← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1014/2000 od 2. veljače 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1014/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1014/2000 od
  3. veljače
  4. NN 12/2001 (14.2.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1014/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 245 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, sastav­ljenom od suca Jasne Omejec, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Marijana Hra­njskog, Ivana Matije, Ivana Mrko­njića i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe I. d.o.o. iz O., koje­g zastupa predsjednik uprave prof. dr. sc. D. K., na sjednici Vijeća održanoj dana
  7. ve­ljače
  8. godine, jednoglasno je donio s­ljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3502/1997 od
  9. lip­nja
  10. godine; – rješe­nje Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/II-470-05/96-01/442 ur. broj: 513-10-01-96-02 od
  11. ve­ljače
  12. godine; – rješe­nje Financijske policije, Postaje financijske policije za O.-b. županiju, klasa: UP/I-470-06/96-04/07, urbroj: 513-10-15/96-1 od
  13. studenoga
  14. godine. II. Predmet se vraća Financijskoj policiji, Postaji financijske policije za O.-b. županiju iz O. na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  15. I. d.o.o., ranije I.I. d.o.o., iz O., koje­g zastupa predsjednik uprave prof. dr. sc. D. K., podnijelo je ustavnu tužbu u vezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-3502/1997 od
  16. lip­nja
  17. godine, kojom je odbijena tužba izjav­ljena protiv rješe­nja Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/II-470-05/96-01/442, urbroj: 513-10-01-96-02 od
  18. ve­ljače
  19. godine. Tim je rješe­njem odbijena žalba izjav­ljena protiv rješe­nja Financijske policije, Postaje za O.-b. županiju, klasa: UP/I-470-06/96-04/07, urbroj: 513-10-15/96-1 od
  20. studenoga
  21. godine, kojim je naloženo podnosite­lju ustavne tužbe da radi otkla­nja­nja nezakonitosti u poslova­nju uplati porez na promet usluga u iznosu od 29.068,44 kn i iznos od 22.013,14 kn na ime kamata obračunatih na nepravovremeno plaćen porez na promet usluga od dana nastanka obveze do
  22. rujna
  23. godine, te da uplati porez na dobit za
  24. godinu u iznosu od 12.347,14 kn, uvećan za pripadajuće kamate radi nepravovremene uplate tog poreza, obračunatu od dana nastanka obveze do
  25. rujna
  26. godine, u iznosu od 4.448,51 kn i da uplati porez na dohodak od nesamostalnog rada ostvaren u
  27. godini, u iznosu od 14.693,33 kn, te kamate obračunate na nepravovremeno plaćen porez od dana nastanka obveze do
  28. rujna
  29. godine, u iznosu od 2.621,84 kn.
  30. U ustavnoj tužbi podnosite­lj u bitnome navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  31. Ustava iz razloga što mu nije formalno osporeno pravo na žalbu, ali stvarno prigovor i žalba na odluke nadležnih tijela nisu imale nikakav učinak, jer nadležna upravna tijela nisu uzela u razmatra­nje niti jednu bitnu tvrd­nju ili dokument s kojim je podnosite­lj argumentirao svoje tvrd­nje. Podnosite­lj smatra da je na isti način postupio Upravni sud, te je na taj način povrijedio ustavno pravo podnosite­lja iz članka
  32. stavka
  33. Ustava. Zbog sve­ga navedenog, podnosite­lj ističe da je rezultat takvog postupa­nja povreda prava vlasništva zajamčenog odred­bom članka
  34. Ustava, jer je podnosite­lju zbog neobjektivnog i pravno neuteme­ljenog postupka oduzeta imovina i nanesena znatna šteta.
