Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-648/1998 od 22. ožujka 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-648/1998 od

1. ožujka
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-648/1998 od
3. ožujka
4. NN 30/2001 (6.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-648/1998 od
5. ožujka
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 548 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe I. D. iz B., zastupanog po M. M.-P., odvjetnici iz P., na sjednici Vijeća održanoj
7. ožujka
8. godine, jednoglasno je donio s­ljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7636/96 od
9. ve­ljače
10. i – rješe­nje Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvat­ske, broj: 511-01-42-UP/I-7/4145/1-96 od
11. kolovoza
12. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutar­njih poslova Repub­like Hrvatske na ponovno odlučiva­nje. Obrazlože­nje
13. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba je podnesena protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske navedene u izreci, kojom je odbijena podnosite­ljeva tužba u upravnom sporu. Rješe­njem protiv koje­g je pokrenut upravni spor odbijen je podnosite­ljev zahtjev za primitak u hrvatsko držav­ljanstvo zbog toga što, kako se obrazlaže, ne ispu­njava pretpostavke iz članka
14. stavka
15. točke
16. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu (»Narodne novine«, broj 53/91, 28/92 i 113/93), jer da nema prijav­ljen boravak u Republici Hrvatskoj u neprekidnom traja­nju od pet godina. Navodi se da je podnosite­lj
17. napustio teritorij Republike Hrvatske, te da se formalna prijava prebivališta bez faktičnog boravka ne smatra ispu­nje­njem pretpostavki za stjeca­nje hrvatskog držav­ljanstva.
18. Podnosite­lj u ustavnoj tužbi ističe da su mu na opisani način povrijeđena ustavna prava iz članka
19. (opća jednakopravnost, jednakost svih pred zakonom), članka
20. (U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih ma­njina...) i članka
21. Ustava Republike Hrvatske (Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slo­bod­no se kretati i birati boravište. Svaki građanin Republike Hr­vat­ske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu...). Smatra da je pogrešno shvaća­nje upravnog tijela i Upravnog suda da je on napustio Republiku Hrvatsku. Navodi da je
22. godine otišao u Švicarsku zbog ekonomskih razloga, te da nije trajno napustio Hrvatsku, budući da je to ­nje­gova domovina u kojoj je rođen i u kojoj ima nekretnine u vlasništvu naslijeđene od rodite­lja. U Hrvatskoj da ima prijav­ljeno prebivalište tijekom čitavog života, i u vrijeme podnoše­nja zahtjeva, kao i danas. Predlaže ukida­nje obiju osporavanih odluka. Ustavna tužba je osnovana.
23. Uvidom u spis predmeta Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je zahtjev podnosite­lja za stjeca­nje hrvatskog držav­ljanstva podnesen pozivom na odredbu članka
24. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu. Tom je odredbom propisano da osoba koja je rođena na teritoriju Republike Hrvatske može steći hrvatsko držav­ljanstvo iako ne udovo­ljava pretpostavkama iz članka
25. stavka
26. točaka 1.,
27. i
28. tog Zakona. Člankom
29. stavkom
30. Zakona o hrvatskom držav­ljanstvu propisane su pretpostavke za stjeca­nje hrvatskog držav­ljanstva prirođe­njem, a to su: 1) navršenih 18 godina života i poslovna sposobnost, 2) otpust iz stranog držav­ljanstva (ili dokaz da će otpust dobiti), 3) prijav­ljen boravak u Republici Hrvatskoj najma­nje pet godina neprekidno do podnoše­nja zahtjeva, 4) poznava­nje hrvatskog jezika i latiničnog pisma i 5) da se iz ponaša­nja podnosite­lja zahtjeva može zak­ljučiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu. Prema tome, za udovo­ljava­nje uvjetima iz članka
31. Zakona dostatno je da podnosite­lj zahtjeva, osim što je rođen na teritoriju Republike Hrvatske, ima prijav­ljen boravak u Republici Hrvatskoj najma­nje pet godina neprekidno do podnoše­nja zahtjeva, te da poštuje pravni poredak, kulturu i običaje Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju iz dokumentacije u spisu predmeta, međutim, proizlazi, da je operativnom provjerom utvrđeno kako podnosite­lj udovo­ljava pretpostavki iz točke
32. stavka
33. članka
34. Zakona, dok glede pretpostavki iz točke
35. provjera nije mogla biti izvršena zbog dugogodiš­nje­g izbiva­nja iz zem­lje. Također je razvidno da je istodobno pokrenut postupak za prestanak trajnog nasta­nje­nja prema Zakonu o kreta­nju i boravku stranaca (»Narodne novine«, broj 53/91).
