← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-839/2000. od 18. prosinca 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-839/

  1. od
  2. prosinca
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-839/
  4. od
  5. prosinca
  6. NN 132/2000 (29.12.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-839/
  7. od
  8. prosinca
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2478 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. S., zastupane od D. Š., odvjetnika iz O., na sjednici Vijeća održanoj dana
  10. prosinca
  11. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u O., broj: Gž-242/00-2 od
  12. svib­nja
  13. godine, – presuda Općinskog suda u O., broj: VI-P-753/98-8 od
  14. studenoga
  15. godine, i predmet se vraća Općinskom sudu u O. na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  16. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnosite­ljica je, putem svog punomoćnika, podnijela u svezi s presudom Županijskog suda u O., broj: Gž-242/00-2 od
  17. svib­nja
  18. godine, kojom je odbijena žalba podnosite­ljice i potvrđena presuda Općinskog suda u O., broj: VI-P-753/98-8 od
  19. studenoga
  20. godine. Navedenom presudom Općinskog suda u O., odbijen je tužbeni zahtjev podnosite­ljice, kojim je podnosite­ljica zatražila nalaga­nje obveze Republici Hrvatskoj, zastupanoj po Državnom pravobranite­ljstvu Županije osječko-bara­njske, da prizna podno­site­ljici višak obračunate vrijednosti za kupovinu stana, u smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-697/1995 od
  21. siječ­nja
  22. godine (»Narodne novine«, br. 11/97), preinači Ugovor o prodaji stana, sklop­ljen među strankama pod brojem: DS-13/34/95, na ukupni iznos vrijednosti stana od 57.457,92 kn, a iznos otplate od 49,97 DEM u protuvrijednosti kuna na dan plateža te prizna podnosite­ljici, prilikom naplate budućih dospjelih obroka, višak uplaćenih sredstava.
  23. Podnosite­ljica smatra da je osporenom presudom Županijskog suda u O., kao i presudom nižestupa­njskog suda, na utvrđene či­njenice tijekom dokaznog postupka pogrešno primije­njeno materijalno pravo i posebno nadodaje da niti jedan od nižestupa­njskih sudova svoje presude nisu donijeli u smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-697/1995 od
  24. siječ­nja
  25. godine. Navodi da je kao kupac s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, dana
  26. svib­nja
  27. godine, zak­ljučila ugovor o prodaji stana u O., V.
  28. Naznačeni ugovor, sklop­ljen je u smislu tada važeće odredbe članka 20a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 44/94, 47/94 i 58/95, nastavno: Zakon). Kako je naznačenom odlukom Ustavnog suda, broj: U-I-697/1995, kao protuustavna, ukinuta odredba članka 9., koja se odnosila na članak 20a. Zakona (a teme­ljem koje se određivala cijena stanova), podnosite­ljica smatra da je predmetni stan platila više ne­go što je prema spomenutoj odluci ovog Suda bila dužna platiti. U provedenom parničnom postupku, podnosite­ljica je (pozivom na odluku Ustavnog suda), tužbom zatražila uma­nje­nje ukupne cijene ­njenog stana, uma­nje­nje otplata te da joj se do sada uplaćeni višak uračuna u s­ljedeće mjesečne otplate. Međutim, odlučujući o ­njenom tužbenom zahtjevu, niti jedan od sudova svoje presude nisu donijeli poštujući naznačenu odluku Ustavnog suda, uz obrazlože­nje da ta odluka nema retroaktivni učinak na ugovore sklop­ljene prije ­njena donoše­nja. Stajalište je nižestupa­njskih sudova da podnosite­ljica, u smislu odredbe članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99, nastavno: Ustavni zakon), nema uvjeta za izmjenu svog ugovora kao dvostranog akta jer da se prema toj odredbi Ustavnog zakona mogu mije­njati samo pojedinačni akti pojedinih tijela. Podnosite­ljica ističe da či­njenica što je ona predmetni Ugovor o prodaji stana sklopila prije naznačene odluke ovog Suda ne smije dovesti u pita­nje učinak te odluke Ustavnog suda i u ­njenom slučaju. Navedeno iz razloga što je ukinuti članak 9., koji se odnosi na članak 20a. Zakona, bio u nesuglasju s Ustavom Republike Hrvatske već u vrijeme ­nje­gova donoše­nja i početka primjene pa bi se i ta odluka Ustavnog suda, pozivom na odredbu članka
  31. stavka
  32. Ustavnog zakona, trebala primje­njivati retroaktivno. Osporenom presudom Županijskog suda u O., kao i presudom nižestupa­njskog suda, podnosite­ljica smatra da su povri­jeđena prava propisana odredbama članka 3., članka 15., članka 19., članka 26., i članka
  33. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
  34. Svojom odlukom broj: U-I-697/1995 od
  35. siječ­nja
  36. godine, Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka
  37. koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka
  38. dodaje novi članak 20a. prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajuće­g stana iz članka
  39. stavka
  40. Zakona, višak u površini soba otkup­ljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstav­ljaju tranzicijske propise putem kojih država, jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlasništva. Ta se privatizacija provodi prodajom pod povo­ljnijim uvjetima jer kup­nju stanova, u kojima stanuju, po tržišnim cijenama, većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povo­ljnije uvjete za kup­nju stana ne­go što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od ­njih dovode do toga da im kup­nju stana u stvari onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog teme­lja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavate­lji, tj. stanove opterećene stanarskim pravom, stav­lja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavate­lja stanova ovisno o tome teme­ljem če­ga su stanovi o kojima je riječ stečeni; a također nema ustavnog teme­lja za stav­lja­nje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno od toga tko im stan prodaje.
