← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1861/2000 od 23. ožujka 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1861/2000 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1861/2000 od
  3. ožujka
  4. NN 29/2001 (4.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1861/2000 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 522 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Jasna Omejec, kao predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Mrko­njić, Vice Vukojević i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, u postupku vođenom u povodu ustavne tužbe Ž. S. iz S. I. Ž., koje­g zastupa I. F., odvjetnik iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
  7. ožujka 2001., jednoglasno je donio s­ljedeću ODLUKU I. Usvaja se ustavna tužba te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1388/2000-4 od
  8. lip­nja
  9. i – rješe­nje Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-01/99-01/56, urbroj: 513-10-01/5-99-10 od
  10. prosinca
  11. II. Predmet se vraća Ministarstvu financija Republike Hrvat­ske na ponovni postupak. Obrazlože­nje
  12. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1388/2000-4 od
  13. lip­nja
  14. i rješe­nja Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-01/99-01/56, urbroj: 513-10-01/5-99-10 od
  15. prosinca
  17. Osporenom presudom Upravnog suda od
  18. lip­nja
  19. odbijena je tužba podnosite­lja ustavne tužbe protiv osporenog rješe­nja Ministarstva financija od
  20. prosinca
  21. kojim je odbijen ­nje­gov prigovor protiv rješe­nja Ministarstva financija, Financijske policije, klasa: UP/I-112-01/99-01/56, urbroj: 513-10-01/5-99-2 od
  22. studenoga
  23. i potvrđeno je to rješe­nje. Rješe­njem od
  24. studenoga
  25. podnosite­lj je razriješen dužnosti inspektora Financijske policije I. vrste zva­nja i prestala mu je
  26. studenoga
  27. služba u Ministarstvu financija – Financijskoj policiji, jer je protekao rok u kojem je bio dužan položiti državni stručni ispit.
  28. U dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi podnosite­lj navodi da je rješe­njem od
  29. listopada
  30. postav­ljen u zva­nje inspektora Financijske policije I. vrste zva­nja u Ministarstvu financija, Financijskoj policiji, postaji Financijske policije za Z. Ž. i G. Z., s obvezom da u roku od godine dana od dana postav­lje­nja položi državni stručni ispit, jer će mu u protivnom prestati državna služba istekom pos­ljed­nje­g dana roka za polaga­nje ispita, tj.
  31. studenoga
  32. Ukazuje da je dopisom Centralne službe od
  33. srp­nja
  34. zatražena prijava za polaga­nje državnog stručnog ispita, pa je i on podnio prijavu koju je Centralna služba dostavila tadaš­njem Državnom ravnate­ljstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu (sada Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave), od koje­ga je
  35. rujna
  36. zaprimio obavijest da će se ispit održati
  37. listopada
  38. Ovdje posebno ističe da mu je, dakle, rok za ispit utvrđen četrnaest dana prije isteka za ­nje­govo polaga­nje, iako je ispit prijav­ljen tri mjeseca ranije. Da­lje navodi da je
  39. listopada pristupio ispitu, no nije položio jedan dio Posebnog dijela ispita, pa mu je za taj nepoloženi dio odmah određen novi rok za sredinu mjeseca studenoga
  40. te je
  41. studenoga
  42. taj dio ispita i položio, a već je prije,
  43. listopada
  44. podnio zamolbu Centralnoj službi za produ­lje­nje roka za polaga­nje, koju zamolbu je podržao i načelnik Postaje Financijske policije za Z. Ž. i G. Z. No, umjesto rješe­nja o zahtjevu za produ­lje­nje roka za polaga­nje ispita,
  45. studenoga
  46. zaprima rješe­nje s nadnevkom
  47. studenoga 1999., kojim je razriješen dužnosti i prestala mu je služba. Protiv rješe­nja o razrješe­nju i prestanku službe od
  48. studenoga
  49. podnosi prigovor, nakon če­ga,
  50. studenoga
  51. zaprima rješe­nje s nadnevkom
  52. listopada
  53. kojim se odbija ­nje­gova zamolba za produ­lje­nje roka za polaga­nje ispita, protiv tog rješe­nja podnosi prigovor
  54. studenoga 1999., da bi
  55. siječ­nja
  56. u jednoj omotnici primio tri rješe­nja, i to rješe­nje kojim se odbija ­nje­gov prigovor protiv rješe­nja o razrješe­nju i prestanku službe, rješe­nje kojim se odbija ­nje­gov prigovor protiv rješe­nja kojim je odbijen ­nje­gov zahtjev za produ­lje­nje roka za polaga­nje ispita, i rješe­nje kojim se za razdob­lje od
  57. studenoga
  58. do
  59. kolovoza
  60. ocje­njuje ocjenom uspješan. Podnosite­lj ukazuje i na odredbu članka
  61. stavka
  62. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nosite­lja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94, 86/94 i 7/95 – da­lje: Zakon) prema kojoj se utvrđeni rok za polaga­nje ispita može iz opravdanih razloga produžiti za tri mjeseca, pa ističe da je on pravodobno pristupio ispitu te da nije mogao utjecati na određiva­nje termina ispita. Također iznosi svoju prosudbu da polaga­nje ispita
  63. listopada
  64. i nastavak polaga­nja tog ispita
  65. studenoga 1999., predstav­lja jedan jedinstveni ispit kojem je on pravodobno pristupio, a ispit je završen
  66. studenoga
  67. Smatra da mu državna služba nije mogla prestati prije
  68. studenoga 1999., jer je on toga dana ispit položio, a taj je dan kao pos­ljed­nji odredilo nadležno tijelo državne uprave za ponovno polaga­nje jednog predmeta koji on nije položio prvi puta. Ponovno ukazuje na či­njenicu da je rješe­nje kojim mu prestaje služba zaprimio prije rješe­nja kojim je odlučeno o ­nje­govom zahtjevu za produže­nje roka za polaga­nje ispita, čime smatra da je povrijeđena odredba o prethodnom pita­nju iz članka
  69. stavka
  70. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91 i 103/96). Ukazuje i na drukčiju praksu, kada je u istom tijelu državne uprave produžavan rok za polaga­nje državnog stručnog ispita, a prilaže i dopis Pučkog pravobranite­lja upućen Ministarstvu financija u kojem se upozorava na potrebu objektivnog preispitiva­nja svih okolnosti u kojima je Ž. S. razriješen dužnosti inspektora Financijske policije. Smatra da su mu osporavanim aktima povrijeđena ustavna prava iz članaka
