← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-178/1995 od 17. siječnja 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-178/1995 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-178/1995 od
  3. siječnja
  4. NN 18/2001 (7.3.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-178/1995 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 338 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, sastav­ljenom od Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Marijana Hra­njskog, Ivana Mrko­njića, Jasne Omejec i Vice Vukojevića, kao članova Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe M. Š. iz P., na sjednici Vijeća održanoj
  7. siječ­nja
  8. godine, jednoglasno je donio s­ljedeću ODLUKU Usvaja se ustavna tužba te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-13572/1993-4 od
  9. lip­nja
  10. godine; – rješe­nje Ministarstva gradite­ljstva i zaštite okoliša Repub­like Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/93-06/823, urbroj: 531-06/3-93-3 od
  11. studenoga
  12. godine; – rješe­nje Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove u P., klasa: UP/I-371-02/93-05/80, urbroj: 2168-05-03-93-2 od
  13. ožujka
  14. godine. Obrazlože­nje
  15. M. Š. iz P. podnio je ustavnu tužbu protiv rješe­nja Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove u P., klasa: UP/I-371-02/93-05/80, urbroj: 2168-05-03-93-2 od
  16. ožujka 1993., rješe­nja Ministarstva gradite­ljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/93-06/823, urbroj: 531-06/3-93-3 od
  17. studenoga
  18. i presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-13572/93-4 od
  19. lip­nja
  20. godine, zbog povrede ustavnih prava iz članaka
  21. stavka 2., članka
  22. stavka 1., članka
  23. u vezi sa člankom
  24. i
  25. Ustava Republike Hrvatske. Osporavanim prvostupa­njskim rješe­njem podnosite­lju je naloženo ise­lje­nje iz stana u P., O. 4/I, teme­ljem odredbe članka
  26. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86 i 22/92 – u nastavku: ZSO), a po okonča­nju gore navedenog postupka po žalbi i upravnog spora, donijet je i zak­ljučak o dozvoli prisilnog izvrše­nja ise­lje­njem iz stana.
  27. Povredu ustavnog prava iz članka
  28. stavka
  29. Ustava podnosite­lj obrazlaže tvrd­njom da je u stan, iz koje­ga mu je naloženo ise­lje­nje, ušao teme­ljem va­ljanog rješe­nja Komande garnizona broj 19/65 o »ustupa­nju u otkup« od
  30. studenoga
  31. godine, donijetoga na teme­lju zak­ljučka stambenog organa garnizona P. pod istim brojem, od
  32. svib­nja
  33. godine, dakle prije stupa­nja na snagu Uredbe o zabrani raspolaga­nja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91, u nastavku: Uredba), smatrajući da se ovdje radi o pravnom pita­nju, odnosno sporu o pravu na stan, koje bi se trebalo rješavati u sud­skom postupku, a ne po odredbi članka
  34. ZSO u postupku pred upravnim tijelom. Pri tome podnosite­lj smatra da bi vođe­nje sud­skog parničnog postupka bo­lje štitilo prava podnosite­lja kao stranke u postupku i omogućilo bi zakonito rješava­nje spora o pravu na stan. Povredu ustavnog prava iz članka
  35. stavka
  36. Ustava, podnosite­lj nalazi u oduzima­nju suspenzivne moći žalbe protiv prvostupa­njskog upravnog tijela, čime pravo na žalbu postaje puka formalnost, a ne učinkovit pravni lijek za zaštitu prava pojedinca. Ponovno uspoređuje kvalitetu zaštite prava stranaka kada bi se postupak vodio pred redovnim sudom, u odnosu na rješava­nje pred upravnim tijelima. U pogledu istaknutih povreda ustavnih prava iz članka
  37. stavka
  38. i članka
  39. Ustava, podnosite­lj ističe da je meritum spora u vezi s pravom na stan u nadležnosti sudbene vlasti, te da mu je to ustavno pravo povrijeđeno vođe­njem upravnog, a ne sudskog postupka. Iz navedenih povreda ustavnih prava predlagate­lj zak­ljučuje i o postoja­nju povrede prava iz članka
  40. Ustava, budući da smatra da mu je u do tada vođenim postupcima narušeno dostojanstvo, ugled i čast, kao i normalni osobni život. To obrazlaže time da u predmetni stan nije uselio na protupravan i kaž­njiv način, već je ­nje­govo rješe­nje o dodjeli stana na korište­nje rezultat dugotrajnog, na zakonu osnovanog, postupka pred tada nadležnim tijelima koji se vodio od
  41. godine, a osim toga napomi­nje da je umirov­ljenik s minimalnim mirovinskim prima­njima i invalid zbog potpune gluhoće.
