← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1021/1997 od 21. prosinca 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1021/1997 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1021/1997 od
  3. prosinca
  4. NN 5/2001 (22.1.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1021/1997 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 116 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vjieća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. i K. I. iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7579/1995-6 od
  9. ve­ljače
  10. godine. II. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  11. S. i K. I. iz Z. podnijeli su ustavnu tužbu u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7579/1995-6 od
  12. ve­ljače
  13. godine kojom je odbijena ­njihova tužba u upravnom sporu protiv rješe­nja Ministarstva prostornog uređe­nja, gradite­ljstva i stanova­nja, klasa: UP/II-361-03/95-05/162, ur. broj: 531-05/2-95-2 od
  14. srp­nja
  15. godine, kojim je odbijena ­njihova žalba protiv rješe­nja Gradskog sekretarijata za gradite­lj­stvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Odjela za prostorno uređe­nje, zaštitu čovjekova okoliša i gradite­ljstvo, Područnog odjela Z., klasa: UP/I-361-03/94-01/160, ur. broj: 251--05-22-95-8 od
  16. trav­nja
  17. godine. Tim je rješe­njem odba­čena kao nepravodobna žalba podnosite­lja protiv građevne dozvole istog tijela, klasa: UP/I-361-03/94-01/160, ur. broj: 251- -05-22-95-6 od
  18. trav­nja
  19. godine.
  20. Podnosite­lji smatraju da su presudom Upravnog suda povrijeđena njihova ustavna prava iz članaka
  21. stavka 1.,
  22. i
  23. stavka
  24. Ustava sada članak
  25. stavak
  26. – prema promije­njenom Ustavu, (»Narodne novine«, broj 124/2000 – pročišćeni tekst). Povrede obrazlažu tvrd­njom da je Upravni sud bez obrazlože­nja prihvatio či­njenična utvrđe­nja nižestupa­njskih tijela i na taj način onemogućio ostvariva­nje ­njihovih prava.
  27. Uvidom u spis Gradskog sekretarijata za gradite­ljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, Odjela za prostorno ure­đe­nje, zaštitu čovjekova okoliša i gradite­ljstvo, Područnog odjela Z., utvrđeno je s­ljedeće: Građevnom dozvolom od
  28. trav­nja
  29. godine dozvo­ljena je V. i T. T. izgrad­nja stambeno-poslovnog objekta na zem­ljiš­tu označenom kao k. č. br. 5338/1 k.o. Z. U postupku ­njezinog izdava­nja, kao zainteresirane osobe sudjelovali su podnosite­lji ustavne tužbe, te im je građevna dozvola i dostav­ljena. Na dostav­nici koja se nalazi u spisu upravnog tijela kao datum primitka rješe­nja – građevne dozvole naveden je
  30. ve­ljače
  31. godine, dok je kao primate­lj potpisana I. K. Protiv građevne dozvole podnosite­lji su
  32. ožujka
  33. godine pod­nijeli žalbu, koja je odbačena kao nepravodobna. Nakon primitka rješe­nja o odbačaju žalbe,
  34. trav­nja
  35. go­dine podnosite­lji podnose prvostupa­njskom upravnom tijelu prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje (pogrešno ga nazivajući žalbom) zbog prekorače­nja roka za podnoše­nje žalbe protiv građevne dozvole. U prijedlogu za povrat ističu da su tek nakon primitka rješe­nja kojim je odbačena ­njihova žalba ustanovili da su bili u zabludi glede datuma primitka građevne dozvole (budući da, prema ­njihovoj tvrd­nji, građevna dozvola nije dostav­ljena ­njima ne­go drugom članu domaćinstva), uslijed če­ga su pogrešno izračunali pos­ljed­nji dan roka za žalbu, te stoga smatraju da je do propušta­nja pravodobnog podnoše­nja žalbe došlo iz opravdanih razloga. Prvostupa­njsko upravno tijelo nije postupilo po tom prijedlogu, već ga proslijeđuje Ministarstvu prostornog uređe­nja, gradite­lj­stva i stanova­nja, postupajući s ­njim kao sa žalbom protiv rješe­nja kojim je odbačena žalba protiv građevne dozvole. U rješe­nju o odbija­nju »žalbe« podnosite­lja, nadležno Ministarstvo bavi se isk­ljučivo pita­njem pravodobnosti žalbe protiv građevne dozvole, te zak­ljučuje da je žalba podnijeta nepravodobno, pa je stoga prvostupa­njsko rješe­nje o ­njezinom odbaciva­nju na zakonu osnovano. Što se tiče prijedloga za povrat u prijaš­nje sta­nje, Ministarstvo napomi­nje da o tom prijedlogu odlučuje tijelo kod koje­ga je trebalo izvršiti propuštenu rad­nju. Osporenom presudom Upravnog suda odbijena je tužba podnosite­lja u upravnom sporu jer je, prema stajalištu tog suda, žalba protiv građevne dozvole podnijeta nepravodobno, te su stoga nižestupa­njska rješe­nja ocije­njena zakonitim. Upravni sud se ne osvrće na či­njenicu da su podnosite­lji podnijeli prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje o kojemu nitko nije odlučio. Ustavna tužba je osnovana.
  36. Odredbama članaka
  37. do
  38. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, u nastavku: ZUP) uređen je institut povrata u prijaš­nje sta­nje (izvorni termin ZUP-a: povraćaj u prijaš­nje sta­nje), kojim se, pod određenim pretpostav­kama, stranci koja je propustila u roku izvršiti određenu rad­nju u postupku omogućava poduzima­nje te propuštene rad­nje. Odredbama članka
  39. ZUP-a, predviđena su tri slučaja u kojim će stranci biti dopušten povrat u prijaš­nje sta­nje. Jedan od ­njih je i prekorače­nje roka za predaju podneska.
