Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1288/1997 od 22. ožujka 2001.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1288/1997 od

1. ožujka
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1288/1997 od
3. ožujka
4. NN 32/2001 (10.4.2001.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1288/1997 od
5. ožujka
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 562 Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća, te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, u povodu ustavne tužbe V. Š. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj
7. ožujka
8. godine, donio je jednoglasno ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
9. Pravodobna i dopuštena ustavna tužba podnijeta je u povodu rješe­nja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-9685/95 od
10. svib­nja
11. godine, kojim je odbačena tužba podnosite­lja podnijeta protiv odluke Komisije za žalbe, Gradskog poglavarstva G. Z., klasa: 372-04/94-01/124, ur. broj: 251-01-05/12-95-9 od
12. lip­nja
13. godine. Tom odlukom potvrđen je zak­ljučak Komisije za poslovni prostor, Gradskog poglavarstva G. Z. od
14. svib­nja
15. godine, kojim je pokrenut postupak za ise­lje­nje I. Š., oca podnosite­lja ustavne tužbe, iz poslovnog prostora u Z., D.
16. U obrazlože­nju navedenog zak­ljučka navedeno je da je I. Š. promijenio k­ljuč na vratima predmetnog prostora te da je kao bespravni korisnik u posjedu predmetnog prostora.
17. Podnosite­lj smatra da su navedenim rješe­njem, kao i odlukom i zak­ljučkom Gradskog poglavarstva povrijeđena ­nje­gova ustavna prava iz članaka 18.,
18. i
19. Ustava Republike Hrvatske te odredba iz članka
20. Ustava u svezi s ustavnim pravom iz članka
21. Ustava. Obrazlažući razloge navedenih povreda, podnosite­lj navodi da je pravo na žalbu iz članka
22. povrijeđeno, jer da je isto tijelo uprave odlučivalo i u prvom i u drugom stup­nju. Smatra da su osporavani akti upravni akti te da je pogrešno riješio Upravni sud kada je odbacio tužbu. Ističe da je on vlasnik predmetnog prostora te da je već uložio sredstva u sanira­nje tog prostora. To dopu­njuje navodima da se u postupku povrata oduzete imovine, postupku denacionalizacije, ne može prijaš­nje­g vlasnika nekretnine stav­ljati u nepovo­ljniji položaj. Podnosite­lj navodi da je u postupku odlučiva­nja o najpovo­ljnijem ponuđaču u natječaju za dava­nje u zakup predmetnog poslovnog prostora preferiran D. S., a na štetu svih ostalih sudionika natječaja.
23. Ustavna tužba nije osnovana. Podnosite­lj ustavne tužbe dijelom se poziva na ustavna prava koja nisu povrijeđena, a dijelom na povredu prava koje nije subjektivno ustavno pravo. U sudskoj kontroli zakonitosti upravnih akata, Upravni sud je odbacio tužbu podnosite­lja utvrdivši da nije dopuštena, jer da odlučujući o ise­lje­nju iz predmetnog poslovnog prostora, Poglavarstvo nije rješavalo u upravnom postupku o upravnoj stvari, ne­go da je upravno tijelo odlučivalo u skladu sa svojim pravom raspolaga­nja kao vlasnika tog prostora. Stoga da taj akt nema karakter upravnog akta u smislu odredbe članka
24. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92).
25. Analizom navoda ustavne tužbe te osporenih odluka, Ustavni sud je utvrdio da je rješe­nje Upravnog suda Republike Hrvatske donijeto u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o upravnim sporovima, te da ­njime podnosite­lju nisu povrijeđena navedena ustavna prava. U skladu s odredbom članka
26. Ustava, međunarodni ugovori koji su sklop­ljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objav­ljeni, a koji su na snazi, čine dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Tako je, u članku
27. stavka
28. Europske konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (Rim,
29. studenoga
30. godine – Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju
31. listopada
32. godine i objavila u »Narodnim novinama«, broj: 18/97 – dodatak Međunarodni ugovori, od
33. listopada
34. godine, u nastavku: Konvencija), određeno da radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj. Iz navedene odredbe za osobu o čijem se građanskom pravu ili obvezi odlučuje proizlaze postupovnopravna jamstva odnosno: pravo da o građanskom pravu ili obvezi odluči zakonom ustanov­ljeni, neovisni i nepristrani sud, pravo da postupak u kojem se odlučuje o građanskom pravu odnosno obvezi bude pravičan, pravo da postupak u pravilu bude javan i da odluka obvezatno bude objav­ljena te pravo na donoše­nje odluke u razumnom roku. Pretpostavka za primjenu ove odredbe je da se radi o odlučiva­nju o građanskim pravima i obvezama. Analizirajući odredbe Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), Upravni se sud, kada odlučuje po pravilima o upravnom sporu, ne može smatrati sudom pune jurisdikcije u smislu navedene odredbe Konvencije (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-745/1999 od
35. studenoga
36. godine, objav­ljeno u »Narodnim novinama«, broj 112/2000). Zakon o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94), u članku
37. stavku 2., razrađujući ustavna načela u autonomnom području djelova­nja sudbene vlasti, određuje jurisdikciju sudova u građanskopravnim sporovima, te u članku
38. stavku
39. točki g. određuje nadležnost općinskih sudova u sporovima iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa, a u skladu s općeprihvaćenim načelima o sudbenoj jurisdikciji sadržanim i u međunarodnim konvencijama (stav Ustavnog suda izražen u odluci, broj: U-I-892/1994 od
40. studenoga
41. godine). Iz navedenog proizlazi da osporavani zak­ljučak predstav­lja očitova­nje vo­lje vlasnika stvari usmjereno na otkaziva­nje zakupnog odnosa. Time je, u konkretnom slučaju, G. Z., kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, manifestirao svoju vo­lju za slobodnim raspolaga­njem svojom stvari (praksa u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-893/2000 i U-III-894/2000 od
42. ve­ljače
43. godine). Prema tome, u konkretnom se slučaju ne radi o upravnoj stvari, jer pravna osoba s javnom ovlašću koja je donijela osporavani zak­ljučak, Komisija za poslovni prostor Gradskog poglavarstva G. Z., nije rješavala ni o kakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu le­gitimiranih stanaka u upravnom postupku. Stoga je pravilno riješio Upravni sud kada je odbacio tužbu podnosite­lja uz navedeno obrazlože­nje. U odnosu na odredbu članka 3., na koju se podnosite­lj također poziva u ustavnoj tužbi, Ustav ne utvrđuje slobode i prava čovjeka i građanina. Naime, u članku
44. Ustav utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka koje se razrađuju i određuju u drugim odredbama Ustava, a posebice u onima kojima se jamče slobode i prava čovjeka i građanina.
45. Stoga je, na teme­lju odredbi članka
46. i
47. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99 – u nastavku: Ustavni zakon), odlučeno kao u izreci.
48. Odluka o objavi ove odluke teme­lji se na odredbi članka
49. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1288/1997 Zagreb,
50. ožujka
51. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 32/2001-562 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 32/2001 Broj dokumenta u izdanju: 562 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.4.
52. ELI: /eli/sluzbeni/2001/32/562 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
53. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.