← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-767/2000 od 22. ožujka 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-767/2000 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-767/2000 od
  3. ožujka
  4. NN 29/2001 (4.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-767/2000 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 521 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci: Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. V. i mldb. I. i D. V., zastupani po majci i zz. M. V., svi iz K., na sjednici Vijeća održanoj
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja i ukidaju se: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6114/1999-7 od
  9. trav­nja 2000., – rješe­nje Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, klasa: UP/II-562-02/99-04/49, urbroj: 519-05-4-99-2 od
  10. trav­nja 1999., – rješe­nje Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske, Odjela hrvatskih branite­lja i članova ­njihovih obite­lji Županije l.-s., Područne jedinice G., klasa: UP/I-562-04/97-01/54, urbroj: 512-50/08-99-1 od
  11. siječ­nja
  12. II. Predmet se vraća nadležnom tijelu prvog stup­nja na po­nov­ni postupak. Obrazlože­nje
  13. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnosite­lji su podnijeli protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6114/1999-7 od
  14. trav­nja
  15. godine, kojom je odbijena tužba podnosite­lja izjav­ljena protiv rješe­nja Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske (nastavno: Ministarstvo), klasa: UP/II-562-02/99-04/49, urbroj: 519-05-4-99-2 od
  16. trav­nja
  17. godine. Navedenim rješe­njem odbijena je žalba podnosite­lja i potvr­đe­no rješe­nje Ministarstva, Odjela hrvatskih branite­lja i članova ­njihovih obite­lji Županije l.-s., Područne jedinice G., klasa: UP/I-562-04/97-01/54, urbroj: 512-50/08-99-1 od
  18. siječ­nja
  19. godine, a kojim je odbijen ­njihov zahtjev za priznava­nje prava na obite­ljsku invalidninu na ime pok. supruga i oca.
  20. Podnosite­lji smatraju da je tijekom postupka, vođenog povodom njihovog zahtjeva za prizna­nje prava na obite­ljsku invalidninu, nepotpuno utvrđeno či­njenično sta­nje u pogledu okolnosti u kojima je smrtno stradao pok. I. V. (suprug i otac). Uslijed nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, pogrešno je primije­njeno i materijalno pravo, što je osporenom presudom, ističu podnosite­lji, rezultiralo povredom prava propisanih odredbama članka
  21. stavka 1., članka
  22. stavka
  23. i članka
  24. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
  25. Odredbom članka
  26. stavka
  27. Zakona o pravima hrvat­skih branite­lja iz Domovinskog rata i članova ­njihovih obite­lji (»Narodne novine«, br. 108/96), propisano je da članovi obite­lji hrvatskog branite­lja koji je poginuo, umro ili nestao pod okolnostima iz članka
  28. istog Zakona (organizirao sudjelova­nje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u svojstvu hrvatskog branite­lja u razdob­lju od
  29. svib­nja
  30. do
  31. lip­nja
  32. godine) ili je od rane, oz­ljede ili bolesti zadobivene pod tim okolnostima umro u roku od godine dana nakon ra­njava­nja, oz­ljede ili bolesti, odnosno najkasnije do
  33. lip­nja
  34. godine, imaju pravo na obite­ljsku invalidninu pod uvjetima i u visini propisanim Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, ukoliko tim Zakonom nije drugačije uređeno.
  35. Ministarstvo hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, Odjel hrvatskih branite­lja i članova ­njihovih obite­lji Županije l.-s., donoseći naznačeno prvostupa­njsko rješe­nje isto obrazlaže na način da se zahtjevu podnosite­lja nije moglo udovo­ljiti iz razloga što podnosite­lji nisu mogli ishoditi prijavu od postrojbe Hrvatske vojske o okolnostima pogibije pok. I. V. u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, čime nisu ispu­njeni uvjeti propisani odred­bom članka
  36. stavka
  37. i
  38. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, br. 86/92) i uvjeti Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, br. 86/92) i uvjeti propisani odredbom članka
  39. stavka
  40. Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata i članova ­njihovih obite­lji.
