← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-839/1999 od 26. listopada 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-839/1999 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-839/1999 od
  3. listopada
  4. NN 110/2000 (9.11.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-839/1999 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2184 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan M­atija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlu­čujući povodom ustavne tužbe I. T. iz Z., na sjednici Vijeća odr­žanoj dana
  7. listopada
  8. godine, donio je jednoglasno s­lje­deću ODLUKU I. Usvaja se ustavna tužba te se ukidaju:
  9. presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4437/
  10. od
  11. kolovoza
  12. godine i
  13. rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-62-28421/1-98 od
  14. trav­nja
  15. godine. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutar­njih poslova Repub­like Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  16. Ustavna tužba podnijeta je povodom odluke Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4437/1998-6 od
  17. kolovoza
  18. godine. Tom je odlukom odbijena tužba podnosite­lja podnijeta protiv rješe­nja Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-62-28421/1-98 od
  19. trav­nja
  20. godine. Osporenim rješe­njem Ministarstva unutar­njih poslova, podno­site­lju je prestala služba dana
  21. trav­nja
  22. godine s pravom na mirovinu, a na teme­lju utvrđe­nja da su ispu­njeni uvjeti iz od­red­be članka
  23. Zakona o unutar­njim poslovima (»Narodne novine«, br. 29/91, 73/91, 33/92, 76/94, 161/98, 128/99, 29/00, 53/00 – nastavno: Zakon) obzirom na to da podnosite­lj ima navršenih vi­še od 25 godina mirovinskog staža, od če­ga preko 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene služ­bene osobe.
  24. Podnosite­lj smatra da su mu osporenim odlukama po­vrije­đene odredbe Ustava Republike Hrvatske i to članka
  25. stavka 1.,
  26. i
  27. Povrede ustavnih odredaba obrazlaže bitnim povredama odredaba Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 103/96), kao i pogrešnom i nepravilnom primje­nom Zakona o unutar­njim poslovima. U bitnome ističe da osporeno rješe­nje upravnog tijela nema obrazlože­nja, da ne sadrži ni utvrđene či­njenice ni pravne propise i razloge te da kao takvo ne može niti biti pravno va­ljano. Uza sve to da on, kao stranka, nije ni sudjelovao u donoše­nju osporenog upravnog akta, a sam akt koji je donašan na takav način ne može biti zakonit. Iako pod­nosite­lj nije izrijekom naveo da su mu osporenim odlukama (uprav­nog tijela i Upravnog suda) povrijeđena i ustavna prava iz članka
  28. Ustava, međutim, iz sadržaja ustavne tužbe može se zak­ljučiti da je isti imao u vidu i povredu tih ustavnih odredaba. Predlaže da ovaj Sud usvoji ­nje­govu ustavnu tužbu, ukine osporenu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak i odlučiva­nje. Ustavna tužba je osnovana.
  29. Odredbom članka
  30. Zakona o unutar­njim poslovima (koja je prestala važiti teme­ljem odredbe članka
  31. točke
  32. Zakona o pravima iz mirovinskog osigura­nja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba, »Narodne novine«, br. 128/99) bilo je propisano da ovlaštenoj službenoj osobi, na teme­lju rješe­nja ministra unutar­njih poslova, može, iznimno, prestati radni odnos s pravom na mirovinu i prije ispu­nje­nja općih uvjeta za stjeca­nje mirovine ako ima najma­nje 25 godina mirovinskog staža, od če­ga naj­ma­nje 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe. Međutim, naznačena zakonska odredba može se primijeniti samo u smislu odredbe članka
  33. stavka
  34. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91 i 103/96), koja propisuje da obrazlože­nje rješe­nja, kojim se odlučuje o pravima i obvezama stranke u upravnom postupku, mora sadržavati razloge koji nedvojbeno upućuju na način rješava­nja u izreci tog rješe­nja. Stavkom
  35. istog članka propisano je da se razlozi, kojima je rukovođeno, posebno moraju navesti u slučaju rješava­nja stvari po slobodnoj ocjeni. Odredbom članka
  36. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će ovlaštena službena osoba tijela državne uprave, po svom uvjere­nju i na teme­lju savjesne i briž­ljive slobodne ocje­ne svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na teme­lju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će či­njenice u upravnom postupku uzeti kao dokazane, a koje ne. Samostalnost u rješava­nju upravnih stvari i slobodna ocjena dokaza od strane tijela državne uprave može se ostvariti isk­ljučivo u smislu odredbe članka
  37. stavka
  38. istog Zakona, dakle u okviru ovlasti koje su im dane zakonom ili drugim propisom uteme­ljenim na zakonu. Rješe­nje donijeto primjenom mjerodavnog materijalnog prava i teme­ljem slobodne ocjene dokaza u upravnom postupku mora biti obrazloženo na način da se nedvosmisleno i jasno navedu razlo­zi teme­ljem kojih je riješeno o pravima i obvezama. U konkretnom slučaju, ovaj Sud je utvrdio da osporeno rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova nije doneseno pravilnim tumače­njem i primjenom navedenog članka
  39. Zakona o unutar­njim poslovima (s obrazlože­njem u smislu odredbe članka
  40. stavka
  41. Zakona o općem upravnom postupku). Upravni sud Republike Hrvatske propust u postupa­nju i odlučiva­nju nižestupa­njskog upravnog tijela nije pokušao ispraviti osporenom presudom. Slijedom toga, iz osporenog rješe­nja Ministarstva unutar­njih poslova i osporene presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poglavito ­njezinog obrazlože­nja, nije razvidno pod kojim je to pogodnostima, vezanim za težinu poslova i zadataka ovlaštene oso­be u djelatnosti unutar­njih poslova, podnosite­lj umirov­ljen. Kako je već ranije navedeno, niti osporeno rješe­nje niti osporena presuda ne sadrže jasno utvrđene razloge teme­ljem kojih bi, u slučaju podnosite­lja, primjena naznačenog tada važeće­g članka
