← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-938/1997 od 14. veljače 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-938/1997 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-938/1997 od
  3. veljače
  4. NN 20/2001 (14.3.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-938/1997 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 374 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, sastav­ljenom od suca Jasne Omejec, kao predsjednice Vijeća te sudaca Marijana Hra­njskog, Ivana Mrko­njića, Vice Vukojevića i Milana Vukovića, kao članova Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. P.–O. iz P. otok K., koje­g zastupa D. Đ., odvjetnica iz K., na sjednici Vijeća održanoj
  7. ve­ljače
  8. godine jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9515/1995-4 od
  9. listopada
  10. godine, – rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj 511-01-42-UP/I-7/7285/1-95 od
  11. rujna
  12. godine. II. Predmet se vraća na ponovni postupak Ministarstvu unutar­njih poslova Republike Hrvatske. Obrazlože­nje
  13. Podnosite­lj je podnio pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9515/1995-4 od
  14. listopada
  15. godine, kojom je presudom, kao neosnovana, odbijena žalba podnosite­lja u upravnom sporu, izjav­ljena protiv rješe­nja Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-7/7285/1-95 od
  16. rujna
  17. godine. Tim je rješe­njem odbijen zahtjev podnosite­lja ustavne tužbe za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo, primjenom odredbe članka
  18. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91, 70/91, 28/92 i 113/93 – u da­lj­njem tekstu: Zakon), iz razloga jer nije dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu.
  19. Podnosite­lj smatra da je osporenim rješe­njem i presudom Upravnog suda povrijeđena odredba članka
  20. Ustava Republike Hrvatske, a time i ­nje­govo ustavno pravo na jednakost pred sudovima i drugim državnim tijelima. Obrazlažući ustavnu tužbu, podnosite­lj navodi da je, sukladno mjerodavnoj odredbi Zakona, dao pisanu izjavu o tome da se smatra hrvatskim držav­ljaninom. Navodi da je u privitku tužbe Upravnom sudu priložio i dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, ali koji dokaz nije u postupku pred tim Sudom procje­njivan, niti je dato va­ljano obrazlože­nje zašto nije prihvaćen, a sam Zakon ne propisuje pretpostavke koje bi morale biti ispu­njene za utvrđiva­nje pripadnosti hrvatskom narodu. Prema izjavi podnosite­lja, on je u proteklih više od 20 godina najma­nje tri mjeseca u godini boravio u Puntu, na otoku Krku, gdje ima naslijeđenu obite­ljsku kuću, te nikada nije doveo u pita­nje svoj ugled, pošte­nje i uvažava­nje mješ­tana i sugrađana, te svojih rođaka. Nada­lje, u Hrvatskoj, na otoku K. su rođeni podnosite­ljevi pradjed i prabaka, te djed i baka kao i ­nje­gova majka, što je vid­ljivo iz Izvoda iz Stališta duša, Župnog ureda Sv. Trojice u P., od
  21. kolovoza
  22. godine. Pozivajući se na navedene isprave, podnosite­lj smatra da je dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu, jer je upisan podatak o upisu stabla obite­lji O. za tri generacije, koje su po narodnosti Hrvati katoličke vjeroispovijedi, a podnosite­lj je kao ­njihov potomak pripadnik hrvatskog naroda. Slijedom navedenog, smatra da mu je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost iz članka
  23. Ustava, a kojim se jamči jednakost svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, te predlaže usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporavane odluke. Ustavna tužba je osnovana.
  24. Uvidom u spis upravnog tijela i Upravnog suda, te analizom navoda ustavne tužbe, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su osporenim odlukama, donijetim na štetu podnosite­lja ustavne tužbe, povrijeđena ustavna prava koja proizlaze iz članka
  25. stavka
  26. i članka
  27. Ustava. Člankom
  28. stavkom
  29. Ustava jamči se jednakost svih pred zakonom, a člankom
  30. Ustava jamči se jednakost građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
  31. Iz podataka spisa upravnog tijela neosporno proizlazi da je podnosite­lj ustavne tužbe zatražio primitak u hrvatsko držav­ljanstvo – teme­ljem odredbe članka
  32. stavka
  33. Zakona o hrvat­skom držav­ljanstvu. Odredbom stavka
  34. članka
  35. Zakona propisano je s­ljedeće: »Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko držav­ljanstvo ako udovo­ljava pretpostavkama iz članka
  36. stavka
  37. točke
  38. ovog Zakona i da pisanu izjavu dâ se smatra hrvatskim držav­ljaninom.« Sam Zakon nije odredio tko se, u smislu tog Zakona, smatra pripadnikom hrvatskog naroda.