36. Suprotno spomenutom utvrđe­nju, zahtjev podnosite­lja, kao i ­nje­gova tužba, odbijeni su zbog nepostoja­nja prijav­ljenog petogodiš­nje­g boravka u Republici Hrvatskoj, a što bi, kako se navodi, podrazumijevalo i či­njenicu stvarnog živ­lje­nja u Republici Hrvatskoj. Međutim, u predmetnom postupku nepostoja­nje prijav­ljenog boravka nije utvrđeno, a fizičku nazočnost tj. stvarno živ­lje­nje u Republici Hrvatskoj mjerodavni Zakon nije niti propisao kao pret­postavku za stjeca­nje držav­ljanstva.
37. Naime, člankom
38. stavkom
39. Ustava Republike Hrvat­ske propisano je da svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili pri­vremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu. Slijedom toga, pojedinačnim aktima kojima se nekome uskra­ćuje držav­ljanstvo zbog či­njenice da ne živi u Republici Hrvat­skoj, kao što je to uči­njeno odlukama donesenim u konkretnom slučaju, vrijeđa se ustavno pravo zajamčeno navedenom odred­bom Ustava. Glede ustavnom tužbom istaknute povrede odredaba članka
40. Ustava ističe se s­ljedeće: Ustavno jamstvo jednakosti iz članka
41. (razrađeno i primije­njeno na područje sudske i druge pravne zaštite člankom
42. Ustava) povrijeđeno je ako stranke u postupku u kojem je donesen osporavani pojedinačni akt nisu imale ravnopravan položaj (u smislu omogućava­nja sudjelova­nja u postupku, pruža­nja cjelovitog obrazlože­nja donesenih odluka i sl.), a u materijalnopravnom smislu, ako je mjerodavan propis pogrešno shvaćen i primije­njen. S obzirom na navedeno, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u konkretnom slučaju donesenim odlukama podno­site­lju povrijeđeno i ustavno jamstvo jednakosti.
43. Ustavnom tužbom podnosite­lj ukazuje i na povredu odredaba članka
44. Ustava Republike Hrvatske, koje se odnose na ravnopravnost pripadnika nacionalnih ma­njina, slobodu izražava­nja nacionalne pripadnosti, uporabe jezika, pisma i sl. Pripadnost podnosite­lja ustavne tužbe nacionalnoj ma­njini i prava koja iz te pripadnosti, prema Ustavu i zakonima Republike Hrvatske, za ­nje­ga proizlaze, nisu predmetom postupka koji je u konkretnom slučaju vođen i odluka koje su u tom postupku donesene, pa stoga vrijednosti koje Ustav štiti odredbama članka
45. nisu u predmetnoj pravnoj stvari mogle biti povrijeđene.
46. Slijedom izloženog, a na teme­lju odredaba članaka
47. i
48. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donesena je odluka kao u izreci. Broj: U-III-648/1998 Zagreb,
49. ožujka
50. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić. v. r. Odluka, NN 30/2001-548 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 30/2001 Broj dokumenta u izdanju: 548 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.4.
51. ELI: /eli/sluzbeni/2001/30/548 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
52. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.