← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-524/1999 od 11. listopada 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-524/1999 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-524/1999 od
  3. listopada
  4. NN 107/2000 (31.10.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-524/1999 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2116 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hra­­njski, Ivan Mrko­­njić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe I. M. iz Z., koje­g zastupa D. M., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2649/1997 od
  9. ožujka
  10. – rješe­­nje Ministarstva unutar­­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-42-UP/I-2/863/1-96 od
  11. lip­­nja
  12. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutar­­njih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­­nje
  13. I. M. iz Z. podnio je dopuštenu i pravodobnu ustavnu tužbu u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2649/1997 od
  14. ožujka
  15. godine. Navedenom presudom je odbijena tužba podnosite­­lja izjav­­ljena protiv rješe­­nja Ministarstva unutar­­njih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-2/863/1-96 od
  16. lip­­nja
  17. godine, kojim je odbijen zahtjev podnosite­­lja za primitak u hrvatsko držav­­ljanstvo, teme­­ljem odredbe članka
  18. stavka 1., u svezi s odredbom članka
  19. stavka
  20. točke
  21. Zakona o hrvatskom držav­­ljanstvu (»Narodne novine«, br. 53/91, 70/91, 28/92 i 113/93).
  22. U ustavnoj tužbi podnosite­­lj ističe kako su navedenim odlukama povrijeđene ustavne odredbe članaka
  23. stavka 2.,
  24. stavka 1.,
  25. stavka 1.,
  26. i
  27. stavka
  28. Ustava. Obrazlažući razloge za svoje tvrd­­nje o povredi navedenih ustavnih odredbi, podnosite­­lj, u bitnome, navodi da rješe­­nje uprav­nog tijela nije obrazloženo, već iz ­­nje­ga samo proizlazi da je zahtjev za primitak u hrvatsko držav­­ljanstvo odbijen iz razloga što je podnosite­­lj kazneno evidentiran. Nada­­lje, navodi da i sam Uprav­ni sud u osporenoj presudi utvrđuje da je rješe­­nje neobrazloženo, međutim, ipak odbija tužbu i ocje­­njuje da je rješe­­nje zakonito. Podnosite­­lj smatra da mu je takvim postupa­­njem upravnog tijela i Upravnog suda povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  29. Ustava jer mu je onemogućeno, odnosno bitno otežano učinkovito korište­­nje ustavnog prava na žalbu. Osim toga, podnosite­­lj se poziva na praksu ovog Suda izraženu u odluci broj: U-III-507/1996 od
  30. ožujka 1998., objav­­ljenu u »Narodnim novinama«, br. 50/
  31. Naime, podnosite­­lj niti ne poriče da je bio kaž­­njavan prije više od 15 godina, ali navodi da iz odluke ovog Suda broj: U-III-507/1998 proizlazi: »da je pogrešna ocjena upravnih tijela da podnosite­­lj ne poštuje pravni poredak budući da su upravno tijelo, a i Upravni sud Republike Hrvatske, odlučivali o zahtjevu podnosite­­lja ustavne tužbe uzevši samo jedno životno razdob­­lje od prije petnaest godina (ne utvrdivši niti je li osuda brisana), a da nisu uzeli u obzir podnosite­­ljevo ponaša­­nje zad­­njih petnaest godina.« Podnosite­­lj smatra da su takvim postupa­­njem upravnog tijela i Upravnog suda povrijeđene i odredbe članaka
  32. stavka 2.,
  33. stavka 1.,
  34. i
  35. stavka
  36. Ustava.
  37. Za potrebe ustavnosudskog postupka Sud je pribavio spis Upravnog suda Republike Hrvatske i Ministarstva unutar­­njih poslova. Iz spisa predmeta je razvidno da je podnosite­­lj ustavne tužbe podnio
  38. ve­­ljače
  39. zahtjev za primitak u hrvatsko držav­­ljanstvo teme­­ljem članka
  40. stavka
  41. i članka
  42. Zakona o hrvat­skom držav­­ljanstvu. Nada­­lje, proizlazi da je podnosite­­lj držav­­ljanin Bosne i Herce­govine, a da neprekidno boravi u Republici Hrvatskoj od
  43. godine te da je zaposlen u poduzeću »Karbon« u Zagrebu, a da su mu supruga i kćerke hrvatske držav­­ljanke. Ministarstvo unutar­­njih poslova je odbilo zahtjev podnosite­­lja uz obrazlože­­nje da je kazneno evidentiran te, stoga, ne ispu­­njava jedan od uvjeta za primitak u hrvatsko držav­­ljanstvo, utvrđen člankom
  44. stavkom
  45. točkom
  46. Zakona o hrvatskom držav­­ljanstvu. Prema toj odredbi, prirođe­­njem može steći hrvatsko držav­­ljanstvo stranac ako se iz ­­nje­govog ponaša­­nja može zak­­ljučiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu. Ustavna tužba je osnovana.