  42. U ustavnoj tužbi podnosite­lj je predložio ukida­nje osporavane presude i ranije donijetih rješe­nja u upravnom postupku, te je slijedom navedenih statusnih i imovinskih razloga i s obzirom na pokrenuti postupak ocjene ustavnosti odredbi članka
  43. ZSO pred ovim Sudom, zatražio donoše­nje rješe­nja o odgodi prisilnog izvrše­nja određenog zak­ljučkom Sekretarijata za urbanizam, gradite­ljstvo i stambeno-komunalne poslove, Odsjeka za stambene poslove P., klasa: UP/I-371-02/93-05/80, urbroj: 2168-05-03-93-10 od
  44. srp­nja
  45. godine. Ustavna tužba je osnovana.
  46. Pobijana presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i pobijana rješe­nja Ministarstva gradite­ljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske i Općinskog sekretarijata za urbanizam, građe­vinarstvo i stambeno-komunalne poslove Općine Pula, kojima se podnosite­lju ustavne tužbe naređuje da u roku od 8 dana od primitka ovog rješe­nja oslobodi od osoba i stvari stan u P., O. 4/I i preda ga na raspolaga­nje Republici Hrvatskoj putem Ministarstva obrane, teme­lje se na članku
  47. ZSO. Odredbom članka
  48. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, broj 91/96 – u nastavku: ZNS) propisano je da danom ­nje­govog stupa­nja na snagu prestaju vrijediti glave I., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. ZSO, pa slijedom toga i članak
  49. toga Zakona. Iznimno, u stavku
  50. članka
  51. ZNS određuje da će se postupci pokrenuti prema odredbama ZSO dovršiti po odredbama toga Zakona ako su pokrenuti do stupa­nja na snagu ZNS. Odredba se odnosi i na članak
  52. ZSO, pa bi on trebao vrijediti u stambenim postupcima koji su još u tijeku, jer taj članak sadrži postupov­na pravila o nadležnosti upravnih tijela za donoše­nje rješe­nja o ise­lje­nju u slučaju use­lje­nja bez pravne osnove, kao i druga pravila o tijeku i načinu provođe­nja upravnog postupka. Svojom odlukom, broj: U-I-892/1994 od
  53. studenoga
  54. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je odredbe članka
  55. ZSO, u dijelu u kojem su ostale na snazi teme­ljem citiranog stavka
  56. članka
  57. ZNS, tj. ukoliko se odnose na postupke u tijeku. Ovo znači da su odredbe članka
  58. ZSO prestale vrijediti, kako za stambene stvari u postupcima koji će tek biti pokrenuti (ili su već pokrenuti) nakon stupa­nja na snagu ZNS, i to po sili Zakona (tj. odredbe stavka
  59. članka
  60. ZNS), tako i za postupke pokrenute prije stupa­nja na snagu ZNS ako su još u tijeku, a na teme­lju citirane odluke Ustavnog suda. Članak
