← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-908/1996 od 26. siječnja 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-908/1996 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-908/1996 od
  3. siječnja
  4. NN 16/2001 (27.2.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-908/1996 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 305 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe N. B. iz D., zastupanog po punomoćnicama F. R. i I. P., odvjetnicima iz D., na sjednici Vijeća održanoj
  7. siječ­nja
  8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3365/1993 od
  9. rujna
  10. godine. II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  11. Podnosite­lj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3365/1993 od
  12. rujna
  13. godine, kojom je prihvaćena revizija tuženika, Općinskog fonda za stambeno-komunalno gos­podarstvo D. i preinačene su presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u D., broj: Gž-242/93 od
  14. svib­nja
  15. godine i Općinskog suda u D., broj: P-681/92 od
  16. ve­ljače
  17. godine, te je zahtjev tužite­lja odbijen. Navedenom drugostupa­njskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je prihvaćen zahtjev podnosite­lja ustavne tužbe, tužite­lja u parničnom postupku, te su kao nezakonita poništena rješe­nja tuženika o prestanku radnog odnosa podnosite­lja, broj: 12/92 od
  18. siječ­nja
  19. godine i broj: 100/36-92-2/
  21. Podnosite­lj smatra da su mu revizijskom odlukom povrije­đena ustavna prava iz članka
  22. i
  23. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnosite­lj navodi tijek provedenih postupaka i donijetih rješidbi. Ističe da tuženik nije niti pokušavao rasporediti ga na neko drugo radno mjesto, ili kod tuženika ili kod drugih tijela uprave. Navodi da je Vrhovni sud pogrešno primijenio odredbu članka
  24. Zakona o upravi (»Narodne novine«, 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53A/91, početkom primjene Zakona, u odnosu na državne službenike i namještenike prestale su vrijediti odredbe Zakona o upravi kojima se uređuju radni odnosi u organima uprave i na teme­lju ­njih donijeti propisi).
  25. Rješe­njem Općinskog fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo, D. (u nastavku: Fond), broj: 5563/2-91 od
  26. rujna
  27. godine, utvrđeno je da je podnosite­lj, radnik Fonda, nakon stupa­nja na snagu Pravilnika o organizaciji rada Fonda i izvršenog rasporeda radnika na radna mjesta u Fondu, neraspoređen, počevši od
  28. listopada
  29. godine. Tim rješe­njem utvrđena su i prava podnosite­lja za vrijeme dok je neraspoređen te je utvrđeno da će podnosite­lju, ukoliko ne bude raspoređen u roku od tri mjeseca od navedenog datuma, prestati radni odnos uz otkazni rok, a što se utvrđuje posebnim rješe­njem. Protiv navedenog rješe­nja podnosite­lj nije izjavio žalbu Upravnom odboru Fonda, a na što je imao pravo. Rješe­njem Fonda, broj: 12/92 od
  30. siječ­nja
  31. godine, utvrđeno je da podnosite­lju prestaje radni odnos istekom otkaznog roka, dana
  32. srp­nja
