Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1713/2000 od 28. veljače 2001. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1713/2000 od 28. veljače 2001. NN 19/2001 (9.3.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1713/2000 od 28. veljače 2001. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 352 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu: sudac Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi H. F. i H. S. iz Z., kojeg zastupa I. C., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 28. veljače 2001. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10683/1997-4 od 28. rujna 2000. godine, – rješenje Ministarstva financija – Porezna uprava, Središnji ured, klasa: UP/II-471-02/97-01/56, urbroj: 513-07/97-2 od 10. lipnja 1997. godine, te – rješenje Ministarstva financija – Porezna uprava, Područni ured O., klasa: 410-19/97-01/4, urbroj: 513-07-14-00-03/001-97--1 od 13. siječnja 1997. godine. II. Predmet se vraća Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, Područnom uredu O., na ponovni postupak. Obrazloženje 1. Ustavna tužba je podnesena u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske te rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, navedenih u izreci ove odluke, temeljem kojih je podnositelj, Hrvatski ferijalni i hostelski savez iz Z., Poslovna jedinica O., obvezan na platež poreza i prireza na dohodak za razdoblje siječaj–studeni 1996. godine sukladno odredbama tada važećeg Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 – pročišćeni tekst, 52/95, 106/96, 164/98 i 33/00). 2. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su osporavanim aktima povrijeđene odredbe članaka 3. i 118. stavka 3., te njegova ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 18. stavkom 1. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi navodi da niti Upravni sud niti nadležna upravna tijela nisu primijenili propise koji se odnose na pravni status podnositelja kao neprofitne, studentske i đačke udruge, te na prava koja iz tog statusa za njega proizlaze, već su njegovu pravnu situaciju prosuđivali prema propisu koji se odnosi na studentske centre Sveučilišta u Z., R., S. i O., to jest prema Pravilniku o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata (»Narodne novine«, broj 16/96), koji je donio ministar znanosti i tehnologije temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 75/93) u svezi s člankom 67. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine«, broj 96/93, 34/94, 48/95), i po toj osnovi zaključili da podnositelj nije oslobođen poreza i prireza na dohodak za razdoblje siječanj–studeni 1996. godine. Nasuprot tome, u konkretnom su slučaju, prema mišljenju podnositelja, nadležna upravna tijela trebala primijeniti odredbu članka 85. stavka 2. važećeg Zakona o zapošljavanju (»Narodne novine«, broj 59/96) i temeljem tog članka doneseni Pravilnik o opsegu, uvjetima i načinu obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju kad te poslove obavljaju pravni subjekti izvan Zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, broj 11/95, u daljnjem tekstu: Pravilnik/95), jer je podnositelj temeljem Pravilnika/95 bio ovlašten da od 1. siječnja 1996. do 11. listopada 1996. godine posreduje pri zapošljavanju studenata i učenika. Budući da je podnositelj za sve vrijeme važenja Pravilnika/95 legalno poslovao kao đačka i studentska udruga, on – sukladno propisanom statusu – nije niti bio obveznilk plaćanja poreza na dohodak. U ustavnoj tužbi je također istaknuto da je Ministarstvo rada i socijalne skrbi svojim rješenjem od 4. travnja 1995. godine, donesenim temeljem Zakona o zapošljavanju i Pravilnika/95, podnositelju ustavne tužbe dalo suglasnost za obavljanje poslova posredovanja pri zapošljavanju studenata i učenika na privremenim i povremenim poslovima, koja je važila sve do 12. listopada 1996. godine, kada je temeljem članka 85. stavka 2. Zakona o zapošljavanju stupio na snagu novi pravilnik istovjetnog naziva. Nadalje je navedeno da je Ministarstvo rada i socijalne skrbi u dopisu od 22. listopada 1996. godine, upućenom Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, izrazilo svoje mišljenje da je podnositelj ustavne tužbe ovlašten posredovati u zapošljavanju studenata i đaka (
