← Hrvatska

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9081/2000-4

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9081/2000-4 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9081/2000-4 NN 109/2000 (7.11.2000.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9081/2000-4 UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2167 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Upravnog suda Silve Rulic Hren kao predsjednice vijeća, Jasminke Je­njić i mr. Že­ljka Zadrovića kao članova vijeća, te više­g sudskog savjetnika Srđana Papića kao zapisničara, u upravnom sporu tužite­lja Općine Ljubešćica, protiv rješe­nja tužene Vlade Republike Hrvatske, klasa: 015-01/00-02/15, urbroj: 5030109-00-1, radi raspušta­nja Općinskog vijeća općine Ljubešćica, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana

  1. listopada 2000., presudio je Tužba se odbija. Obrazlože­nje Osporenim rješe­njem tuženog tijela raspušteno je Općinsko vijeće Općine Ljubešćica, a članovima Općinskog vijeća prestaje mandat. Ovlasti Općinskog vijeća preuzima povjerenik Vlade Republike Hrvatske koja će istoga i imenovati posebnim rješe­njem, a sredstva za rad povjerenika osiguravaju se u općinskom proračunu Općine Ljubešćica. U tužbi kojom osporava rješe­nje tuženika, tužite­lj ističe da je isto nepravilno i nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog či­­nje­ničnog sta­nja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužite­lj navodi da je točno da je osam vijećnika Općinskog vijeća podnijelo ostavke
  2. kolovoza
  3. i da su dopis u tom smislu dostavili Općini Ljubešćica i Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. Nakon što je osam vijećnika podnijelo ostavku, predsjednik Općinskog vijeća sazvao je hitnu sjednicu za
  4. kolovoza 2000., radi razrješe­nja političke krize u općini. U obrazlože­nju osporenog rješe­nja navodi se, da na toj sjednici nije bilo kvoruma, dakle broja vijećnika potrebnog za poči­nja­nje sjednice te za ­njezino održava­nje. To se po stajalištu tužite­lja ne može prihvatiti jer se radi o netočnom utvrđiva­nju či­njeničnog sta­nja. Naime, na sjednicu od
  5. kolovoza, a što je razvidno iz zapisnika s te sjednice, odazvalo se devet vijećnika, među ­njima i jedan od vijećnika koji su podnijeli ostavku. Prvo je utvrđen dnevni red, potom prihvaćen zapisnik s prethodne sjednice, a nakon toga je razmotreno izvješće predsjednice mandatne komisije o podnijetim ostavkama osam vijećnika Općinskog vijeća. Nakon podnijetog izvješća vijećnici su izglasovali odluku o prestanku mandata vijećniku Ivanu Ratkoviću, i umjesto ­nje­ga verificirali mandat ­nje­govu zamjeniku Ivanu Gotiću, a na teme­lju prijedloga ovlaštenog predlagate­lja. Tijekom dotadaš­nje­g dijela sjednice u ­njenom radu je sudjelovalo devet vijećnika, a među ­njima i jedan od vijećnika koji su podnijeli ostavku. Na taj način vijeće je imalo kvorum te punopravno odlučivalo. Najvažnije sporno pita­nje, kako smatra tužite­lj, jest pita­nje trenutka prestanka mandata vijećnika u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave. Članak
  6. stavak
  7. točka
  8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave, propisao je da članu pred­stavničkog tijela prestaje mandat prije isteka vremena na koji je izabran ako podnese ostavku, s danom kada predstavničko tijelo donese odluku o prestanku mandata. Slijedom toga jasno proizlazi da se vijećnik koji je podnio ostavku broji u kvorum, da on može sudjelovati u radu sjednice sve do trenutka konstatira­nja ­nje­gove ostavke jer mu upravo tada prestaje mandat. S obzirom na to vijećnik Stjepan Ivanušec koji je podnio ostavku mogao se ubrajati u kvorum i sudjelovati u radu sjednice kao vijećnik, a ne kao građanin koji je običan promatrač na sjednici. Obzirom na odredbu Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave kojom je propisano da vijećniku prestaje mandat danom kada vijeće donese odluku o prestanku mandata, te s obzirom na odluku Ustavnog suda po tom pita­nju, tužite­lj navodi da nije jasno kako je u obrazlože­nju osporenog rješe­nja moglo biti napisano da na sjednici Općinskog vijeća Općine Ljubešćica od