  47. Na teme­­lju članka
  48. alineje
  49. Ustava, Ustavni sud je ovlašten štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Prema članku
  50. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, br. 99/99), svaka fizička i pravna osoba može po iscrp­­ljiva­­nju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da joj je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povri­jeđeno jedno od ­­njenih Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina.
  51. Člankom
  52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske određeno je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnosite­­lja ustavne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
  53. Načelo materijalne istine, kao jedno od teme­­ljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom članka
  54. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91), prema kojemu se u postupku mora utvrditi pravo sta­­nje stvari i u tom ci­­lju se moraju utvrditi sve či­­njenice koje su od važnosti za donoše­­nje zakonitog i pravilnog rješe­­nja. Člankom
  55. stavkom
  56. Zakona o općem upravnom postupku određeno je što obrazlože­­nje rješe­­nja, doneseno u provedenom upravnom postupku, mora sadržavati. Uvidom u osporeno rješe­­nje upravnog tijela, utvrđeno je kako ono ne sadrži sve elemente propisane navedenom odredbom članka
  57. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno iz osporavanog rješe­­nja nisu razvidni razlozi niti odlučujuće okolnosti na teme­­lju kojih je utvrđeno da podnosite­­lj ne ispu­­njava uvjete iz članka
  58. točke
  59. Zakona o hrvatskom držav­­ljanstvu za stjeca­­nje hrvatskog držav­­ljanstva. Osobi kojoj tijekom postupka nisu bile poznate okolnosti niti razlozi za rješava­­nje, u bitnom je sma­­njena mogućnost osporava­­nja či­­njeničnih utvrđe­­nja nadležnog tijela te uspjeha u žalbenom postupku, odnosno u konkretnom slučaju u upravnom sporu. Nenavođe­­nje razloga za odlučiva­­nje, u konkretnom slučaju, u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka
  60. stavka
  61. Ustava, na koje se podnosite­­lj poziva u ustavnoj tužbi, shvaćenim kao pravom na ulaga­­nje učinkovitog pravnog lijeka. Navedeno pravo se ne može učinkovito ostvariti bez obrazlože­­nja u rješe­­nju uprav­nog tijela jer se samo putem obrazlože­­nja utvrđuje je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i ujedno postupalo tako da u vođe­­nju postupka i u odlučiva­­nju stranci omogući zaštitu svojih prava.
  62. Glede odredbi članka
  63. stavka
  64. Ustava, kojom se jamči jednakost svih pred zakonom, i odredbi članka
  65. Ustava, prema kojoj su svi građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, na koje se odred­be podnosite­­lj također poziva, va­­lja istaći da je Ustavni sud utvrdio da su osporenim odlukama povrijeđene i navedene odredbe Ustava. Naime, odluka za odbija­­nje zahtjeva podnosite­­lja ustavne tužbe teme­­lji se na tvrd­­nji da je podnosite­­lj kazneno evidentiran, dok iz presude Upravnog suda proizlazi da upravno tijelo nije obrazložilo svoje rješe­­nje sukladno članku
  66. stavku
  67. Zakona o općem upravnom postupku, ali je ocije­­njeno da osuđivanost određene osobe u vremenskom razdob­­lju od
  68. do
  69. godine ukazuje na nepoštiva­­nje pravnog poretka. Nije sporno da je podnosite­­lj ustavne tužbe bio osuđivan u vremenskom razdob­­lju od
  70. do
  71. godine. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je zad­­nji puta bio osuđen presudom Općinskog suda u Zagrebu od
  72. ožujka 1977., a odlukom Predsjedništva Republike Hrvatske od
  73. ožujka
  74. godine oslobođen je od da­­lj­­nje­g izvršava­­nja kazne te od tada, barem prema izvodu iz kaznene evidencije, nije počinio novo kazneno djelo. Članak
  75. stavak
  76. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 31/93, 35/93, 108/95 i 28/96), koji je bio na snazi u vrijeme donoše­­nja osporenog rješe­­nja Ministarstva unutar­­njih poslova, određuje: »Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, malo­­­ljetničkog zatvora, osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena Ustavom, zakonom, drugim propisima, općim aktima i kolektivnim ugovorom te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena izrečenom sigurnosnom mjerom ili nastupa­­njem pravnih pos­­ljedica osude.« Ci­lj navedene odredbe je puna rehabilitacija osuđenih osoba i ­njihovo uk­ljučiva­nje u normalni život na slobodi. Iz tih je razloga člankom
  77. tada važeće­g Osnovnog krivičnog zakona bilo propisano i brisa­nje osude iz kaznene evidencije nakon proteka određenog vremena. Posebice je stavkom
  78. istog članka bilo propisano i brisa­nje osude iz kaznene evidencije nakon proteka određenog vremena. Osim toga je člankom
  79. stavkom
  80. tada važeće­g Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske određeno da kad je osuda brisana iz kaznene evidencije, da se podaci o toj osudi ne daju nikome osim sudu, javnom odvjetništvu i tijelima unutar­njih poslova u svezi s kaznenim postupkom koji se vodi protiv osobe kojoj je osuda izbrisana. U vrijeme donoše­nja presude Upravnog suda bio je na snazi novi Kazneni zakon (»Narodne novine«, br. 110/97 i 27/98), koji u članku