  71. i
  72. Ustava, pa predlaže usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporavane akte.
  73. Ustavna tužba je osnovana. Naime, prema odredbi članka
  74. stavka
  75. prve rečenice Zakona, vježbenik koji ne položi najviše dva predmeta, pristupa u roku od mjesec dana ponovnom polaga­nju tih predmeta. Iz izričaja navedene zakonske odredbe, Ustavni sud zak­ljučuje da ponovno polaga­nje jednog ili najviše dva predmeta, zajedno s već položenim ostalim predmetima, predstav­ljaju jedan ispit. Stoga, ukoliko kandidat u ponovnom pokušaju položi taj jedan, ili najviše dva predmeta, treba smatrati da je on cijeli ispit položio u roku, što se prema stajalištu Suda ne odnosi samo na vježbenike, već i na državne službenike iz članka
  76. Zakona. Pri izvođe­nju navedenog zak­ljučka Ustavni sud nije zanemario či­njenice da je ispit prijav­ljen u roku, da na određiva­nje dana ­nje­govog polaga­nja ne može utjecati ni kandidat ni tijelo koje ga prijav­ljuje, kao što ne može utjecati ni na određiva­nje dana u koji će se ponovno polagati dio ispita. Na pravilnost takvog pravnog stajališta ukazuje i odredba članka
  77. stavka
  78. druge rečenice Zakona, koja izrijekom određuje da vježbenik koji ne položi tri ili više predmeta, ponav­lja najkasnije u roku dva mjeseca cijeli ispit. Zato u slučaju kad se traja­nje na vrijeme prijav­ljenog ispita, makar i zbog či­njenice da iz jednog ili dva predmeta kandidat u prvom pokušaju nije zadovo­ljio, produži i nakon isteka uvjetnog roka od godine dana, treba smatrati da se radi o jedinstvenom ispitu koji je položen u roku, naravno, ako kandidat u drugom pokušaju položi predmet koji u prvom pokušaju nije položio.
  79. Upravni sud u osporenoj presudi i Ministarstvo financija u osporenom rješe­nju nisu uzeli u obzir ni jednu od okolnosti navedenih pod točkom
  80. ovog obrazlože­nja, već su svoje odluke jednostavno i formalistički teme­ljili na či­njenici da podnosite­lj nije cijeli državni stručni ispit položio do
  81. studenoga 1999., zanemarivši da je u to vrijeme ispit još bio u tijeku s određenim rokom za polaga­nje dijela ispita iz jednog predmeta koji je podnosite­lj u određenom mu roku i položio, kao i da podnosite­lj ni na koji način nije mogao utjecati na određiva­nje dana polaga­nja ispita. Na taj način podnosite­lju je osporenim aktima povrijeđeno ustavno pravo na rad iz članka
  82. stavka
  83. Ustava, jer su odluke o prestanku ­nje­gove službe obrazložene na način koji ne proizlazi iz primije­njenih propisa.
  84. Ostale okolnosti koje podnosite­lj navodi u ustavnoj tužbi, nisu u konkretnom slučaju od bitnog utjecaja, posebno s obzirom na či­njenicu da je ustavna tužba usvojena, dok odredba članka
  85. stavka
  86. Ustava, na čiju povredu podnosite­lj također ukazuje, nije ustavni teme­lj za zaštitu ustavnih prava putem ustavne tužbe, jer propisuje samo teme­ljne smjernice i obveze državne uprave i tijela s javnim ovlastima kad odlučuju o pravima i dužnostima građana.
  87. Stoga je teme­ljem odredaba članka
  88. i članka
  89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno kao u izreci. Broj: U-III-1861/2000 Zagreb,
  90. ožujka
  91. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 29/2001-522 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 29/2001 Broj dokumenta u izdanju: 522 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 4.4.
  92. ELI: /eli/sluzbeni/2001/29/522 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  93. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.