« Članak
226. Članak
227. mije­nja se i glasi: »Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i ­njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave. Jedinice re­gionalne samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Većim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije. U nase­lju ili dijelu nase­lja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.« Članak
228. Iza članka
229. dodaju se članci 129a. i 129b. koji glase: »Članak 129a. Jedinice lokalne samouprave obav­ljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređe­nje nase­lja i stanova­nja, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazova­nje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređe­nje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu. Jedinice re­gionalne samouprave obav­ljaju poslove od re­gionalnog znače­nja, a osobito poslove koji se odnose na prostorno i urbanističko planira­nje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planira­nje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova. Poslovi lokalnog i re­gionalnog djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodje­ljiva­nja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima. Članak 129b. Jedinice lokalne i re­gionalne samouprave imaju pravo da u okviru zakona, svojim statutima samostalno uređuju unutar­nje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te da ih prilagode lokalnim potrebama i mogućnostima.« Članak
230. Članak
231. mije­nja se i glasi: »U obav­lja­nju poslova iz svoje­ga djelokruga tijela jedinica lokalne i re­gionalne samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.« Članak
232. Članak
233. mije­nja se i glasi: »Jedinice lokalne i re­gionalne samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obav­lja­nju poslova iz svog djelokruga. Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.« Članak
234. Članak
235. mije­nja se i glasi: »U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapa­nje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o dotičnom međunarodnom ugovoru, Zastupničkog doma Hrvat­skoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvat­ske.« Članak
236. U članku
237. stavku
238. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamje­njuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«. Iza stavka
239. dodaju se stavci
240. i
241. koji glase: »Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobre­nju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Zastupnički dom Hrvatskoga sabora potvrdio na teme­lju stavka
242. i
243. ovoga članka. Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđiva­nju od Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.« Članak
244. U cijelom tekstu važeće­g Ustava Republike Hrvatske riječi: »Hrvatski državni sabor« zamje­njuju se riječima: »Hrvatski sabor« u odgovarajućem padežu. Članak
245. Promjena Ustava stupa na snagu danom proglaše­nja. Odluka, NN 101/2000-1974 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 101/2000 Broj dokumenta u izdanju: 1974 Donositelj:ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA Datum tiskanog izdanja: 13.10.
246. ELI: /eli/sluzbeni/2000/101/1974 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
247. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.