← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-942/2000 od 18. prosinca 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-942/2000 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-942/2000 od
  3. prosinca
  4. NN 132/2000 (29.12.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-942/2000 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2479 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­­­­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi K. P., I. I. i F. B., svi zastupani od Zajedničkog odvjetničkog ureda »P., M. i M.«, na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU Ustavna tužba se usvaja te se ukida: – presuda Županijskog suda u V., broj: Gž-445/00-2 od
  9. svib­­­­nja
  10. godine, i predmet se vraća Županijskom sudu u V. na ponovni postupak. Obrazlože­­­­nje
  11. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnosite­­­­lji su putem svojih punomoćnika podnijeli u svezi s presudom Županijskog suda u V., broj: Gž-445/00-2 od
  12. svib­­­­nja
  13. godine, kojom je usvojena žalba Republike Hrvatske, Ministarstva obrane (nastavno: Ministarstvo) i preinačena je presuda Općinskog suda u V., broj: P-1203/97-19 od
  14. ožujka
  15. godine. Osporenom presudom odbijeni su podnosite­­­­lji s tužbenim zahtjevom za utvrđe­­­­nje djelomične ništavosti (u pogledu ukupne cijene i iznosa mjesečnih rata otplate) više ugovora o kupoprodaji stana, zak­­­­ljučenih između svakog podnosite­­­­lja kao kupca i Ministarstva kao prodavaoca stanova na kojima su podnosite­­­­lji bili nosioci stanarskih prava.
  16. Podnosite­­­­lji navode da su kao kupci s Ministarstvom kao prodavaocem dana
  19. (K. P.),
  22. (I. I.) i
  25. (F. B.) zak­­­­ljučili ugovore o kupoprodaji stanova na kojima su bili nosioci stanarskih prava. Navedene ugovore, a u pogledu utvrđiva­­­­nja cijene stanova, podnosite­­­­lji su s Ministarstvom zak­­­­ljučili u smislu tada važeće odredbe članka 20a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 44/94, 47/94 i 58/95, nastavno: Zakon). Obzirom da je odlukom Ustavnog suda, broj: U-I-697/1995 od
  26. siječ­­­­nja
  27. godine (»Narodne novine«, br. 11/97), između ostalih odredbi, kao protuustavna ukinuta i odredba članka
  28. koja se odnosila na odredbu članka 20a. Zakona, podnosite­­­­lji smatraju da su cijene ­­­­njihovih stanova utvrđene u iznosu većem ne­go što bi iznosilo u smislu spomenute odluke ovog Suda. Slijedom toga su podnosite­­­­lji u parničnom postupku, tužbom zatražili da se cijene ­­­­njihovih stanova korigiraju, uma­­­­nje mjesečne otplate i isplati višak do sada uplaćenog iznosa. Općinski sud u V. usvojio je tužbene zahtjeve podnosite­­­­lja i navedene ugovore o kupoprodaji stanova, u smislu odredbe članka
  29. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91 i 111/93), utvrdio djelomično ništavim (u dijelu koji se odnosi na ukupnu cijenu stana i iznose mjesečnih rata otplate). Međutim, u postupku povodom žalbe, Županijski sud u V., uz obrazlože­­­­nje da navedena odluka Ustavnog suda nema retroaktivni učinak na ugovore koji su sklop­­­­ljeni prije ­­­­njena donoše­­­­nja, preinačava presudu suda u prvom stup­­­­nju i odbija tužbene zahtjeve podnosite­­­­lja. Uporište za takvo svoje stajalište Županijski sud u V. nalazi u odredbi članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99, nastavno: Ustavni zakon), kojom je propisano da zakon, odnosno pojedine ­­­­nje­gove odredbe, koje je Ustavni sud ukinuo