Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-774/2000 od 20. prosinca 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-774/2000 od

1. prosinca
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-774/2000 od
3. prosinca
4. NN 1/2001 (5.1.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-774/2000 od
5. prosinca
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 27 Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smi­­ljko Sokol, predsjednik Suda te suci Velimir Belajec, Marijan Hra­­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­­njić, Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu zahtjeva zastupnika Županijskog doma Hrvatskoga sabora, na sjednici održanoj dana
7. prosinca
8. godine, donio je ODLUKU I. Odbija se zahtjev za ukida­­nje Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 51/00), odnosno za utvrđe­­nje nesuglasnosti postupka ­­nje­gova donoše­­nja s Ustavom Republike Hrvatske. II. Ova će se odluka objaviti u »Narodnim novinama«. Obrazlože­­nje
9. Trideset i devet zastupnika Županijskog doma (tada) Hrvatskoga državnog sabora podnijelo je zahtjev za ocjenu suglasnosti postupka donoše­­nja u izreci navedenog Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (u da­­ljnjem tekstu: osporeni Ustavni zakon) s Ustavom Republike Hrvatske. Ustavni zakon o kojem je u ovom predmetu riječ izvorno je bio objav­­ljen u »Narodnim novinama«, broj 65/91, ­­nje­gove izmjene i dopune u broju 27/92, prvi pročišćeni tekst u 34/92, Ustavni zakon o privremenom neprimje­­njiva­­nju pojedinih ­­nje­­­­­-govih odredbi u 68/95, osporene izmjene i dopune u 51/00, a drugi pročišćeni tekst u 105/
11. Podnijeti zahtjev teme­­lji se na odredbi prve alineje članka
12. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) prema kojoj zahtjev kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom može podnijeti, pored ostalih, jedna petina zastupnika Županijskog doma. Budući da broj od trideset i devet zastupnika Županijskog doma, a ovdje je riječ o zastupnicima izabranim teme­­ljem članka
13. Ustava Republike Hrvatske iz »Narodnih novina«, broj 56/90 i 135/97, nedvojbeno odgovara broju potrebnom za postoja­­nje zahtjeva kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom, ovaj ustavnosudski postupak pokrenut je na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, to jest
14. svib­­nja
15. godine.
16. U zahtjevu podnosite­­lji navode kako ga podnose zbog, u postupku donoše­­nja osporenog Ustavnog zakona, povrijeđenih odredaba članka
17. stavka
18. alineje treće, članka
19. stavka
20. te članaka 136., 137.,
21. i
22. Ustava Republike Hrvatske. Da­­lje se navodi da se promjena osporenog Ustavnog zakona od samog početka postupka, »već od prvog pismena Vlade Republike Hrvatske« predviđala kao promjena samoga Ustava te da se Vlada kao ­­nje­gova predlagate­­ljica u prvoj fazi postupka donoše­­nja osporenog Ustavnog zakona pozvala na ustavne odredbe koje uređuju promjenu samoga Ustava, a za ustavni zakon propisuju isti postupak. Zastupnički dom je, navodi se da­­lje u zahtjevu, dana
23. trav­­nja
24. donio »Odluku o pristupa­­nju promjeni Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj«, koja je bila objav­­ljena u »Narodnim novinama«, broj 46 od
25. svib­­nja
26. godine, a koja se također pozvala na odredbu članka
27. Ustava, prema kojoj pravo da predlože promjenu Ustava Republike Hrvatske imaju najma­­nje jedna petina zastupnika u Zastupničkom domu, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Prema članku
28. Ustava Zastupnički dom, uz prethodno miš­­lje­­nje Županijskog doma, odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. Ovu Odluku, tvrdi se u zahtjevu, Zastupnički dom donio je »usprkos či­­njenici da nije imao prethodno miš­­lje­­nje Županijskog doma«, zbog če­ga je Odbor za Ustav i Poslovnik Županijskog doma predložio svome Domu da Prijedlog promjene Ustavnog zakona s prijedlogom Nacrta osporenog Ustavnog zakona, predviđen kao točka
29. dnevnog reda XLI. sjednice Županijskog doma, zakazane za dane
30. i
31. svib­­nja 2000., skine s dnevnog reda. U da­­ljnjem tekstu zahtjeva opisuje se ispravak popratnog dopisa uz Prijedlog Ustavnog zakona, u kojem se predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma pozvao, pored ostalih ustavnih odredaba, na članak
32. Ustava, navodeći da se ne radi o ustavnom već o organskom zakonu. Stajalište je podnosite­­lja zahtjeva, međutim, da i kod donoše­­nja organskog zakona o materiji navedenoj u članku