- i)prema odredbama Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, jer je podnositelj »učenička i studentska udruga od posebne skrbi za mladež koja može posredovati u iznalaženju poslova studenata«, zbog čega podnositelj ističe da ni po toj osnovi ne bi bio obveznik plaćanja poreza na dohodak od primanja studenata i đaka na redovnom školovanju za rad preko studentskih i đačkih udruga. Sukladno navedenom, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno je pozivom na članak 63. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj predložio odgodu ovrhe pravomoćnog prvostupanjskog rješenja, budući da bi provedbom te ovrhe podnositelju, kao neprofitnoj udruzi, nastala nenadoknadiva šteta, a ovrha se, navedeno je u prijedlogu, ne protivi javnom interesu. Ustavna tužba je osnovana. 3. Razmatranjem navoda ustavne tužbe i osporenih akata, u ustavnosudskom postupku je utvrđeno da su nadležna upravna tijela, u poslovnoj jedinici podnositelja ustavne tužbe u O., obavila nadzor obračuna i plaćanja poreza na dohodak za razdoblje siječanj–studeni 1996. godine, te u tom postupku utvrdila da nije plaćen porez i prirez na dohodak, koji zajedno s kamatama na dan 31. prosinca 1996. godine iznosi 488.982,68 kn. Porezna obveza za izvršene isplate studentima i đacima u navedenom razdoblju utvrđena je temeljem članka 9. stavka 1. i 41. stavka 5. tada važećeg Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 25/95 – pročišćeni tekst, 52/95, 106/96, 164/98 i 33/00). U odnosu na žalbene navode poreznog obveznika (podnositelja ustavne tužbe) glede oslobođenja od plaćanja tog poreza u skladu s člankom 8. stavkom 1. točka 5. navedenog Zakona o porezu na dohodak, upravna tijela su zauzela stajalište da se to oslobođenje odnosi na primanja koja ostvaruju studenti i osobe iz članka 4. Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, i to za rad posredovanjem organizacija iz članka 1. toga Pravilnika, to jest studentskih centara Sveučilišta u Z., R., S. i O., kao pravnih osoba čija djelatnost osigurava cjelovitost i potrebni standard sustava visoke naobrazbe, ali ne i za rad posredovanjem udruga kao što je podnositelj ustavne tužbe. Naime, prema mišljenju drugostupanjskog upravnog tijela, budući da 1996. godine nije donesen propis kojim bi se uredilo posredovanje u zapošljavanju učenika, odnosno kojim bi se pojedinim organizacijama omogućila takva djelatnost, onda ne postoji mogućnost oslobođenja od plaćanja poreza na dohodak iz primanja učenika koji ostvaruju u društvima i organizacijama koje se bave posredovanjem u zapošljavanju. Upravni sud Republike Hrvatske je u upravnom sporu odbio tužbu podnositelja ustavne tužbe potvrdivši kao zakonita činjenična utvrđenja i pravna stajališta upravnih tijela. Taj sud je naime, utvrdio da su upravna tijela navedenu poreznu obvezu odredila pravilnom primjenom odredbi tada važećeg Zakona o porezu na dohodak, kao i odredbi Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata temeljem kojega su od obveze plaćanja poreza na dohodak oslobođeni samo studentski centri hrvatskih sveučilišta. Sukladno tome, a s obzirom da u 1996. godini, na koju se odnosi porezna obveza, nije donesen propis kojim se uređuje posredovanje u zapošljavanju učenika, odnosno kojim se pojedinim organizacijama omogućava takva djelatnost, ne postoji mogućnost njihova oslobođenja od plaćanja poreza na dohodak iz primanja učenika. 4. Ustavni sud je utvrdio da su podnositelju ustavne tužbe osporenim aktima povrijeđena ustavna prava iz članka 14. stavka 2. (jednakost svih pred zakonom), 18. stavka 1. (jamstvo prava na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom), te 19. stavka 2. Ustava (jamstvo sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti). 