  9. kolovoza
  10. nije bilo kvoruma. Sjednica je započeta i okončana s 9 vijećnika i u potpunosti je le­gitimna i le­galna. Time je i prevladana kriza u funkcionira­nju Općinskog vijeća, a naredna sjednica održana je
  11. rujna uz nazočnost 9 vijećnika. Drugi osnov raspušta­nja Općinskog vijeća koji se navodi u osporenom rješe­nju jest nemogućnost donoše­nja odluka vijeća u razdob­lju du­ljem od 3 mjeseca. Či­njenica jest da Općinsko vijeće nije moglo donositi odluke (zbog nedostatka kvoruma) u du­ljem razdob­lju i to od
  12. studenog
  13. godine do
  14. kolovoza
  15. godine. No kako su sjednice održane
  16. kolovoza i
  17. rujna
  18. le­galne, onda se Vlada RH u svom rješe­nju ne može pozivati na taj osnov raspušta­nja Općinskog vijeća. Ona bi to mogla učiniti samo prije
  19. kolovoza, ali ne i nakon tog datuma. Teme­ljem izloženog tužite­lj predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. U odgovoru na tužbu tuženo tijelo u bitnom ostaje kod navoda iz osporenog rješe­nja s tim što još dodaje da se tužite­lj neosnovano poziva na pogrešno utvrđeno či­njenično sta­nje. Ističe da postupak donoše­nja rješe­nja o raspušta­nju predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave radi podnoše­nja ostavki najma­nje polovine ­nje­govih članova nije zakonom posebno razrađen niti preciziran. Odredbe Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave odnose se isk­ljučivo na slučaj podnoše­nja pojedinačne ostavke vijećnika, kada se primje­njuju odredbe istog Zakona o zamje­njiva­nju vijećnika. Tada predstavničko tijelo postupa po pojedinačnoj ostavci, te donosi odluku o prestanku mandata u smislu odredbe alineje
  20. članak
  21. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela. Jednako tako zak­ljučuje i Upravni sud RH u presudi broj Us-2347/2000 od
  22. ožujka 2000., a u konkretnom predmetu Općine Ljubešćica radi se o slučaju podnoše­nja ostavki polovice od ukupnog broja članova Općinskog vijeća o kojem niti Općinsko vijeće niti ­nje­gova tijela ne poduzimaju nikakve rad­nje, budući samo vijeće više ne može ostvariti uvjet nazočnosti minimalnog broja članova koji je nužan za pravova­ljan rad i donoše­nje odluka (kvorum). Na teme­lju odredbe članka 84a. točke
  23. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi jedino tijelo koje može postupati u navedenom slučaju je Vlada RH i to na način da je dužna raspustiti predstavničko tijelo, jer je či­njenica podnoše­nja ostavki najma­nje polovine članova predstavničkih tijela, što se dogodilo u konkretnom slučaju, navedenom zakonskom odredbom propisana kao obligatorni razlog raspušta­nja predstavničkog tijela. Uvidom u podnesene vlastoručno potpisane ostavke 8 vijeć­nika Općinskog vijeća tužite­lja, teme­ljem navedenih ovlasti i citiranog zakonskog propisa tuženo tijelo je donijelo rješe­nje o raspušta­nju Općinskog vijeća. Također je neosnovan prigovor u tužbi da je Općinsko vijeće moglo normalno raditi jer je nesporno da je u du­ljem vremenskom periodu bilo onemogućeno djelovati i donositi odluke iz svog zakonom utvrđenog djelokruga. Sjednice su vijeća u međuvremenu sazivane, ali ne i održane upravo zbog nedostatka kvoruma uslijed neodaziva­nja dovo­ljnog broja vijećnika, pa kako je po odredbi članka 84b. stavak
  24. točka
  25. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi propisano da Vlada RH može raspustiti predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i imenovati povjerenika ukoliko predstavničko tijelo jedinice iz bilo kojih razloga ne može donositi odluke iz svoje­g djelokruga du­lje od 3 mjeseca, tuženo tijelo je donijelo zakonito rješe­nje. Teme­ljem izrečenog tuženo tijelo predlaže da se tužba kao neosnovana odbije. Tužba nije osnovana. Iz spisa predmeta je razvidno da je rješe­njem tuženog tijela raspušteno Općinsko vijeće općine Ljubešćica s obrazlože­njem da je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave navelo da je
  26. kolovoza