zbog ­­­­njihove nesuglasnosti s Ustavom, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako taj Sud ne odredi drugi rok. Podnosite­­­­lji smatraju da je navedena odluka ovog Suda, kojom je između ostalih ukinuta odredba članka 20a. Zakona (upravo iz razloga nesuglasnosti ukinute odredbe s Ustavom već od početka ­­­­njezina donoše­­­­nja i primjene), imala za ci­­­­lj izjed­načava­­­­nje svih nosite­­­­lja stanarskih prava prilikom kupovine stana, dakle retroaktivni učinak i na one ugovore koji su zak­­­­ljučeni prije ­­­­njena donoše­­­­nja. Osnovanost svojih tvrd­­­­nji podnosite­­­­lji nalaze i u odredbi članka
  32. stavka
  33. Ustavnog zakona. Osporenu presudu Županijskog suda u V., podnosite­­­­lji drže donesenom teme­­­­ljem pogrešne primjene materijalnog prava, a što je dovelo do povrede članka 3., prava iz članka
  34. stavka
  35. i članka
  36. stavka
  37. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
  38. Svojom odlukom, broj: U-I-697/1995 od
  39. siječ­­­­nja
  40. godine, Ustavni sud je, kao neustavne, ukinuo pojedine odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 58/95). Među ukinutim odredbama nalazila se i odredba članka
  41. koja se odnosi na članak 20a. tog Zakona. Tom je odredbom bilo određeno da se iza članka
  42. dodaje novi članak 20a. prema kojem, ako je državni stan veći od odgovarajuće­g stana iz članka
  43. stavka
  44. Zakona, višak u površini soba otkup­­­­ljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana. Jedno od polazišnih stajališta Suda u tom predmetu bilo je to da propisi o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predstav­­­­ljaju tranzicijske propise putem kojih država jer je dužna uskladiti zakonodavstvo s Ustavom, koji ne poznaje društveno vlasništvo, a niti stanarsko pravo, provodi privatizaciju tog vlasništva. Ta se privatizacija provodi prodajom pod povo­­­­ljnijim uvjetima jer kup­­­­nju stanova, u kojima stanuju, po tržišnim cijenama većina stanara ne bi mogla ostvariti. Propisujući povo­­­­ljnije uvjete za kup­­­­nju stana ne­go što su tržišni, država ne smije propisivati u položaju stanara razlike koje neke od ­­­­njih dovode do toga da im kup­­­­nju stana u stvari onemogućuju ili bitno otežavaju. Osim toga, nema ni ustavnog teme­­­­lja za to da zakonodavac državu, kao osobu javnog prava koja prodaje jednaku stvar koju prodaju i drugi prodavate­­­­lji, tj. stanove opterećene stanarskim pravom, stavlja u položaj bitno različit od položaja drugih prodavate­­­­lja stanova, ovisno o tome teme­­­­ljem če­ga su stanovi o kojima je riječ stečeni, a također nema ustavnog teme­­­­lja za stav­­­­lja­­­­nje kupaca stanova u bitno različit položaj ovisno od toga tko im stan prodaje.
  45. U rješe­­­­nju broj: U-VIII-1057/1997 od
  46. prosinca
  47. Ustavni sud je izrazio stajalište da ugovor o prodaji stana, koji je sklop­­­­ljen teme­­­­ljem odredaba citiranog Zakona nije pojedinačni akt iz članka
  48. tada važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (odnosno iz članka
  49. važeće­g Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske – »Narodne novine«, br. 99/99). Radi se o ugovoru građanskog prava na koji se, pored odredaba citiranog Zakona, trebaju primje­­­­njivati i odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91, 111/93, 4/94, 107/95 i 91/96) te se zbog toga svaka ugovorna stranka, koja smatra da su povrijeđena ­­­­njena prava, može tužbom obratiti nadležnom općinskom sudu.
