Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1807/2000 od 21. veljače 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1807/2000 od

1. veljače
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1807/2000 od
3. veljače
4. NN 19/2001 (9.3.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1807/2000 od
5. veljače
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 354 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu: sudac Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Tvrtke »M G H« Z., koju zastupa M. B., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana
7. ve­ljače
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5509/1998-4 od
9. srp­nja
10. godine, – rješe­nje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središ­nje­g ureda, klasa: UP/II-413-06/98-01/214, urbroj: 513-02-02/27-98-2 od
11. svib­nja
12. godine i – rješe­nje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinarnice Z., klasa: 413-06/98-01/1067MRS/FJ, urbroj: 383-02-41-16-98-2 od
13. ve­ljače
14. godine. II. Predmet se vraća prvostupa­njskom tijelu na ponovni postupak. Obrazlože­nje
15. Tvrtka »M G H« Z., zastupana od M. B., odvjetnika iz Z., podnijela je ustavnu tužbu u vezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5509/1998-4 od
16. srp­nja
17. godine, kojom je odbijena žalba podnosite­ljice izjav­ljena protiv rješe­nja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središ­nje­g ureda, klasa: UP/II-413-06/98-01/214, urbroj: 513-02-02/27-98-2 od
18. svib­nja
19. godine. Navedenim rješe­njem odbijena je žalba podnosite­ljice i potvrđeno rješe­nje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinarnice Z., klasa: 413-06/98-01/1067MRS/FJ, urbroj: 383-02-41-16-98-2 od
20. ve­ljače
21. godine, a kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev podnosite­ljice za izmjenu podataka u ICD broj: 4518 od
22. trav­nja
23. godine CI J.
24. Podnosite­ljica smatra da je, prilikom odlučiva­nja o ­njenom zahtjevu za izmjenu podataka i sma­nje­nje carinske pristojbe, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava osporenim rješe­njima pogrešno protumačila i primijenila Carinski zakon (»Narodne novine«, broj 53a/91, 64/91, 33/92, 26/93, 106/93, 92/94 i 60/98), kao mjerodavni materijalni propis u konkretnom slučaju. Naime, podnosite­lja je kod Carinarnice Z. pokrenula postupak za izmjenu podataka u izvoznoj carinskoj deklaraciji broj: 4518 od
25. trav­nja
26. godine CI J., jer je u fakturama koje je priložila uz deklaraciju pogrešno navela cijenu robe. U navedenoj fakturi, podnosite­ljica je naznačila i iznos ukupnog materijala, a koji iznos se nije smio naznačiti u toj fakturi, obzirom da se radi o materijalu koji nije vlasništvo podnosite­ljice, već je kao repromaterijal uvezen radi dorade za stvarnog vlasnika, pozivom na odredbu članka
27. stavka
28. Carinskog zakona. Do opisane greške, u iznosu od 1.379,67 USD, došlo je propustom djelatnika podnosite­ljice. Kako se u konkretnom slučaju radilo o izvozu opleme­njene robe koja je uvezena teme­ljem naznačene odredbe članka
29. stavka
30. Carinskog zakona, to u fakturalnu vrijednost, koja predstav­lja i carinsku osnovicu, ne ulazi vrijednost uvezene robe. U konkretnom slučaju fakturalna vrijednost robe, odnosno carinska osnovica navedena u popratnoj izvoznoj carinskoj deklaraciji, mora biti uma­njena za vrijednost takve uvezene robe (repromaterijala). Radi ovakve očite greške, podnosite­ljica je podnijela zahtjev za izmjenu podataka u Izvoznoj carinskoj deklaraciji broj: 4518 od
31. trav­nja
32. godine, Carinarnici Z., pozivom na odredbu članka
33. Carinskog zakona, međutim, isti je odbijen uz obrazlože­nje da utvrđene či­njenice nisu teme­lj za primjenu naznačene zakonske odredbe. Slijedom navedenog, podnosite­ljica smatra da su povrijeđena prava propisana odredbama članka