  35. Ustavna tužba je osnovana. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribav­ljen je spis Financijske policije za O.-b. županiju klasa: UP/I-470-06/96-04/
  36. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je nadležno tijelo obavilo kontrolu poslova­nja za 1994.,
  37. i
  38. godinu kod podnosite­lja, o čemu je sastav­ljen zapisnik klasa: 470-06/96-04/22, urbroj: 513-10-15/96-3 od
  39. listopada
  40. godine. Iz zapisnika o izvršenoj kontroli proizlazi da je podnosite­lj u okviru re­gistrirane djelatnosti, tijekom kontroliranog razdob­lja, sklopio ugovor o pruža­nju pravne pomoći sa »S.« MK d.d. iz O., dana
  41. ožujka
  42. godine, i teme­ljem tog ugovora obavio usluge naplate potraživa­nja iz inozemstva (NR M.) u iznosu od 234.200 US dolara, u ime i za račun »S.« MK d.d. iz O. Na teme­lju toga su Upravni sud i upravna tijela zak­ljučili da se radi o izvršenoj usluzi posredova­nja, jer je korisnik usluge iznos u kunskoj protuvrijednosti od 23.420 US dolara (145.342,18 kn) uplatio na žiroračun tužite­lja dana
  43. lip­nja
  44. godine, na ime naknade za obav­ljenu uslugu, što predstav­lja iznos ugovoren u visini 10% od vrijednosti naplaćenog potraživa­nja. Navedeni iznos uplaćen je na žiroračun podnosite­lja teme­ljem računa broj: 1/94, koji je podnosite­lj izdao dana
  45. svib­nja
  46. godine, a »S.« MK d.d. iz O. prok­njižila u poslovnim k­njigama kao ulazni račun pod brojem: U-
  47. Budući da su iz navedenog upravnog tijela i Upravni sud zak­ljučili da je podnosite­lj izvršio posao posredova­nja, odnosno obavio uslugu uz naknadu, zbog če­ga je bio u obavezi plaća­nja poreza na promet usluge, pa je neplaća­njem istog postupio suprotno člancima
  48. i
  49. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga (»Narodne novine«, broj 36/91, 73/91, 18/92, 25/93, 13/94, 22/94, 28/94, 48/94 i 65/94) to mu je naložena, s te osnove, uplata poreza. Nada­lje, iz navedenog zapisnika je razvidno i da je pod­nosite­lj za
  50. godinu iskazao gubitak u poslova­nju u iznosu od 95.953,60 kn, a iz naprijed navedenog proizlazi da je iznos od 145.342,18 kn trebao iskazati kao prihod, a ne k­njižiti kao prim­ljeni predujam, zbog če­ga je, prema zak­ljučku upravnih tijela i Upravnog suda, bilo osnove i za obračun poreza na dobit na teme­lju članka
  51. stavka
  52. tada važeće­g Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, broj 109/93 i 95/94). Konačno, u postupku kontrole je utvrđeno da je podnosite­lj u tijeku
  53. godine isplatio sa žiroračuna gotovinski iznos od 58.773,31 kn, koje isplate je u poslovnim k­njigama k­njižio kao pozajmice, bez vjerodostojne k­njigovodstvene dokumentacije. Stoga su upravna tijela, prema ocjeni Upravnog suda, pravilno zak­ljučila da je podnosite­lj postupio suprotno člancima
  54. i
  55. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, broj 90/92), te su te isplate pravilno utvrdila kao primitak po osnovi nesamostalnog rada i osnovano teme­ljem članka
  56. tada važeće­g Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 109/93, 25/95, 52/95 i 106/96) naložila podnosite­lju uplatu poreza na dohodak.
  57. Podnosite­lj je u prigovoru na zapisnik o obav­ljenoj kontroli, te u žalbi naveo da isplata na račun podnosite­lja iznosa od 145.342,18 kn ne predstav­lja plaća­nje za uči­njenu uslugu, već predstav­lja uplatu predujma. U prilog svoje tvrd­nje podnosite­lj je priložio Aneks I. od
  58. svib­nja
  59. godine, uz ugovor o pruža­nju pravne pomoći od
  60. ožujka
  61. godine, iz koje­g proizlazi s­ljedeće: »Premda je Izvršite­lj uložio znatan napor u ci­lju naplate potraživa­nja u predmetu s NR M., Izvršite­lj je suglasan da se ovaj predmet izuzme iz da­lj­nje obrade, ukoliko Izvršite­lj uplati avans u iznosu od 146.000,00 kn do
  62. lip­nja
  63. godine. Ovaj iznos korisnik uplaćuje na ime intenzivira­nja naplate potraživa­nja od A.D.M. iz M., i ne može se tražiti ­nje­gov povrat iz bilo koje­g razloga. Po realizaciji navedenog potraživa­nja naknada Izvršite­lja će se za taj iznos uma­njiti«. Podnosite­lj je u postupku isticao da je iz tog Aneksa razvidno da je sporni iznos avansa za intenzivira­nje posla na drugom predmetu, a ne plaća­nje za uči­njenu uslugu, te na spornu isplatu predujma nije prema tada važećim propisima postojala obaveza plaća­nja poreza na promet sve do konačnog obračuna. Što se tiče spornog računa broj: 1/94 od
  64. svib­nja, koji je nadležna služba »S.« MK d.d. prihvatila kao pravno va­ljan dokument i k­njižila ga kao račun ispostav­ljen za izvršen posao, podnosite­lj je tijekom postupka isticao da je taj račun »storniran« i da je naknadno ispostav­ljen predračun uteme­ljen na Aneksu. U dokaz tih navoda podnosite­lj je priložio izjave glavnog direktora »S.« d.d. mr. sc. M. P. i svjedoka prof. dr. sc. Z. L., koje su ovjerene kod javnog bi­lježnika. Što se tiče isplaćenog iznosa od 58.773,31 kn, podnosite­lj je tijekom postupka isticao da se radilo o pozajmici, a upravna tijela su zak­ljučila da se radi o primitku po osnovi nesamostalnog rada, jer nije postojala pravova­ljana dokumentacija. U svim podnescima podnosite­lj je isticao da za ugovor o zajmu nije propisana pisana forma niti jednim propisom u Republici Hrvatskoj, te da je sporna isplata zabi­lježena u glavnoj k­njizi i u završnom računu, te izvodima ZAP-a O. priloženim uz prigovor na zapisnik. Osim toga, pozajmica je, što nije niti sporno, u cijelosti vraćena prije obav­lja­nja kontrole, te je na taj način i stvarno i pravno potvrđena či­njenica da se radi o pozajmici.