33. Ustava, »nije bilo moguće suspendirati članak
34. stavak
35. alineju treću Ustava« koji sadrži prisilnu normu u kojoj se daje ovlast Županijskom domu da u postupku donoše­­nja Ustava, te zakona kojima se uređuju – pored ostalog – nacionalna prava, Zastupničkom domu daje prethodno miš­­lje­­nje, bez koje­g ovaj ne može odlučivati. Zak­­ljučno se u zahtjevu kaže: »Promjena ovog Ustavnog zakona započeta je po proceduri predviđenoj za promjenu Ustavnog zakona s poziva­­njem na ustavni teme­­lj u skladu s tim (članak
36. stavak
37. u vezi članaka
38. i
39. Ustava), a donesena je po proceduri za donoše­­nje organskog zakona (članak
40. Ustava), ali u oba slučaja bez prethodnog miš­­lje­­nja Županijskog doma, da bi na kraju Zakon bio proglašen na teme­­lju članka
41. Ustava, ponovo kao Ustavni zakon. Iako je Ustavni zakon donesen dvotrećinskom većinom, ­­nje­govo donoše­­nje je eklatantan primjer proceduralne nedos­­ljednosti i protupravnosti.« U skladu s iznijetim od Ustavnog suda se traži da osporeni zakon ukine, odnosno svojom odlukom utvrdi da je Zastupnički dom »grubo povrijedio Ustavom Republike Hrvatske propisanu proceduru donoše­­nja ovog Ustavnog zakona.«
42. Tijekom postupka pribav­­ljen je odgovor Zastupničkog doma što ga je dostavio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav, u kojem se zastupa miš­­lje­­nje da sam naslov osporenog zakona »ustavni zakon« ne određuje karakter tog zakona, te da se radi o organskom zakonu; zatim je izloženo na koji je način isprav­­ljen popratni dopis uz Prijedlog promjene Ustavnog zakona, dan je osvrt na postupke u kojima je Ustavni zakon, počevši od ­­nje­gova izvornog teksta iz prosinca
43. godine donašan, i na postupke kojima je mije­­njan. Zak­­ljučno se tvrdi da je Županijski dom mogao dostaviti svoje prethodno miš­­lje­­nje Zastupničkom domu, a nije ga dostavio, što se – prema miš­­lje­­nju Odbora – može tumačiti na način da je time iskazao ne­gativno miš­­lje­­nje o osporenom Ustavnom zakonu.
44. Nakon provedenog postupka Ustavni sud je donio odluku o odbija­­nju zahtjeva zbog s­­ljedećih razloga: Podnosite­­lji zahtjeva smatraju da su u postupku donoše­­nja osporenog zakona povrijeđene ove ustavne odredbe: članka
45. stavak
46. alineje 3., članka
47. stavka 2., te članaka 136., 137.,
48. i
49. Ustava Republike Hrvatske. Riječ je o ustavnim od­red­bama koje su u vrijeme podnoše­­nja zahtjeva bile na snazi, to jest o ustavnom tekstu iz »Narodnih novina«, broj 56/90, 135/97, pročišćeni tekst 8/
50. Dakle, riječ je o ustavnim odredbama prije Promjene Ustava Republike Hrvatske iz »Narodnih novina« broj 113/
51. Prema članku 81., stavku 1., alineji trećoj Ustava Županijski dom »daje Zastupničkom domu prethodno miš­­lje­­nje u postupku donoše­­nja Ustava te zakona kojima se uređuju nacionalna prava, razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i ustrojstvo lokalne samouprave i uprave«. Prema članku
52. stavku
53. Ustava Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske donosi se po postupku određenome za promjenu Ustava. Ustav iz prosinca
54. godine spomi­­njao je dva ustavna zakona – o Ustavnom sudu i o provedbi samog Ustava – a izmjene Ustava iz
55. godine govore samo o jednom ustavnom zakonu, o Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu. Kako nijedan drugi zakon nije ustavni u smislu odredbe članka
56. stavka
57. Ustava, poziva­­nje na tu ustavnu odredbu u predmetu ocjene zakona o pravima nacionalnih ma­­njina nije relevantno. Dos­­ljedno iznijetom stajalištu pogrešno su i neodgovarajuće Ustavu – kako je on tada glasio – nazvani, osim osporenog Ustavnog zakona – i Ustavni zakon o surad­­nji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom (»Narodne novine«, broj 32/96) te Ustavni zakon o privremenom neprimje­­njiva­­nju pojedinih odredbi Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 68/95). No ovakva falsa nominatio ne mije­­nja pravnu prirodu zakona, ne čini ih pravno drugačijim od onoga što oni po Ustavu i po svom sadržaju jesu, a Ustavni sud ih ne ocje­­njuje po ­­njihovu imenu ne­go po ­­njihovoj pravnoj prirodi. Članci 136., 137.,
58. i
59. Ustava nalaze se u Glavi VIII. Ustava pod naslovom »Promjene Ustava« i u tom kontekstu spomi­nje se prethodno miš­lje­nje Županijskog doma. Poziva­nje na ove odredbe također nije relavantno jer se u ovom predmetu ne radi ni o promjeni Ustava niti o ustavnom zakonu koji je trebalo donijeti po postupku određenome za promjenu Ustava.