  81. re­gulira rehabilitaciju osuđenih osoba. Odredbom članka
  82. stavka
  83. Kaznenog zakona propisano je da protekom rokova, određenih u stavku
  84. tog članka, poči­nite­lj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o građaninu kao počinite­lju kaznenog djela zabra­njena je, a u slučaju uporabe nema pravni učinak, a rehabilitirani građanin ima pravo nijekati prijaš­nju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne pos­ljedice. Stavkom
  85. članka
  86. Kaznenog zakona određeno je da, pod uvjetom da počinite­lj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi: – petnaest godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu dugotrajnog zatvora – deset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od deset godina ili težu kaznu – pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, – tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do pet godina, kaznu malo­ljetničkog zatvora i novčanu kaznu, od isteka roka provjerava­nja kod uvjetne osude i od pravomoćnosti odluke o sudskoj opomeni ili oslobođe­nju od kazne. Osim toga, prema članku
  87. stavcima 1.,
  88. i
  89. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97, 27/98, 58/99 i 119/99), koji je bio na snazi u vrijeme donoše­nja presude Uprav­nog suda, kada po zakonu rehabilitacija, odnosno brisa­nje osude, nastupa protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo, rješe­nje o brisa­nju osude donosi po službenoj dužnosti tijelo nadležno za vođe­nje kaznene evidencije. Prije donoše­nja rješe­nja o rehabilitaciji, odnosno brisa­nju osude, obavit će se potrebna provjerava­nja, a osobito će se prikupiti podaci o tome je li protiv osuđenika u tijeku kazneni postupak za kakvo novo kazneno djelo poči­njeno prije proteka roka propisanog za brisa­nje osude. Podaci o kaznenom djelu za koje je nastupila rehabilitacija ne mogu se davati nikome na uvid.
  90. U spisu nema podataka da li je osuda podnosite­lja brisana. Nesporno je da nečija osuđivanost može ukazivati na određeno nepoštiva­nje pravnog poretka. Međutim, utvrđe­nje poštuje li neka osoba pravni poredak i običaje u Republici Hrvat­skoj ili ne, mora se teme­ljiti na ocjeni ukupnosti ponaša­nja određene osobe kroz cijeli životni vijek, a ne samo vremensko razdob­lje prije više od petnaest godina. U tom je smislu pogrešna ocjena upravnog tijela da podnosite­lj ne poštuje pravni poredak budući da su upravno tijelo, ali i Upravni sud Republike Hrvatske odlučivali o zahtjevu podnosite­lja ustavne tužbe uzevši samo jedno životno razdob­lje, od prije više od petnaest godina (ne utvrdivši niti je li osuda brisana), a da nisu uzeli u obzir podnosite­ljevo ponaša­nje zad­njih dvadeset godina.
  91. Ne postupajući sukladno navedenom ni tijekom upravnog postupka, kao niti u postupku kontrole kroz upravni spor, došlo je, u konkretnom slučaju, do povrede članka
  92. Ustava, kojim je zajamčeno pravo svih građana i stranaca na jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, budući da nepoznava­nje razloga za donoše­nje rješe­nja dovodi te osobe u nepovo­ljniji položaj u odnosu na osobe koje znaju razlog za donoše­nje rješe­nja, te budući da je u postupku nužno cijeniti sve či­njenice, kako one koje idu u prilog stranci u postupku, tako i one koje mogu ne­gativno utjecati na ishod postupka.
  93. Što se tiče povrede odredaba članka
  94. stavka
  95. Ustava na koje podnosite­lji ukazuju u ustavnoj tužbi, va­lja istaći da odred­ba stavka
  96. tog članka uređuje načelo zakonitosti u radu državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti te da se na toj odredbi ne teme­lji nikakvo ustavno pravo, niti se na ­njoj može zasnovati ustavna tužba.
  97. Podnosite­lj u ustavnoj tužbi ukazuje i na povredu odredbe članka
  98. stavka
  99. Ustava, kojom se utvrđuje načelo ustavnosti i zakonitosti u postupa­nju sudova. Navedena odredba sadrži jedno od teme­ljnih načela ustavnog poretka i kao takva ne daje osnove za pruža­nje ustavnosudske zaštite u postupku povodom ustavne tužbe.
  100. Slijedom iznijetog, a utvrdivši kako su podnosite­lju ustav­ne tužbe osporavanim rješe­njem Ministarstva unutar­njih poslova i presudom Upravnog suda povrijeđena ustavna prava iz članaka
  101. stavka 2.,
  102. stavka
  103. i
  104. Ustava odlučeno je kao u izreci. Ova odluka teme­lji se na odredbama članaka 69.,
  105. i
  106. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-524/1999 Zagreb,
  107. listopada
  108. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 107/2000-2116 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 107/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2116 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 31.10.
  109. ELI: /eli/sluzbeni/2000/107/2116 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  110. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.