Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-951/2000 od 11. listopada 2000.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-951/2000 od

1. listopada
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-951/2000 od
3. listopada
4. NN 107/2000 (31.10.2000.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-951/2000 od
5. listopada
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2118 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Velimir Belajec, Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o pri­jedlogu Udruge »C AUTOMAT«, koju zastupa Ratko Žurić, odvjetnik iz Zagreba, za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici Suda održanoj dana
7. listopada
8. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 8a. i članka
9. stavka
10. točke
11. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o ograničava­nju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 55/2000). II. Ovo rješe­nje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
12. Udruga »C AUTOMAT« za zaštitu i promica­nje strukovnih interesa distributera duhanskih proizvoda putem samoposlužnih automatskih naprava iz Zagreba, koju zastupa Ratko Žurić, odvjetnik iz Zagreba, podnijela je Sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 8a. i dijela odredbe članka
13. stavka
14. točke
15. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o ograničava­nju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 55/2000; u da­lj­njem tekstu: Zakon/2000).
16. Osporene odredbe ili ­njihovi dijelovi glase: Članak 8a. »Zabra­njuje se prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od
17. siječ­nja 2001.« Članak
18. stavak
19. točka
20. »
21. … prodaje cigarete putem automata (članak … 8a.).« (Cijela odredba članka
22. stavka
23. točke
24. glasi: »Novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:
25. prodaje cigarete i druge duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina ili prodaje cigarete putem automata (članak
26. i 8a.).«)
27. Obrazlažući prijedlog, predlagate­lj navodi da je ranijim, sada ukinutim člankom
28. Zakona o ograničava­nju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99; u da­lj­njem tekstu: Zakon/1999) bila propisana zabrana prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od
29. siječ­nja
30. godine, dok se sada osporenim člankom 8a. Zakona/2000 zabra­njuje prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od
31. siječ­nja
32. godine. Predlagate­lj navodi da je ova izmjena uslijedila nakon što je Ustavni sud donio Odluku broj: U-I-1156/99 od
33. siječ­nja
34. godine (»Narodne novine«, broj 14/2000), kojom je ukinuo odred­bu članka
35. stavka
36. i dio odredbe članka
37. stavka
38. točke
39. Zakona/1999, te da je jedina razlika između ranije i sadaš­nje odredbe u tome što je poduzetnicima ostav­ljen rok od šest mjeseci (umjesto ranije 20-tak dana) da ugase svoje poslova­nje. Ističe da zakonodavac nije prilikom donoše­nja izmjena i dopune Zakona/1999 poštivao načelo razmjernosti, te su zbog toga osporene odred­be u nesuglasju s pojedinim odredbama Ustava. Predlagate­lj smatra da se osporenim odredbama ponovno na radikalan način zadire u poduzetničke slobode i vlasnička prava adresata na način suprotan gospodarskom ustroju uteme­ljenom Ustavom, ali i na­čelu razmjernosti, jer da ni ovaj puta zakonodavac nije vodio ra­čuna o prikladnosti sredstava kojima želi postići namjeravani ci­lj, odnosno da je u potpunosti – izuzev vremenskog ustupka – zanemario shvaća­nje Ustavnog suda iz navedene Odluke. Predlagate­lj također ističe da i Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97) jamče svakome mirno uživa­nje vlasništva, a liše­nje vlasništva moguće je samo uz uvjete predviđene zakonom u zakonito provedenom postupku i uz naknadu tržišne vrijednosti. Osim toga, predlagate­lj napomi­nje da je
40. godine Zakonom o igrama na sreću i zabavnim igrama (»Narodne novine«, broj 33/83) bilo propisano da društvene organizacije, imaoci i vlasnici samostalnih zanatskih, zabavnih i ugostite­ljskih rad­nji ne mogu biti vlasnici automata za zabavne igre ni s ­njima obav­ljati do tada dopuštenu djelatnost, ali da je zakonodavac najprije ostavio rok od godine dana u kojem su navedeni subjekti mogli i da­lje obav­ljati ovu djelatnost, da bi potom propisao obvezu Lutrije Hrvatske da otkupi sve re­gistrirane automate za zabavne igre koji su u vlasništvu građana po ugovorenoj odnosno sudskom odlukom utvrđenoj otkupnoj cijeni. Predlagate­lj smatra da su osporene odredbe članka 8a. i dijela članka
41. stavka
42. točke
43. Zakona/2000 u nesuglasju s člankom
44. stavcima 1.,
45. i 3., člankom
46. stavcima
47. i
48. člankom
49. stavkom 1., člankom 18., člankom
50. stavkom 1., člankom
51. i člankom
52. Ustava. Stoga predlaže da se pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedenih zakonskih odredaba.
53. Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka
54. Ustava propisano je načelo vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Člankom
55. stavkom
56. Ustava propisano je da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Člankom
57. Ustava jamči se pravo na žalbu. Člankom
58. stavkom
59. Ustava jamči se pravo vlasništva. Člankom
60. stavcima 1.,
61. i
62. Ustava propisano je da su poduzetnička i tržišna sloboda teme­lj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, te da se prava stečena ulaga­njem kapitala ne mogu uma­njiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Člankom
63. Ustava određeno je da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti, a da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite inte­resa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ­ljudskog okoliša i zdrav­lja ­ljudi. Člankom