  42. Zakona o unutar­njim poslovima bila osnovana na važećem materijalnom pravu.
  43. Stajalište je Ustavnog suda Republike Hrvatske da se ustav­no pravo na učinkovitu žalbu, proizašlo iz odredbe članka
  44. Ustava Republike Hrvatske, ne može ostvariti bez navođe­nja razloga teme­ljem kojih je doneseno rješe­nje tijela državne uprave. Samo se iz obrazlože­nja rješe­nja tijela državne uprave može u cijelosti utvrditi je li se to tijelo, rješavajući o nekom pravu stranke ili ­njezinoj obvezi, rukovodilo načelom zakonitosti te prilikom vođe­nja postupka omogućilo stranci da zaštiti svoja prava i interese u tom postupku. U konkretnom slučaju miš­lje­nje je ovog Suda da obrazlože­nje rješe­nja o umirov­lje­nju podnosite­lja ne sadrži razloge kojima se rukovodio donosite­lj tog rješe­nja te da, stoga, podnosite­lj pravnim lijekom nije mogao učinkovito zaštititi svoja prava koja su mu naznačenim rješe­njem povrijeđena, a poglavito ne ustavno pravo iz članka
  45. Ustava, teme­ljem koje­g svaki građanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obav­lja­nju javnih poslova i biti prim­ljen u javne službe.
  46. Ovaj Sud je također utvrdio da podnosite­lju osporenim odlukama nije povrijeđena odredba članka
  47. stavka
  48. Ustava. Naime, ta ustavna odredba uređuje načelo zakonitosti u radu dr­žav­ne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti – ­njihovi pojedinačni akti moraju biti uteme­ljeni na zakonu. Ova odredba propisuje teme­ljne smjernice i obveze državne uprave i tijela s javnim ovlastima kad odlučuju o pravima i dužnostima građana, ali ne i (subjektivno) ustavno pravo na strani građana. Stoga se na odredbi članka
  49. stavka
  50. Ustava ne teme­lji pojedinačno ustavno pravo niti se samo na ­njoj može zasnovati ustavna tužba.
  51. Nastavno, podnosite­lj smatra da je osporenom presudom, u ­nje­govom slučaju, povrijeđena odredba članka
  52. Ustava. Odredba iz članka
  53. Ustava određuje da sudbenu vlast obav­ljaju sudovi (stavak 1.), da je sudbena vlast samostalna i neovisna (stavak 2.) te da sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona (stavak 3.). Va­lja istaći da te ustavne odredbe ne sadrže slobode i prava, koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi (nastavno: subjektivno ustavno pravo). Stoga se iz ­njih ne može izvesti zak­ljučak o postoja­nju subjektivnih ustavnih prava, poglavito na zakonitost odluka sudbene vlasti, već je ­njima ustavotvorac sud­benoj vlasti povjerio da samostalno i neovisno brine o zakonitosti.
  54. Slijedom navedenih razloga, Sud ocje­njuje da su u slučaju podnosite­lja povrijeđena ustavna prava iz članaka
  55. i
  56. Ustava na koje se odredbe, između ostalih, isti i poziva u svojoj ustavnoj tužbi.
  57. Odluka u ovom predmetu donesena je teme­ljem odredbi članaka 69.,
  58. i
  59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), a u smislu zauzetog stajališta ovog Suda u odlukama, broj: U-III-749/1995 od
  60. ožujka
  61. godine (»Narodne novine«, br. 34/98), U-III-751/1999 i U-III-172/
  62. Broj: U-III-839/1999 Zagreb,
  63. listopada
  64. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 110/2000-2184 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 110/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2184 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.11.
  65. ELI: /eli/sluzbeni/2000/110/2184 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  66. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.