  50. Teme­­­­ljno pita­­­­nje u ovoj pravnoj stvari jeste: ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravni utjecaj na va­­­­ljanost ugovora o prodaji stana koji su zak­­­­ljučeni prije ­­­­njenog ukida­­­­nja. Načelno va­­­­lja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak
  51. članka
  52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu). Ovom odredbom određuje se samo učinak ukida­­­­nja zakona, ali ne i pravne pos­­­­ljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukida­­­­nja. No, ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesum­­­­njivo, protivne Ustavu i prije ­­­­njihovog ukida­­­­nja, tj. prije objave odluke o ukida­­­­nju u »Narodnim novinama«. Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-I-52/1995 i U-III-731/
  53. Odluka Ustavnog suda o ukida­­­­nju zakona je konstitutivne naravi; no, kao i svaka konstitutivna odluka, ona ima i svoj (prešućeni, neizrečeni) deklaratorni preambul koji je i logična pretpostavka za ukida­­­­nje. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukida­­­­nja.
  54. Zak­­­­ljučak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije ­­­­njenog ukida­­­­nja, proizlazi ne samo iz prirode stvari ne­go i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon o Ustavnom sudu razrađuje u članku
  55. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet teme­­­­ljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukida­­­­nja zakona, a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se teme­­­­lji pojedinačni akt. U tom slučaju pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništavi akt, ne­go je pobojan: osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nadležnog tijela tražiti izmjenu akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponav­­­­lja­­­­nju postupka. Ovakva zaštita teme­­­­lji se na izloženom zak­­­­ljučku: ukinuti zakon protivan je Ustavu i prije ­­­­nje­govog ukida­­­­nja pa je - radi pravednosti i zbog načela ustavnosti i zakonitosti bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne pos­­­­ljedice učinaka neustavnog zakona i prije ­­­­nje­govog ukida­­­­nja. Ustavni zakon nema odredaba o pravnim pos­­­­ljedicama ukida­­­­nja zakona na ugovorne odnose koji se teme­­­­lje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se pos­­­­ljedice ukida­­­­nja zakona na ugovorne odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.
  56. U ovom predmetu, ugovor o kupoprodaji stana (u dijelu koji se tiče kupovne cijene) zak­­­­ljučen je na teme­­­­lju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. Odredbe o cijeni stana iz tog Zakona su prisilne naravi jer obvezuju stranke da stan prodaju, odnosno kupe po cijeni koja se određuje po kriterijima propisanim zakonom. S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, ugovor o kupoprodaji je ništav u smislu odredaba članka
  57. Zakona o obveznim odnosima.
  58. Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova, a ona je nastala u času zak­­­­ljuče­­­­nja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon zak­­­­ljuče­­­­nja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaća­­­­nja, bile protivne Ustavu i prije ukida­­­­nja. Ništavost ugovora je djelomična jer se odnosi samo na cijenu iz kupoprodajnog ugovora, a ona se određuje na teme­­­­lju zakonskih odredaba. Dakle, predmetni ugovor može opstati i bez odredaba o cijeni, a ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklop­­­­ljen (stavak
  59. članka
  60. Zakona o obveznim odnosima).
  61. Teme­­­­ljem takvog sta­­­­nja stvari potrebno je reći da prema odredbi članka
  62. ZOO-a, kada je ugovorena cijena veća od propisane, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ukoliko je isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se razlika vrati. Očito je, dakle, da je Županijski sud u V., usvajajući žalbu Ministarstva i preinačivši prvostupa­­­­njsku presudu Općinskog suda u V., postupio protivno odredbi članka
  63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, koja odredba jasno upućuje na obvezatnost i poštiva­­­­nje odluka i rješe­­­­nja Ustavnog suda Republike Hrvatske. Stoga, Ustavni sud ocje­­­­njuje da je osporenom presudom povrijeđena zajamčena jednakost sviju pred zakonom, propisana odredbom članka
  64. stavka
  65. Ustava Republike Hrvatske.
  66. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članaka
  67. i
  68. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-942/2000 Zagreb,
  69. prosinca
  70. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 132/2000-2479 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 132/2000 Broj dokumenta u izdanju: 2479 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.12.
  71. ELI: /eli/sluzbeni/2000/132/2479 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  72. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.