34. i članka
35. Ustava Republike Hrvatske.
36. Ustavna tužba je osnovana. Odredbom članka
37. stavka
38. Carinskog zakona propisano je da se na uvoz sirovina, reprodukcijskog i drugog materijala koji su sastavni dio izvoznog proizvoda ne naplaćuje carina ako je uvezena roba u cjelini upotrijeb­ljena u proizvod­nji robe ili usluga za izvoz i izvezena najkasnije u roku od jedne godine od dana prelaska robe preko carinske crte. Nada­lje, odredbom članka
39. stavka
40. točke
41. istog Zakona propisano je da ako se na osnovi podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom sta­nju robe ili ako carina bude plaćena u ma­njoj ili većoj svoti, ili ako je carina plaćena više puta, carinarnica mora u roku od godine dana od dana podnoše­nja deklaracije naknadno obračunati carinu i donijeti rješe­nje o naplati ili vraća­nju carine koja nije bila obračunata ili je obračunata u ma­njoj ili većoj svoti od propisane. Odredbom članka
42. stavka
43. propisano je da ako se usporedbom podataka iz deklaracije i podataka iz isprava podnesenih uz deklaraciju, od kojih ne ovisi obračun carine, osim u slučajevima iz članka
44. tog Zakona, utvrdi da podaci iz deklaracije ne odgovaraju podacima iz priloženih isprava ili stvarnom sta­nju robe, carinarnica mora na zahtjev podnosite­lja deklaracije, koji ga podnese u roku od jedne godine nakon podnoše­nja deklaracije, rješe­njem izmijeniti podatke radi ­njihova usklađiva­nja s podacima iz priloženih isprava ili sa stvarnim sta­njem robe. Također, odredbom članka
45. stavka
46. Carinskog zakona propisano je da izuzetno od odredbe članka
47. stavka
48. ovog Zakona, ako je do plaća­nja carine u ma­njoj ili većoj svoti došlo stoga što podnosite­lj deklaracije na ­njoj nije prijavio točne podatke o kojima ovisi obračun carine, carinarnica mora u roku dvije godine od dana donoše­nja deklaracije donijeti rješe­nje o naplati ili povratu carine.
49. U konkurentom slučaju podnosite­ljica je
50. siječ­nja
51. godine uvezla repromaterijal po Uvoznoj carinskoj deklaraciji, od firme »INAC-I.«, kao proizvođača tog materijala. Predmetni materijal vlasništvo je firme »DSI« iz K. i dostav­ljen je podnosite­ljici radi dorade i izrade proizvoda za potrebe strane autoindustrije. Prilikom izvoza navedene robe (vraća­nje firmi »DSI« K.), na Izvoznoj carinskoj deklaraciji i računima podnosite­ljice, u stupcu »materijal«, pogrešno je prikazana vrijednost materijala zajedno s vrijednosti rada, pa je i u carinskoj deklaraciji priliv deviza pogrešno prijav­ljen. Nakon što je uočena pogreška, podnosite­ljica je navedenim zahtjevom zatražila izmjenu podataka Izvozne carinske deklaracije od
52. trav­nja
53. godine.
54. Nesporno je, dakle, da se u slučaju podnosite­ljice radi o uvezenom repromaterijalu, koji je pozivom na navedenu odredbu članka
55. stavka
56. Carinskog zakona oslobođen od plaća­nja carinskih pristojbi i čija vrijednost je greškom zaračunata u predmetnoj Izvoznoj carinskoj deklaraciji, čiji ispravak je zatražila podnosite­ljica. Donoseći naznačeno prvostupa­njsko rješe­nje od
57. ve­ljače
58. godine, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinarnica Z., odbilo je zahtjev podnosite­ljice, uz obrazlože­nje da je Carinarnica uvidom u spis predmeta i račun broj: 40/97 od
59. trav­nja
60. godine, koji je bio podnesen uz deklaraciju, utvrdila da, u pogledu vrijednosti usluge i fakturne vrijednosti robe, ne postoji nesklad između podataka u deklaraciji i podataka u priloženim ispravama. Dakle, da ne postoje uvjeti zbog kojih bi se traženoj izmjeni trebalo udovo­ljiti, pozivom na odredbu članka
61. stavka
62. Carinskog zakona. Naznačeno pravno tumače­nje prihvaćeno je i drugostupa­njskim rješe­njem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središ­nje­g ureda od
63. svib­nja
64. godine. U obrazlože­nju osporene presude Upravni sud Republike Hrvatske navodi da analizom svih podataka predmetnog spisa taj sud zak­ljučuje da u konkretnom slučaju nije bilo neusklađenosti podataka između priloženih isprava, odnosno deklariranog sta­nja robe i podataka unesenih u carinsku deklaraciju. Ističe da zbog tih či­njenica, tuženo tijelo nije imalo razloga postupiti u smislu navedene odredbe članka
65. stavka
66. Carinskog zakona, te da naknadno utvrđena či­njenica da u fakturalnu vrijednost (carinsku osnovicu), nije trebala ući vrijednost uvezenog repromaterijala (u smislu odredbe članka
67. stavka
68. istog Zakona), ne daje teme­lja za usvaja­nje tužbe podnosite­ljice u upravnom sporu.