5. Podnositelj ustavne tužbe je u 1996. godini svoju djelatnost obavljao na temelju rješenja Ministarstva rada i socijalne skrbi od 4. travnja 1995. godine, klasa: 102-02/95-01/12, urbroj: 524-03/1-95-3, čija izreka glasi: »1. H. F. i H. S. iz Z. daje se suglasnost za obavljanje poslova posredovanja pri zapošljavanju kada te poslove obavlja pravni subjekt izvan Zavoda za zapošljavanje, za poslove posredovanja pri zapošljavanju studenata i učenika na privremenim i povremenim poslovima. 2. Pri obavljanju poslova posredovanja pri zapošljavanju ovlašteni posrednik dužan je pridržavati se odredaba članka 2., 4., 5., 8., 9. i 10. Pravilnika o opsegu, uvjetima i načinu obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju kad te poslove obavljaju pravni subjekti izvan Zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, br. 11/95)«. Iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno je utvrđenje nadležnog tijela da podnositelj ustavne tužbe udovoljava uvjetima iz članka 2. stavka 2. tada važećeg Zakona o zapošljavanju (»Narodne novine«, broj 55/90 – pročišćeni tekst, 19/91, 26/93, 117/93, 29/94, 76/94 i 95/94), kao i uvjetima iz članka 2. navedenog Pravilnika /95, a što je utvrđeno u provedenom postupku, koji je prethodio donošenju tog rješenja. U vrijeme davanja suglasnosti za rad podnositelju ustavne tužbe, člankom 2. stavkom 2. Zakona o zapošljavanju bilo je propisano: »Iznimno, poslove posredovanja pri zapošljavanju, pod uvjetom da pribave odobrenje od Ministarstva rada i socijalne skrbi, mogu obavljati: 1. pravne osobe koje organizirano i trajno studentima i učenicima srednjih škola pružaju usluge smještaja i prehrane, u zapošljavanju učenika i studenata na privremenim i povremenim poslovima, i 2. fizičke osobe u zapošljavanju osoba koje sudjeluju u koncertnim, artističkim, scenskim, filmskim, kazališnim i glazbenim predstavama, te športskim priredbama«. Taj Zakon je prestao važiti na dan stupanja na snagu novog Zakona o zapošljavanju, dana 25. srpnja 1996. godine. Nadalje, člankom 2. Pravilnika/95 bilo je propisano: »Posrednici iz članka 2. stavka 2. točke 1. Zakona o zapošljavanju mogu obavljati poslove posredovanja pri zapošljavanju studenata i učenika, na privremenim i povremenim poslovima ako postoji trajna potreba posredovanja za: redovne studente i učenike, – studente koji su zadržali status redovnog studenta sukladno odredbama statuta (više škole ili fakulteta), – studenta koji se za vrijeme trajanja školske godine vratio s novačenja, odnosno osobe koja još nije upućena na novačenje, pa će status studenta steći tek početkom nove školske godine«. 6. Prijelaznim i završnim odredbama novog (važeće
- g)Zakona o zapošljavanju uređena je primjena dotada važećih podzakonskih akata u razdoblju do donošenja novih. Sukladno tome, člankom 85. stavkom 2. važećeg Zakona o zapošljavanju propisano je: »Do donošenja propisa iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona primjenjuje se Pravilnik o opsegu, uvjetima i načinu obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju kada te poslove obavljaju pravni subjekti izvan Zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, br. 11/95.)«. Članak 4. važećeg Zakona o zapošljavanju, na koji se poziva prethodno navedena prijelazna odredba istog Zakona, glasi: »1) Poslove u svezi sa zapošljavanjem u zemlji i inozemstvu obavlja Hrvatski zavod za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod) u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. 