  33. godine. U obrazlože­nju rješe­nja navedeno je da je u procesu reorganizacije – transformacije Zajednice samoupravnih interesnih zajednica (ZSIZ) za stambenu oblast i komunalne djelatnosti u Općinski fond za stambeno i komunalno gospodarstvo (»Službeni glasnik općine D.«, broj 15/90), donijet Pravilnik o organizaciji rada Fonda s Katalogom potrebnih radnih mjesta, koji je stupio na snagu
  34. rujna
  35. godine, prema kojem je izvršen raspored radnika na radna mjesta. Stoga su za radnike koji nisu bili raspoređeni donijeta posebna rješe­nja kojima je određen ­njihov status. Budući da u označenom vremenskom razdob­lju od
  36. listopada
  37. do
  38. prosinca
  39. godine podnosite­lj nije raspoređen, na teme­lju članka
  40. Zakona o upravi, podnosite­lju je prestao radni odnos. Presudom Općinskog suda D., broj: P-184/92 od
  41. trav­nja
  42. godine, odbijen je tužbeni zahtjev podnosite­lja, kojim je tražio ponište­nje rješe­nja tuženika broj: 12/92 od
  43. siječ­nja 1992 i broj: 100/36-92-2/7 kojima mu je prestao radni odnos. Protiv ove presude podnosite­lj je podnio žalbu, te je Okružni sud u D., rješe­njem broj: Gž-250/92 od
  44. studenoga
  45. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u D., broj: P-184/92 i predmet vratio na ponovno suđe­nje. Obrazlože­nje za takvu drugostupa­njsku odluku utvrđe­nje je suda da je ostalo nejasno iz če­ga prvostupa­njski sud zak­ljučuje da je tuženik postupao u skladu s odredbama Zakona o upravi, jer da, kako proizlazi iz spisa, o postupa­nju tuženika na koje­g ga obvezuje odredba članka
  46. stavka
  47. Zakona o upravi, a posebno o iznalaže­nju mogućnosti da se podnosite­lj rasporedi na rad u drugo tijelo uprave, nije rasprav­ljano uopće, te je u tom pravcu ostalo neutvrđeno či­njenično sta­nje. U ponovnom odlučiva­nju, Općinski sud D., presudom broj: P-681/92 od
  48. ve­ljače
  49. godine, poništio je rješe­nje tuženika, broj: 12/92 i broj: 100/36-92-2/
  50. U obrazlože­nju presude navedeno je da je punomoćnik tuženika na ročištu za glavnu raspravu, održanom
  51. ve­ljače
  52. godine, naveo da tuženik nije uopće pokušavao naći mogućnost da se podnosite­lja rasporedi na rad u drugo tijelo uprave, niti je provodio bilo kakav postupak s tim u vezi, jer tuženik smatra da to nije bio dužan učiniti. Takvu presudu Općinskog suda potvrdio je Okružni sud D., presudom broj: Gž-242/93 od
  53. svib­nja
  54. godine. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3365/1993 od
  55. rujna
  56. godine, prihvaćena je revizija tuže­nika, preinačene drugostupa­njska i prvostupa­njska presuda, te je zahtjev podnosite­lja odbijen. U obrazlože­nju revizijske presude navedeno je da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, da je rješe­nje kojim je utvrđen radnopravni status podnosite­lja kao neraspoređenog radnika, a na teme­lju odredbe članka
  57. Zakona o upravi, postalo konačno i pravomoćno, jer ga podnosite­lj nije pobijao. Kako to rješe­nje nije pobijao, tako da podnosite­lj više nema mogućnosti dokazivati da nisu bili ispu­njeni uvjeti iz članka
  58. Zakona o upravi, jer da su te okolnosti odlučne za donoše­nje rješe­nja kojim se radnik utvrđuje neraspoređenim radnikom tijela uprave, a teme­ljem odredbe članka