  61. ZSO prestao je dakle, teme­ljem spomenutih pravnih akata, vrijediti u cijelosti.
  62. Ustavna tužba u ovom predmetu podnijeta je
  63. ve­ljače
  64. godine, dakle prije ne­go li je odredba članka
  65. ZSO djelomice prestala vrijediti zbog stupa­nja na snagu ZNS (
  66. studenoga
  67. godine) i prije donoše­nja i objav­ljiva­nja spomenute odluke Ustavnog suda kojom je članak
  68. ZSO ukinut za prijelazni vremenski period u kojem je ostao na snazi po stavku
  69. članka
  70. istog Zakona. To znači da su i prije pobijane odluke upravnih tjiela i Upravnog suda donesene prije spomenutih datuma, a to znači u vrijeme kada članak
  71. ZSO još nije bio ukinut. Međutim, zaštita ustavnih prava podnosite­lju ustavne tužbe ne može se uskratiti samo zbog toga što je pravni propis, čija je ustavnost dovedena u sum­nju, prestao vrijediti, bez obzira da li je ukinut kasnijim zakonom (zbog toga što ne odgovara društvenim odnosima i pravnom poretku Republike Hrvatske) ili odlukom Ustavnog suda (zbog toga što je protivan Ustavu i zakonu). Ukida­nje propisa baš naprotiv, ukazuje na osnovanost tvrd­nje podnosite­lja ustavne tužbe o protuustavnosti ukinutog propisa, a koja je postojala i prije ­nje­govog ukida­nja. U ovom predmetu Ustavni sud je ukinuo odredbe članka
  72. ZSO samo za prijelazni vremenski period koji se odnosi na uprav­ne postupke koji su u tijeku, a pokrenuti su prije stupa­nja na snagu ZNS. Sud samo iz formalnih razloga nije mogao ukinuti odredbe u cijelosti, jer je ona (u dijelu koji se odnosi na postupke koji su dovršeni) već bila ukinuta Zakonom o najmu stanova. Rez između dijela odredbe koja je prestala donoše­njem kasnije­g zakona i dijela koji je ukinut odlukom Ustavnog suda je vremenske naravi, a ne tiče se biti i sadržaja članka
  73. ZSO. Zbog toga se ocjena Ustavnog suda – da je ova odredba protivna Ustavu, nužno odnosi i na ­nju cijelu, bez obzira na to kojim je aktom ukinuta. Slijedi zak­ljučak da je članak
  74. ZSO u cijelosti bio protivan Ustavu i u vrijeme kada je ustavna tužba donesena, odnosno u vrijeme kada je doneseno prvostupa­njsko rješe­nje upravnog tijela o ise­lje­nju iz stana. Izloženo pravno stajalište da se u povodu ustavne tužbe može ocje­njivati ustavnost propisa koji su ukinuti, iako su pobijane odluke donesene prije ­njihovog ukida­nja, Ustavni sud je izrazio u svojim odlukama broj: U-I-206/1992 od
  75. prosinca
  76. godine (»Narodne novine«, broj 113/93), broj: U-III-379/1993 od
  77. trav­nja
  78. godine (»Narodne novine«, broj 39/94) i broj: U-I-52/1995 od
  79. listopada
  80. godine. Po svojim pravnim značajkama, upravni postupak iz članka
  81. ZSO predstav­lja sumarni i do kraj­njih granica ubrzani postupak kojem je ci­lj hitna uspostava prijaš­nje­g sta­nja, tj. ise­lje­nje iz stana osobe koja je u ­nje­ga bespravno uselila. No, takav postupak nije primjeren ovom konkretnom slučaju (pa niti svim drugima) u kojima osoba koja se uselila u stan raspolaže ispravom o pravnom teme­lju use­lje­nja, bez obzira što je taj pravni teme­lj sporan, jer se u tom slučaju radi o sporu o pravu na stan. Članak
  82. ZSO je pravna tvorevina naslijeđena iz prošlih vremena u kojoj se, zbog prenaglašene že­lje da se postupak učini učinkovitim i bez osjećaja za razlikova­nje različitih pravnih situacija, zanemarilo sva ostala procesna načela, kao što su načelo zakonitosti, traže­nja istine, prava na učinkovitu žalbu i dr.