  41. Odredbom članka
  42. stavaka
  43. i
  44. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata propisano je da se či­njenica da je osoba, od koje članovi obite­lji izvode neko od prava predviđenih tim Zakonom, poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članaka 5., 6.,
  45. stavka
  46. i
  47. stavaka
  48. i
  49. tog Zakona, utvrđuje pismenim dokaznim sredstvima. Takav pismeni dokaz, u smislu stavka
  50. naznačenog članka
  51. Zakona, potvrda je o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne vojne jedinice ili ustanove, odnosno od nadležnog organa uprave. Odredbom članka
  52. stavka
  53. Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata i članova ­njihovih obite­lji, propisano je da se status hrvatskog branite­lja iz stavka
  54. istog članka Zakona dokazuje potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutar­njih poslova.
  55. Razvidno je iz spisa predmeta da je pok. I. V. bio pripadnik Hrvatske vojske od
  56. ožujka
  57. do
  58. trav­nja
  59. godine i da je smrtno stradao na sam dan svog povratka iz postrojbe. Također, spisu predmeta prileži Uvjere­nje Ministarstva obrane, Uprave za obranu G., Ureda za obranu G., klasa: 803-01/97-83/01, urbroj: 512-119-03-01-97111 od
  60. siječ­nja
  61. godine, izdano u svrhu dokaziva­nja sudjelova­nja pok. I. V., u navedenom razdob­lju, u Domovinskom ratu koje Uvjere­nje služi za ostvariva­nje prava hrvatskih branite­lja i članova ­njihovih obite­lji. Kako su navedeno Uvjere­nje podnosite­lji priložili uz svoj zahtjev za prizna­nje prava na obite­ljsku invalidninu, nije osnovana tvrd­nja prvostupa­njskog tijela Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata da podnosite­lji nisu ispunili uvjete propisane naznačenim člankom
  62. stavkom
  63. Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata i članova ­njihovih obite­lji.
  64. Ustavni sud utvrdio je da je navedeno stajalište prvostu-pa­nj­skog tijela Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, u svezi s dostav­lja­njem pismenih dokaza o ispu­njava­nju zakonom propisanih uvjeta za prizna­nje podnosite­ljima prava na obite­ljsku invalidninu iza pok. supruga–oca (poginulog hrvatskog branite­lja), isuviše formalističko i da ne izražava pravi smisao i svrhu odredbe članka
  65. stavka
  66. Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata i članova ­njihovih obite­lji. Naime, upravna tijela (tijela Ministarstva), u postupku povodom zahtjeva podnosite­lja, ukoliko su smatrala da koja od zakonom propisanih pretpostavki nije dokazana, o tome su trebala pribaviti dokaze po službenoj dužnosti. Navedena obveza propisana je odredbom članka
  67. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, br. 75/93), prema kojem se u rješava­nju u upravnim stvarima ne smije od stranaka zahtijevati da u postupku pribav­ljaju uvjere­nja o či­njenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike, već se takva uvjere­nja moraju pribav­ljati po službenoj dužnosti. Odredbu o tome, nada­lje, sadrži i odredba članka
  68. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91), prema kojoj ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod državnog organa, ustanove ili druge pravne osobe koja ima javne ovlasti za rješava­nje u upravnim stvarima, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela istu pribaviti, organ koji vodi postupak pribavit će tu ispravu po službenoj dužnosti.
  69. S obzirom da navedeno, pogrešno pravno stajalište prvo­stupa­njskog upravnog tijela Ministarstva hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata, u cijelosti svojim rješe­njem prihvaća i tijelo Ministarstva u drugom stup­nju, kao i Upravni sud Republike Hrvatske osporenom presudom, Ustavni sud je utvrdio da su upravna tijela i Upravni sud, postupivši suprotno relevantnim propisima, podnosite­ljima prvenstveno povrijedili zajamčenu jednakost sviju pred zakonom, propisanu odredbom članka
  70. stavka
  71. Ustava. Iz navedene povrede ustavnog prava proizlazi i povreda prava koju ističu podnosite­lji, propisano odredbom članka
  72. Ustava (država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvariva­nje prava na dostojan život).
  73. Stoga je, teme­ljem odredaba članaka
  74. i
  75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-767/2000 Zagreb,
  76. ožujka
  77. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 29/2001-521 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 29/2001 Broj dokumenta u izdanju: 521 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 4.4.
  78. ELI: /eli/sluzbeni/2001/29/521 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  79. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.