← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1172/2000 od 30. studenoga 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1172/2000 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1172/2000 od
  3. studenoga
  4. NN 126/2000 (15.12.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1172/2000 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2352 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hra­njski, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustav­noj tužbi A. B. iz Š., koje­g zastupa Ž. Ž., odvjetnik iz Š., na sjed­nici Vijeća održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2599/99-2, Gzz-68/99-2 od
  9. trav­nja
  10. godine i predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  11. A. B. iz Š. podnio je ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2599/99-2, Gzz-68/99-2 od
  12. trav­nja
  13. godine. U konkretnom slučaju prihvaćena je revizija tuženika i zah­tjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika te su preinačene pre­­sude sudova na način da je tužbeni zahtjev pravnog prednika podnosite­lja u cijelosti odbijen kao neosnovan. Predmetnim tuž­benim zahtjevom tužite­ljica (pravna prednica podnosite­lja ustavne tužbe) je od sudova tražila utvrđe­nje da su ništave odredbe članka
  14. točke
  15. i članka
  16. točke 2.,
  17. i
  18. Ugovora o prodaji stana na ko­jem postoji stanarsko pravo br. 21612, koji su stranke sklopile
  19. prosinca
  20. godine, a kojim odredbama je utvrđena cijena stana uz primjenu odredbe članka 20a. i članka
  21. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne no­vine«, broj 42/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98 i 96/99).
  22. U ustavnoj tužbi podnosite­lj ističe kako su osporenom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrije­đe­ne ustavne odredbe sadržane u članku
  23. i članku
  24. stavku
  25. Ustava, te ustavno pravo iz članka
  26. stavka
  27. Ustava. Smatrajući osporenu presudu nezakonitom, podnosite­lj predlaže usvaja­nje ustavne tužbe i ukida­nje navedene presude. Ustavna tužba je osnovana.
  28. Svojom odlukom broj: U-I-697/1995 od
  29. siječ­nja
  30. godine, Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka
  31. koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo odre­đeno da se iza članka
  32. dodaje novi članak 20a. prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajuće­g stana iz članka
  33. stav­ka
  34. Zakona, višak u površini soba otkup­ljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstav­ljaju tranzicijske propise putem kojih država, jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlas­ništ­va. Ta se privatizacija provodi prodajom pod povo­ljnijim uvje­tima, jer kup­nju stanova u kojima stanuju, po tržišnim cijenama, većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povo­ljnije uvjete za kup­nju stana ne­go što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od ­njih dovode do toga da im kup­nju stana u stvari onemo­gućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog teme­lja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava, koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavate­lji, to jest stanove opterećene stanarskim pravom, stav­lja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavate­lja stanova ovisno o tome teme­ljem če­ga su stanovi o kojima je riječ stečeni; a također nema ustavnog teme­lja za stav­lja­nje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno od toga tko im stan prodaje. Stajalište suprotno navodima osporene odluke, da se zaštita ustavnih prava podnosite­lja ne može uskratiti samo zbog toga što je pravni propis, ustavnost koje­g je dovedena u sum­nju, prestao vrijediti, bez obzira je li ukinut kasnijim zakonom (zbog toga što ne odgovara društvenim odnosima i pravnom poretku Republike Hrvatske) ili odlukom Ustavnog suda (zbog toga što je protivan Ustavu i zakonu), baš naprotiv ukazuje na osnovanost tvrd­nje pod­nosite­lja o protuustavnosti ukinutog propisa, ovaj Sud je izrazio u svojoj odluci broj: U-III-731/1994 od
  35. trav­nja
  36. godine objav­ljenoj u »Narodnim novinama«, broj 53/
  37. Da ugovori o kupoprodaji stana, koji je sklop­ljen teme­ljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, nije pojedinačni akt iz članka
  38. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno članka
  39. sada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, nastavno: Ustavni zakon) kao i to da predmetni ugovor predstav­lja ugovor građanskog prava na koji se, uz odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, trebaju primje­njivati i odredbe Zakona o obveznim od­nosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 118/99, nastavno: ZOO), ovaj Sud je zauzeo svojim stajalištem izraženim u rješe­nju broj: U-VIII-1057/97 (»Narodne novine«, broj 2/98). Iz sve­ga navedenog slijedi da je cijena iz ugovora o kupoprodaji stana, u konkretnom slučaju, sklop­ljenog teme­ljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, od­nosno način ­njezinog utvrđiva­nja, bila propisana zakonskim odredbama koje su od svoje­g važe­nja bile u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske. Teme­ljem takvog sta­nja stvari potrebno je reći da prema od­redbi članka
  40. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati.
  41. Iz navedenog slijedi da se u predmetnom slučaju radi o građanskopravnom sporu između podnosite­lja, kao kupca stana, i prodavate­lja stana, te se podnosite­lj radi zaštite svojih prava i pravnih interesa može obratiti nadležnom općinskom sudu, što je u konkretnom i bilo uči­njeno. Takvo pravno stajalište ovaj Sud izrazio je u svojoj odluci broj: U-III-1341/1997 objav­ljenoj u »Narodnim novinama«, broj 66/
  42. Točno je, kako to uostalom i proizlazi iz osporene odluke Vrhovnog suda da, prema odredbi članka
  43. stavka
  44. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odnosno sada članku
  45. stavku
  46. Ustavnog zakona, ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske od­red­be, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. Me­đutim, isto je tako nesporno, a o čemu je naprijed bilo više riječi, da su ukinute zakonske odredbe bile protivne Ustavu i u vrijeme prije ­njihova ukida­nja, točnije i
  47. studenoga 1995., tj. kada je pravni prednik podnosite­lja sklopio ugovor o kupoprodaji stana. Naprijed navedenim odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu propisan je samo vremenski trenutak prestanka važe­nja ukinutog zakona, odnosno zakonskih odredaba, a koji je, kako je naprijed navedeno, i ranije bio protivan Ustavu.
  48. Očito je, dakle, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, donoseći osporenu odluku, postupio protivno odredbi članka
  49. stavka
  50. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, odnosno članku
  51. sada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koje odredbe jasno upućuju na obvezatnost i poštiva­nje odluka i rješe­nja Ustavnog suda Republike Hrvatske, kada je, u konkretnom slučaju, prihvatio reviziju tužene i zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, povređujući time podnosite­lju ustavno pravo iz članka
  52. stavka
  53. (svi su pred zakonom jednaki).
  54. Slijedom navedenog, Sud je teme­ljem odredbi članaka
  55. i
  56. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci. Broj: U-III-1172/2000 Zagreb,
  57. studenoga
  58. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 126/2000-2352 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 126/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2352 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 15.12.
  59. ELI: /eli/sluzbeni/2000/126/2352 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  60. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.