69. Ocjena je ovog Suda da je u postupku vođenom od strane Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave u prvom i drugom stup­nju, a posebice u upravnom sporu vođenom od strane Upravnog suda Republike Hrvatske, zanemaren dio odredbe članka
70. stavka
71. Carinskog zakona, prema kojem se prilikom odlučiva­nja o zahtjevu stranke, u kojem ona pozivom na odredbu članka
72. stavka
73. Carinskog zakona traži izmjenu podataka i sma­nje­nje carinske pristojbe Izvozne carinske deklaracije, treba uzeti u obzir ne samo neusklađenost podataka Izvozne carinske deklaracije s podacima iz priložene dokumentacije, već posebno i neusklađenost tih podataka sa stvarnim sta­njem robe. Podnosite­ljica je svoj zahtjev za izmjenu podataka i sma­nje­nje carinske pristojbe naznačene Izvozne carinske deklaracije obrazložila neusklađenošću podataka carinske deklaracije sa stvarnim sta­njem robe. Navedeno iz razloga što je podnosite­ljica u smislu odredbe članka
74. stavka
75. točke
76. Carinskog zakona uvezla robu inozemnog vlasnika radi dorade (repromaterijal), s obvezom da istu robu (opleme­njenu) izveze najkasnije u roku od jedne godine od dana prelaska robe preko carinske crte. Na uvoz takve robe – repromaterijala ne naplaćuje se carina, a prilikom ­njena izvoza u Izvoznoj crinskoj deklaraciji naznačuje se samo vrijednost uloženog rada, a ne vrijednost robe zajedno s vrijednošću rada kako je to greškom djelatnika podnosite­ljice u konkretnom slučaju uči­njeno.
77. Prema tome, upravo či­njenicu da je zahtjev za izmjenu podataka u naznačenoj Izvoznoj carinskoj deklaraciji, podnosite­ljica obrazložila neusklađenošću tih podataka sa stvarnim sta­njem robe koja se carinila, propustila su utvrditi tijela Ministarstva financija, Carinske uprave, prilikom odlučiva­nja o zahtjevu podno­site­ljice, što je rezultiralo pogrešnom primjenom kako članka
78. stavka 1., tako i naznačenog članka
79. stavka
80. točke
81. Carinskog zakona u konkretnom slučaju. Navedeno iz razloga što se i u zakonskoj odredbi članka
82. stavka
83. točke
84. Carinskog zakona posebno ističe da ako se na osnovi podataka iz deklaracije, o kojima ovisi obračun carine, i iz isprava što su podnesene uz deklaraciju utvrdi da obračun carine ne odgovara stvarnom st­nju robe ili ako carina bude plaćena u ma­njoj ili većoj svoti, ili ako je carina plaćena više puta, carinarnica mora u roku od godine dana od dana podnoše­nja deklaracije naknadno obračunati carinu i donijeti rješe­nje o naplati ili vraća­nju carine koja nije bila obračunata ili je obračunata u ma­njoj ili većoj svoti od propisane. Dakle, kako je u slučaju podnosite­ljice utvrđena obveza plaća­nja carine u većoj svoti od iznosa u kojem je trebala biti utvrđena da se vodilo računa o usklađenosti podataka u Izvoznoj carinskoj deklaraciji sa stvarnim sta­njem robe na koju se ta Izvozna carinska deklaracija odnosila, ocjena je ovog Suda da je u konkretnom slučaju na utvrđeno či­njenično sta­nje, u postupcima koji su prethodili postupku pred ovim Sudom, propušteno primijeniti i navedeni članak
85. stavak
86. točku
87. Carinskog zakona.
88. Navedenu pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, nije razložno ocijenio, a niti obrazložio Upravni sud Republike Hrvatske, te istu nije osporenom presudom uklonio u postupku sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Time je podnosite­ljici povrijeđeno ustavno pravo propisano odredbom članka
89. stavka
90. Ustava Republike Hrvatske.
91. Nadovezujući se na istaknuto, Ustavni sud je utvrdio da je u slučaju podnosite­ljice povrijeđeno i pravo na pravično suđe­nje iz odredbe članka
92. stavka
93. Ustava, te prava propisana odred­bama članka
94. stavcima
95. i
96. Ustava, prema kojima su poduzetnička i tržišna sloboda teme­lj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a svim se poduzetnicima osigurava jednak pravni položaj na tržištu.
97. Pozivom na odredbe članaka
98. i
99. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-1807/2000 Zagreb,
100. ve­ljače
101. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 19/2001-354 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 19/2001 Broj dokumenta u izdanju: 354 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.3.
102. ELI: /eli/sluzbeni/2001/19/354 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
103. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.