  40. U konkretnom slučaju podnosite­lji su prekoračili rok za podnoše­nje žalbe protiv građevne dozvole. Nakon sazna­nja za prekorače­nje roka podnijeli su prvostupa­njskom upravnom tijelu prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje smatrajući da su razlozi prekorače­nja roka za podnoše­nje žalbe protiv građevne dozvole opravdani. Prema odredbama stavka
  41. i
  42. članka
  43. ZUP-a, prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje podnosi se tijelu koje je trebalo izvršiti propuštenu rad­nju, a koje o prijedlogu odlučuje zak­ljučkom. Bu­dući da se žalba predaje prvostupa­njskom tijelu, prijedlog za povrat u prijaš­nje sta­nje zbog propušta­nja roka za žalbu podnosi se prvostupa­njskom tijelu, kao tijelu kojem je u smislu odredbe članka
  44. stavka
  45. ZUP-a, trebalo podnijeti žalbu. Ovakvo stajališ­te zauzima i nadležno Ministarstvo u konkretnom predmetu ističući u rješe­nju od
  46. srp­nja
  47. godine da o prijedlogu za povrat u prijaš­nje sta­nje odlučuje tijelo kod koje­ga je trebalo izvršiti propuštenu rad­nju. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da prvostupa­njsko upravno tijelo, protivno odredbi članka
  48. stavka
  49. ZUP-a, nije odlučivalo o prijedlogu za povrat u prijaš­nje sta­nje, a Ministarstvo i Upravni sud su se bavili isk­ljučivo pita­njem pravodobnosti žalbe podnosite­lja protiv građevne dozvole, te utvrdili da je žalba nepravodobna, dok se na nepostupa­nje prvostupa­njskog upravnog tijela po prijedlogu za povrat u prijaš­nje sta­nje uopće nisu očitovali (drugostupa­njsko tijelo samo konstatira da o prijedlogu odlučuje prvostupa­njsko upravno tijelo, ne čineći ništa da prvostupa­njsko tijelo tako i postupi).
  50. Slijedom iznijetog, Ustavni sud je utvrdio da nadležno upravno tijelo, ne poštujući svoju zakonsku obvezu, nije odlu­či­valo o prijedlogu podnosite­lja za povrat u prijaš­nje sta­nje, dok je drugostupa­njsko upravno tijelo samo utvrdilo da o prijedlogu za povrat u prijaš­nje sta­nje odlučuje tijelo kod koje­ga je rad­nju trebalo izvršiti, ne poduzimajući ništa da bi se otklonio propust prvo­stupa­njskog tijela. Ocijenivši takvo rješe­nje Ministarstva zakonitim, bez navođe­nja bilo kakvih razloga koji bi opravdali takvo postupa­nje upravnog tijela, Upravni sud je podnosite­ljima povrijedio ustavno pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčeno člankom
  51. stavkom
  52. Ustava.
  53. Što se tiče navoda ustavne tužbe da su osporenom presudom Upravnog suda povrijeđena ustavna prava podnosite­lja iz članaka
  54. stavka
  55. i
  56. stavka
  57. Ustava, va­lja reći s­ljedeće: Prema odredbi članka
  58. stavka
  59. Ustava, pojedinačni akti državne uprave ili tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti uteme­ljeni na zakonu. Tom se ustavnom odredbom utvrđuje sadržaj načela zakonitosti za tijela upravne vlasti, te se na teme­lju te odredbe Ustava ne može zasnivati ustavno pravo na zakonitost uprave. Za kontrolu zakonitosti uprave nadležan je Upravni sud (članak
  60. Zakona o sudovima, »Narodne novine«, broj 3/94 i 100/96). Glede povrede odredbe članka
  61. stavka
  62. (članak
  63. stavak 3.) Ustava, va­lja reći da ta odredba propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, odnosno teme­ljne smjernice i dužnost sudova da postupaju i odlučuju zakonito. Navedena ustavna od­red­ba ne sadrži slobode i prava koja su Ustavom zajamčena fizičkoj ili pravnoj osobi a koja se štite institutom ustavne tužbe.
  64. Povredu ustavnog prava iz članka
  65. stavka
  66. Ustava na koju ustavna tužba također ukazuje (pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stup­nja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom), Ustavni sud nije našao polazeći od stajališta da bi do povrede ustavnog prava na žalbu došlo u slučaju da je podnosite­ljima osporenim aktima ili nedono­še­njem odgovarajućih akata, protuzakonito uskraćena mogućnost podnoše­nja žalbe protiv prvostupa­njske odluke. Dakle, da bi moglo doći do povrede ustavnog prava na žalbu, potrebno je utvrditi da je u konkretnom slučaju podnosite­lj to pravo imao ali mu je nezakonitim postupa­njem uskraćeno. Međutim, u konkretnom slučaju još uvijek nije utvrđeno (to treba utvrditi u postupku povodom prijedloga za povrat u prijaš­nje sta­nje) jesu li ispu­njene zakonske pretpostavke za dopušta­nje podnosite­ljima podnoše­nja žalbe protiv prvostupa­njskog akta nakon proteka roka ili su pod­nosite­lji svojim vlastitim propustom izgubili pravo na ­njezino pod­noše­nje.
  67. Slijedom iznijetog, teme­ljem odredaba
  68. i
  69. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1021/1997 Zagreb,
  70. prosinca
  71. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 5/2001-116 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 5/2001 Broj dokumenta u izdanju: 116 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.1.
  72. ELI: /eli/sluzbeni/2001/5/116 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  73. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.