60. U ustavnopravnoj teoriji nema dvojbe o tome da je osporeni Ustavni zakon u stvari organski zakon: »Va­lja napomenuti da je Ustavni zakon o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica, ili ma­njina u Republici Hrvat­skoj, … iako bi se iz naziva žUstavni zakonž moglo zak­ljučiti drukčije, sukladno navedenom članku
61. Ustava, organski zakon. U ­njemu se, naime, uređuju nacionalna prava i razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, što je nedvojbeno prema izričitoj odredbi članka
62. Ustava materija zakona, dotično organskog zakona.« (Smi­ljko Sokol – Branko Smerdel: Ustavno pravo, Informator, Zagreb, 1998., str. 14). Dakle, radi se o zakonu koji je prema pravnoj snazi ispod Ustava, ali je iznad ostalih zakona, a ­nje­gova veća pravna snaga izvire iz strože, odnosno kvalificirane većine, kojom se donosi – za razliku od ostalih zakona koji se donose natpolovičnom većinom nazočnih zastupnika. Ovo je stajalište i izrijekom potvrđeno Promjenom Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00) u kojem se u članku
63. u stavcima
64. i
65. kaže: »Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih ma­njina Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđene slobode i prava čovjeka i građanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (re­gionalne) samouprave Zastupnički dom donosi većinom glasova svih zastupnika.«
66. Prema članku
67. Ustava zakone kojima se uređuju nacionalna prava Zastupnički dom donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Prema pribav­ljenim podacima tome je udovo­ljeno, osporeni Ustavni zakon donesen je u Zastupničkom domu, u kojem je 151 zastupnik, većinom od 101 glasa »za«, uz 29 glasova »protiv« i uz 5 »suzdržanih« glasova, dakle donesen je brojem glasova potrebnih za dvotrećinsku većinu.