  41. U rješe­nju broj: U-VIII-1057/1997 od
  42. prosinca 1997., Ustavni sud je izrazio stajalište da ugovor o prodaji stana, koji je sklop­ljen teme­ljem odredaba citiranog Zakona, nije pojedinačni akt iz članka
  43. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (odnosno iz članka
  44. važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – »Narodne novine«, br. 99/99, nastavno: Ustavni zakon). Radi se o ugovoru građanskog prava na koji se, pored odredaba citiranog Zakona, trebaju primje­njivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91, 111/93, 4/94, 107/95 9i 91/96) te se zbog toga svaka ugovorna stranka, koja smatra da su povrijeđena njena prava, može tužbom obratiti nadležnom općinskom sudu.
  45. Teme­ljno pita­nje u ovoj pravnoj stvari jeste: ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravni utjecaj na va­ljanost ugovora o prodaji stana koji su zak­ljučeni prije ­njenog ukida­nja. Načelno va­lja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak
  46. članka
  47. Ustavnog zakona). Ovom odredbom određuje se samo učinak ukida­nja zakona, ali ne i pravne pos­ljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukida­nja. No, ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesum­njivo, protivne Ustavu i prije ­njihovog ukida­nja, tj. prije objave odluke o ukida­nju u »Narodnim novinama«. Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-I-52/1995 i U-III-731/
  48. Odluka Ustavnog suda o ukida­nju zakona je konstitutivne naravi; no, kao i svaka konstitutivna odluka, ona ima i svoj (prešućeni, neizrečeni) deklaratorni preambul koji je i logična pretpostavka za ukida­nje. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukida­nja.
  49. Zak­ljučak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije ­njenog ukida­nja proizlazi ne samo iz prirode stvari, ne­go i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon razrađuje u članku
  50. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet teme­ljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukida­nja zakona, a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se teme­lji pojedinačni akt. U tom slučaju, pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništavi akt, ne­go je pobojan: osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nad­ležnog tijela tražiti izmjenu akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponav­lja­nju postupka. Ovakva zaštita teme­lji se na izloženom zak­ljučku: ukinuti za­kon protivan je Ustavu i prije ­nje­govog ukida­nja pa je – radi pravednosti i zbog načela ustavnosti i zakonitosti – bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne pos­ljedice učinaka neustavnog zakona i prije ­nje­govog ukida­nja. Ustavni zakon nema odredaba o pravnim pos­ljedicama uki­da­nja zakona na ugovorne odnose koji se teme­lje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se pos­ljedice ukida­nja zakona na ugovorene odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.
  51. U ovom predmetu ugovor o kupoprodaji stana (u dijelu koji se tiče kupovne cijene) zak­ljučen je na teme­lju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog Zakona su prisilne naravi jer obvezuju stranke da stan prodaju, odnosno kupe po cijeni koja se određuje po kriterijima propisanim zakonom. S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, ugovor o kupoprodaji je ništav u smislu odredaba članka
  52. Zakona o obveznim odnosima.
  53. Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, a ona je nastala u času zak­ljuče­nja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe Zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon zak­ljuče­nja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaća­nja, bile protivne Ustavu i prije ukida­nja. Ništavost ugovora je djelomična jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na teme­lju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklop­ljen (stavak
  54. članka
  55. Zakona o obveznim odnosima).
  56. Teme­ljem takvog sta­nja stvari potrebno je reći da, prema odredbi članka
  57. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati. Očito je, dakle, da je Županijski sud u O., odbijajući žalbu podnosite­ljice i potvrđujući prvostupa­njsku presudu, postupio protivno odredbi članka
  58. Ustavnog zakona, koja odredba jasno upućuje na obvezatnost i poštiva­nje odluka i rješe­nja Ustavnog suda Republike Hrvatske. Stoga, Ustavni sud ocje­njuje da je osporenom presudom povrijeđena zajamčena jednakost sviju pred zakonom (članak
  59. stavak 2.) i jednakost sviju pred sudovima (članak 26.) propisane Ustavom Republike Hrvatske.
  60. Što se tiče navoda podnosite­ljice da je povrijeđeno pravo propisano odredbom članka
  61. Ustava, kojom se jamči ravnopravnost i sloboda izražava­nja pripadnicima svih nacionalnih ma­njina u ustavnosudskom postupku, ovaj Sud je utvrdio da podnosite­ljica nije navela razloge koji bi doveli u sum­nju da je naznačeno ustavno pravo povrijeđeno u konkretnom slučaju. Osporenom presudom nije povrijeđena niti odredba članka
  62. jer podnosite­ljica osporava sudske odluke, a članak
  63. odnosi se na akte državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti.
  64. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članaka
  65. i
  66. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-839/2000 Zagreb,
  67. prosinca
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 132/2000-2478 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 132/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2478 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.12.
  69. ELI: /eli/sluzbeni/2000/132/2478 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  70. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.