  59. Zakona o upravi.
  60. Ustavna tužba je osnovana. Odredba članka
  61. Zakona o upravi određivala je da ako su pravilnikom organa kojim se uređuju unutraš­nja organizacija i način rada organa, ukinuta pojedina radna mjesta u organu zbog sma­njena opse­ga poslova i zadataka, radnici koji su obav­ljali poslove i zadatke ukinutih radnih mjesta raspoređuju se na poslove odnosno zadatke drugih radnih mjesta, koji odgovaraju ­njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u isti organ uprave ili u drugi organ uprave iste društveno-političke zajednice, a i u organ uprave druge društveno-političke zajednice, pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom. Zakon o upravi predstav­ljao je opći propis kojim su bili uređeni radni odnosi i plaće djelatnika u tijelima uprave, a primje­njivao se teme­ljem članka 56.c Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, broj 90/92, 94/93 i 117/93) na djelatnike u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne samouprave, do donoše­nja posebnog zakona za te djelatnike. Obveza rasporeda radnika koji su bili neraspoređeni proizlazi iz odredbe članka
  62. stavka
  63. Zakona o upravi. Iz navedenog proizlazi da je potrebno poduzeti sve mjere kako bi se radnici koji su bili neraspoređeni – rasporedili. Tek ukoliko nema slobodnog radnog mjesta za koje radnik ispu­njava uvjete u tijelu državne uprave o kojem je riječ, ili u nekom drugom tijelu državne uprave, tada mu kao neraspoređenom radniku prestaje radni odnos u smislu odredbe članka
  64. u svezi s člankom
  65. Zakona o upravi. Stajalište Vrhovnog suda prema kojem se radnik ne može žaliti na rješe­nja kojima mu je prestao radni odnos, odnosno dokazivati da nisu ispu­njeni uvjeti iz članka
  66. Zakona o upravi, jer se prethodno nije žalio na rješe­nje kojim je utvrđen neraspore­đenim radnikom, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je pogrešnim. Naime, rješe­njem o utvrđiva­nju podnosite­lja neraspoređenim radnikom nije definitivno riješen ­nje­gov status, jer je tek nakon ­nje­govog donoše­nja, predmetno tijelo uprave imalo obvezu provesti postupak radi utvrđiva­nja mogućnosti raspoređiva­nja podnosi­te­lja na neko drugo radno mjesto. Tu zakonsku obvezu tijelo uprave nije ispunilo, a što je nedvojbeno utvrđeno tijekom parničnog postupka.
  67. Navedenom revizijskom odlukom povrijeđeno je načelo jednakosti iz članka
  68. stavka
  69. Ustava, jer je Vrhovni sud u ­njezinom donoše­nju pogrešno protumačio odredbe Zakona o upravi koje su primije­njene u rješe­njima tuženika. Naime, pogrešan je stav da je podnosite­lj zbog propušta­nja pobija­nja rješe­nja kojim je utvrđen neraspoređenim radnikom, izgubio pravo na dokaziva­nje nezakonitosti rješe­nja kojim mu je prestao radni odnos. Kao što je već rečeno, tek nakon donoše­nja rješe­nja kojim je podnosite­lj utvrđen neraspoređenim radnikom, nastala je obveza tuženika da ga pokuša rasporediti na drugo radno mjesto. Znači, u tom razdob­lju između donoše­nja rješe­nja kojim je podnosite­lj utvrđen neraspoređenim radnikom i donoše­nja rješe­nja o otkazu radnog odnosa, postojala je obveza koju tijelo uprave nije ispunilo. Razlog zbog koje­g podnosite­lj osporava revizijsku presudu opravdan je, budući da je povreda ­nje­govog prava uči­njena istekom roka u kojem je tijelo uprave trebalo pokušati rasporediti podnosite­lja na drugo radno mjesto. Stoga, či­njenica da se nije žalio na rješe­nje od
  70. rujna
  71. godine, ne isk­ljučuje moguć­nost podnosite­lja da razloge koji su nastali nakon donoše­nja tog rješe­nja i rezultirali donoše­njem rješe­nja o otkazu, ne iznosi u postupku provedenom povodom žalbe protiv rješe­nja o otkazu. Rješe­nje o otkazu nije samo deklaratorne naravi, već se ­njime utvrđuje prestanak radnog odnosa i to, u konkretnom slučaju, nakon što je prošao rok određen rješe­njem od
  72. rujna
  73. godine, a podnosite­lj ostao neraspoređen. Zbog navedenog, podnosite­lju je povrijeđeno i ustavno pravo na rad i slobodu rada iz članka
  74. Ustava.
  75. Stoga je, na teme­lju odredbi članaka
  76. i
  77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-908/1996 Zagreb,
  78. siječ­nja
  79. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 16/2001-305 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 16/2001 Broj dokumenta u izdanju: 305 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.2.
  80. ELI: /eli/sluzbeni/2001/16/305 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  81. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.