68. Prema već citiranoj odredbi članka
69. stavka
70. alineje treće tadaš­nje­g ustavnog teksta Županijski dom daje Zastup­ničkom domu prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja Ustava te zakona kojima se uređuju, pored ostalog, nacionalna prava. Uvidom u predmet utvrđeno je da je: – s datumom od
71. trav­nja
72. godine predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora uputio predsjednici Županijskog doma »Prijedlog promjene Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj, s Prijedlogom nacrta Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona«, koji mu je aktom od
73. trav­nja
74. godine podnijela Vlada Republike Hrvatske; – dana
75. trav­nja
76. Zastupnički dom donio Odluku o pristupa­nju promjeni Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj. U vezi s tom Odlukom podnosite­lji zahtjeva pogrešno su naveli da se Odluka pozvala na članak
77. Ustava. Ta je Odluka uteme­ljena na člancima
78. i
79. Ustava (a te ustavne odredbe govore o jednakosti pred zakonom, zabrani diskriminacije i ravnopravnosti pripadnika svih nacionalnih ma­njina te slobodama zajamčenim pripadnicima nacionalnih ma­njina), a u ­njezinu je tekstu navedeno da je Prijedlog nacrta osporenog Ustavnog zakona podnijela Vlada na teme­lju članka
80. Ustava. U pogledu ove Odluke Sud je zauzeo stajalište da je bitno uzeti u obzir odredbu članka
81. stavka
82. Ustava prema kojoj Zastupnički dom, uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma, odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. Međutim, u ovom predmetu ne radi se ni o promjeni Ustava, niti o promjeni Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Sa stajališta tih či­njenica u vezi s člankom
83. alinejom trećom Ustava, ne postav­lja se pita­nje je li Županijski dom trebao sudjelovati u donoše­nju odluke da se pristupi promjeni osporenog Ustavnog zakona. U toj fazi zakonodavnog postupka ­nje­govo prethodno miš­lje­nje Ustavom nije predviđeno. U pita­nju je samo ­nje­govo prethodno miš­lje­nje o prijedlogu zakona kojim se uređuju nacionalna prava, a ne o tome hoće li se uopće pristupiti promjeni tog zakona; – dana
84. trav­nja
85. godine predsjednica Županijskog doma uputila zastupnicima tog Doma, te predsjednicima ­nje­govih radnih tijela, taj Prijedlog, i to pozvavši se ispravno na članak
86. alineju treću Ustava, te na članak
87. Poslovnika Županijskog doma (»Narodne novine«, broj 55/95, 28/96) prema kojem pred­sjednik Županijskog doma, pored ostalog, upućuje prijedloge akata zastupnicima Doma, saziva i predsjeda sjednicama Doma i predlaže dnevni red sjednice Doma; – dana
88. svib­nja
89. predsjednica Županijskog doma sazvala za
90. i
91. svib­nja
92. godine XLI. sjednicu Županijskog doma za koju je pod točkom
93. dnevnog reda predložila: »Prijedlog promjene Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj, s prijedlogom nacrta Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona – prethodno miš­lje­nje«; – dana
94. svib­nja
95. Odbor za Ustav i Poslovnik Županijskog doma uputio ­nje­govoj predsjednici svoj zak­ljučak koji je glasio: »Odbor za Ustav i Poslovnik predlaže Županijskom domu da skine s dnevnog reda Prijedlog promjene Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj, s Prijedlogom nacrta Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona, budući da je Zastupnički dom donio dana
96. trav­nja
97. Odluku o pristupa­nju promjeni narečenog Ustavnog zakona, a da nije zatražio prethodno miš­lje­nje Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora što je suprotno članku
98. st.
99. u svezi članka
100. st.
101. Ustava Republike Hrvatske.«; – dana
102. svib­nja
103. predsjednica Županijskog doma uputila Odboru za Ustav i Poslovnik Županijskog doma i Odboru za zakonodavstvo Županijskog doma ispravak popratnog dopisa Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, na kojemu je datum
104. svib­nja 2000., a kojim je predsjedniku Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora upućen Prijedlog Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj. U spomenutom ispravku popratnog dopisa navode se, kao teme­lj za donoše­nje osporenog Ustavnog zakona članci
105. stavak 4., 3., 14.,
106. i
107. stavak 1.; – dana
108. svib­nja
109. godine Zastupnički dom donio je osporeni Ustavni zakon.
110. Stajalište je ovog Suda da iz prikazanog postupka slijedi kako je Županijskom domu bilo omogućeno dati prethodno miš­lje­nje u postupku donoše­nja ovog zakona. Či­njenica što ga nije dao ne može postupak ­nje­gova donoše­nja učiniti neustavnim. U tom pogledu nije prihvat­ljivo stajalište podnosite­lja zahtjeva da Zastupnički dom bez prethodnog miš­lje­nja Županijskog doma ne može odlučivati. Iz ovog bi stajališta slijedio zak­ljučak da je Županijski dom morao zadržati na dnevnom redu raspravu koja bi rezultirala ­nje­govim prethodnim miš­lje­njem o osporenom Ustavnom zakonu, makar i ne­gativnim. No stajalište je ovog Suda da je pravo Županijskog doma da pojedine točke uvrsti ili ne uvrsti u svoj dnevni red. Odredba članka
111. Ustava ne može se tumačiti na način da Zastupnički dom ne može donijeti zakone nabrojene u toj odredbi ako mu Županijski dom ne dade prethodno miš­lje­nje u postupku ­njihova donoše­nja, jer bi Županijski dom nedava­njem svojih miš­lje­nja mogao posve onemogućiti zakonodavni rad Zastupničkog doma, što bi u stvari značilo da Županijski dom ima pravo apsolutnog veta, a to bi bilo nesuglasno Ustavu. Va­lja imati u vidu i to da samo miš­lje­nje kao takvo Zastup­nički dom ne obvezuje, Zastupnički dom miš­lje­nje je dužan saslušati ali ga nije dužan prihvatiti.