  39. U konkretnom slučaju nije sporno da je podnosite­lj ustavne tužbe držav­ljanin Bosne i Herce­govine. Međutim, držav­ljanstvo druge države nije – prema članku
  40. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu – smet­nja za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo na teme­lju navedene zakonske odredbe. U spisu nema dokumentacije iz koje bi se dalo zak­ljučiti da je podnosite­lj ustavne tužbe pripadnik drugog naroda, ali je razvidno utvrđe­nje da je podnosite­lj »po majci pripadnik hrvatskog naroda« (dopis Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, IX. Policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-74/7-1-74/95 od
  41. kolovoza
  42. godine).
  43. Odredbom članka
  44. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-248/1994 od
  45. studenoga 1996 – 103/96; u nastavku: ZUP), propisano je da se u postupku mora utvrditi pravo sta­nje stvari i u tom ci­lju moraju se utvrditi sve či­njenice koje su od važnosti za donoše­nje zakonitog i pravilnog rješe­nja (načelo materijalne istine), dok je odredbom članka
  46. istog Zakona propisano da se prije donoše­nja rješe­nja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o či­njenicama i okolnostima koje su od važnosti za donoše­nje rješe­nja (načelo sasluša­nja stranke). U skladu s odredbom članka
  47. ZUP-a, tijelo koje vodi postupak brinut će se da nezna­nje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava što im po zakonu pripadaju. Nada­lje, odredbom članka
  48. ZUP-a propisuje se da je službena osoba koja vodi postupak dužna, po potrebi, upozoriti stranku na ­njezina prava u postupku, te joj ukazati na pravne pos­ljedice ­njezinih rad­nji i propušta­nja u postupku.
  49. Upravno tijelo je odbilo podnosite­lja ustavne tužbe sa zahtjevom za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo s obrazlože­njem da »stranka, međutim, nije dokazala svoju pripadnost hrvatskom narodu«, a da ga pritom u postupku koji je prethodio donoše­nju rješe­nja, nije pozvalo na dopunu podneska, te u obrazlože­nju uopće nije navelo što se može smatrati dokazom o pripadnosti hrvatskome narodu, a istodobno nije ni spomenulo isprave koje je podnosite­lj podnio u upravnom postupku, smatrajući ih dokazima pripadnosti hrvatskom narodu. Time je nadležno upravno tijelo izvršilo povredu teme­ljnih načela iz članaka
  50. i
  51. ZUP-a, koje je u konkretnom slučaju imalo za pos­ljedicu povredu ustavnih prava podnosite­lja iz članka
  52. stavka
  53. i
  54. Ustava Republike Hrvatske. Naime, navedena ustavna prava ne mogu se učinkovito ostvarivati ukoliko podnosite­lju, suprotno zakonu, nije omogućeno da zna koji su dokumenti (uvjeti) potrebni za ostvariva­nje nekog prava, ukoliko mu je onemogućeno sudjelova­nje u postupku i ukoliko podnosite­lj nije upoznat s razlozima kojima se nadležno upravno tijelo vodilo pri rješava­nju upravne stvari.
  55. S druge strane, Upravni sud ocje­njujući zakonitost osporenog rješe­nja upravnog tijela i rješavajući po tužbi podnosite­lja ustavne tužbe, u obrazlože­nju osporene presude navodi da: »Iako se pripadnost biću hrvatskog naroda ne izražava samo pisanim izjaš­njava­njem u pojedinim ispravama, jer je pripadnost određe­nom narodu primarno subjektivna kate­gorija, ona se ipak mora iskazati i određenim ponaša­njem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda, osobito navođe­njem svoje hrvatske narodnosti u pojedinim dokumentima, a što očito kod tužite­lja nedostaje.« Takvim obrazlože­njem, na kojem teme­lji svoju odbijajuću presudu, Upravni sud zapravo iznosi tvrd­nje koje nisu utvrđene ni u postupku pred upravnim tijelom, niti u postupku pred tim sudom, a niti proizlaze iz mjerodavnih odredbi Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu. Stoga su takva utvrđe­nja Upravnog suda suprotna odredbi članka
  56. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), te je time povrijeđeno ustavno jamstvo prema kojem sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona, sadržano u članku
  57. stavku
  58. Ustava Republike Hrvatske.
  59. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da je podnosite­lju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo iz članka
  60. stavka
  61. i članka
  62. Ustava, te je ujedno utvrđeno postoja­nje povrede ustavnog jamstva sadržanog u članku
  63. stavku
  64. Ustava. Primjenom odredbe članaka
  65. i
  66. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), stoga je odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-938/1997 Zagreb,
  67. ve­ljače
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 20/2001-374 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 20/2001 Broj dokumenta u izdanju: 374 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.3.
  69. ELI: /eli/sluzbeni/2001/20/374 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  70. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.