2) Iznimno, poslove posredovanja pri zapošljavanju u zemlji mogu obavljati druge pravne i fizičke osobe ako ispunjavaju uvjete utvrđene posebnim propisom i dobiju suglasnost ministarstva nadležnog za rad. 3) Ministar nadležan za rad propisat će koje pravne i fizičke osobe mogu obavljati poslove iz stavka 2. ovoga članka, za koja zanimanja mogu posredovati te opseg, uvjete i način obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju«. Na temelju navedenih zakonskih odredbi, ministar rada i socijalne skrbi donio je novi Pravilnik o opsegu, uvjetima i načinu obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju kada te poslove obavljaju pravni subjekti izvan Zavoda za zapošljavanje (»Narodne novine«, broj 82/96), koji je stupio na snagu 12. listopada 1996. godine. U članku 1. tog Pravilnika propisano je da se njime utvrđuju opseg, uvjeti i način obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju kada te poslove obavljaju pravne i fizičke osobe iz članka 4. Zakona o zapošljavanju (tzv. posrednici). Stupanjem na snagu tog Pravilnika prestao je važiti već navedeni Pravilnik istoga naziva iz 1995. godine (Pravilnik/95). 7. Iz svih prethodnih navoda proizlazi da je podnositelj ustavne tužbe za poslovanje u 1996. godini imao urednu i na zakonu utemeljenu suglasnost za obavljanje poslova posredovanja u zapošljavanju studenata i učenika. Kao ovlašteni posrednik na tim poslovima, podnositelj nije bio u obvezi za tu godinu plaćati porez na dohodak prema odredbama tada važećeg Zakona o porezu na dohodak, već se na njega trebala primijeniti odredba toga Zakona o oslobođenju od porezne obveze. Naime, prema odredbi članka 8. stavka 1. točke 5. tada važećeg Zakona o porezu na dohodak, porez na dohodak ne plaća se na primanja studenata i đaka na redovnom školovanju za rad preko studentskih i đačkih udruga. Navedeni Zakon prestao je važiti danom početka primjene novog Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, broj 127/00), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2001. godine. 8. Zbog toga što u navedenom upravnom postupku u odnosu na podnositelja ustavne tužbe nisu primijenjene odredbe mjerodavnih propisa glede njegova ovlaštenja za rad te utvrđivanja porezne obveze, odnosno oslobođenja od te obveze, podnositelj je bio u nejednakom pravnom položaju pred zakonom, što je u suprotnosti s ustavnim jamstvom iz članka 14. stavka 2. Ustava. Odbivši tužbu u upravnom sporu na temelju utvrđenja da pobijanim rješenjem drugostupanjskog upravnog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, Upravni sud nije postupio sukladno ustavnoj obvezi iz članka 19. stavka 2. Ustava, te je time istodobno povrijedio i ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, kao i ustavno jamstvo na učinkovitu i zakonitu pravnu zaštitu, zajamčenu člankom 10. stavkom 1. Ustava. 9. U ustavnosudskom postupku je, nadalje, utvrđeno da u konkretnom slučaju nisu mogle biti povrijeđene odredbe iz članka 3. i 118. stavka 3. Ustava. Člankom 3. Ustava utvrđene su najviše vrednote ustavnopravnog poretka Republike, koje služe kao temelj za tumačenje Ustava, dok je odredbom članka 118. stavka 3. utvrđena obveza sudova da sude na temelju Ustava i zakona. Te odredbe ne sadrže temeljna prava i slobode čovjeka i građanina (ustavna prava), pa stoga te odredbe niti ne mogu biti predmetom ustavnosudske zaštite putem ustavne tužbe. 10. Iz navedenih je razloga, sukladno člancima 69. i 72. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Uslijed donošenja odluke kao u izreci, nije bilo osnove za odlučivanje o prijedlogu podnositelja ustavne tužbe za odgodu ovrhe pobijanih akata u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, kojom je određeno da Ustavni sud može na prijedlog podnositelja ustavne tužbe odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekom veća šteta. Broj: U-III-1713/2000 Zagreb, 28. veljače 2001. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v.r. Odluka, NN 19/2001-352 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 19/2001 Broj dokumenta u izdanju: 352 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.3.2001. ELI: /eli/sluzbeni/2001/19/352 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.