112. Podnosite­lji prijedloga osporili su i Odluku o proglaše­nju Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­njina u Republici Hrvatskoj koju je donio Zastupnički dom pozivom na članak
113. Ustava. Dakle, i Zastupnički dom postupio je kod proglaše­nja zakona kao da se doista radilo o promjeni Ustava, odnosno o ustavnom zakonu u smislu članka
114. stavka
115. Ustava, jer promjenu Ustava proglašava Zastupnički dom, dok zakone proglašava, teme­ljem članka
116. Ustava, predsjednik Republike u roku osam dana od kada su, u skladu s Ustavom, doneseni u Zastupničkom domu.
117. Iz iznijetog slijedi da je osporeni zakon trebao proglasiti predsjednik Republike, no uvidom u predmet utvrđeno je kako je došlo do Odluke o proglaše­nju donijete od Zastupničkog doma. Do te je Odluke došlo jer su raniji tekstovi istog zakona proglašavani na taj način. Osporeni zakon, od početka s nazivom »Ustavni zakon«, donijet je
118. prosinca
119. i objav­ljen u »Narodnim novinama«, broj 65/
120. Izvorni zakonski tekst donijet je kad su u Saboru Republike Hrvatske postojala tri vijeća: Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno-političko vijeće, a i proglasila su ga sva tri vijeća Sabora. Usporedba s postupkom donoše­nja tog izvornog teksta nije relevantna, jer u to vrijeme Županijski dom još nije postojao. Prve izmjene i dopune Ustavnog zakona, donijete
121. svib­nja
122. a objav­ljene u »Narodnim novinama«, broj 27/92, također su donijete u tri tadaš­nja saborska vijeća, i od ­njih proglašena. Da­lj­nje izmjene zakona obav­ljene su Ustavnim zakonom o privremenom neprimje­njiva­nju pojedinih odredbi Ustavnog zakona, donijetim
123. rujna
124. godine, a objav­ljenim u »Narodnim novinama«, broj 68/
125. Te izmjene i dopune osporenog zakona donijete su kao organski zakon, a ne po postupku za promjenu Ustava, i bile su proglašene odlukom Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Držeći se prethodnog postupka Zastupnički dom donio je Odluku o proglaše­nju, dana
126. svib­nja
128. Pred Sudom se postavilo pita­nje da li Odluka o proglaše­nju, donijeta od Zastupničkog doma a ne od predsjednika Republike, čini i sam zakon neustavnim. Na to pita­nje Sud je u ovom predmetu odgovorio niječno imajući u vidu pravnu prirodu te Odluke. Pritom je Sud polazio od stajališta pravne teorije prema kojoj akt proglaše­nja nije akt zakonodavne naravi te tijelo koje ga je nadležno donijeti ne sudjeluje, kad ga donosi, u obav­lja­nju zakonodavne funkcije. Akt proglaše­nja zakona ostaje aktom izvršne prirode, i to s obzirom na zakon koji se proglašuje i s obzirom na onaj propis koji traži donoše­nje akta proglaše­nja, a to je najčešće Ustav. Sukladno tome, Sud utvrđuje da či­njenica što je odluku o proglaše­nju zakona u konkretnom slučaju donio Zastupnički dom, a ne predsjednik Republike, predstav­lja neodgovarajuću, ali višestruko ponav­ljanu parlamentarnu praksu, koju bi – unatoč tome što takva praksa ne utječe na pravnu e­gzistentnost zakona niti dovodi do ­nje­gove formalne protuustavnosti – Hrvatski sabor u budućim sličnim slučajevima trebao promijeniti.
129. Na teme­lju iznijetog odlučeno je kao u izreci. Broj: U-I-774/2000 Zagreb,
130. prosinca
131. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r. Odluka, NN 1/2001-27 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 1/2001 Broj dokumenta u izdanju: 27 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.1.
132. ELI: /eli/sluzbeni/2001/1/27 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
133. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.