Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1027/1998 od 26. siječnja 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1027/1998 od

1. siječnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1027/1998 od
3. siječnja
4. NN 12/2001 (14.2.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1027/1998 od
5. siječnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 244 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, sastav­ljenom od suca Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Marijana Hra­njskog, Ivana Mrko­njića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe Violete Bukarica Ovniček iz Zagreba, koju zastupa D.V., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. siječ­nja
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-491/1995 od
9. lip­nja
10. godine. III. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučiva­nje. Obrazlože­nje
11. Ustavna tužba podnijeta je u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-491/1995 od
12. lip­nja
13. godine, kojom je prihvaćena revizija tuženika »A.« d.o.o. Z. – sada »C.A.«, te su preinačene presude Županijskog suda u Z., broj: Gž-11126/93 od
14. siječ­nja
15. godine i presuda Općin­skog suda u Z., broj: Pr-294/92 od
16. svib­nja
17. godine, na način da je tužite­ljica-podnosite­ljica ustavne tužbe u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom kojim je tražila preuzima­nje u radni odnos kod tuženika, a kao bivša djelatnica poduzeća »J« B., poslovne jedinice Tržište Z. Podnosite­ljica ustavne tužbe smatra da osporena revizijska presuda nije u skladu sa zakonom, te da su joj na taj način povrijeđena ustavna prava i načela iz članaka 3.,
18. stavka 2., 26., 54., 55.,
19. i
20. stavka
21. Ustava Republike Hrvatske.
22. Ustavna tužba je osnovana. Tijekom ustavnosudskog postupka, a na teme­lju analize dokumentacije u spisu predmeta, nižestupa­njskih presuda i osporavane presude, te navoda ustavne tužbe, utvrđeno je da je podnosite­ljici prestao radni odnos, jer je od poslovnih jedinica bivše­g »J.« osnovano novo poduzeće »A.« Z., na teme­lju tada važeće Uredbe o zabrani raspolaga­nja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 52/91, u da­lj­njem tekstu: Uredba), koje s podnosite­ljicom nije zasnovalo radni odnos.
23. Odredbom članka
24. navedene Uredbe bilo je propisano da se poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici pravnih osoba sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske mogu odlukom zaposlenih donesenom osobnim izjaš­njava­njem organizirati kao društveno poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba u društvenom vlasništvu, time da ovu odluku može donijeti i Agencija Republike Hrvatske za restrukturira­nje i razvoj. Tako nastala pravna osoba, prema odredbi članka
25. stavka
26. Uredbe, nije odgovarala za obveze pravne osobe u čijem je sastavu bila po­slov­na jedinica ili drugi organizacijski oblik iz koje­g je nastala.
27. Nižestupa­njski sudovi teme­lje svoje odluke na stajalištu da pravo djelatnika dotadaš­njih poslovnih jedinica da odlučuju i o svom radnopravnom statusu proizlazi upravo iz ­njihovog Ured­bom utvrđenog prava da odlučuju o obliku svog buduće­g organizira­nja. Či­njenica da je odluku o organizira­nju »A«. donijela navedena Agencija, a ne sami radnici, ne znači i prestanak ­nje­gove obveze glede radnog odnosa zatečenih djelatnika, jer nije bila intencija Uredbe da ti djelatnici dobiju otkaz.
28. Nasuprot navedenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su nižestupa­njski sudovi, primjenom i tumače­njem Uredbe u navedenom smislu, pogrešno primijenili materijalno pravo. Stajalište je revizijskog suda da tuženik nije pravni s­ljednik poduzeća »J.«, a prema izričitoj odredbi Uredbe tuženik kao novoosnovano poduzeće ne odgovara za obveze onog podu­zeća od koje­g je nastalo, te stoga ne postoji odredba o zaštićenom radnopravnom statusu zatečenih djelatnika. Vrhovni sud u svojoj presudi također ističe kao pogrešan zak­ljučak nižestupa­njskih sudova da je smisao Uredbe bilo preuzima­nje svih radnika ranije­g poduzeća. Nedostatak takvih odredaba isprav­ljen je tek donoše­njem Uredbe o zabrani raspolaga­nja i preuzima­nja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 40/92), koja je stupila na snagu
29. srp­nja
30. godine. Tom Uredbom doista je propisano da se zatečeni djelatnici zadržavaju u radnom odnosu, no budući da ova Uredba nema retroaktivno djelova­nje, ona se ne može primijeniti na odnose nastale prije ­njezinog stupa­nja na snagu.
31. Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi uteme­ljenim izloženo stajalište revizijskog suda. To iz razloga, jer je odredbom članka
32. prve Uredbe priznato pravo djelatnicima poslovne jedinice da svojom odlukom utvrde budući organizacijski oblik, a što podrazumijeva i pravo da odluče o svom radnopravnom statusu. U suprotnom, to bi organizira­nje bilo na štetu djelatnika, a što nije u skladu s le­galnom svrhom same Uredbe, koja je i bila donesena radi zaštite gospodarskih interesa Republike Hrvatske u tadaš­njim okolnostima. Potrebno je istaći i to, da se navedena Uredba, unatoč tome što izričito ne uređuje radnopravne odnose i radnopravni status zatečenih djelatnika, ne može zbog postoja­nja pravne praznine tumačiti na štetu radnika. Ako bi se, naime, prihvatilo stajalište Vrhovnog suda, onda bi se moglo zak­ljučiti i to, da se nova prav­na osoba ima pravo organizirati, bez ikakve obveze da u trenutku organizira­nja ima ijednog zaposlenog, što nedvojbeno nije bila svrha Uredbe. Istovjetno stajalište ovaj Sud je zauzeo i u predmetu I-III-939/1996 od
33. ožujka
34. godine.
35. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je osporena odluka protivna ustavnom načelu vladavine prava (članak
36. Ustava), ustavnom pravu na jednakost svih pred zakonom i sudovima (članak
37. stavak
38. i članak
39. Ustava), ustavnoj obvezi suđe­nja na teme­lju Ustava i zakona (članak
40. stavak
41. Ustava), te ustavnom pravu na rad, zaradu i socijalnu sigurnost (članci 54.,
42. i
43. Ustava), pa je stoga odlučeno kao u izreci.
44. Ova odluka teme­lji se na odredbama članka
45. i članka
46. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99). Broj: U-III-1027/1998 Zagreb,
47. siječ­nja
48. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 12/2001-244 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 12/2001 Broj dokumenta u izdanju: 244 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.2.
49. ELI: /eli/sluzbeni/2001/12/244 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
50. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.