  83. Ukinutim odlukama Upravnog suda i upravnih tijela povrijeđeno je načelo vladavine prava iz članka
  84. Ustava. U članku
  85. Ustava utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina. Odredba članka
  86. Ustava služi kao osnova za tumače­nje Ustava i kao smjernica zakonodavcu pri razradi ustavnih prava građana, a ne pruža neposredna ustavna jamstva pojedincima (fizičkim i pravnim osobama). Do povrede načela vladavine prava došlo je uslijed povreda ustavnih prava građanina koja se navode u nastavku, budući da se postupovnim odredbama iz članka
  87. ZSO ne zajamčuje u dovo­lj­noj mjeri zakonitost i istinitost u odlučiva­nju o pravima i dužnostima stranaka te nisu dose­gnute standardne civilizacijske tekovine pravne zaštite svojstvene pravnoj državi i vladavini prava.
  88. Povrijeđeno je i ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom i pred sudovima i drugim državnim i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti (stavak
  89. članak
  90. i članak
  91. Ustava), jer se odredbom članka
  92. ZSO stranke, samo zbog toga što je spor pravno kvalificiran kao »bespravno use­lje­nje«, upućuju na provođe­nje upravnog postupka, dok se u srodnim stambenim sporovima strankama omogućuje vođe­nje sudskog postupka koji daje veće garancije za obranu prava stranaka i zakonito rješe­nje spora.
  93. Povrijeđeno je i ustavno pravo na učinkovitu žalbu protiv prvostupa­njske odluke nadležnog tijela (stavak
  94. članka
  95. Ustava), jer se odredbom stavka
  96. članka
  97. ZSO generalno oduzima odgodna moć žalbi – žalba formalno postoji, ali je lišena svake učinkovitosti.
  98. Prekršeno je i načelo diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu (članak
  99. Ustava), jer je upravnim tijelima povjereno da odlučuju o spornim stambenim odnosima koji po prirodi stvari i po zakonodavstvu Republike Hrvatske spadaju u nadležnost sudbene vlasti (stavak
  100. članka
  101. i točka
  102. g. stavka
  103. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94).
  104. U konkretnom predmetu, podnosite­lju ustavne tužbe nisu bila povrijeđena ustavna prava iz članka
  105. Ustava (jamstvo na štova­nje i pravnu zaštitu osobnog i obite­ljskog života, dostojanstva, ugleda i časti), jer tijekom postupka ta prava nisu dovedena u pita­nje.
  106. Rješavajući o prijedlogu za privremenu obustavu izvrše­nja rješe­nja i zak­ljučka o ise­lje­nju iz stana, ovaj Sud je rješe­njem, broj: U-III-178/1995 od
  107. trav­nja
  108. godine, privremeno obustavio izvrše­nje prvostupa­njskog rješe­nja i zak­ljučka o dozvoli izvrše­nja, pri čemu je odlučio da rješe­nje o privremenoj obustavi izvrše­nja stupa na snagu odmah, a obustava izvrše­nja ostaje na snazi do donoše­nja odluke u postupku ocjene suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  109. ZSO, pokrenutoga rješe­njem ovoga Suda, broj: U-I-892/1994 od
  110. studenoga
  111. godine. Budući da je Odluka Suda u navedenom postupku ocjene suglasnosti odredbe zakona s Ustavom donesena dana
  112. studenoga
  113. godine, te da je ista stupila na snagu s danom objave u »Narodnim novinama«, broj 99/96 od
  114. studenoga
  115. godine, to je s danom
  116. studenoga
  117. godine prestalo važiti rješe­nje Suda, broj: U-III-178/1995 od
  118. trav­nja
  119. godine, o privremenoj obustavi izvrše­nja prvostupa­njskog rješe­nja i zak­ljučka o dozvoli izvrše­nja.
  120. Slijedom iznijetoga, a teme­ljem odredbe članka
  121. u vezi s člankom
  122. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci odluke. Broj: U-III-178/1995 Zagreb,
  123. siječ­nja
  124. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 18/2001-338 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 18/2001 Broj dokumenta u izdanju: 338 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.3.
  125. ELI: /eli/sluzbeni/2001/18/338 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  126. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.