64. stavkom
65. Ustava jamči se pravo na rad i slobodu rada.
66. Ovaj sud je Odlukom broj: U-I-1156/99 od
67. siječ­nja
68. godine, na koju se Odluku poziva i sam predlagate­lj, ukinuo članak
69. stavak
70. Zakona/1999, koji je propisivao da se zabra­njuje prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od
71. siječ­nja
72. godine, te dio članka
73. stavka
74. točke
75. istog Zakona koji je propisivao da će se novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba koja prodaje cigarete putem automata. U toj Odluci Sud je zauzeo stajalište da je zakonodavac imao ustavno pravo ograničiti poduzetničke slobode (to jest, zabraniti prodaju duhanskih proizvoda iz automatskih naprava), jer je to ograniče­nje poduzeto radi ostvare­nja le­gitimnog ci­lja, to jest radi zaštite zdrav­lja ­ljudi. Međutim, Sud je također zauzeo stajalište da će ograniče­nje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, premda je poduzeto s le­gitimnim ci­ljem, povrijediti gospodarska prava propisana Ustavom Republike Hrvatske u svakom onom slučaju kada je očito da ne postoji razuman odnos razmjernosti između načina i opse­ga ograniče­nja poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava pojedinaca i ci­ljeva koji se žele postići u javnom interesu. Razmjernost, naime, može postojati samo u slučaju ako poduzete mjere nisu restriktivnije no što je potrebno da bi se osigurao pravova­ljan (le­gitiman) ci­lj. U konkretnom je slučaju Zakon/1999 stupio na snagu
76. prosinca
77. godine, a zabrana prodaje duhanskih proizvoda putem automata nastupila je već
78. siječ­nja
79. godine. Rok za prilagodbu novim uvjetima poslova­nja iznosio je, dakle, samo 23 dana, računajući od dana stupa­nja na snagu Zakona/1999 koji je zabranu propisao. Slijedom toga, Ustavni je sud utvrdio da je zakonska mjera, koja se sastoji u zabrani jedne dotada le­galne gospodarske djelatnosti, a da se istodobno nije ostavio razuman rok u kojem bi se pogođeni subjekti mogli prilagoditi novonastalim uvjetima poslo­va­nja, suprotna gospodarskom ustroju uteme­ljenom Ustavom Republike Hrvatske, te je osporene odredbe Zakona/1999 ukinuo. U istoj je odluci Sud ocijenio da je osporenim odredbama poduzetnicima nametnut individualan i prekomjeran teret koji bi zakonodavac mogao kompenzirati samo propisiva­njem razumnog vremenskog roka dovo­ljno dugog za prilagodbu novim uvjetima poslova­nja ili pak propisiva­njem prava na naknadu štete.
80. Sukladno Odluci Ustavnog suda od
81. siječ­nja
82. godine, novom, izmije­njenom odredbom članka 8a. stavka
83. Zakona/2000, zakonodavac je propisao da rok, čijim nastupom stupa na snagu zabrana prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, poči­nje teći od
84. siječ­nja
85. godine. Sud ocje­njuje da je tako izmije­njenom odredbom postignuta pravična ravnoteža između zaštite poduzetničkih sloboda i vlas­ničkih prava pogođenih poduzetnika, s jedne strane, i zahtjeva za ostvare­njem javnih interesa radi zaštite zdrav­lja ­ljudi, s druge strane. Osporenom je odredbom, naime, teret – koji zbog zabrane prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava trpe poduzetnici – kompenziran propisiva­njem dovo­ljno dugog roka za ­njihovu prilagodbu novim uvjetima poslova­nja. Prethodno utvrđe­nje Sud zasniva na nekoliko či­njenica. Prvo, s vo­ljom i namjerom hrvatskog zakonodavca, izraženom u zakonskoj odredbi kojom se zabra­njuje prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, poduzetnici su bili upoznati već od
86. prosinca
87. godine, to jest od dana objave Zakona/1999 u službenom glasilu Republike Hrvatske. Drugo, u Odluci od
88. siječ­nja
89. godine, kojom ukida navedenu zakonsku odredbu, Ustavni sud je izrijekom istaknuo da je »ograniče­nje poduzetničkih sloboda, koje se sastoji u zabrani prodaje duhanskih proizvoda iz automatskih naprava, uči­njeno radi ostvare­nja le­gitimnog i Ustavom Republike Hrvatske predviđenog ci­lja, to jest radi zaštite zdrav­lja ­ljudi (članak
90. stavak
91. Ustava Republike Hrvatske). U spornom se primjeru zaštita očituje u ukla­nja­nju aparata koji onemogućavaju kontrolu prodaje duhanskih proizvoda malo­ljetnicima«. Time je Ustavni sud izrijekom potvrdio ustavnost zabrane takve prodaje, a neustavnost sporne odredbe izrijekom ograničio samo na či­njenicu da »u konkretnom slučaju (poduzetnicima) nije ostav­ljen razuman rok za prilagodbu novim uvjetima poslova­nja«. Treće, u postupku usklađiva­nja Zakona/1999 s izrijekom Odluke Ustavnog suda od
92. siječ­nja
93. godine, zakonodavac je ukinutu zakonsku odredbu izmijenio na način da je nastup zabrane prolongirao do početka
94. godine, što iznosi jednu