  65. Rješavajući o žalbi podnosite­lja, drugostupa­njsko upravno tijelo nije odgovorilo na žalbene navode podnosite­lja, iako se prema odredbi članka
  66. stavka
  67. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91) u obrazlože­nju drugo­stupa­njskih rješe­nja moraju ocijeniti svi navodi žalbe. Upravni sud Republike Hrvatske odbio je tužbu podnosite­lja, iako u postupku koji mu je prethodio nije postup­ljeno prema pravilima postupka niti su akti doneseni sukladno teme­ljnim načelima Zakona o općem upravnom postupku. Preko istaknutih prigovora podnosite­lja Upravni sud prešao je zadovo­ljivši se ponav­lja­njem navoda iz obrazlože­nja prvostupa­njskog i drugo­stupa­njskog rješe­nja.
  68. Člankom
  69. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon) određeno je da će Ustavni sud, ako utvrdi da su ustavna prava ili slobode podnosite­lja ustavne tužbe povrijeđeni osporenim aktom, ukinuti osporeni akt i predmet vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.
  70. Načelo materijalne istine, kao jedno od teme­ljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom članka
  71. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se u postupku mora utvrditi pravo sta­nje stvari i u tom ci­lju se moraju utvrditi sve či­njenice koje su od važnosti za donoše­nje zakonitog i pravilnog rješe­nja. Također je člankom
  72. stavkom
  73. Zakona o općem upravnom postupku određeno što obrazlože­nje rješe­nja donesenog u upravnom postupku mora sadržavati, a navedenom odred­bom članka
  74. stavka
  75. istog Zakona je propisano da se u obrazlože­nju drugostupa­njskog rješe­nja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe.
  76. Uvidom u osporavana rješe­nja upravnih tijela, utvrđeno je kako ona ne sadrže sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom članka
  77. Zakona o općem upravnom postupku, a drugostupa­njskim rješe­njem nije odgovoreno na sve navode žalbe, tako da iz osporavanih rješe­nja nisu razvidni razlozi niti odlučujuće okolnosti na teme­lju kojih je utvrđena porezna obveza podnosite­lja ustavne tužbe. Ovo stoga što nisu ocije­njeni dokazi koje je tijekom cijelog postupka predlagao podnosite­lj ustavne tužbe. Nenavođe­nje razloga za odlučiva­nje u konkretnom slučaju u suprotnosti je s ustavnim pravom iz članka
  78. stavka
  79. Ustava, shvaćenim kao pravom na ulaga­nje učinkovitoga (djelotvornog) pravnog lijeka. Navedeno pravo ne može se učinkovito ostvariti ako rješe­nja upravnih tijela nisu uopće ili su nepotpuno obraz­ložena, jer se samo putem obrazlože­nja utvrđuje je li se upravno tijelo vodilo načelom zakonitosti i je li istodobno postupalo tako da u vođe­nju postupka i u odlučiva­nju stranci omogući zaštitu ­njezinih prava.
  80. Slijedom iznijetog, utvrđeno je kako je podnosite­lju osporavanim rješe­njima upravnih tijela, uslijed povrede postupovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku, povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  81. stavka
  82. Ustava.
  83. Propusti upravnih tijela u postupku donoše­nja rješe­nja u konkretnom slučaju protežu se i na osporavanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, kojom je potvrđena zakonitost rješe­nja upravnih tijela. Propustivši pružiti podnosite­lju zaštitu, u slučaju kad se u postupku pred upravnim tijelima rješavalo na način suprotan odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Upravni sud je osporenom presudom povrijedio ustavno pravo iz članka
  84. stavka
  85. Ustava, a kojom odredbom se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
  86. Postupa­njem upravnih tijela i Upravnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju povrijeđeno je i ustavno pravo iz članka
  87. stavka
  88. Ustava kojim se jamči pravo vlasništva. Jamstvo prava vlasništva, na ustavnopravnoj razini, štiti to pravo od posiza­nja države u vlasnička prava pojedinca. Ono priječi upravnim vlastima posiza­nje u vlasništvo na način da se na štetu vlasnika nameću određene dužnosti či­nje­nja, trp­lje­nja ili propušta­nja, osim ako je posiza­nje zasnovano na zakonu. Kako su u konkretnom slučaju odluke donesene suprotno ranije navedenim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Sud je utvrdio da je takvim odlukama povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  89. stavka
  90. Ustava, budući da je podnositelju osporenim odlukama naloženo plaća­nje poreza na promet, poreza na dobit i poreza na dohodak od nesamostalnog rada sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 85.192,40 kn.
  91. Slijedom navedenog, utvrdivši da su osporenim rješe­njima upravnih tijela i osporenom odlukom Upravnog suda podnosite­lju povrijeđena ustavna prava iz članaka
  92. stavka 2.,
  93. stavka
  94. i
  95. stavka
  96. Ustava, na teme­lju odredaba članaka
  97. i
  98. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1014/2000 Zagreb,
  99. ve­ljače
  100. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 12/2001-245 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 12/2001 Broj dokumenta u izdanju: 245 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.2.
  101. ELI: /eli/sluzbeni/2001/12/245 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  102. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.