  27. 8, od ukupno 16 vijećnika Općinskog vijeća Općine Ljubešćica podnijelo ostavke na svoje funkcije, što znači da je ostavku podnijela polovina članova Općinskog vijeća. Osam vijećnika je svoje ostavke ponovilo i na taj način iste ponovo potvrdilo i dana
  28. rujna
  29. Kako je odredbom članka 84a. stavak
  30. točka
  31. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi propisano da je Vlada RH na prijedlog središ­nje­g tijela državne uprave nadležnog za lokalnu samoupravu, dužna raspustiti predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave i imenovati povjerenika ako ostavke podnese najma­nje polovina članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, tuženo je tijelo donijelo osporeno rješe­nje. Iz dokaza koji prileže spisu također je vid­ljivo da je osam vijećnika Općinskog vijeća Ljubešćica
  34. godine podnijelo ostavku i to: Gotić Dragutin, Ivanušec Stjepan, Kontrec Josip, Mikulčić Josip, Ratković Ivan, Sakač Dragutin, Tomijek Josip i Tomijek Ivan, zbog krše­nja općinskog Statuta i Poslovnika od strane općinskog načelnika, te nesaziva­nja vijeća i nemogućnosti utjecaja vijećnika na događa­nja i sta­nje u općini, a takvu svoju odluku vijećnici su pismeno potvrdili i
  37. godine. Odredbom članka 84a. stavak
  38. točka
  39. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, broj 90/92 do 128/99) propisano je da će na prijedlog središ­nje­g tijela državne uprave za lokalnu samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustiti pred­stavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i imenovati povjerenika ako podnesu ostavke najma­nje polovina članova predstav­ničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Kako je među strankama nesporno da je ostavku podnijelo najma­nje polovina članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, a teme­ljem citiranog zakonskog propisa koji je obligatoran, tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je donijelo odluku o raspušta­nju Općinskog vijeća Općine Ljubešćica. Treba naglasiti da nije od utjecaja či­njenica da je na kasnijoj sjednici tužite­lja koja je održana
  40. kolovoza
  41. godine, jedan vijećnik koji je dao ostavku zamije­njen drugim, jer već u trenutku podnoše­nja ostavke najma­nje polovine članova predstavničkog tijela, to tijelo ne može više zakonito funkcionirati jer ne može osigurati kvorum za svoj rad, pa sve odluke koje su nakon toga donesene ne mogu biti le­galne. Što se tiče prigovora iznesenog u tužbi da je či­njenično sta­nje pogrešno i nepotpuno utvrđeno glede nemogućnosti donoše­nja odluka vijeća u razdob­lju du­ljem od tri mjeseca, isti je neosnovan iz razloga što je odredbom članka 84b. stavak
  42. točka
  43. propisano da na prijedlog središ­nje­g tijela državne uprave za lokalnu samoupravu Vlada RH može raspustiti predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i imenovati povjerenika, ako predstavničko tijelo iz bilo kojih razloga ne može donositi odluke iz svoje­ga djelokruga du­lje od tri mjeseca, a kako je među strankama nesporno, što tužite­lj i u tužbi navodi, da Općinsko vijeće nije moglo donositi odluke zbog nedostatka kvoruma i to u razdob­lju od
  44. studenog
  45. godine do
  46. kolovoza
  47. godine, to je pravilno i po tom osnovu, postupilo tuženo tijelo kada je donijelo osporeno rješe­nje. Teme­ljem izloženog, sve prigovore iznesene u tužbi kao neosnovane va­ljalo je odbiti, jer osporenim rješe­njem tuženog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužite­lja. Trebalo je stoga primjenom odredbe članka
  48. stavak
  49. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti. Broj: Us-9081/2000-4 Zagreb,
  50. listopada
  51. Predsjednica Vijeća Silva Rulic Hren, v. r. Ostalo, NN 109/2000-2167 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Ostalo Izdanje: NN 109/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2167 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.11.
  52. ELI: /eli/sluzbeni/2000/109/2167 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  53. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.